DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2006 str. 62 <-- 62 --> PDF |
G. Videc: SUZBIJANJE MIŠOLIKIH GLODAVACA U ŠUMSKIM EKOSUSTAVIMA Šumarski list br. 11–12, CXXX (2006), 533-544 3.2. Mehaničke metode – Mechanical methods Ove se metode sastoje u primjeni mehaničkih, odnosno fizičkih sredstava u borbi protiv glodavaca. Primjena ovih metoda u suzbijanju sitnih glodavaca donekle je ograničena ukoliko je došlo do prenamnoženosti populacija. Kao samostalne metode mogu se koristiti na ograničenom prostoru ili u objektima kod malenih populacija glodavaca (Hrgović, Vukičević, Katranovski, 1991). Mehaničke se metode najčešće koriste za hvatanje sitnih glodavaca na određenom lokalitetu u cilju ustanovljavanja prisutnih vrsta, te procjene njihove brojnosti prije i nakon provedenih mjera suzbijanja kemijskim sredstvima, kao i u cilju parazitoloških i drugih istraživanja. Također se najčešće koriste u slučajevima kada je zabranjena uporaba kemijskih preparata (Glavaš, Margaletić, Hrašovec, Diminić, 2001). 3.3. Biološke metode Za biološko suzbijanje i uništavanje štetnih glodavaca mogu se koristiti paraziti, predatori ili patogeni mikroorganizmi. Prema nekim autorima i korištenje antifertilitetnih materija ili kemosterilanata pripada u skupinu bioloških metoda, no ipak, uporaba kemosterilanata mnogo je bliža kemijskim metodama suzbijanja (Brooks, Rowe, 1987). Od davnih je vremena poznato da postoji veći broj životinjskih vrsta, poglavito sisavaca i ptica, koji su prirodni neprijatelji mišolikih glodavaca. Njihova uloga dolazi do izražaja posebice u razdobljima kada nije došlo do prenamnoženosti populacija glodavaca. Tada oni imaju glavnu ulogu u održavanju prirodne ravnoteže, odnosno održavanju populacija glodavaca na prihvatljivoj razini. Od prirodnih neprijatelja glodavaca svakako treba spomenuti lisicu (Vulpes vulpes L.), lasicu (Mustela nivalis L.), kunu (Martes martes L.), tvora (Mustela putorius L.), sove (Strigidae ssp.), jastrebove (Accipitridae ssp.), orla mišara (Buteo buteo L.), vjetruše (Falconidae ssp.), pa čak i vrane (Corvus corvus L.) i svrake (Pica pica L.). S druge strane, bilo je pokušaja suzbijanja štetnih glodavaca primjenom mikroorganizama, preciznije rečeno, primjenom određenih vrsta bakterija. Ova meto- Postoji nekoliko mogućnosti primjene mehaničkih metoda, a najčešće su: – nalijevanje vode u aktivne rupe; h jaraka; pri jena zaštitni zaštitnizaštitnih jar blokiranje prostorija; – uporaba improviziranih mišolovki; – uporaba mehaničkih i električnih klopki; – uporaba ljepljivih tvari. Unatoč činjenici što je hvatanje mišolikih glodavaca pomoću klopki jedna od najstarijih metoda njihova suzbijanja, postoji malo znanstvenih spoznaja o usporedbi ovih metoda s drugim metodama suzbijanja glodavaca (Hrgovi ć, Vu k ič e v i ć , K at r a n o v s k i, 1991). – Biological methods da počiva na inficiranju štetnih glodavaca specifičnim bakterijama koje kod njih izazivaju različita oboljenja, odnosno uginuće. U počecima korištenja ove metode koristili su se različiti sojevi bakterija iz roda Salmonella (Bacterium typhimurium, Bacterium typhispermophilorum, Bacterium decumanicidum, Bacterium enteritidis i njezini serotipovi, i dr.). No, obzirom da su neki sojevi bakterija bili zarazni i opasni za čovjeka i toplokrvne životinje koje nisu bile cilj suzbijanja, te da se uporaba istih nije pokazala najučinkovitijom poradi razvijanja otpornosti nekih vrsta glodavaca na pojedine vrste, Svjetska zdravstvena organizacija donijela je preporuku po kojoj bakterije roda Salmonella ne treba koristiti u suzbijanju štetnih glodavaca. Ovu preporuku mnoge su zemlje ugradile u svoje zakonodavstvo kao zabranu (Brooks, Rowe, 1987). Danas se bakterije koriste u obliku suhih zrnastih baktopreparata i granuliranih amino-koštanih baktoro denticida. Usprkos izvještajima o dobrim svojstvima i praktič noj primjeni bakterodenticida u suzbijanju štetnih glo davaca, treba biti na oprezu, jer se ne isključuje mo gućnost zaraze ljudi i korisnih životinja koje nisu cilj suzbijanja (Meehan, 1984). 3.4. Genetske metode – Genetical methods Postoje dvije mogućnosti genetske kontrole brojnosti populacija štetnih mišolikih glodavaca. Prva metoda je korištenjem destruktivnog gena koji ima sposobnost povećavanja osjetljivosti glodavaca na prirodne bolesti, dok se druga metoda zasniva na puštanju na slobodu sterilnih jedinki. Primjer korištenja destruktivnog gena poznat je kao Grünbergov letalni sindrom, koji izaziva uginuće 25 – 100 % potomaka heterozigotnih roditelja, i to u vremenu prije nego što postignu spolnu zrelost. Ova metoda pokazuje dobre rezultate u praktičnoj primjeni, ali joj je mana što iziskuje izdašna financijska sredstva za svoju provedbu (Hrgović, Vukičević, Katran o v s k i, 1991) . Metoda korištenja sterilnih jedinki (ponajprije mužjaka) očituje se u stvaranju lažnog graviditeta kod ženki |