DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 106 <-- 106 --> PDF |
on u šali često spominjao. Rijeka tada nije bila talijanska (Austro-Ugarska) i obitelj se ubrzo preselila u Italiju u Firencu, koja je bila njegova prava domovina, kako ističe autor ovoga članka. U Firenci je završio školovanje i diplomirao šumarstvo 1937. g., stekavši paralelno veliko obrazovanje u području kulture i umjetnosti. Njegova sjećanja često su ga vraćala u rodni kraj, na lijepe šume Gorskog kotara, Istre i Dalmacije, a koje su ostavile tragove u njegovom životnom djelu: preko 300 znanstvenih članaka, 50 tehničkih bilješki, 10 obimnih dijela i 6 didaktičkih knjiga. U početku njegovog šumarskog puta, tj. odmah poslije Drugog svjetskog rata, težište znanstvenog rada trebalo je usmjeriti na ekonomičnost poslovanja, proizvodnju i kvalitetu drvne mase i tehničku preradu drveta. No, kada je Lucio Susmel postao zaposlenik Instituta za šumarska istraživanja, počinje njegov intenzivan rad na ekologiji i njenoj primjeni u šumarstvu. On upozorava na prirodnu dinamičnost šuma, koja nije samo skup stabala već kompleksni sustav sa stalnim promjenama. Za vrijeme svog znanstvenog rada stvorio je širok krug prijatelja znanstvenika s kojima je razmjenjivao stečena iskustva. Sintezom njegovog znanstvenog rada može se smatrati djelo “Načela ekologije”, koje se uz djelo “Normalizacija alpskih šuma” smatra vrhunskim djelima naturalističkog šumarstva. Lucio Susmel dugo je surađivao s elitnim časopisima “Monti e boschi” i “Linea ekologica”, koje je dugi niz godina uređivao. Godine 1990. postao je emeritus o. profesor sveučilišta u Padovi i odlikovan zlatnom medaljom za zasluge u kulturi i umjetnosti. Misao prof. za i i Susmela ostavila je duboke tragove u šumarskoj znanosti, ali ne samo u njoj - riječi su autora članka Franca Viole. Frane Grospić CRVENA KNJIGA SISAVACA HRVATSKE Ljudi iskorištavaju prirodu nezapamćenom brzinom i nastavimo li tim tempom do 2005. trebat će nam prirodni resursi dvaju planeta na godinu ane Iz WWF-ovog izvješća “Živi planet 2006” Helsinki, rujan 2006. U Edukacijskom centru Zoološkog vrta u Zagrebu, krajem rujna ove godine, predstavljena je Crvena knjiga sisavaca Hrvatske, objavljena na hrvatskom i engleskom jeziku u izdanju Ministarstva kulture – Državnog zavoda za zaštitu prirode RH. Nakon punih 12 godina to je, rečeno je na predstavljanju, potpuno nova izmijenjena i dopunjena “crvena knjiga”, koja, poput prethodne, ima za cilj skrenuti pozornost na potrebu očuvanja životinjskog svijeta koji je u opasnosti i koji bi, ne budemo budni, mogao potpuno iščeznuti1. Uz pozdravne riječi Davorina Markovića i Ane Š t rbe na c u ime izdavača, knjigu je predstavio njezin glavni i odgovorni urednik dr. sc. Nikola T v r t k o v i ć iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja. Prema njegovim riječima Republika Hrvatska (RH) je s 90 autohtonih vrsta (od 101 ukupno) jedna od osam zemalja Starog kontinenta s najviše sisavaca. Raspoređeni su na dvjema glavnim regijama (panonskoj i dinarskoj) i trima različitim područjima, od kojih se po brojnosti odlikuje Medvednica sa 67 vrsta i gorsko područje Dinarida sa Riječ je o publikaciji “Crvena knjiga životinjskih svojti Republike Hrvatske – sisavci”, urednika mr. sc. Eugena Draganovića, koja je u izdanju tadašnjeg Zavoda za zaštitu prirode Ministar tu pr stva graditeljstva i zaštite okoliša izišla 1994 . g. 66 vrste. Od krupnijih vrsta, više gorske česti Dinarida nastanjuju sve tri naše velike zvijeri, vuk, smeđi medvjed i ris, te sivi ili veliki puh, koji u Gorskom kotaru i Snežničko-javorniškom području susjedne Slovenije dosiže najveću brojnost. Što se stupnja ugroženosti tiče, tČ.Edukacijski centar zagrebačkog z:u Maksimiru * je održano predstavljanje (Foto: A. Frković) |