DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 109 <-- 109 --> PDF |
Slika 1. Predjel turopoljski na Sambukovoj karti (1572 god.) lužnjakove šume Turopoljskoga luga, Šiljakovačke dubrave, Brezničke šume i Stupničke šume, vezana je važna grana turopoljske privrede – svinjogojstvo. Svinjogojstvo se u Turopolju razvilo u osnovnu granu poljoprivrede još u 13. stoljeću. Kako je isključivi preduvjet razvoja svinjogojstva bila šumska ispaša (žirenje), razumljivo je da su turopoljske šume pružale odlične uvjete za njegov razvoj. S obzirom na tako veliku važnost šuma, izdavane su naredbe i isprave koje su imale za cilj zaštititi šumski fond i regulirati gospodarenje. Njima su bili određeni uvjeti sječe, zabrana krčenja, a uslijed čestih sukoba zbog uživanja paše i žirovine, određivani su uvjeti korištenja. Kako bi razumjeli način upravljanja u Turopolju, potrebno je pojasniti neke povijesne činjenice. Ime Turopolje dolazi od imenice TUR, kojom se kod Slavena nazivala životinja koja je pripadala među preživače, razred Bovidae. Poljaci ju nazvaše THUR ili JUMBRO, a Nijemci AUER dok je latinski imenujemo Bos urus (L). Prema jednoj slici iz 16. stoljeća, tur je nalik našem govedu ali daleko veći, s velikom glavom bez grive, debelim vratom i velikim rogovima okrenutim naprijed, prema gore savijenim. Dlaka tura bila je crna i samo na podbratku svjetlija. Vrsta je izumrla u 17. stoljeću (Brehm ???). Turopoljska ravnica i močvarno tlo pogodovalo je turu, a kad su te predjele naselili Hrvati, našli su ga u velikom broju te kraj nazvali Turovim poljem, a poznavali su ga zacijelo već u svojoj pradomovini, odakle su i donijeli njegovo ime. Tur je bila sveta životinja kod starih Slavena, kao i kod Germana te vrlo štovana. Staroslavenska riječ TUR znači bik oploditelj, bog sunca. Brojni toponimi diljem Europe imaju mjesta izvedena od riječi TUR: 1. U Hrvatskoj – potok Turja, međaš između Kostajnice i Dubice; 2. U Sloveniji – grad Turjak – Auersperg; 3. U Moravskoj – Turovo; 4. U Njemačkoj – Turov, Turaven, Turova; 5. U Mađarskoj – Tur, Felso-Tur, Kis-Tur. Prvi pisani podaci o Turopolju datiraju iz 1225 god., kada je kralj Bela IV. Turopoljske rodove Buduna, Nikolu, Dapča, Roduša, Tola i Koskuta podigao u red kraljevskih službenika tj. učinio ih plemićima. 1249. g. došlo je do spora između Ivana iz Okić-grada i plemenitih turopoljskih rodova u svezi s pravom na veliki Turopoljski lug. Po nalogu Bele IV, ban Stjepan Banić je 1255. god. ponovno uredio granice ove šume. 21. 6. 1278 god. Hrvatski sabor u Zagrebu potvrdio je ta prava i donio popis prava i sloboda što ih od pamtivijeka uživa (a tempore cuius memoria non ex- tat) Plemenita općina Turopolje. To je ujedno i prvi statut Plemenite Općine (Communitatis nobilium campi Turopolya) koja se po E. Laszowskom u tom statutu ima nedvojbeno smatrati pravnom osobom. Plemenita općina jako se brinula da ta prava i slobode dobivene od Bele IV diljem stoljeća iznose na potvrdu svim novim kraljevima koji su vladali i Hrvatskim zemljama. Tako postoji cijeli niz potvrđenih prijepisa tog statuta do 8. 3. 1582. god. kada je kralj Rudolf II potvrdio novi statut Plemenite Općine i tako mu dodijelio zakonsku moć. Taj novi statut donesen je 15. veljače 1560. god. pred zagrebačkim Kaptolom, kojim se svi plemeniti turopoljci pobratiše i obnoviše staro bratstvo “kao da proističu svi iz jedne košnice”. Time urediše ustanove po kojima se imala unaprijed vladati Plemenita općina, urediše nasljedstvo svoje braće, tako da nikada posjed turopoljaca ne može doći u tuđe ruke. U organizacijskom smislu na čelu Plemenite općine oduvijek je bio Župan, kojemu su bili podređeni: podžupan, bilježnik, fiškuš, lugari, kapetan, kaštelan, zastavnik, satrap i sluga. Župana i ostale dužnosnike birali su svi samostojni plemeniti turopoljci obično na dan svete Lucije (13. prosinca) svake godine. Župan s ostalim dužnosnicima brinuo se o imovini cijele plemenite općine na osnovi statuta. Ova prostrana općina turopoljska sastojala se od dva kotara Polja (campus) i Vrhovlja (montes s.Catherinae) današnje Vukomeričke gorice. Svaki kotar imao je više manjih zajednica, koje se i danas zovu “sučije” (iudicatus). Tih sučija u Vrhovlju ima 8 i 14 u Polju. Sučije su imale svoju posebnu imovinu (šume i pašnjake) za koju su bili ovlašteni samo pripadnici dotične sučije. 17 sučija raspolagalo je vlastitom šumom, dok njih pet nije imalo sučijsku šumu (Velika Gorica, Velika Mlaka, Hrašće, Rakitovec i Buševec). Ukupno sučije su raspolagale sa 8537 rali (911 čhv) Na razini Plem. Općine 6826 rali (660 čhv) Ukupno šuma 15363 rali (1561 čhv) |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 110 <-- 110 --> PDF |
Na čelu svake sučije je sudac koji vodi brigu o posebnoj zajed ničkoj imovini, a na osnovi statuta Plem. Općine, isti sudac bira se na jednu godinu. O svim odlukama odlučivalo se na sučijskom zboru (spravišću) i vodi se zapisnik. Tako danas možemo čitati zapisnike sta re po pet stoljeća i vidjeti koju su problematiku rješavali na tim spra višćima. Spravišća redovna-djeli mična (particularis) ili izborna (re stauratio) bavila su se svim mogu ćim granama uprave kao što su : 1. doznačivanje drva iz općinskih šuma Z:Č. Slika 2. Povelja bana Nikole od 1278. g. prava Turopoljaca popisana 2. odredbe o gospodarenju šumana Hrvatskom saboru a pravo ribolova krčenje šuma žirenje gradnja cesta i mostova izbor zastupnika u Hrvatski sabor 8. vojna pitanja 9. raspis poreza Na izbornom se spravišću birao župan i časnici opći ne koji su činili “magistrat”. Kolika je bila briga upravo za gospodarenje šumama može se vidjeti po broju i hije rarhiji službenika (oko 20 ljudi) koji su bili na plaći Ple menite općine. Na čelu uprave šumama bio je Nadlugar, a potom su slijedili lugari, vojvode (lugari seu silvani, vojvodae seu custodes silvae seu silvani), detići (prae fecti silvae), inspector montanus, viceinspector monta nus itd. Redovito se naglašava da su vojvode podređeni lugarima, jedni i drugi polagali su službovnu prisegu i tako postajali “šumski službenici”(officialis silvae). Iz sačuvanih pisama možemo razabrati da su lugari i voj vode u prvom redu imali čuvati šume, a zatim bdjeti nad ribnjacima i ubirati dohodak od žira (žirovina). Ukoliko su prekršili dužnost bivali su kažnjeni prema odredba ma sa spravišća iz 1606. god. Prve pisane vijesti o lugarima i vojvodama nalazi mo u zapisniku spravišća iz 1571. god. Prvi poznati lu gar bio je Georgius pl. Arbanas, na čije mjesto je 1612 god. izabran Grgur pl. Pogledić. Među lugarima bila su obično dvojica. Vrhovni lugari isto su neposredno pod činjeni Županu Plemenite općine. Od globe koja se plaćala za šumske štete imali su lugari svoj dio, što ih je poticalo na veću brigu o šumama. Lugari su obavjali izdavanje doznačenog drva i vodili osobitu brigu da kod sječe ne bude šteta. Kako bi dobili bolji uvid, izni jet ću dijelove zapisnika sučije Pleške od 19. siječnja Slika 3: Oglas dražbe 1642. godine, pisanog na hrvatskom jeziku: |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 111 <-- 111 --> PDF |
1. 1 najprvo: Koji goder bi vu Lugu hrastovo drevo posekel prez sučeve volje i dopušćenja vse općine, da zapada biršaga (globa) dva dukata (pod dukatom razumjeva se 1 forint i 15 novčića). Ako bi ga pak vojvoda našli sekuć, da mu imaju vola vuzeti, ako bi vola ne bilo, halju i sekiru, što bi vredno bilo dva dukata i takov biršag da se ima za općinu obernuti, na ruke sucu davši. 2. Item. Ako bi gda žir bil aliti rodil, i ako bi se našel koji bi pasel vu rečenih slobodah, doklam go- der vsa općina unutar ne pušta, da ga ima vojvoda kaštigati za prvi put pol dukata, drugi put ide dukat, tretji put prasca vuzeti i to vse za općinu obernuti se ima. 5. Item. Prepovedano vsi jedinem zakonom vu slobodah našim (šumama) vseko drevo poseći, izloživši samo granje i ternje pod jedan dukat biršaga, a za rajno dreve dva, i to da se za općinu ima obernuti. 15. Item. Ako bi koj zmedi općine vu slobodah našeh općinskih drevo podežgal, podbelil, podkopal ali obsekal da ima se za takvoga biršag dva dukata vrednosti vuzeti i za općinu obernuti. Iudice nobilium possessionis Pleso (sudac sučije Pleso, 19. sječanj 1642) Kroz pisane dokumente tijekom 8. stoljeća može se zamijetiti ne samo briga koju je Plemenita općina Turopolje posvećivala gospodarenju šumama, nego čak i iznenađuje suzdržanost u njihovom korištenju, što zaključujem po tisućama stabala (200 – 300 godišnjaka) koji su bili sačuvani do kraja 19. stoljeća i bili predmet dražbe 1896. god. Skoro jedna trećina prodanih hrastova bila je divovskog rasta, jer je njih 2179 komada dalo u prosjeku 11,4 m3 po hrastu. Danas ih je autor ovih redaka u cijelom Turopoljskom lugu nabrojao desetak, od kojih najveći u prsnoj visini ima opseg 5,40 m, a u vrijeme pisanja ovoga članka “doznačen” je jedan od tih divova s izmjerenim promjerom od 1,34 m. Bit će mi zadovoljstvo ukoliko sam Vam ovim člankom dao mali uvid u povijest gospodarenja Turopoljskim šumama, a zainteresirane pozivam da zavire u državni arhiv ili u knjige “Povijesni spomenici Turopolja“ u kojima je E. Laszowski prepisao oko 1200 dokumenata iz kojih je moguće spoznati neke stvari koje je moj laički interes previdio. SlikaČ 4, 5 i 6. Primjerci starih stabala hrasta lužnjaka iz Turopoljskog luga (Q. robur L.) LITERATURA Laszowski, E.: “Povijesni spomenici Turopolja”. La s zo w s k i , E.: “Povijest Turopolja”. B r e h m : sv. III. str. 258. Dubravica, B.: “Turopoljsko plemstvo poslije uki danja kmetstva”. B r e zt y e n s z k y, A.: “Zapisnici sučije Pleso”. *** 1974: Kaj, Časopis za kulturu (5–6), Zagreb. Mladen Trupčević |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 112 <-- 112 --> PDF |
OBLJETNICE ZAJEDNO NAKON 45 GODINA Generacija apsolvenata 1961. g., Šumsko-gospodarskog odjela Šumarskog fakulteta u Zagrebu, proslavila je 16. 11. – 45. obljetnicu. Rijetke su generacije koje su se uspjele sastati nakon tako dugog vremena, što su nam potvrdili i profesori fakulteta. Proslavi je prethodio dogovor kod dekana prof. dr. Joze Franjića, koji je srdačno prihvatio da nam bude domaćin. Inicijativni odbor dr. Vice Ivančević, Frane Grospić i Davor Kapec (dr. Joso Gračan iz iste generacije bio je spriječen) imao je puno posla da pronađe i stupi u kontakt s kolegama s kojima se uglavnom nije kontaktiralo od posljednjeg okupljanja za 30. obljetnicu. Na slici slijeva: Izv. prof. dr. sc. Ružica Beljo-Lučić, prodekanica, Umalo se od zamisli odustalo zbog puno zapreka, ali Izv. prof. sc. Jozo Franjić, dekan, doc. dr. sc. Milan Oršanić, prodesmo ustrajali, svjesni da ako to ne bude sada, onda neće kan, doc. dr. sc. Tibor Pentek, prodekan, doc. dr. sc. Darko Motik, biti ni 50. obljetnice. Puno telefonskih razgovora i prodekan pismeni pozivi dali su rezultat. Proslavi se odazvalo 19 slavljenika, od 65 koliko nas ima na popisu od 1961. g. lan Oršanić, dr. Ružica Beljo-Lučić, dr. Tibor Pentek i Najmanje 22 kolege i kolegice su umrli, a ostali su spri-dr. Darko Motik. Na naš poziv odazvao se i prof. dr. sc. ječeni zbog bolesti ili drugih razloga, a nekima je adresa Ivo Knežević, umirovljeni prof. Šumarskoga fakulteta, nepoznata. koji je s našom generacijom, tada u svojstvu asistenta započeo svoj pedagoški i znanstveni rad. Sastanak je bio u 10 sati u auli stare zgrade. Prvi susret bio je pun emocija, jer se mnogi u prvi mah nisu preOvaj mladi profesorski kadar, koji je rođen poslije poznali. Slijedio je odlazak u novu zgradu, gdje nas je datuma naše apsolventure, detaljno nas je upoznao s dočekao dekan prof. dr. Jozo Franjić i prodekani dr. Mi-radom fakulteta, sadržajem nastavnog programa te promjenama vezanim uz prilagodbu Bolonjskom programu, koji je postao obvezan već u pripremnom razdoblju za ulazak u EU. Uvjerljivi prikaz obavljenih radnji otklanja svaku sumnju u uspjeh reorganizacije studijskog programa, koji se u mnogočemu razlikuje od onoga po kojemu smo mi studirali prije pola stoljeća. Poslije izlaganja profesora, skupu se obratio u ime slavljenika kolega Davor Kapec, koji je u nadahnutom govoru prikazao vrijeme u kojemu smo mi studirali i životne prilike kroz koje je prošla naša generacija, koja je ipak kako on kaže “iznjedrila” 4 doktora znano- Proslavi su bili nazočni slijeva, gornji red: Zvonko Košćević, Frane Grospić, Tomislav sti, 8 magistara, po jednog redovSMtiighlaenitinć, e rB, rVanickkoo T rIbvoanvčiće,v sićre, d(npjrio rfe.d d: r D.asmc.i r I vRoužKi ćn, eMž eovmi ćč, ilgoo Osts),t oSjirćđ, a Mnl aPdoepno vTioćn, kMo vaitćo, no g i izvanredno g član a Akademij Franjo Mlinarić, Josip Blažeković i Drago Jambrović, donji red: Graciano Rubić, Janko šumarskih znanosti, sveučilišne Vasiljević, Juraj Medvedović, Karlo Devčić i Josip Cvitković te u sredini Davorin Kapec. profesore, mnogobrojne direktore i 587 |