DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 89     <-- 89 -->        PDF

KNJIGE I ČASOPISI


LOVSTVO OTOKA RABA


Tragajući ustrajno za prošlošću šumarstva i lovstva
svog rodnog otoka, šumarnici doc. dr. sc. Željko Španjol
sa Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i
Vlatko S k o r u p , dipl. ing. šum., um. savjetnik Direkcije
“Hrvatskih šuma”, podariše nam knjigu Lovstvo
otoka Raba (Rab 2007), otevši zaboravu više od stoljeća
stare podatke i povijesne činjenice o lovnoj aktivnosti
otoka. Iako organizirano lovstvo na tom najšumovitijem
kvarnerskom otoku datira još s kraja 19. st.,
neposredan povod izdavanju knjige bila je okrugla
obljetnica – 75 godina rada i djelovanja Lovačkog društva
“Kunić” Rab (LD). To je društvo svoju prvu osnivačku
skupštinu, nakon potvrde Pravila društva od Kr.
banske uprave Savske banovine, održalo 19. listopada
1931. Od tog prvog dana pa sve do danas, društvo je
uspjelo sačuvati svu građu zahvaljujući dvojici
lovačkih “znalaca i vizionara”, pok. Jurju Legcu
(1905–1988) i danas počasnom članu društva, ujedno i
glavnom uredniku knjige, čilom osamdesetogodišnjaku
Franji Veziliću (r. 1927), koji je ne samo sačuvao
nego i kronološki i tematski sredio sav arhiv društva na
kojemu se temelji publikacija.


Knjiga je obima 356 stranica i razdijeljena uz uvodne
riječi predsjednika LD-a Marijana Devčića i gradonačelnika
Raba Željka Barčića, prof., u 13 poglavlja.
Ističući činjenicu da otok Rab s pripadajućim
mu manjim otocima i otočićima ima izuzetno povoljne


ne
uvjete za razvoj biljnog i životinjskog svijeta, autori i u
Uvodu (1) zaključuju da ne čudi stoga što u povijesti
lova na otoku bilježe više od stoljeća stare podatke o
lovnoj aktivnosti. “To je i rezultiralo organiziranjem


lovaca u asocijacije, kako bi mogli djelovati na dobrobit
životinjskog svijeta, ali – i hedonističkih pobuda”.
Osnovne značajke otoka Raba (2) sažetak je opsežne
knjige prvog autora Prirodna obilježja Raba (Rab/Zagreb
1995), pa ga ne treba posebno komentirati. Povijest
lovstva otoka Raba treći je najopsežniji, najvrijedniji i
najvjerodostojniji dio knjige, u kojemu je svaki iznijeti
podatak podvrgnut provjeri u izvorima, nikad prepušten
improvizaciji. To više nije slikovnica, tu se povijest
ne piše po sjećanjima već po faktima, istakao je na
predstavljanju knjige recenzent Alojzije F r k o vi ć. U
potpoglavlju Prvi počeci iznesen je podatak iz jednog
od putopisnih djela Bečanina Camilla Morgana
“Die Insel Arbe, ihre Jagd und ihr Wild” iz 1909. g., iz
kojega proizlazi da je na Rabu djelovao Lovački klub
za autorova prvog boravka na otoku 1889. g. Kao svojevrstan
preteča lovnog turizma Lovački je klub ne
samo organizirao lovove za strance (kako na otoku
tako i u kopnenom zaleđu) nego je vršio naseljavanja
raznim vrstama divljači, boreći se ustrajno protiv zamkara
i zvjerokradica koji su zaprijetili nestanku izvorne
kamenjarke. Klub je djelovao sve tamo do kraja dvadesetih
godina prošlog stoljeća, točnije do donošenja
Zakona o lovu iz 1931., kada je došlo do osnivanja
sadašnjeg LD-a. Posebno je obrađeno razdoblje djelovanje
LD-a do početka Drugog svjetskog rata, kada
travnja 1941. g. “zbog okupacije Italije prestaje rad
Društva” (a arhiv biva pomno sakriven), a posebno
njegova obnova od 1945. do sadašnjeg djelovanja u samostalnoj
i priznatoj RH. Na ukupno 120 (34 %) stranica
knjige za razdoblje od 1931. do 2006. g. u detalje


č


1. S predstavljanja knjige Lovstvo otoka Raba u gradu Rabu
27. prosinca 2006. Slijeva: Vlatko Skorup, Željko Barčić, Slika 2. Sa svečanosti p,Č„„ČČ:.,o„.,.,
Marijan Devćić, Željko Španjol i Alojzije Frković vijećnici Raba
(Foto: R. Jurić) (Foto: R. Jurić)




ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 90     <-- 90 -->        PDF

su iznijeti zaključci svake godišnje skupštine i sjednice
upravnih/izvršnih odbora društva, prepričana pravila i
uredbe, navedeni novoizabrani organi društva, poimence
od predsjednika do čuvara lovišta, planirane i izvršene
akcije na planu uzgoja, zaštite i korištenja (odstrela)
divljači, posebno provedenim naseljavanjima
divljači i lovnom turizmu, omasovljivanju društva, provedenim
hajkama, akcije lovaca na čišćenju plaža, pošumljavanjima,
priređivanju lovačkih zabava, suradnji
s društveno-političkim organizacijama i višim lovnim
institucijama. Poglavlje sadrži tablične prikaze preživjelih
lovaca boraca NOB-a (1941–1945) i hrvatske branitelje
iz redova lovaca – sudionike Domovinskog rata
(1990–1995). U okviru tog poglavlja iznijeta su imena i
slike svih dosadašnjih predsjednika LD, od prvog predsjednika
Franje Tascha (1931–1932) do sadašnjeg
Marijana Devčića, koji je na toj dužnosti od 2003. g.


Da bi kompozicija knjige bila što dostupnija čitatelju,
a u težnji za što cjelovitijim prikazom lovstva otoka,
sljedeće poglavlje (4) posvećeno je rapskim lovištima
i uzgajalištima. Prema novom ustanovljenju iz
1996. g., od lovišta to su: lovište “Rab” (6.570 ha) i lovište
“Kalifront” (1.610 ha), a od uzgajališta divljači:
“Sveti Grgur” (625 ha), “Goli otok” (417 ha) i “Dolin”
(414 ha). Za svako od tih lovišta/uzgajališta dan je
zemljopisni položaj i granice, opis prirodnih značajki


staništa, prikaz vrsta i broja divljači, tehnička opremljenost,
dosadašnje gospodarenje i smjernice budućeg
gospodarenja. Nešto podrobnije od ostalih opisano je
drž. otvoreno lovište “Kalifront”, u kojemu (istoimenom
šumskom predjelu) još od davne 1923. g. studenti
šumarstva svake godine provode dio svoje terenske
nastave. U želji za objedinjavanjem šumarstva i lovstva
na istom lokalitetu tog “zelenog otoka”, Ministarstvo
poljoprivrede, šumarstva i vodnoga graditeljstva
udovoljava molbi Šumarskog fakulteta u Zagrebu i
svojim aktom od 15. 3. 2006. povjerava mu izvršenje
prava lova. Kako je novom lovnogospodarskom osnovom
određeno da prioritet u namjeni lovišta bude “podizanje
fonda te tjelesne i trofejne kvalitete krupne
divljači”, poglavito muflona i jelena aksisa, tijekom
1998. g. u lovište je u dva navrata ispušteno 41 grlo
muflona u omjeru spolova 8:33 u korist ženki, prvoklasne
slovačke i češke provenijencije (dio muflona je
iz poznatog češkog muflonskog lovišta Židlohovice).
Zahvaljujući tim i drugim uzgojnim mjerama do sada
je u lovištu “Kalifront” stečeno više kapitalnih grla, od
kojih ističemo dva izuzetno jaka trofeja stečena u
2005.g. – rogovlje jelena aksisa s ocjenom od 303,01 t.
i rogove muflona koje je sa službenom ocjenom od
233,60 CIC t. (Zagreb 2006) treće na ljestvici najjačih
muflona Hrvatske, 33. u svijetu!


Slijedi poglavlje (5) Divljač otoka Raba u kojemu
je dan kratak opis biologije vrsta koje obitavaju na otoku.
Na njega se nadovezuju dva, opsegom kratka, ali
po značenju, preciznosti i sveobuhvatnosti iznijetih
podataka, nova poglavlja, točnije tablični prikazi, od
kojih prvi nosi ime Pregled unošenja krupne i sitne
divljači u rapska lovišta (1932–2005) i drugi – Pregled
odstrela divljači (7) za isto razdoblje. Iz pomno prikupljenih
podataka o datumu ispuštanja, vrsti i broju
divljači, predjelima u koje je unijeta i sl., kada je riječ o
naseljavanju, te vrsti i broju odstrijeljene divljači moguće
je isčitati, ističu autori, “sav trud, lovačku mudrost
i znanje rapskih lovaca kroz povijesni slijed od
1932. g. do danas, na očuvanju i obnovi lovne divljači
u svojem lovištu”. Kako je dobro pseto pola uspjeha u
lovu, u poglavlju Kinologija (8) saznajemo da su lovci
Raba od prvog dana uzgajali i držali određene pasmine
lovačkih pasa, prikladne za divljač koju su lovili i podneblje
u kojemu su djelovali. Slijedi po mnogo čemu
jedinstveni prilog, potpun Popis članova LD “Kunić”
Rab (1931–2006), u kojemu su ispisana imena (s podatkom
o godini rođenja, dužini članstva i adresi) svih
članova Društva, njih ukupno 354, s popisom zaslužnih
lovaca s dodijeljenim im priznanjima i odličjima.
Svjesni što su im značila imena dvojice već u uvodu
ovog prikaza spomenutih rapskih lovaca-doajena,
“sakupljača plodova rada LD “Kunić”, te upitavši se
“da li bi u opće mogli (i kakvu) knjigu napisati o 75.
godišnjici Društva”, autori u znak zahvalnosti jedno od