DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 77     <-- 77 -->        PDF

Roberto Fratini, Sandra Pellegrino, Paolo


gljiveueterobasidion annosum u plantaži duglazije
u Kalabriji


Plantazna proizvodnja drveta predstavlja nezamjenjiv
izvor sirovine za potrebe industrije. Razni biotski i
abiotski čimbenici negativno utječu na rast i tehnološke
karakteristike sortimenata, a često uzrokuju uginuće
stabala, pa i cijele plantaže.


Basidiomicetes Heterobasidion annosum s.l., je uzročnik
korjenove truleži, te bijele truleži unutar debla
mnogih vrsta, pogotovo četinjača. Smatra se najvećim
patogenom šumskih vrsta u umjemim zonama.


U 1998. g. procjena izravnih šteta (gubitak vrijednosti
drveta) prelazi vrijednost od 800 milijuna € . Koeficijent
šteta na duglaziji, kao posljedica napada H. annosum
u 90. godinama iznosio je godišnje 3 % na proizvodnji
i 2 % na vrijednosti sortimenata. Sirenje H. annosum
počinje u trenutku kada spore s mrtvog drveta iz
plantaže padnu na površinu sviježih panjeva poslije prorjede
pa ih inficiraju, te se gljiva dalje širi putem kontakta
korjenovog sustava na zdrava stabla. Od svih metoda
koje su do sada upotrebljivane protiv H. annosum, najbolje
rezultate dala je biološka metoda u kojoj gljiva suparnik
napada H. annosum ne praveći štetu na stablu.


Važno je prekinuti životni ciklus patogene gljive,
sprječavanjem faze infekcije panjeva. Među biološkim
preparatima poznati su oni koji sadrže spore gljive
Peniophora gigantea i to finski preparat “Rotstoi?´


U ovom članku analizirani su podaci o štetama H.
annosum u plantaži duglazije površine 110 ha u masivu
Silano u općini Celico (CS), te prijedlog ophodnje za
korištenje drvne mase.


U gospodarenju plantaže duglazije vlasnik je imao
dvije mogućnosti, posjeći drvnu masu u 35. godini ili u


50. godini, ali bi u tom slučaju nakon prorjede u 35. godini
trebao primijeniti zaštitu biološkim sredstvom.
Analizirani su troškovi i vrijednosti drvne mase u oba
slučaja. Drvna masa u slučaju sječe u 35. godini iznosi
oko 80 mČ, a u 50. godini oko 435 mČ (od čega čak 35 %
pilanske grade). Intervencija biološkim preparatom iznosi
75 €/ha i još dodatnih 0,5 €/mČ za primjenu sredstva.
Taj se zahvat obavlja prilikom prorjede u 35. godini.
Radi realnijeg prikaza troškova i vrijednosti sortimenata
pokus je obavljen na zreloj sastojini od 55. godina i
drugoj 35. godina staroj, gdje je postojala mogućnost
gole sječe ili prorede s biološkim tretmanom.
e s
Operacije sječe i
ii izrade obavila su četiri radnika s


i


motornom pilom na uobičajen način, a izvlaka je obavljena
s klasičnim šumskim traktorom. Vrijednost robe
obračunata je po važećim lokalnim cijenama.


Kalkulacija za sječu u 35. godini dala je negativnu
vrijednost po ha, dok je sječa u 50. godini uz prorjedu u


35. godini i primjenu biološkog sredstva “Rodstop”
dala vrijednost sortimenata od 1931 €/ha.
la v
ovom prikazu vodilo se računa o isključivo izrav


U


nim štetama koje proizvodi gljiva H. annosum na sortimentima
(naročito poslije prorjede), a nije razmatrana
ekološka šteta te buduća stabilnost populacije. Ovo istraživanje
može dati smjernice šumskom investitoru za
smanjenje financijskih gubitaka uzrokovanih anticipiranom
sječom u 35. godini.


Orazio Ci anc io, Vittorio Ga r f i, Francesco Iovi no,
Giuliano Menguzzato: Kalifornijski bor u kulturama
južne Italije – analiza obavljenih zahvata


Kalifornijski bor (Pinus radiata D. Don ili sin. Pinus
insignis Doug.), u zemlji podrijetla, zapadnom dijelu
SAD zauzima površinu od 4 000 ha u tri manje zone. U
manje tipičnom taksonu pojavljuje se i u južnim dijelovima
SAD-a. Zbog brzine rasta spada među vrste koje se
najviše primjenjuju u kulturama u raznim dijelovima svijeta.
Procjenjuje se da se kultivira na oko 2 milijuna ha,
od čega oko 400 000 ha u Novom Zelandu 350 000 ha u
Australiji 230 000 ha u Španjolskoj itd.


U Italiji je njegova primjena novijeg datuma. U 80-im
godinama površina pod ovim borom iznosila je 25 000 ha
(od čega 12 000 na Sardiniji, 4 000 u Kalabriji 25 000 u
Campaniji itd.). Današnja površina smanjena je dijelom
zbog siječe zrelih kultura, a dijelom zbog požara.


Optimalno područje za primjenu ovog bora u Italiji
(s klimatskog stajališta) obalno je područje središnje
Italije i planinski dio južne Italije, do granice hladne
podzone Lauretuma. Glavni limitirajući klimatski čimbenici
su niske temperature i nedostatak oborina u vrućem
ljetnom razdoblju. Postojeće plantaže bora uglavnom
su podignute u drugoj polovici prošlog stoljeća
klasičnim načinom pošumljavanja: Veći dio na južnom
dijelu Italije podignut je financiranjem Specijalnog
projekta br. 24 (banka za južnu Italiju).


Istraživanja su obavljena na 6 lokaliteta u Campaniji
(Salerno), gdje je firma Lu.Ca.For.Sp.A podigla plantaže
kalifornijskog bora na 229 ha površine, koja se fitoklimatski
može opisati kao topla podzona Lauretuma i
Castanetuma (Pavari). Nadmorska visina je od 100 do
800 m, ekspozicije su razne, a nagibi nisu posebno veliki.


Plantaža je podignuta u razdoblju od 3 godine
(1978–81) na sušnom terenu prethodno namijenjenom
podizanju voćarskih kultura. Tlo je pripremljeno dubokim
oranjem, 80–100 cm, često ponovljenim i unakrsnim,
te su uklonjeni panjevi i grmlje. Korišteni su snažni
traktori gusjeničari snage 250 HP, s hidrauličkim plugom.
Ovakva priprema tla omogućava bolju cirkulaciju
tla i vode, te bolji razvoj korjenova sustava u dubinu.
Sađenje je obavljeno u redove razmaka 3 m i razmak
sadnica od 1,5 m. U prve tri godine mehaničkom obradom
eliminiran je korov.