DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Roberto Fratini, Sandra Pellegrino, Paolo gljiveueterobasidion annosum u plantaži duglazije u Kalabriji Plantazna proizvodnja drveta predstavlja nezamjenjiv izvor sirovine za potrebe industrije. Razni biotski i abiotski čimbenici negativno utječu na rast i tehnološke karakteristike sortimenata, a često uzrokuju uginuće stabala, pa i cijele plantaže. Basidiomicetes Heterobasidion annosum s.l., je uzročnik korjenove truleži, te bijele truleži unutar debla mnogih vrsta, pogotovo četinjača. Smatra se najvećim patogenom šumskih vrsta u umjemim zonama. U 1998. g. procjena izravnih šteta (gubitak vrijednosti drveta) prelazi vrijednost od 800 milijuna € . Koeficijent šteta na duglaziji, kao posljedica napada H. annosum u 90. godinama iznosio je godišnje 3 % na proizvodnji i 2 % na vrijednosti sortimenata. Sirenje H. annosum počinje u trenutku kada spore s mrtvog drveta iz plantaže padnu na površinu sviježih panjeva poslije prorjede pa ih inficiraju, te se gljiva dalje širi putem kontakta korjenovog sustava na zdrava stabla. Od svih metoda koje su do sada upotrebljivane protiv H. annosum, najbolje rezultate dala je biološka metoda u kojoj gljiva suparnik napada H. annosum ne praveći štetu na stablu. Važno je prekinuti životni ciklus patogene gljive, sprječavanjem faze infekcije panjeva. Među biološkim preparatima poznati su oni koji sadrže spore gljive Peniophora gigantea i to finski preparat “Rotstoi?´ U ovom članku analizirani su podaci o štetama H. annosum u plantaži duglazije površine 110 ha u masivu Silano u općini Celico (CS), te prijedlog ophodnje za korištenje drvne mase. U gospodarenju plantaže duglazije vlasnik je imao dvije mogućnosti, posjeći drvnu masu u 35. godini ili u 50. godini, ali bi u tom slučaju nakon prorjede u 35. godini trebao primijeniti zaštitu biološkim sredstvom. Analizirani su troškovi i vrijednosti drvne mase u oba slučaja. Drvna masa u slučaju sječe u 35. godini iznosi oko 80 mČ, a u 50. godini oko 435 mČ (od čega čak 35 % pilanske grade). Intervencija biološkim preparatom iznosi 75 €/ha i još dodatnih 0,5 €/mČ za primjenu sredstva. Taj se zahvat obavlja prilikom prorjede u 35. godini. Radi realnijeg prikaza troškova i vrijednosti sortimenata pokus je obavljen na zreloj sastojini od 55. godina i drugoj 35. godina staroj, gdje je postojala mogućnost gole sječe ili prorede s biološkim tretmanom. e s Operacije sječe i ii izrade obavila su četiri radnika s i motornom pilom na uobičajen način, a izvlaka je obavljena s klasičnim šumskim traktorom. Vrijednost robe obračunata je po važećim lokalnim cijenama. Kalkulacija za sječu u 35. godini dala je negativnu vrijednost po ha, dok je sječa u 50. godini uz prorjedu u 35. godini i primjenu biološkog sredstva “Rodstop” dala vrijednost sortimenata od 1931 €/ha. la v ovom prikazu vodilo se računa o isključivo izrav U nim štetama koje proizvodi gljiva H. annosum na sortimentima (naročito poslije prorjede), a nije razmatrana ekološka šteta te buduća stabilnost populacije. Ovo istraživanje može dati smjernice šumskom investitoru za smanjenje financijskih gubitaka uzrokovanih anticipiranom sječom u 35. godini. Orazio Ci anc io, Vittorio Ga r f i, Francesco Iovi no, Giuliano Menguzzato: Kalifornijski bor u kulturama južne Italije – analiza obavljenih zahvata Kalifornijski bor (Pinus radiata D. Don ili sin. Pinus insignis Doug.), u zemlji podrijetla, zapadnom dijelu SAD zauzima površinu od 4 000 ha u tri manje zone. U manje tipičnom taksonu pojavljuje se i u južnim dijelovima SAD-a. Zbog brzine rasta spada među vrste koje se najviše primjenjuju u kulturama u raznim dijelovima svijeta. Procjenjuje se da se kultivira na oko 2 milijuna ha, od čega oko 400 000 ha u Novom Zelandu 350 000 ha u Australiji 230 000 ha u Španjolskoj itd. U Italiji je njegova primjena novijeg datuma. U 80-im godinama površina pod ovim borom iznosila je 25 000 ha (od čega 12 000 na Sardiniji, 4 000 u Kalabriji 25 000 u Campaniji itd.). Današnja površina smanjena je dijelom zbog siječe zrelih kultura, a dijelom zbog požara. Optimalno područje za primjenu ovog bora u Italiji (s klimatskog stajališta) obalno je područje središnje Italije i planinski dio južne Italije, do granice hladne podzone Lauretuma. Glavni limitirajući klimatski čimbenici su niske temperature i nedostatak oborina u vrućem ljetnom razdoblju. Postojeće plantaže bora uglavnom su podignute u drugoj polovici prošlog stoljeća klasičnim načinom pošumljavanja: Veći dio na južnom dijelu Italije podignut je financiranjem Specijalnog projekta br. 24 (banka za južnu Italiju). Istraživanja su obavljena na 6 lokaliteta u Campaniji (Salerno), gdje je firma Lu.Ca.For.Sp.A podigla plantaže kalifornijskog bora na 229 ha površine, koja se fitoklimatski može opisati kao topla podzona Lauretuma i Castanetuma (Pavari). Nadmorska visina je od 100 do 800 m, ekspozicije su razne, a nagibi nisu posebno veliki. Plantaža je podignuta u razdoblju od 3 godine (1978–81) na sušnom terenu prethodno namijenjenom podizanju voćarskih kultura. Tlo je pripremljeno dubokim oranjem, 80–100 cm, često ponovljenim i unakrsnim, te su uklonjeni panjevi i grmlje. Korišteni su snažni traktori gusjeničari snage 250 HP, s hidrauličkim plugom. Ovakva priprema tla omogućava bolju cirkulaciju tla i vode, te bolji razvoj korjenova sustava u dubinu. Sađenje je obavljeno u redove razmaka 3 m i razmak sadnica od 1,5 m. U prve tri godine mehaničkom obradom eliminiran je korov. |