DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 104     <-- 104 -->        PDF

gospodarenje šumama, a u cilju njihove zaštite. U
ovom članku obrađeno je šumsko zakonodavstvo Kraljevine
Napulja i Sicilije. Karlo Burbonski (sin Filipa
V, kralja Španjolske) koji je postao 1734. g. kraljem
Napulja i Sicilije izdao je 31. siječnja 1759. g. odredbu
s posebnim mjerama za očuvanje šuma Kraljevstva.


U toj odredbi navodi se strateška važnost šuma u
proizvodnji drveta za preradu, brodske konstrukcije,
građevinarstvo, ogrijev i proizvodnju ugljena. Odredbom
je određen ciklus sječe panjača s trajanjem od 5
do 20 godina, po volji vlasnika u odnosu na željene
sortimente. Predviđene su mjere gospodarenja visokim
šumama, te posebno zabrana sječe plodonosnih stabala
(hrastovi, bukva, kesten, voćkarice i dr.), s kojima je
južna Italija u tom razdoblju bila bogata kao i mnoge
druge mediteranske zemlje.


Za prekršitelje kraljeve odredbe predviđene su stroge
kazne: 2000 dukata i 3 godine vojne službe za prekršitelje
višeg staleža, 1150 dukata i dvije godine galije
za ostale. Za one koji su palili vatru i prouzročili štetu
na šumi kazna je bila 3 do 10 godina galije.


U sljedećem stoljeću, kralj Napulja Jochim Murat,
francuski maršal i Napoleonov ađutant proglasio je 20.
siječnja 1811. g. prvi šumski zakon, posebice učinkovit
za šumarstvo toga vremena. Za provođenje toga zakona
osnovana je “Glavna uprava voda i šuma” s regionalnim
i provincijskim ispostavama. Po uzoru na francusku
organizaciju ovaj aparat je provodio:



gospodarenje i održavanje državnih šuma,

očuvanje, nadzor gospodarenja i melioracija šuma u
vlasništvu općina i ustanova i



nadzor nad privatnim šumama.
Zakon je također odredio da u svakom šumarskom,
regionalnom ili provincijskom rade tehničari topografi
zvani “mjerači šuma”. Napredak u gospodarenju šuma
bio je očit; sječe su ograničene u odnosu na realnu mogućnost,
izrađene su šumske ceste za izvlaku posječenog
materijala, te osnovani prvi (mali) rasadnici za pošumljavanje
posječenih površina. Na osnovi zakona izdavane
su okružnice, tako je na primjer u okružnici za
Abruzzo određeno da se:



neobrađeni tereni na koje se proširila šuma ne smiju
se više krčiti nego vratiti prvobitnoj namjeni,

strogo se zabranjuje paljenje vatre unutar šumske
površine,

za privatnu uporabu dozvoljava se samo skupljanje
suhih grana sa zemlje i stabala i

za ogrjevno drvo i drvo za paljenje uglja treba ponajprije
koristiti bolesna i oštećena stabla te prezrela
dominantna stabla.
17. listopada 1813. g. Carolina Bonaparte, Napoleonova
sestra, regentica često odsutnog kralja Murata
potpisala je novi dekret, kojim se reguliraju “izvanredne
sječe” u državnim, općinskim i privatnim šumama u
slučaju požara, potresa i poplava, radi popravka zgrada,
mostova i drugih objekata opće važnosti.


Sve šumske mape trebaju se revidirati, te specificirati
površine svih vlasnika, urediti katastar, ustanoviti
oporezivi prihod, oblik gospodarenja, mogućnost transporta,
te udaljenost do mora, rijeka i važnih cesta.


Interes države za stanje šuma posebno se očituje u obveznom
vođenju “Statistike Kraljevine Napulj” (po uzoru
na francuski Bureau de Statistique), koja obuhvaća
lov, ribolov, ruralnu ekonomiju, zanatstvo, životni standard
i drugo). Na osnovi šumskog zakonodavstva Kraljevine
Napulja i Sicilije za vrijeme monarhije Burbonaca,
te Kraljevine Napulja za vrijeme francuske okupacije
stvoreni su temelji za razvoj šumarske doktrine koja je u
drugoj polovici XIX. stoljeća rezultirala aktiviranjem
Kraljevskog Šumarskog Instituta u Vallombrosi, u okviru
koje je počela s radom prva katedra “Uređivanje šuma”.


Davide Melini : Gospodarenje šumama i biološka
raznolikost – istraživanja u panjačama cera


Ministarske konferencije o zaštiti šuma u EU održane
u Strasburgu, Helsinkiju, Lisabonu i Beču u godinama
1990., 1993., 1998. i 2003. dale su jasne indikacije o
odnosu očuvanja biološke raznolikosti i održivog gospodarenja
šumama.


Tako je u Aneksu 2 rezolucije konferencije u Lisabonu
izjavljeno da “planiranje gospodarenja šumama
treba sadržavati održavanje, očuvanje i poboljšanje
biološke raznolikosti na razini ekosustava i vrsta, te
gdje je moguće na razini okružja”.


U deklaraciji V 4 s Bečke Konferencije naglašava se
važnost šuma u očuvanju biološke raznolikosti i potvrđuje
se da su “očuvanje i poboljšanje biološke raznolikosti
u svim tipovima šuma esencijalni čimbenici u cilju
održivog gospodarenja”. Po mišljenju vjerodostojnih
eksperata raznoliki ekosustavi su stabilniji u funkcioniranju
i djeluju na biološku raznolikost višestrukim učincima
koji su međusobno usko vezani.


Gospodarenje određuje promjene nekih parametara,
pa je važna uska povezanost raznolikosti vrsta i funkcionalnih
procesa. Posebnu važnost predstavlja sljedeće:



vertikalna struktura vegetacije i veća raznolikost
strukture šume daje veću raznolikost vrsta,

kronološka struktura vegetacije – bogatstvo vrsta se
povećava tijekom vremena,

prisutnost mrtve drvne mase – stojeća mrtva stabla i
mrtva stabla na zemlji sudjeluju u mnogobrojnim
procesima koji se odnose na životni ciklus biljnog i
ni cikl
životinjskog svijeta te prehrambeni i
ii hidrogeološki


i hid
ciklus i
otvaranje čistina unutar šumskog kompleksa – čistine
unutar šuma značajno doprinose raznolikosti,
stvarajući “pokretni mozaik” u krajoliku.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 105     <-- 105 -->        PDF

Kompleksnost šumskog sustava nadilazi zbroj pojedinačnih
komponenta, jer ovisi i o njihovim recipročnim
interakcijama, njihovom organiziranošću u prostoru
i ekološkim procesima u koje su uključeni. Ne treba
zanemariti obilježje struktura i procese koji se događaju
unutar ekoustava.


U ovom članku obrađeni su odnosi između šumskokulturnih
i uređajnih aktivnosti i prisutnosti vrsta, te
struktura i ekološki procesi u panjači cera.


Gospodarenje u uzgojnom obliku panjača vrlo je
rašireno u Italiji. U tom obliku uzgaja se preko 3,8 milijuna
ha. Cer u Toskani spada u vrlo zastupljene vrste
(preko 220 000 ha), te se najveća količina ogrjevnog
drveta dobiva od cera. Ovako velike površine utječu na
izgled krajolika ovog područja te na raznolikost biljnih i
životinjskih vrsta. Većina ovih šuma obuhvaćena je zaštićenim
zonama Toskane, gdje je na snazi “okvirni zakon
o zaštićenim zonama”, “Natura 2000”, direktive
“Habitat” i “Ptice”. Istraživanja su vršena u provinciji
Grosseto u Toskanskim Apeninima, u šumi koja se proteže
na 18 000 ha, a plohe uzorci se nalaze na nadmorskoj
visini od 500 – 700 m. Uzeti su svi relevantni podaci
koji utječu na odnose između gospodarenja šumom
i biološke raznolikosti. Na osnovi istraživanja i analiziranja
prikupljenih podataka bilo je moguće formulirati
neke zaključke: bogatstvo, brojnost i postotak vrsta ptica,
posebno gnjezdarica, povećava se s razvojem vegetacije.
Gola sječa drastično smanjuje bogatstvo i raznolikost
“ekoloških jezgra” i vertikalnog prehrambenog
prostora. Postotak biljnih vrsta u starim šumama slijedi
pozitivan rast drvne komponente, ali primarna produkcija
u blizini tla opada razvojem drvne mase.


Nestručno izvršena gola sječa može u nekoliko godina
povećati ponudu prehrane za velike sisavce, što
zajedno s ostalim čimbenicima može prouzročiti povećanje
brojnog stanja velikih papkara. Općenito je u panjačama
potrebno omogućiti razvoj odrasle šume, radi
očuvanja veće raznolikosti i izgleda krajolika, jer panjače
s kratkim turnusima obnavljanja ne jamče bogatstvo
biološke raznolikosti.


Raffaele S pi n e l l i , Natascia M a g a g n o tt i ,
Bruce Hartsough: Zajednička izrada oblovine i
biomase u grupimičnoj sječi u visokoj šumi Alpa


U organizaciji Nacionalnog Istraživačkog Savjeta,
Instituta za Valorizaciju drveta i drvenastih vrsta (San
Michele all’Adige -TN) od 2003. g. obavljaju se četverogodišnja
istraživanja na racionalizaciji izrade biomase
u istočnim Alpama.


Na pet radilišta vršeni su pokusi u potrazi za najboljim
inačicama: tri su radilišta bila velikog nagiba, gdje
se mora upotrijebiti žičara s kojom se izvlače kompletna
stabla, dakle oblovina i biomasa, te dva radilišta
gdje je primjenjiv traktor. Uporaba traktora omogućava
odvojenu izvlaku trupaca od biomase, koja se


može izvoziti i uobičajenim načinom za kratku robu.
Tu se deblo obradi na mjestu pada i mogu se izraditi te
izvoziti pojedinačni sortimenti, za što se može primijeniti
lagana (jeftina) mehanizacija. Nepovoljnost je relativno
mala produktivnost i nepotpuno iskorištenje
biomase. Kod izrade smreke, kao što je ovdje slučaj, u
pravilu se izrađuju samo deblo do vrha, a grane ostaju
na licu mjesta.


Kod sustava “cijelo stablo” predviđena je izvlaka
kompletnog stabla s granama. Prednost je u lakšem radu
kojega u pravilu obavlja procesor. Nepovoljnost je što
ovakav rad zahtijeva veći prostor i uporabu snažnih
(skupih) strojeva za izvlaku. Mali šumski traktor (inačica
poljoprivrednog traktora) ne može izvlačiti cijelo stablo
teže od dvije tone. Daljnja nepovoljnost je što se izvučena
kompletna stabla trebaju odmah obraditi radi
korištenja prostora, što u slučaju da taj posao radi ista
ekipa koja sudjeluje u izvlačenju, dolazi do zastoja.


Ustanovljeno je da je procesor puno većeg kapaciteta
od skiddera koji izvlači debla, tako da se događa da
gubi vrijeme na čekanju, te je uputno koristiti dva skiddera
ili manje produktivan procesor. Postoji i treća mogućnost,
a to je da u vrijeme čekanja procesor obavlja
radnju utovara oblovine ili biomase u pripremljeni
kontejner (jer je on za to i osposobljen).


Važno je napomenuti da je ova teška mehanizacija
skupa. Istraživanjima je utvrđeno da je potrebno minimalno
zaposlenje ovih strojeva u trajanju od 700 h godišnje,
da bi bili rentabilni i u troškovima usporedivi s
tradicionalnom mehanizacijom. U svakom slučaju mehanizacija
i izvoz biomase zajedno s oblovinom trebaju
biti nerazdvojivi, radi poboljšanja ekonomičnosti šumskih
zahvata. Te pogodnosti treba koristiti u svrhu učvršćenja
održive ekonomičnosti u šumarstvu i sigurnijih
uvjeta rada.


Franco Viola : Sijećanje na prof. dr. Lucia Susmela


U povodu 90. godišnjice života emeritusa prof. dr.
Lucia Susmela redovitog člana Šumarske Akademije u
Firenci, pokojni akademik Dušan Klepac u Šumarskom
listu 11–12/2004. g. napisao je članak o njegovim znanstvenim
istraživanjima.


O velikom, u svijetu dobro poznatom stručnjaku između
ostalog je napisao: “Ovaj članak skromni je izraz
velikog štovanja prema znanstveniku, humanistu, ekologu-
šumaru, esteti, umjetniku, slikaru i velikom čovjeku
Luciu Susmelu”. Ovih par redaka sve govori o
veličini ovog čovjeka čiji se nekrolog nalazi u ovom
broju časopisa. U članku ne piše datum smrti profesora
Susmela, ali je sigurno da je europsko šumarstvo ostalo
bez dva velikana koja su se međusobno uvažavala.


Lucio Susmel rođen
nn jje u Rijeci 3. kolovoza 1914.
g., upravo na dan kada je počeo Prvi svjetski rat, što je


je




ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 106     <-- 106 -->        PDF

on u šali često spominjao. Rijeka tada nije bila talijanska
(Austro-Ugarska) i obitelj se ubrzo preselila u Italiju
u Firencu, koja je bila njegova prava domovina, kako
ističe autor ovoga članka.


U Firenci je završio školovanje i diplomirao šumarstvo
1937. g., stekavši paralelno veliko obrazovanje u
području kulture i umjetnosti.


Njegova sjećanja često su ga vraćala u rodni kraj, na
lijepe šume Gorskog kotara, Istre i Dalmacije, a koje su
ostavile tragove u njegovom životnom djelu: preko 300
znanstvenih članaka, 50 tehničkih bilješki, 10 obimnih
dijela i 6 didaktičkih knjiga.


U početku njegovog šumarskog puta, tj. odmah poslije
Drugog svjetskog rata, težište znanstvenog rada
trebalo je usmjeriti na ekonomičnost poslovanja, proizvodnju
i kvalitetu drvne mase i tehničku preradu drveta.
No, kada je Lucio Susmel postao zaposlenik Instituta za
šumarska istraživanja, počinje njegov intenzivan rad na
ekologiji i njenoj primjeni u šumarstvu. On upozorava


na prirodnu dinamičnost šuma, koja nije samo skup stabala
već kompleksni sustav sa stalnim promjenama.


Za vrijeme svog znanstvenog rada stvorio je širok
krug prijatelja znanstvenika s kojima je razmjenjivao
stečena iskustva. Sintezom njegovog znanstvenog rada
može se smatrati djelo “Načela ekologije”, koje se uz
djelo “Normalizacija alpskih šuma” smatra vrhunskim
djelima naturalističkog šumarstva.


Lucio Susmel dugo je surađivao s elitnim časopisima
“Monti e boschi” i “Linea ekologica”, koje je dugi
niz godina uređivao. Godine 1990. postao je emeritus


o.
profesor sveučilišta u Padovi i odlikovan zlatnom medaljom
za zasluge u kulturi i umjetnosti. Misao prof.


za


i i
Susmela ostavila je duboke tragove u šumarskoj
znanosti, ali ne samo u njoj - riječi su autora članka
Franca Viole.


Frane Grospić


CRVENA KNJIGA SISAVACA HRVATSKE


Ljudi iskorištavaju prirodu nezapamćenom brzinom
i nastavimo li tim tempom do 2005. trebat će nam prirodni
resursi dvaju planeta na godinu


ane
Iz WWF-ovog izvješća “Živi planet 2006”
Helsinki, rujan 2006.


U Edukacijskom centru Zoološkog vrta u Zagrebu,
krajem rujna ove godine, predstavljena je Crvena knjiga
sisavaca Hrvatske, objavljena na hrvatskom i engleskom
jeziku u izdanju Ministarstva kulture – Državnog
zavoda za zaštitu prirode RH. Nakon punih 12 godina to
je, rečeno je na predstavljanju, potpuno nova izmijenjena
i dopunjena “crvena knjiga”, koja, poput prethodne,
ima za cilj skrenuti pozornost na potrebu očuvanja životinjskog
svijeta koji je u opasnosti i koji bi, ne budemo
budni, mogao potpuno iščeznuti1.


Uz pozdravne riječi Davorina Markovića i Ane
Š t rbe na c u ime izdavača, knjigu je predstavio njezin
glavni i odgovorni urednik dr. sc. Nikola T v r t k o v i ć
iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Prema njegovim
riječima Republika Hrvatska (RH) je s 90 autohtonih
vrsta (od 101 ukupno) jedna od osam zemalja Starog
kontinenta s najviše sisavaca. Raspoređeni su na dvjema
glavnim regijama (panonskoj i dinarskoj) i trima
različitim područjima, od kojih se po brojnosti odlikuje
Medvednica sa 67 vrsta i gorsko područje Dinarida sa


Riječ je o publikaciji “Crvena knjiga životinjskih svojti Republike
Hrvatske – sisavci”, urednika mr. sc. Eugena Draganovića,
koja je u izdanju tadašnjeg Zavoda za zaštitu prirode Ministar


tu pr


stva graditeljstva i zaštite okoliša izišla 1994


. g.


66 vrste. Od krupnijih vrsta, više gorske česti Dinarida
nastanjuju sve tri naše velike zvijeri, vuk, smeđi medvjed
i ris, te sivi ili veliki puh, koji u Gorskom kotaru i
Snežničko-javorniškom području susjedne Slovenije
dosiže najveću brojnost. Što se stupnja ugroženosti tiče,


tČ.Edukacijski centar zagrebačkog z:u Maksimiru *


je održano predstavljanje


(Foto: A. Frković)