DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 117 <-- 117 --> PDF |
sondom, koju je postavio akademik dr. Mirko Malez prije 55 godina. Inače, ove su špilje bile i prije poznate, a spominju se u materijalu iz 1698. godine, u “Povijesti kartografije na području Krajine”, od vojnog topografa Marsigliea. Prvi pak napis o ovim špiljama potječe iz 1874. godine od I. T. Buneka. Od II. sv. rata, špilje su bile zapuštene i gotovo zaboravljene, iako su tragovi uređenja vidljivi i danas. Odlukom Općinskog vijeća Općine Rakovica iz 1999. godine, pokrenuta je inicijativa i ustrojen “Odbor za revitalizaciju Baraćevih špilja”. U 2004. godini ponovo je otvorena Gornja Baraćeva špilja za turističke posjete. Ovdje živi i endem iz obitelji podzemljara – Parapropus sericeus spp. Sinuaticollus. Podzemljar je dug oko 5 mm i tipičan je predstavnik sjevernodinarske faunističke grupe, dok je podvrsta endema za područje Korduna. Ova špilja osvijetljena je “led diodama” – ne isijavaju toplinu, a svaki posjetitelj ima eko baklju pa nesmetano uživa u pojedinim detaljima špilje. Nakon ovako ugodne i zaista zanimljive priče o ovoj špilji, razdužujemo se s Č´´´ čČ, dobivenom opremom i spuštamo se do drvenog objekta u podnožju brine, s gastro ponudom. Ovdje nam je upravitelj Pavličić sa suradnicima priredio mesnu i vegetarijansku zakusku. “Ekipa-25” uredno je kombinirala ponuđenu gastro ponudu uz kvalitetno vino, sokove i izvorsku vodu. Potrošen je pečeni odojak i sezonska salata, pa smo krenuli na izlet iznenađenja u organizaciji g. ing. Mile Radočaja, upravitelja šumarije Slunj. Prolazimo kroz Novu Kršlju i Rakovicu gdje su vidljivi tragovi ideje s početka priče uz ostatke pokojeg zida ili dimnjaka obrasle gustim raslinjem. Nakon sela Broćanca prolazimo veliki zavoj i silazimo s D-1 prema selu Slušnici. Ovdje trenutno nema stanovnika, jer su se ovi mještani vratili u svoju pradomovinu, ne mogavši odoljeti pozivu svoga Vožda o zajedničkom životu u jednoj državi. Zaustavljamo se kod jedne ruševine i spuštamo se pješice po nekadašnjem putu u kanjon izvora rijeke Slunjčice. Ulazimo u vodozaštićeno područje grada Slunja i uz ostatke nekadašnjih mlinica izlazimo na sami izvor koji čini jezerce elipsastog obli ka, nekih tridesetak metara širine i oko 24 m dubine, iznimne čistoće i bistrine. Bogata riječna fauna daje vodi neodređenu boju između zelene i plave pa se doima kao “gorsko oko”. Prošetali smo slapom i razgledali ovu ljepotu, diveći se vertikalnim liticama koje izlaze iz vode i dotiču oblake. Na povratku, polako se penjući do naših vozila, sladili smo se sočnim kupinama kojih je bilo u izobilju. Nakon kratke vožnje zaustavljamo se na zajedničkoj kavi u Slunju, gdje se “Ekipa-25” polako rasipava. Svatko pomalo umoran, ali zadovoljan i sretan nakon ovako lijepog, sadržajnog i poučnog izleta, vraća se svojoj kući. šum. teh. i brig./mir. (Foto: O. Vlainić) Dubravko Halovanić |