DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 65 <-- 65 --> PDF |
R. Sabadi: PROMOCIJA ŠUMSKIH I DRVNIH PROIZVODA SAJMOVANJEM Šumarski list br. 1–2, CXXXI (2007), 61-74 Domovinski rat i njegovo naslijeđe značilo je za Hrvatsku značajno smanjenje tržišta, jer je otpalo 3 teritorija bivše države, potpun prijelaz na tržišno gospodarstvo i napuštanje preostalih tragova središnjeg planiranja, uz silne materijalne i ljudske žrtve uzrokovane ratom protiv Hrvatske. Iz tog rata je izašlo i sasvim drukčije sajmovanje. Tendencija specijaliziranih izložaba nastavlja se, s tim da se interes izlagača i njihova struktura u potpunosti mijenja. Opći jesenski i proljetni Velesajam te specijalizirane izložbe više nisu prestižne demonstracije moći i znanja izlagača i njihovih zemalja, kao što su to bile prije. Cilj sadašnjem sajmovanju sve je više komercijalan, ovaj puta sveden na tržište na kojemu se on održava. Veliki poslovi zaključuju se u gradovima kao što su Hannover, Leipzig, Köln, Frankfurt/ M, Paris, Kobenhavn, London, i drugim europskim i izvaneuropskim gradovima. Komunikacije su postale savršene, pri izradi nekog proizvoda danas je moguće prikupiti najpovoljnije ponude subliferanata iz cijeloga svijeta, unutar nekoliko sati ili dana. Zbog silnog napretka u transportu roba i ljudi, geografski položaj sajmovnog mjesta jedva da još igra ikakvu ulogu. Važno je tržište i klijentela koja te sajmove posjećuje, kupuje i prodaje na njima. Na velikom globalnom tržištu, činjenica da je u Zagrebu koncentriran gotovo cjelokupan financijski potencijal Hrvatske, znači malo, uzme li se u obzir da je Hrvatska relativno slabije gospodarski razvijena i da broji manje od 4,5 milijuna stanovnika, dakle to više nije ni nekadašnja K.u.K. Monarhija, niti Jugoslavija u bilo kojem obliku. Industrijski razvijene zemlje, da bi sačuvale neke od svojih sajmova (Njemačka i dr. npr.), ulažu ogromna sredstva, posebice u infrastrukturu i dodatne sadržaje. Uslijed takvih trendova sajmovi u malim i nerazvijenim zemljama održavaju se uz veliku muku i troškove i sve više djeluju anakronistički. Analiza takvih trendova vrlo često nosi subjektivne prizvuke, gdje se traži identifikacija krivaca za promijenjena kretanja u sajmovanju. Jasno je da takvo, rekli bismo jalovo rezoniranje ne pridonosi racionalnom rješenju problema gašenja sajmova i sajmovanja u ma lim i nerazvijenim zemljama. To uostalom potvrđuje praksa Zagrebačkog Velesajma. Na specijaliziranim izložbama Ambienta, od stranih izlagača sve više prevladavaju talijanski proizvođači namještaja, reprodukcijskih materijala i proizvodne opreme, to isto, u manjoj mjeri ako se tiče namještaja, događa se i s njemačkim i austrijskim proizvođačima. I posljedice su vidljive: Hrvatska potkraj desetljeća gotovo da nije uvozila namještaj, danas uvozi dvostruko od onog što izvozi, s vrtoglavo rastućim trendom. Hrvatski proizvođači suočavaju se na domaćim izložbama s padajućim brojem inozemnih posjetitelja koji bi mogli biti potencijalni kupci, i sve se više usmjeravaju na domaće kupce, čime sajmovanje postaje sve više tržnicom, gotovo poput zelene pijace. Možda ovako uopćenje ne odgovara za sve sektore gospodarstva, ali kada je riječ o drvnoj industriji, onda ovaj zaključak stoji. Nije na odmet ovom prilikom izraziti bojazan da nije daleko dan kada će nas prilike natjerati da priđemo novom tipu sajmovanja, koji bi bio specifičan za našu zemlju. Rješenja ima i naći će se kada Hrvatska bude u stanju postaviti nove ciljeve gospodarske politike, gdje vodeću ulogu ima ponajprije proizvodnja usmjerena na izvoz. U slučaju malih zemalja vrijedi pravilo da je svaštarenje u proizvodnji nedopustivo, moraju postojati izvozno orijentirani sektori koji će zemlji bez potresa i teškoća pribavljati sredstva za one robe i usluge koje je jeftinije uvoziti nego proizvoditi. Na tom načelu uostalom i postoji razmjena. U tom slučaju mogu specijalizirani sajmovi i izložbe izvrsno poslužiti za sklapanje izvoznih poslova, uz uvozne, izvozno orijentiranog hrvatskog gospodarstva. Od niza specijaliziranih sajmova koji se održavaju u Zagrebu (uglavnom, iako se ovdje-ondje pojavljuju tendencije otvaranja lokalnih ili regionalnih sajmova) za šumarstvo i preradu drva ostaju značajnim Jesenski međunarodni sajam, Međunarodni sajam graditeljstva i Ambienta. Naša zadaća trebao bi biti odgovor na pitanje: “Kakva i koliko signifikantna veza postoji između sajmovanja i veličine plasmana šumskih i drvnih proizvoda u Hrvatskoj i u inozemstvu?” I. ŠUMSKI I DRVNI PROIZVODI: NJIHOVA PRIRODA I TRŽIŠNE STRUKTURE Forest and wood products: their nature and market structures Ekološki gledano, šume su sastavni dio biosfere i zbog specifičnosti obavljaju niz funkcija kao što je utjecaj na režim voda, sprječavanje erozije, prečišćavanje zraka, uskladištenje CO2 iz atmosfere, oslobađanje kisika, itd. Uz naprijed navedene nerobne usluge šuma, šume daju niz proizvoda koje su ishodišnim sirovinama neophodne u gospodarskom životu ljudi. Ponajprije je to drvo, potom niz sporednih šumskih proizvoda (npr. šumsko voće, gljive, divljač itd.) koji se mogu količinski definirati, gdje za te proizvode postoji tržište i za koje se na njemu uslijed ponude i potražnje formiraju i cijene. Zbog ove važne gospodarske funkcije šumarstvo je gospodarska grana, koja u gospodarstvima razvijenih zemalja sudjeluje u stvaranju bruto domaćeg proizvoda |