DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 59     <-- 59 -->        PDF

D. Kapec: UTJECAJ INTENZITETA SUŠENJA, MIKRORELJEFA I SAVSKE POPLAVNE VODE Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 425-443
2.
Totalno sušenje zahvatilo je 325,46 ha površine u
31 odsjeku i stvorilo zonu totalnog sušenja intenziteta
75–100 % raspoređenu po gospodarskoj jedinici
u više povezanih suvislih cjelina, s najmanje 4
odjela kao središta, čineći dugoljaste tvorevine koje
prate niže predjele mikroreljefa u smjeru sjeverozapad-
jugoistok ispod 98,00 m nadmorske visine.
3.
Progalno sušenje zahvatilo je 53 odsjeka s intenzitetom
sušenja 50–75 % razvijajući se kružno oko
svojih jezgara totalnog sušenja, čineći zonu progalnog
sušenja na površini od 742,99 ha. Odsjeci totalnog
sušenja kao središta zajedno s odsjecima progalnog
sušenja čine povezanu cjelinu smještenu na
8 žarišta u šumskim predjelima Carev bok, Žuti
breg, Breške šume, Kunovečki bok, Piškoranec,
Zvirnjak, Šumarek i Širine. Prostorni razmještaj žarišta
i krugova sušenja stapaju se u oblik dugoljaste
zone neprekinutih i nepravilnih pruga, koje se protežu
u smjeru sjeverozapad – jugoistok, zaobilazeći
odsjeke srednjeg dijela Žutice više od 98,00 m nadmorske
visine, da bi se nedaleko od donjeg toka rijeke
Česme spojile u jedno.
4.
U 19 šumskih odjela smještenih na povišenom središnjem
dijelu Žutice, iznad slojnice 98,00 m nadmorske
visine u šumskim predjelima Crna humka,
Žutica i Petica, nije bilo ni totalnog ni progalnog sušenja,
već se pojavilo jako proredno sušenje intenziteta
30–50 % na površini od 517,66 ha. Također
opažanjem vodostaja na licu mjesta kritičnih dana
poplave, ove površine bile su nedostupne savskoj
vodi, iz čega slijedi zaključak da su se najviše i najintenzivnije
osušili oni šumski predjeli koji su bili
poplavljeni upuštanjem savske vode.
5.
Granica zone totalnog i progalnog sušenja s ostatkom
sastojine vrlo je oštra i nastaje na mikroreljefu,
gdje je maksimalna razlika između mikrodepresije i
mikrouzvisine svega 46 cm. Totalno sušenje naglo
prestaje na polovici te visine na 23 cm.
6.
Osnovu istraživanja čine izrađeni grafikoni i karta
intenziteta sušenja po odjelima i odsjecima sa stanjem
iz 1966. godine, s ucrtanom slojnicom 98,00 m
nadmorske visine, granicom zone totalnog sušenja i
smjerovima kretanja savske vode. Karta može poslužiti
za usporedbu i za daljnja istraživanja promjena
fizionomija i struktura na flornom sastavu sastojina
nastalih sušenjem.


7. Sadašnje stanje šume Žutice uznapredovalo je unatoč
čestim promjenama kroz proteklih 40 godina
ukupne i obrasle površine gospodarske jedinice, jakog
i katastrofalnog sušenja hrasta lužnjaka, strukturalnog
poremećaja dobnih razreda, naglog i velikog
pada drvne zalihe, smanjenja obraslih površina
hrastom i čistih sječa. Stanje je uznapredovalo dijelom
zbog prirodne samoregulacije, dijelom zbog
pogođenih stručnih zahvata u boljem gospodarenju
s šumom, ponajprije zbog racionalnog korištenja
prirasta koji 1998. g. postiže normalnu vrijednost,
kao i zbog postignute pozicije hrasta lužnjaka po
drvnoj zalihi i po površini. Hrast je i dalje unatoč
dramatičnih promjena zadržao svoj dominantni položaj
u ukupnom stupnju razvoja sastojina, koju je
neznatno korigirala priroda kroz proces sušenja, povećavši
neznatno površinu i drvnu zalihu poljskog
jasena. Kritična godina normalizacije stanja šume
Žutica je 1978. g., kada su započeli pozitivni procesi
stabilizacije ekosustava.
8. Kretanje otvorenosti šumskim cestama za šumu Žuticu
stalno i naglo se povećavalo tijekom svih 40 godina,
ali nažalost neoptimalno za šumsko gospodarenje,
dapače kobno, jer je u najrezistentnijem dijelu
šume, koja se do sada uspješno odupirala pogubnom
sušenju, otvoreno najveće radilište koje je poremetilo
prirodne protoke stoljetnih voda, zagradivši trajno
njihovo pritjecanje i otjecanje i svojom podzemnom
infrastrukturom ozbiljno zaprijetilo budućnosti
ekosustava, čiji je opstanak u ovim uvjetima i dalje
neizvjestan.
LITERATURA – References


B a ri če v ić , D., 2001: Zajednica hrasta lužnjaka i velike
žutilovke s običnim grabom na području sušenja
hrasta lužnjaka. U: Znanost u potrajnom gospodarenju
hrvatskim šumama 31–43. Zagreb.


B a r i č e v ić , D., J. Vu k e l ić , 1988: Karta šumskih
zajednica gospodarske jedinice “Žutica”,


M: 1 : 25 000. Šumarski fakultet Sveučilišta u Za.
Šu
z i


grebu, Zavod za
aa istraživanja u šumarstvu, Zagreb.


Dekanić, I., 1971: Uspijevanje nekih vrsta šumskog
drveća u prirodnim sastojinama i kulturama Posavlja
u ovisnosti o režimu poplavnih i podzem


nih voda. U: Savjetovanje o Posavini, str.


275–282. Zagreb.


D e k an i ć , I., 1975: Utjecaj visine i oscilacija nivoa
podzemnih voda na sušenje hrasta lužnjaka
(Quercus robur L.). Šumarski list IC/7–10:
267–280. Zagreb.


Đorđević, P., 1927: Uzroci sušenja naših hrastovih
šuma. Šumarski list 1927. Str. 117–121. Zagreb.


Glavač, V., 1961: O vlažnom tipu hrasta lužnjaka i
običnog graba. Šumarski list 85(9–10): 342–347.