DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2006 str. 92 <-- 92 --> PDF |
IN MEMORIAM ALEKSANDAR VERNAK, dipl. ing. šum. Šumarnik Aleksandar Vernak, prvi (privremeni) upravitelj Uprave novoosnovanog Nacionalnog parka Risnjak i dugogodišnji upravitelj Šumarije Crni Lug (Gorski kotar) preminuo je 25. svibnja 2006. u Opatiji nakon kratke i teške bolesti u 85. godini života. Pokopan je na gradskom groblju u rodnom Sisku. Vijest o smrti šumarnika Vernaka, popularnog Lambe, iako očekivana zbog uznapredovale bolesti, brzo se proširila Hrvatskim primorjem, Gorskim kotarom i njegovom Banijom, rastuživši sve one koji su ga susretali, družili se s njim ili su ga samo poznavali. Svojom druželjubivošću i prisnošću osvojio je mnoge kolege i prijatelje. Rođen je 15. listopada 1921. u Sisku, od oca Karla, priv. službenika i majke Romane rođ. Šintić, domaćice. Četiri razreda osnovne škole, kao i osam razreda realne gimnazije, završio je u rodnom gradu, maturiravši pred sam početak Drugog svjetskog rata 1940. g. Još kao dječarac, igrajući se sa svojim vršnjacima u šumarcima tik do utoka Kupe u Savu, zavolio je prirodu i njen biljni i životinjski svijet, opredijelivši se još kao gimnazijalac za studij šumarstva. Upisao ga je u jesen iste godine na Poljoprivredno- šumarskom fakultetu u Zagrebu, bojeći se da ga zbog ratnih nedaća možda nikad neće uspjeti okončati. Sačuvavši živu glavu apsolvirao je 1948./49. g., a diplomirao na Šumsko-gospodarskom odjelu 7. kolovoza 1951. Uz preporuku nedavno preminulog uglednog mu sugrađanina i starijeg kolege Franje Kneb1a, (1921 – 2006) dipl. ing. šum., prvo radno mjesto dobiva kao vježbenik u Ministarstvu šumarstva. Iste godine, 1. studenog 1951. biva raspoređen u Šumsko gospodarstvo “Viševica” Rijeka za upravitelja Šumarije Crni Lug, na kojem će radnom mjestu, usprkos brojnim reorganizacijama u šumarstvu, ostati u kontinuitetu punih četvrt stoljeća (1951–1975). Iako je do Vernakovog dolaska u Crni Lug u Gorskom kotaru kroz prethodne tri godine (1948–1950) bilo već posječeno preko milijun i pol m3 drvne mase (“tako brutalne i velike sječe bile su pravi šok za goranske šume”, Klepac 1997), sječivi zahvati bili su i dalje visoki. Zahvaljujući nagomilanoj drvnoj zalihi bivšeg šumoposjednika Vlastelinstva Thurn-Taxixa, Šumarija Crni Lug tih je godina sjekla godišnje preko 35.000 m3 jele i bukve, na razvedenom i zamršenom reljefu ukupne površine 5.770 ha, protežući se od izvorišnog dijela Kupe (280 mnm) do najviših visova Veli kog Tomca, Risnika i Tisovca iznad 1000 mnm. Bez potrebne mehanizacije i nedovoljne otvorenosti šuma, u vrijeme kad još nisu bile u uporabi motorne pile lančanice, pretežito s domaćom radnom snagom, kad se vuča od panja do pomoćnog stovarišta obavljala konjskom zapregom (šumarija je tada koristila 20 pari konja!), zadatke nije bilo lako ostvariti. Odredivši prioritete i usredotočivši se na izgradnju šumskih prometnica, Šumarija je već 1960. g. imala otvorenost šuma od 12 km na 1000 ha, a 10 godina kasnije ta se brojka povećala na 20 km na 1000 ha. Radovima na iskorištavanju šuma valja pridodati one na zaštiti (pojava sušenja jele, sanacija vjetroizvala), njezi, uzgoju i rekonstrukciji sastojina, održavanju šumskih prometnica, lovstvu. Pišući ovaj in memoriam valja se prisjetiti i ne malog doprinosa pokojnika vezanog uz budući NP Risnjak. Iako su fitocenološka istraživanja i kartiranja vegetacije Risnjaka počela tri godine prije pokojnikova dolaska u Crni Lug i iako je bilo za očekivati da će proglašenje parka imati za posljedicu osjetno smanjenje površine gospodarenih šuma “njegove” šumarije, on je od prvog dana bio naklonjen ideji prof. Horvata da uži risnjački masiv dobije status nacionalnog parka. Njegova se privrženost toj ideji u prvo vrijeme ogledala u tome što je mladim istraživačima bio od pomoći pri prebacivanja njih samih i njihove opreme do novih ”baznih logora”, izradi presjeka modelnih stabala jele za analizu 475 |