DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 93     <-- 93 -->        PDF

Č Mlada biljka eukaliptusa, okolica Kuzca, Č


dobro zamijećuje. Odrasli primjerci koji narastu kao
visoka i snažna stabla imaju glatku koru koja se
uzdužno ljušti u dugim trakama. Imaju izduljeno i
srpasto savijeno i mirišljivo lišće, koje kod nekih vrsta


IZ SVIJETA GLJIVA


podsjeća na lišće nekih naših vrba. Plod je četverobrid,
piramidalnog oblika, čvrst, i u njemu sazrijeva mnogo
sitnog sjemena. Zimzelena biljka raste vrlo brzo.
Naraste do 40 metara uvis. U listovima sadrži dosta
eteričnih ulja pa se u posljednje vrijeme sve više
koristi u farmaceutskoj industriji.


Uz ove vrste raširen je i kljunasti eukaliptus (Eucalyptus
rostrata SCHL.). Njegovi su cvjetovi skupljeni
po nekoliko i grade štitasti cvat.


U Meksiku, uz obalu Pacifika, eukaliptusi su vrlo
često drveće. Rastu na visinama i preko 3500 metara.
U glavnom gradu Mexico Sitiju mnogi drvoredi, parkovi,
čitavi šumarci oko mnogih gradskih četvrti, sastoje
se od eukaliptusa i drugog tropskog raslinja.


Posebno je zanimljivo eukaliptuse promatrati diljem
Perua i Bolivije gdje im je omiljeno stanište. Kako su
otporni na sušu, rastu u obalnom pacifičkom pojasu, u
gradu Limi, u okolici Kuzca. Jedino ih nema na velikim
površinama Altiplana, kamo se njihovo drvo dovozi iz
toplih područja poriječja rijeke Urubambe. Oko grada
Kuzca okruglasti eukaliptus je obično drvo koje raste
skoro posvuda, posebice uz vodotokove. To da rastu uz
obale ove velike rijeke, pritoke Amazone, sve do blizu
čuvenog Machu Picchu, nije nikakva neobičnost, no začuđujuće
je kako se primjerci eukaliptusa, pa čak i čitavi
šumarci, nalaze oko grada Puna na obalama najvišeg
plovnog jezera na svijetu, Titicace, te na nekim otocima
na istom jezeru, na visini od gotovo 4000 metara.


Tekst i fotografije:
Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.


GLJIVE SLUZNJAĆE


Ova skupina živih bića koju neki ubrajaju u zaseban
odio živog svijeta, u najvećem broju slučajeva predstavlja
skriveni svijet šumskih staništa. Gljive sluznjače
(Myxomyceti) kao saprofiti naseljavaju mrtvo
drvo, koje se redovito nalazi u posljednjim stupnjevima
razgradnje. Veličina ovih gljiva kreće se oko milimetra,
nerijetko i manje od toga, a samo iznimno više
milimetara. Zbog malih dimenzija obična šetnja šumom
neće ih otkriti. Motritelj se treba služiti malom
svjetiljkom te običnim povećalom.


Stanište ovih organizama je trulo drvo, stari panjevi,
trule grane na tlu i trulo lišće. Nerijetko ih nalazimo
i na plodištima drugih gljiva. Pojedinačne primjerke
praktički je nemoguće otkriti prostim okom, ali kad se
njihove jedinke udruže u osobitu vegetativnu tvorevinu
koju nazivamo plazmodij te koja ima sposobnost ameboidnog
kretanja po podlozi, neke od ovih gljiva postaju
dobro zamjetljive. U prvo vrijeme plazmodij živi
u tami i vlazi kakvog starog panja ili ispod trulog lišća,
pa je i zbog toga teže vidljiv. Prije nego se počinju




ŠUMARSKI LIST 1-2/2007 str. 94     <-- 94 -->        PDF




1.
Hemitrichia serpula iz miješovite šume okolice Jablana
kod Vrbovskog
Slika 2. Leokarpus iz okolice Krasna u na Velebitu


oblikovati sporangiji i u njima spore, plazmodij napušta
tamu i vlagu, ispuže na površinu panja, na svjetlo te
razmjerno suhu okolinu. Za sobom ostavlja sluzav
trag. Tada nam je dobro vidljiv kod većine vrsta. Površina
mu je često sluzava, a oblici vrlo različiti. No životni
vijek mu je kratak, iznosi tek nekoliko sati, možda
dan-dva. Njegove boje mogu biti veoma upadljive,
bijele, modre, crvene, smeđe, pa i po tome možemo
razmjerno lako razlikovati pojedine vrste.


Oblikovanjem sporangija nestaje plazmodij. I po
oblicima sporangija mogu se neke vrste dobro razliko-


Slika 3. Nepoznata sluznjača iz okolice naselja Vujnovići
u Gorskom kotaru


Slika 4. Likogala na borovom trulom drvetu na
Đurđevačkim pijescima


vati. U sporangiju se nalaze pored spora različite tvorevine,
često u obliku niti različitih boja, tzv. kapilicije
koje su osjetljive na promjenu zračne vlage i svojim
higroskopnim pokretima pomažu rasijavanju spora.


Dio gljiva sluznjača su kozmopoliti. U našim šumama
raznolikog fitocenološkog sastava nalazimo razmjerno
mnogo vrsta u ovoj inače maloj skupini organizama.
Osobito ih nalazimo u starim šumama, listopadnim
ili crnogoričnim, gdje ima više trulog drva. Nerijetko
su to naša različita zaštićena područja prirode, Nacionalni
parkovi, Parkovi prirode, strogi rezervati i sl.


Plazmodiji nekoliko naših vrsta gljiva sluznjača bojom
ističu se posebice. U toj grupi nalaze se bijela, crvena
i žuta sluznjača te, primjerice, razne vrste u rodovima
Arciria, Leocarpus i Lycogala.


Naš trud oko pronalaženja ovih skrivenih stanovnika
šume bit će nagrađen ljepotom oblika i boja. Tako
ćemo doprinijeti i boljem poznavanju ovih organizama,
koji u Hrvatskoj nisu do sada bili predmetom posebnih
istraživanja.


Tekst i fotografije:
Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.