DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 59     <-- 59 -->        PDF

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS Šumarski list br. 1–2, CXXXI (2007), 57-60


UDK 630* 164


O PROBLEMU MEĐUSOBNOG RAZLIKOVANJA HRASTOVA
Quercus pubescens Willd. I Quercus virgiliana (Ten.) Ten.


ABOUT THE PROBLEM OF DIFFERENTIATION BETWEEN THE OAKS
Quercus pubescens Willd. AND Quercus virgiliana. (Ten.) Ten.


Ivo TRINAJSTIĆ*


SAŽETAK: U radu su prikazane razlike između srodnih maljavodlakavih
hrastova Quercus pubescens i Q. virgiliana. Isto tako prikazana je njihova
približna rasprostranjenost u Hrvatskoj, te mogućnost njihova razlikovanja
na terenu. Istaknute su i poteškoće u uspješnom određivanju i prepoznavanju
navedenih hrastova.


Ključne riječi: Quercus pubescens, Quercus virgiliana, mogućnost
razlikovanja, dendroflora Hrvatske


UVOD – Introduction


O ukupnom broju vrsta koje obuhvaća rod Quercus
već smo svojevremeno pisali (usp. Trinajstić 1988,
Vidaković i Trinajstić 1988). Od do sada poznatih
oko 320 vrsta roda Quercus, trebalo bi prema
Schwarzu (1964) u flori Europe biti zastupljeno
ukupno 27 vrsta, među kojima 25 autoktonih i dvije


(Q. rubra, Q. palustris) introducirane.U drugom izdanju
“Europske flore” navedene su prema Schwarzu
(1992) sveukupno 22 vrste, uključujući vrstu Q. crenata
(= Q. pseudosuber) koja nije navedena u prvom
izdanju “Europske flore”. Međutim, u perivojima i nasadima
diljem Europe mogu se još naći npr. Q. alba,
HRASTOVI SRODSTVENOGA
Quercus pubescens


Ako se u našim daljnjim razmatranjima ograničimo
samo na maljave hrastove srodstvenoga kruga Q. pubescens,
to su u sklopu europske flore vrste Q. pubescens,
Q. virgiliana, Q. pyrenaica, Q. congesta i Q. brachyphylla.
Svi su oni morfološki razmjerno slični, pa
se često teško mogu međusobno razlikovati. Međutim,
svaki od navedenih hrastova ima razmjerno karakterističnu
rasprostranjenost. Navedeni prikaz ipak je samo
približan, jer je poznato da se hrastovi međusobno lagano
križaju, pa na kontaktu pojedinih vrsta postoje
mnogobrojni njihovi križanci. Zbog toga ih je na terenu
vrlo često nemoguće međusobno oštro razgraničiti.


* Prof. dr. Ivo Trinajstić, Dunjevac 2, HR-10000 Zagreb, Croatia
Q. turneri i Q. × pseudoturneri, koje Schwarz
(1964, 1992) ne navodi.
U opsegu hrvatske flore (usp. Tr i n a j s t i ć 1974)
zabilježeno je iz roda Quercus 12 vrsta. Isto tako opisan
je i posebni hibrid Q. × viridis (usp. Trinajstić 1974a).
Podaci o hrastovima biokovskog područja o kojima piše
Radić (1983) ne odgovaraju stvarnom stanju.


U najnovije vrijeme (Trinajstić 1987, 2005a) ustanovljeno
je da takson koji je u hrvatskoj flori bio
označen kao suplutnjak ( Q. x crenata Lam.; Q. pseudosuber
Santi), pripada pravom plutnjaku (Q. suber L.).


KRUGA Quercus pubescens s.l.


s.l. oaks aggregat
Ipak najjasnija je situacija s vrstama Q. pyrenaica i Q.


congesta.


Quercus pyrenaica Willd. poznat je iz Pirenejskog


poluotoka i zbog poprečno postavljenog i razmjerno


visokog lanca Pireneja prelazi tu barijeru jedino na


krajnjem zapadu.


Quercus congesta C. Presl in J. et C. Presl ogra


ničen je na Sardiniju i Siciliju, te krajnji jug Apenin


skog poluotoka, pa je već samim tim dobro geografski


izoliran.


Preostale tri vrste hrastova ograničene su na ostale


dijelove Europe, s time da najveći areal ima Q. pube


scens, dok je Q. virgiliana rasprostranjen u južnom di


jelu Apeninskog poluotoka, dijelu Balkanskog poluo




ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 60     <-- 60 -->        PDF

I. Trinajstić: O PROBLEMU MEĐUSOBNOG RAZLIKOVANJA HRASTOVA Quercus pubescens Willd. Šumarski list br. 1–2, CXXXI (2007), 57-60
toka, te prema sjeveru prelazi u Panoniju, a Q. brachyphylla
je ograničen na Peloponez i južni dio Balkanskog
poluotoka.


Iz navedenih, općenitih spoznaja između vrsta Q.
pubescens, Q. virgiliana i Q. brachyphylla nema jasne
geografske granice, pa postoji teoretska mogućnost da
se u područjima u kojima se sve tri vrste međusobno
dodiruju ili preklapaju javlja spontana hibridizacija i
pojava hibridnih kombinacija.


Od svih navedenih hrastova srodstvenog kruga Q.
pubescens u Hrvatskoj su zastupljena samo dva – hrast
medunac – Quercus pubescens i dub – Quercus virgili


ana (usp. Trinajstić 1974). Budući da o morfologiji
navedenih hrastova kao i o problemu njihova prepoznavanja
i razlikovanja i kod botaničara i kod šumarskih
stručnjaka postoje velike teškoće, osvrnut ćemo se u
ovoj prigodi na morfologiju i problem prepoznavanja,
odnosno međusobnog razlikovanja navedenih hrastova,
tim više, što problem razlikovanja navedenih hrastova
postoji i u europskoj literaturi. Tako S ch w a r z
(1937, 1964) razlikuje obje vrste, dok u drugom izdanju
“Europske flore”, koje je objavljeno poslije
Schwarzove smrti (usp. Schwarz 1992) Q. virgiliana
se smatra samo kao sinonim vrste Q. pubescens.


MORFOLOŠKE RAZLIKE IZMEĐU VRSTA Quercus pubescens i Quercus virgiliana
Morphological diferences between Quercus pubescens and Quercus virgiliana
Quercus pubescns i Q. virgiliana mogu se među-minalno. Kod Q. virgiliana ženski cvjetovi su rasposobno
razlikovati na temelju više morfoloških značaj-ređeni na dužoj ili kraćoj, do 10 cm dugoj osi (rahis) u


ki. To su morfologija lista, izgled kore na bazi debla,
morfologija ženskoga cvata, položaj zreloga žira i morfologija
kupule.


Morfologija lista


Za analizu je potrebno uzeti dobro razvijene listove
kratkoga, plodnog izbojka: Q. pubescens ima u pravilu
nešto manju plojku s 5–7 pari postranih režnjeva. Peteljka
lista je duga 1–2 cm, najviše do 3 cm. Q. virgiliana
ima u pravilu nešto veću plojku s 3–4 (-5) pari postranih
režnjeva. Peteljka lista je u pravilu duga preko
3 cm. Ukoliko postoji odstupanje od navedenog pravila
radi se o križancima ili o listovima dugih sterilnih izbojaka
ili izbojaka iz panja.


Izgled kore na bazi debla


Pri dnu debla tercijarna kora (ritidoma) je uzdužno
krastavo naborana: Q. pubescens ima pri dnu debla
plitko, uzdužno naboranu koru. Q. virgiliana ima pri
dnu debla duboko, uzdužno naboranu koru. Na poprečnom
prerezu izgleda poput zupčanika.


Izgled ženskoga cvata


To je vrlo značajna morfološka značajka za međusobno
razlikovanje istraživanih hrastova, ali u svakom
pojedinom slučaju treba pregledati nekoliko ili više
cvatnih izbojaka. Kod Q. pubescens svi su ženski cvjetovi
kratkoga, plodnog izbojka sjedeći, smješteni ter-


RASPRAVA I ZAKLJUČAK
Prema literaturnim podacima (usp. Schwarz


p1937, 1964) kao razlika u
uu morfologiji lista između Q.
pubescens i Q. virgiliana navodi se broj režnjeva plojke
i dužina peteljke. Q. pubescens ima na plojci 5–7
pari režnjeva i peteljku najviše dugu do 3 cm, a Q. virgiliana
ima na plojci 3–4 (-5) pari režnjeva i peteljku
dugu preko 3 cm. Međutim, najnovija su istraživanja


obliku klasa, a klasovi mogu biti raspoređeni i terminalno
i postrano, u pazušcima pripadajućih listova.
Često se u pojedinom klasu nalaze čuperci od nekoliko
cvjetova zajedno. Ukoliko postoji odstupanje od navedenog
pravila radi se o križancima.


Položaj zreloga žira


Poslije oprašivanja obično se ne oplode svi ženski


cvjetovi, već se na kraju razvije tek nekoliko plodova –


žirova. Kod Q. pubescens svi su zreli žirovi sjedeći,


postavljeni terminalno. Kod Q. virgiliana jedan ili ne


koliko žirova se u zrelom stanju nalazi na dužoj ili


kraćoj stapci, obično dugoj 1–2 cm. Često se na vrhu ili


postrance na kupuli može uočiti ostatak klasa u obliku


svinutog, suhog nastavka. Uglavnom ne postoji odstu


panje od navedenog pravila, jedino varira dužina stap


ke oplođenoga i sazrelog žira.


Morfologija kupule


Izgled i morfologija kupule istraživanih hrastova


vrlo su značajni i uglavnom nema odstupanja od pravi


la. Kod Q. pubescens kupula je pokrivena sitnim, tro


kutastim ljuskama, raspoređenim poput crijepova na


krovu, na izgled glatka. Kod Q. virgiliana ljuske na ku


puli su bradavičasto izbočene, pa je čitava kupula bra


davičasto naborana. Ukoliko postoji odstupanje od na


vedenog pravila radi se o križancima.


– Discussion and conclusion
na materijalu iz Hrvatske (usp. Škvorc 2004), pomoću
modernih statističkih metoda pokazala, da na temelju
morfologije lista nije moguće međusobno razlikovati
navedene dvije vrste. Tomu može biti razlog da
materijal za morfometrijsku analizu nije predstavljao
tzv. “čiste” vrste, već dijelom križance između njih, što
je vrlo čest slučaj kod hrastova, pa će u analizu trebati




ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 61     <-- 61 -->        PDF

I. Trinajstić: O PROBLEMU MEĐUSOBNOG RAZLIKOVANJA HRASTOVA Quercus pubescens Willd. Šumarski list br. 1–2, CXXXI (2007), 57-60
uključiti i neke druge morfološke značajke, te upotrijebiti
i neke druge analitičke metode.


Naime, vlastita su istraživanja (usp. Tr in aj st i ć
1982) pokazala da hrast u Istri zapadno od grebena
Učke, kao i istočno od Učke, južno od Brseća, pokazuje
prema izgledu pokrovnih ljusaka na kupuli tipične
značajke vrste Q. pubescens.


Hrast južno od Zrmanje prema građi pokrovnih ljusaka
(“bradavica”) na kupuli pokazuje tipične oznake
vrste Q. virgiliana. I u zaleđu Senja te širem području
Kvarnerskog zaljeva od Lovrana na zapadu, do Žurkova
u Kostreni na istoku, pokazuje također značajke od


Q. virgiliana.
Navedene spoznaje mogli bismo povezati s transportom
žira između južnih i sjevernih dijelova Hrvatskog
primorja. Senj je tijekom povijesti bio važna hrvatska
luka, a potpuno istovjetnu situaciju nalazimo i u
širem području Rijeka-Sušak, sve tamo do Lovrana,
gdje je transport raznih roba u susjedna područja bio
vrlo intenzivan.
Potpuno je analogna situacija kod nas npr. s vrstama


Q. petrea i Q. robur. Te se dvije vrste kod nas tako jasno
razlikuju, da i u svakom pojedinom primjerku (stablu)
nema dvojbe da li je ono Q. petrea ili Q. robur. U
srednjoj i zapadnoj Europi situacija je drukčija, pa tamo
u mnogo slučajeva nije moguće navedene vrste
međusobno jasno morfološki razgraničiti. U tom smino
slu postoje i gledišta (usp. npr. Gams 1924, Ollson


je i


1975) da se u navedenom slučaju radi samo o jednoj
vrsti – Q. robur, jer su populacije Q. robur i Q. petrea
međusobno povezane nizom infraspecijskih oblika. To
je lagano objašnjivo, jer Q. robur i Q. petrea na mnogo
mjesta rastu zajedno i izgrađuju mješovite sastojine, pa
je i u fitocenološko-sintaksonomskom smislu, kako je
to općenito poznato, uspostavljen i poseban vegetacijski
red Quercetalia robori-petreae i razred Quercetea
robori-petreae.


U kopnenom dijelu Hrvatske sjeverno i sjeveroistočno
od Dinarida Q. robur je ograničen na planarni
pojas s visokom razinom donje vode (usp. Trinaj st
i ć 1995, 1998), a Q. petrea se razvija izvan dohvata
poplavne vode. Zbog toga su uvjeti za međusobno
križanje navedenih vrsta relativno ograničeni, a niti


tualn njiho


eventualni
ii njihovi križanci nemaju uvjete za preživljae


vanje,
,, je
jejer
rr z
zza
aa nji
njinjih
hh danas ne postoji intermedijarno, tzv.
“hibridno” stanište (usp. Anderson 1948). To su intermedijarno
stanište zauzele danas poljoprivredne
kulture, od žitarica u arealu lužnjaka, do voćnjaka, livada
i pašnjaka u arealu kitnjaka. Nasuprot tomu, vrste
Salix alba i S. fragilis rastu zajedno na više manje istom
staništu i međusobno se križaju, njihovi križanci
su međusobno plodni, preživljavaju i ponovno se križaju
međusobno i s obje roditeljske vrste. Tako nastaju
križanci vrlo različitih morfoloških značajki, koje smo
nedavno i analizirali (usp. Tr i na j s t i ć 2005b).


LITERATURA – References


A n d e r s on , E., 1948: Hybrisition of the Habitat.
Evolution 2: 1–9.


HV


Gams, H., 1924: Beiträge zur Geschichte des Quercus
sessiliflora Salisbury. Genetica 6: 464–468.


Ollson, U., 1975: A morphological analysis of phaenotypes
in populations of Quercus (Fagaceae) in
Sweden. Sweden Bot. Notiser 128: 55–68.


Radić, J., 1983: Hrastovi biokovskog područja. Acta
Biocovica 2: 1–103.


Schwarz, O., 1936: Monographie der Eichen Euro-
pas und des Mittelmeergebietes. Feddes Repert.
Sonderdruck D: 1–200.


Schwarz, O., 1964: Quercus L. In T. G. Tutin and V.


H. Heywood (eds.): Flora Europaea 1: 61–64.
Cambridge University Press.
Schwarz, O., 1992: Quercus L. In T. G. Tutin and


V. H. Heywood (eds.): Flora Europaea 2th Ed.,
1: 72–76. Cambridge University Press.
Š k v o r c , Ž., 2003: Morfološka i genetička varijabilnost
hrasta medunca (Quercus pubescens
Willd.) i duba (Q. virgiliana (Ten.) Ten.) u Hr


vatskoj. Magistarski rad (Mscr.) 132 str. Biolo


ški odsjek PMF-a. Zagreb.


Tri n a j s ti ć , I., 1974a: Quercus L. In I. Trinajstić
(ed.): Analitička flora Jugoslavije 1 (3): 460–481.
Institut za botaniku Sveučilišta. Zagreb.


Trinajstić, I., 1974b: Quercuum croaticarum nomina
et synonima Vukotinovićiana. Suppl. Fl.
Anal. Jugosl. 2: 9–13. Institut za botaniku Sveučilišta.
Zagreb.


Tr i na j s ti ć , I., 1982: As. Potentillo albae-Quercetum
pubescentis A. Horv. U šumskoj vegetaciji
Istre. Acta Bot. Croat. 41: 111–117.


Tr i na j s ti ć , I., 1987: Hrast plutnjak ( Quercus suber
L.) u flori Hrvatske. Treći kongres biologa Hrvatske,
Mali Lošinj. Zbornik sažetaka priopćenja:
108.


Trinajstić, I., 1988: Taksonomska problematika
hrasta lužnjaka Quercus robur L. u floori Jugoslavije.
Glas. Šum. Pokuse 24: 101–116. Zagreb.


Tr i na j s ti ć , I., 2005a: Hrast plutnjak (Quercus suber
L.) u dendroflori Hrvatske. Radovi Šumar. Inst.
Jastrebarsko 40 (2): 199–206.




ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 62     <-- 62 -->        PDF

I. Trinajstić: O PROBLEMU MEĐUSOBNOG RAZLIKOVANJA HRASTOVA Quercus pubescens Willd. ... Šumarski list br. 1–2, CXXXI (2007), 57-60
Trinajstić, I., 2005b: Taksonomska problematika robur L.). Zbornik radova Josip Kozarac knjidrvenastih
vrsta poplavnih i močvarnih šuma. U ževnik i šumar. Jugosl. Akad. Centar za Zn. rad


J. Vukelić (ur.): Poplavne šume u Hrvatskoj: Vinkovci: 93–100.
93–101.
Vid ak o vi ć , M., Tr in aj s t i ć , I., 1988: Varijabilnost
i oplemenjivanje hrasta lužnjaka (Querecus


SUMMARY: In the work the morphological differences between the related
downy hairy oaks Quercus pubescens and Q. virgiliana are analyzed.
They occupy large areas especially in the Adriatic littoral of the Republic of
Croatia, but they develop sporadically in its hinterland, too. The said oaks
can be differentiated from each other by the morphology of their leaf, cupule
and bark, by the arrangement of flowers on a short fruit shoot as well as by
the appearance of their cupule.


Q. pubescens has a leaf with 4–6 pairs of lateral lobes, and the petiole is
1–2 cm, maximum 3 cm, long. Its bark at the trunk base is shallowly longitudinally
furrowed. All female flowers of the short, fruit shoot are sitting, placed
terminally. All ripe acorns are sitting, placed terminally. The cupule covered
with small, triangular scales arranged like tiles on a roof is smooth in appearance.
Q. virgiliana has a leaf with 3–4 (-5) pairs of lateral lobes, and the petiole
is more than 3 cm long. Its bark at the trunk base is deeply furrowed, on the
cross cut like a cogwheel. The female flowers are arranged on a more or less
long rachis, not longer than 10 cm, in the form of an ear, and the ears can be
arranged both terminally and laterally in leaf axils. In the ear there are often
clusters of several flowers. One or several ripe acorns are on a more or less
long stalk, usually 1–2 cm long. At the top or sidewise on the cupule the remnant
of the rachis can often be noticed in the form of a curved, dry extension.
The cupule scales are verrucously swollen or protuberated, making the entire
cupule verrucously wrinkled.
In case of any deviation from the above parameters, as a rule the hybrids
are involved.