DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 59 <-- 59 --> PDF |
D. Kapec: UTJECAJ INTENZITETA SUŠENJA, MIKRORELJEFA I SAVSKE POPLAVNE VODE Šumarski list br. 9–10, CXXX (2006), 425-443 2. Totalno sušenje zahvatilo je 325,46 ha površine u 31 odsjeku i stvorilo zonu totalnog sušenja intenziteta 75–100 % raspoređenu po gospodarskoj jedinici u više povezanih suvislih cjelina, s najmanje 4 odjela kao središta, čineći dugoljaste tvorevine koje prate niže predjele mikroreljefa u smjeru sjeverozapad- jugoistok ispod 98,00 m nadmorske visine. 3. Progalno sušenje zahvatilo je 53 odsjeka s intenzitetom sušenja 50–75 % razvijajući se kružno oko svojih jezgara totalnog sušenja, čineći zonu progalnog sušenja na površini od 742,99 ha. Odsjeci totalnog sušenja kao središta zajedno s odsjecima progalnog sušenja čine povezanu cjelinu smještenu na 8 žarišta u šumskim predjelima Carev bok, Žuti breg, Breške šume, Kunovečki bok, Piškoranec, Zvirnjak, Šumarek i Širine. Prostorni razmještaj žarišta i krugova sušenja stapaju se u oblik dugoljaste zone neprekinutih i nepravilnih pruga, koje se protežu u smjeru sjeverozapad – jugoistok, zaobilazeći odsjeke srednjeg dijela Žutice više od 98,00 m nadmorske visine, da bi se nedaleko od donjeg toka rijeke Česme spojile u jedno. 4. U 19 šumskih odjela smještenih na povišenom središnjem dijelu Žutice, iznad slojnice 98,00 m nadmorske visine u šumskim predjelima Crna humka, Žutica i Petica, nije bilo ni totalnog ni progalnog sušenja, već se pojavilo jako proredno sušenje intenziteta 30–50 % na površini od 517,66 ha. Također opažanjem vodostaja na licu mjesta kritičnih dana poplave, ove površine bile su nedostupne savskoj vodi, iz čega slijedi zaključak da su se najviše i najintenzivnije osušili oni šumski predjeli koji su bili poplavljeni upuštanjem savske vode. 5. Granica zone totalnog i progalnog sušenja s ostatkom sastojine vrlo je oštra i nastaje na mikroreljefu, gdje je maksimalna razlika između mikrodepresije i mikrouzvisine svega 46 cm. Totalno sušenje naglo prestaje na polovici te visine na 23 cm. 6. Osnovu istraživanja čine izrađeni grafikoni i karta intenziteta sušenja po odjelima i odsjecima sa stanjem iz 1966. godine, s ucrtanom slojnicom 98,00 m nadmorske visine, granicom zone totalnog sušenja i smjerovima kretanja savske vode. Karta može poslužiti za usporedbu i za daljnja istraživanja promjena fizionomija i struktura na flornom sastavu sastojina nastalih sušenjem. 7. Sadašnje stanje šume Žutice uznapredovalo je unatoč čestim promjenama kroz proteklih 40 godina ukupne i obrasle površine gospodarske jedinice, jakog i katastrofalnog sušenja hrasta lužnjaka, strukturalnog poremećaja dobnih razreda, naglog i velikog pada drvne zalihe, smanjenja obraslih površina hrastom i čistih sječa. Stanje je uznapredovalo dijelom zbog prirodne samoregulacije, dijelom zbog pogođenih stručnih zahvata u boljem gospodarenju s šumom, ponajprije zbog racionalnog korištenja prirasta koji 1998. g. postiže normalnu vrijednost, kao i zbog postignute pozicije hrasta lužnjaka po drvnoj zalihi i po površini. Hrast je i dalje unatoč dramatičnih promjena zadržao svoj dominantni položaj u ukupnom stupnju razvoja sastojina, koju je neznatno korigirala priroda kroz proces sušenja, povećavši neznatno površinu i drvnu zalihu poljskog jasena. Kritična godina normalizacije stanja šume Žutica je 1978. g., kada su započeli pozitivni procesi stabilizacije ekosustava. 8. Kretanje otvorenosti šumskim cestama za šumu Žuticu stalno i naglo se povećavalo tijekom svih 40 godina, ali nažalost neoptimalno za šumsko gospodarenje, dapače kobno, jer je u najrezistentnijem dijelu šume, koja se do sada uspješno odupirala pogubnom sušenju, otvoreno najveće radilište koje je poremetilo prirodne protoke stoljetnih voda, zagradivši trajno njihovo pritjecanje i otjecanje i svojom podzemnom infrastrukturom ozbiljno zaprijetilo budućnosti ekosustava, čiji je opstanak u ovim uvjetima i dalje neizvjestan. LITERATURA – References B a ri če v ić , D., 2001: Zajednica hrasta lužnjaka i velike žutilovke s običnim grabom na području sušenja hrasta lužnjaka. U: Znanost u potrajnom gospodarenju hrvatskim šumama 31–43. Zagreb. B a r i č e v ić , D., J. Vu k e l ić , 1988: Karta šumskih zajednica gospodarske jedinice “Žutica”, M: 1 : 25 000. Šumarski fakultet Sveučilišta u Za. Šu z i grebu, Zavod za aa istraživanja u šumarstvu, Zagreb. Dekanić, I., 1971: Uspijevanje nekih vrsta šumskog drveća u prirodnim sastojinama i kulturama Posavlja u ovisnosti o režimu poplavnih i podzem nih voda. U: Savjetovanje o Posavini, str. 275–282. Zagreb. D e k an i ć , I., 1975: Utjecaj visine i oscilacija nivoa podzemnih voda na sušenje hrasta lužnjaka (Quercus robur L.). Šumarski list IC/7–10: 267–280. Zagreb. Đorđević, P., 1927: Uzroci sušenja naših hrastovih šuma. Šumarski list 1927. Str. 117–121. Zagreb. Glavač, V., 1961: O vlažnom tipu hrasta lužnjaka i običnog graba. Šumarski list 85(9–10): 342–347. |