DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 23     <-- 23 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135
UDK 630* 442 (001)


ŽUTA I BIJELA IMELA NA PODRUČJU UPRAVA ŠUMA
PODRUŽNICA NAŠICE I OSIJEK*


YELLOW MISTLETOE AND WHITE-BERRIED MISTLETOE ON THE AREA
OF THE FOREST ADMINISTRATIONS NAŠICE AND OSIJEK


Marilena IDŽOJTIĆ1, Milan GLAVAŠ1, Marko ZEBEC1, Renata PERNAR1,
Josip BEĆAREVIĆ2, Karmela GLOVA2, Stjepan PLANTAK3


SAŽETAK: Istraživanje je provedeno na području kojim gospodare Hrvatske
šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica (UŠP) Našice (6 šumarija:
Ćeralije, Donji Miholjac, Đurđenovac, Koška, Slatina i
ii Voćin) i UŠP Osijek
(5 šumarija: Batina, Darda, Đakovo, Levanjska Varoš i Tikveš), za dvije vrste
imele: žutu imelu (Loranthus europaeus Jacq.) i bjelogoričnu bijelu imelu


(V. album L. ssp. album). Domaćini na kojima su imele istražene bili su: Quercus
petraea (Matt.) Liebl., Q. robur L., Q. cerris L., Populus alba L., P. tremula
L., P. nigra L., P. ×canadensis Moench, Salix alba L., Fagus sylvatica L., Carpi-
nus betulus L., Prunus avium L., Fraxinus angustifolia Vahl, F. pennsylvanica
Marshall, Juglans nigra L. i Robinia pseudoacacia L. U izabranim odsjecima
starijima od 30 godina dijagonalnim pregledom evidentiran je broj zaraženih i
nezaraženih stabala, te broj grmova imele na zaraženim stablima. Prikazana
je prostorna raspodjela intenziteta zaraze kitnjaka i lužnjaka žutom imelom za
osam gospodarskih jedinica.
Na području UŠP Našice zaraza lužnjaka žutom imelom značajno je
manja (1,7 % od 27.592 pregledanih stabala) nego na području UŠP Osijek
(10,1 % od 6.164 pregledana stabla). Za kitnjak je obrnuto, odnosno na području
UŠP Osijek zaraza je značajno manja (7 % od 27.518 pregledanih stabala)
nego na području UŠP Našice (17,8 % od 11.220 pregledanih stabala).
Na zaraženim stablima lužnjaka i kitnjaka prosječno su bila 2 grma imele.
Žuta imela dolazi i na ceru, a zabilježena je na 3,7 % od 5.644 pregledana
stabla. Na običnoj bukvi i običnom grabu imela je prisutna na području UŠP
Osijek, Šumarije Levanjska Varoš.


Na istraživanom području bijela imela nije zabilježena na poljskom jasenu,
ali je prisutna na 22,4 % pregledanih stabala pensilvanskog jasena, koji
je invazivna vrsta u prirodnim šumama poljskog jasena. Bijela imela prisutna
je na svim autohtonim vrstama topola (bijeloj, crnoj i trepetljici), kao i na
kanadskoj topoli, a u pojedinim gospodarskim jedinicama zaraza je bila
različita (1,5-25 % pregledanih stabala). U tri gospodarske jedinice, u kojima
je imela istražena na bijeloj vrbi, bilo je zaraženo od 2,5 do 17,3 % pregledanih
stabala. Na području Šumarije Levanjska Varoš imela je zabilježena
na divljoj trešnji. Od stranih vrsta, značajna je zaraza bijelom imelom kultura


Doc. dr. sc. Marilena Idžojtić; prof. dr. sc. Milan Glavaš; Marko Zebec, dipl. ing.;
izv. prof. dr. sc. Renata Pernar; Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet;
idzojticŽsumfak.hr


2
Josip Bećarević, dipl. ing.; Karmela Glova, dipl. ing.; Hrvatske šume d.o.o. Zagreb,
Uprava šuma podružnica Našice
Stjepan Plantak, dipl. ing.; Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma podružnica Osijek
Rad je izrađen u okviru projekta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske
pod naslovom “Imele u Hrvatskoj – biologija, ekologija, rasprostranjenost i vrste domaćini”.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 24     <-- 24 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135
crnog oraha (29 % od 361 pregledanog stabla), a dolazi i na 12,6 % od 318
pregledanih stabala običnog bagrema.


Ključne riječi: Loranthus europaeus Jacq., Viscum album L., imela,
zaraza, Quercus L., Populus L., Salix L., Fagus L., Carpinus L., Prunus L.,
Fraxinus L., Juglans L., Robinia L., Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, UŠP Naši


ce, UŠP Osijek


1. UVOD –
Žuta imela (Loranthus europaeus Jacq.) i bijela
imela (Viscum album L.), poluparaziti su koji dolaze na
velikom broju domaćina (Barney i dr. 1998, Hegi
1981). Različita su gledišta dosadašnjih istraživanja
imela u Hrvatskoj (Ettinger 1889, Klepac 1955,
Domitrović 2003, Babić 2004, Pernar i dr.
2005). Osim toga, za obje vrste napravljen je popis domaćina
i izrađene su karte rasprostranjenosti (I d ž o j t ić
2003, I d ž o j tić i Koge lni k 2003, Ze b e c i Idž o j-
t i ć 2005, Id žojt i ć i dr. 2006a). Također je istražen
intenzitet zaraze različitih domaćina (kitnjaka, lužnjaka,
medunaca, cera, sladuna, crvenog hrasta i pitomog kestena)
žutom imelom na području Uprava šuma podruž-


Introduction
nica (UŠP) Požega, Bjelovar, Vinkovci i Nova Gradiška
(I d žoj t i ć i dr. 2005a, 2006b, 2006c). Intenzitet zaraze
različitih domaćina (bijele topole, poljskog jasena, malolisne
lipe, klena, običnog graba, divlje kruške, crnog
oraha, običnog bagrema i kanadske topole) bjelogoričnom
bijelom imelom (V. album ssp. album) istražen
je na području UŠP Bjelovar, Vinkovci i Nova Gradiška
(I d žoj t i ć i dr. 2006b, 2006c). Za podvrstu bijele imele,
V. album L. ssp. abietis (Wiesb.) Abrom., istražen je
intenzitet zaraze obične jele na području UŠP Delnice,
Gospić, Senj, Ogulin, Karlovac, Zagreb, Bjelovar, Koprivnica
i Našice te Nacionalnog parka Plitvička jezera
(I d žoj t i ć i dr. 2003, 2005b).


2. PODRUČJE I METODE RADA -Research Area and Methods
Istraživanje je provedeno na području kojim gospodare
Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, UŠP Našice i Osijek,
za dvije vrste: žutu (L. europaeus) i bjelogoričnu
bijelu imelu (V. album ssp. album). Domaćini na kojima
su te imele istražene bili su: kitnjak (Quercus petraea
/Matt./ Liebl.), lužnjak (Q. robur L.), cer (Q. cerris
L.), bijela topola (Populus alba L.), trepetljika (P. tremula
L.), crna topola (P. nigra L.), kanadska topola


(P. ×canadensis Moench), bijela vrba (Salix alba L.),
obična bukva (Fagus sylvatica L.), obični grab (Carpinus
betulus L.), divlja trešnja (Prunus avium L.), poljski
jasen (Fraxinus angustifolia Vahl), pensilvanski jasen
(F. pennsylvanica Marshall), crni orah (Juglans nigra
L.) i obični bagrem (Robinia pseudoacacia L.).
Za UŠP Našice istraživanje je provedeno na području
šest šumarija: Ćeralije, Donji Miholjac, Đurđenovac,
Koška, Slatina i Voćin, a za UŠP Osijek na području
pet šumarija: Batina, Darda, Đakovo, Levanjska
Varoš i Tikveš. Izabrani su odsjeci stariji od 30 godina,
koji su zatim dijagonalno pregledani, u formulare su
upisani podaci o broju zaraženih i nezaraženih stabala,


te o broju grmova imele na zaraženim stablima. Prebrojavanje
je rađeno okularnom metodom (prostim
okom i dalekozorom), a obavili su ga djelatnici navedenih
šumarija tijekom zime 2002/03.


Broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala
prema šumarijama i gospodarskim jedinicama prikazan
je za žutu imelu na području UŠP Našice u tablici 1
(za lužnjak) i tablici 2 (za kitnjak), a na području UŠP
Osijek u tablici 4 (za lužnjak), tablici 5 (za kitnjak) i tablici
5 (za cer, običnu bukvu i obični grab).


Za različite domaćine bijele imele prikazan je broj
pregledanih odjela i broj pregledanih stabala prema šumarijama
i gospodarskim jedinicama na području UŠP
Našice (tablica 3) i UŠP Osijek (tablica 7).


Kartiranje je rađeno na osnovi digitaliziranih granica
gospodarskih jedinica i rezultata istraživanja. U programu
ArcView GIS 3.3 (2002) napravljen je tematski sloj
(karta), u kojemu je na razini odsjeka prikazana prostorna
raspodjela intenziteta zaraze lužnjaka i kitnjaka žutom
imelom, u po četiri gospodarske jedinice za svaku UŠP.


3. REZULTATI Results
Rezultati su prikazani posebno za UŠP Našice i
UŠP Osijek, a unutar tih uprava šuma podružnica po


a unu
sebno za žutu i bijelu imelu.


3.1. Žuta i bijela imela na području UŠP Našice
3.1.1. Žuta imela
Na području UŠP Našice žuta imela istražena je na
lužnjaku i kitnjaku, te su rezultati istraživanja prikazani
posebno za te dvije vrste.


3.1.1.1. Žuta imela na hrastu lužnjaku
Žuta imela istražena je na lužnjakunana području 3 šumarije
(Đurđenovac Košk


,
,, Kooška
aa i
ii Slatina)
Slatina)Slatina),
,, 5
55 gospodarskih
jedinica i 183 odjela,, n
nna
aa uzorku od 27.592 stabla (tablica
1). Od ukupnog broja pregledanih stabala 1,7 % bilo je
zaraženo imelom. Intenzitet zaraze bio je različit za pojedine
gospodarske jedinice unutar navedenih šumarija
(slika 1), što se iznosi u daljnjem tekstu.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 25     <-- 25 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135
Tablica 1. UŠP Našice, Loranthus europaeus na Quercus robur: broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala, prema
šumarijama i gospodarskim jedinicama.


Table 1 Forest Administration Našice, Loranthus europaeus on Quercus robur: number of examined compartments and
number of examined trees, according to forest offices and management units.


Šumarija Gospodarska jedinica
Forest Office Management Unit
Đurdenovac Đurđenovačke nizinske šume


Budigošće-Breza-Lugovi


Koska


Lacić-Gložde


Slatinske nizinske šume


Slatina


Slatinske prigorske šume


Č


Slika 2. UŠP Našice: intenzitet zaraze i
prostorni raspored pregledanih
odsjeka lužnjaka (plava boja) za
GJ Slatinske nizinske šume i GJ
Slatinske prigorske šume (Šumarija
Slatina) i kitnjaka (crvena boja)
za GJ Kupres-Slana voda, GJ
Slatinske prigorske šume (Šumarija
Slatina) i GJ Jovac-Slana voda
(Šumarija Voćin).


Figure 2 Forest Administration Našice: intensity
of infestation and the spatial
arrangement of examined
subcompartments of pedunculate
oak (blue color) in the Management
Units Slatinske nizinske šume
and Slatinske prigorske šume
(Forest Office Slatina) as well as
of sessile oak (red color) in the
Management Units Kupres-Slana
voda, Slatinske prigorske šume
(Forest Office Slatina) and Jovac-
Slana voda (Forest Office Voćin).


Broj pregledanih odjela
Number of Examined Compartments


33


71


53


19


7


183


Broj pregledanih stabala
Number of Examined Trees


3.526
14.027
8.029
1.231
779
27.592


Slika 1. UŠP Našice: intenzitet zaraze
lužnjaka žutom imelom,
prema šumarijama i
gopodarskim jedinicama.


Figure 1 Forest Administration Našice:
intensity of infection
of pedunculate oak with
yellow mistletoe, according
to forest offices and
management units.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 26     <-- 26 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135
Do 5 % zaraženih, od pregledanih stabala, bilo je u
GJ Budigošće-Breza-Lugovi (0,6 %) i GJ Lacić-Gložđe
(1,9 %), Šumarije Koška, te GJ Đurđenovačke
nizinske šume, Šumarije Đurđenovac (1,9 %). Na području
Šumarije Slatina u GJ Slatinske nizinske šume
imela je zabilježena na 6,3 %, a u GJ Slatinske prigorske
šume na 10,7 % pregledanih stabala. Na zaraženim
stablima prosječno su bila 2 grma imele, a najveći broj
grmova na jednom stablu bio je 11 (odjel 99, GJ Slatinske
prigorske šume, Šumarija Slatina).


Na slici 2 plavom bojom prikazan je intenzitet zaraze
i prostorni raspored pregledanih odsjeka hrasta lužnjaka
za GJ Slatinske nizinske šume i GJ Slatinske prigorske


šume (Šumarija Slatina). Pregledani odsjeci u kojima
imela nije zabilježena prikazani su sivom bojom, dok su
nepregledani odsjeci prikazani bijelom bojom.


3.1.1.2. Žuta imela na hrastu kitnjaku
Na hrastu kitnjaku žuta imela istražena je na području
4 šumarije (Ćeralije, Đurđenovac, Slatina i Voćin),
8 gospodarskih jedinica i 79 odjela, na uzorku od


11.220 stabala (tablica 2). Od ukupnog broja pregledanih
stabala 17,8 % bilo je zaraženo imelom. Intenzitet
zaraze bio je različit za pojedine gospodarske jedinice
unutar navedenih šumarija (slika 3).
Tablica 2. UŠP Našice, Loranthus europaeus na Quercus petraea: broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala, prema
šumarijama i gospodarskim jedinicama.


Table 2 Forest Administration Našice, Loranthus europaeus on Quercus petraea: number of examined compartments and


number of examined trees, according to forest offices and management units.


Šumarija
Forest Office


Ćeraliie
E,„.e„ov.,c


Slatina


Voćin
E


Gospodarska jedinica
Management Unit
Slatinske prigorske šume


Kmdija Gazijska
Kmdij a Našice


Slatinske prigorske šume
Kupres-Slana voda


Jovanovica


Jovac-Slana voda


Medvedak-Kusac


Broj pregledanih odjela
Number of Examined Compartments


2


15


3


21


14


9


7


8


79


Broj pregledanih stabala
Number of Examined Trees


148
4.268
548
2.725
1.890
944
334
363
11.220


Slika 3. UŠP Našice: intenzitet zaraze kitnjaka žutom imelom, prema šumarijama i gopodarskim jedinicama.
Figure 3 Forest Administration Našice: intensity of infection of sessile oak with yellow mistletoe, according to
forest offices and management units.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 27     <-- 27 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135
Do 10 % zaraženih, od pregledanih stabala, bilo je u
GJ Slatinske prigorske šume, Šumarije Slatina (4,0 %) i
Šumarije Ćeralije (7,4 %). Između 10 i 20 % zaraženih,
od pregledanih stabala, bilo je u GJ Jovanovica, Šumarije
Voćin (17,2 %) i GJ Krndija Gazijska, Šumarije
Đurđenovac (19,4 %). Više od 20 % zaraženih stabala,
od ukupnog broja pregledanih, imale su GJ Kupres-Slana
voda, Šumarije Slatina (22,1 %), GJ Krndija Našice,
Šumarije Đurđenovac (23,5 %), te dvije GJ Šumarije
Voćin, GJ Jovac-Slana voda (43,1 %) i GJ Medveđak-
Kusac (55,7 %). Na zaraženim stablima prosječno su


a z
bil
bilbila
aa 2,
2,2,5
55 gr imelee,
,, a
aanajveći broj grmova na jednom


grm
grmgrma
aa im
stablu biio
oo j
jje
ee 3
330
00 (odjel 46, GJ Jovac-Slana voda, Šumarija
Voćin).


Na slici 2 crvenom bojom prikazan je intenzitet zaraze
i prostorni raspored pregledanih odsjeka kitnjka
za tri gospodarske jedinice: GJ Kupres-Slana voda, GJ


(ŠumarSlatinsk
SlatinskSlatinske
ee prigorsk
prigorskprigorske
ee šum
šumšume
ee (Šumarija Slatina) i GJ Jo
vac-Slana voda (Šumarija Voćin).


3.1.2. Bijela imela
Na području UŠP Našice, zaraza bijelom imelom
istražena je za sljedeće vrste potencijalnih domaćina:
bijela topola, crna topola, kanadska topola, bijela vrba,
poljski jasen i obični bagrem (tablica 3).
Na području šumarija Donji Miholjac i Slatina pregledano
je 335 stabala bijele topole, od kojih je na 4,2 %
zabilježena bijela imela. Od 2.119 pregledanih stabala


Tablica 3. UŠP Našice, Viscum album ssp. album na različitim domaćinima: broj pregledanih odjela i broj pregledanih
stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama.


Table 3 Forest Administration Našice, Viscum album ssp. album on different hosts: number of examined compartments
and number of examined trees, according to forest offices and management units.


Domaćin
Host


Populus alba


Č


Populus nigra


Populus ×canadensis
Č


Salix alba


Č


Robinia pseudoacacia


Broj pregledanih odjela Broj pregledanih stabala


Šumarija Gospodarska jedinica


Number of Examined


Forest Office Management Unit


Compartments


Donji Miholjac Miholjačke podravske šume 1
Slatina Slatinske podravske šume 5
6
Slatina Slatinske podravske šume 1
Donji Miholjac Miholjačke podravske šume 3
Slatina Slatinske podravske šume 1
4
Donji Miholjac Miholjačke podravske šume 6
Slatina Slatinske podravske šume 5
11
Slatina Slatinske prigorske šume 1


Number of Examined
Trees
3
332
335
75
2.111
8
2.119
1.357
357
1.714
148


kanadske topole na području istih šumarija, imela je bila
prisutna na 21.1 % stabala. Na crnoj topoli imela je zabilježena
na 4 %, od 75 pregledanih stabala, na području
Šumarije Slatina. Na području šumarija Donji Miholjac
i Slatina, imela je bila prisutna na 6,5 % od 1.714 pregledanih
stabala bijele vrbe. U GJ Slatinske nizinske šume,
Šumarije Slatina, bijela imela nije zabilježena na
poljskom jasenu niti u jednom od 21 pregledanog odjela.
U istoj gospodarskoj jedinici od 148 pregledanih stabla
običnog bagrema zaraženo je bilo 1,4 % stabala.


3.2. Žuta i bijela imela na području UŠP Osijek
3.2.1. Žuta imela
Na području UŠP Osijek žuta imela istražena je na
lužnjaku, kitnjaku, ceru, običnoj bukviini običnom grabu.


3.2.1.1. Žuta imela na lužnjaku
Na hrastu lužnjaku žuta imela istražena je na području
četiri šumarije: Batina, Darda, Đakovo i Tikveš.
Istraživanje je provedeno za 6 gospodarskih jedinica i
89 odjela, na uzorku od 6.164 stabla (tablica 4).


Od ukupnog broja pregledanih stabala 10,1 % bilo
je zaraženo imelom. Do 10 % zaraženih, od pregledanih
stabala, bilo je u GJ Đakovački Lug i Gajevi, Šumarije
Đakovo (5,6 %) i u GJ Haljevo-Kozaračke šume,
Šumarije Darda (6,4 %). Između 10 i 20 % zaraženih od
pregledanih stabala bilo je u GJ Kunjak-Rakovac-Mačkovac,
Šumarije Đakovo (11,9 %), GJ Dvorac-Siget,
Šumarije Tikveš (15,4 %) i GJ Baranjska planina, Šumarije
Batina (15,5 %). Najveća zaraza, 27,1 %, zabilježena
je na području Šumarije Batina, GJ Zmajevačke
podunavske šume (slika 4). Prosječni broj grmova na
stablu iznosio je 2,5, a najveći broj bio je 10 grmova
(odjel 7, GJ Baranjska planina, Šumarija Batina).


Na slici 5 plavom bojom prikazan je intenzitet zaraze
i prostorni raspored pregledanih odsjeka hrasta lužnjaka
za GJ Kunjak-Rakovac-Mačkovac (Šumarija
Đakovo). Pregledani odsjeci u kojima imela nije zabilježena
prikazani su sivom bojom, dok su nepregledani
odsjeci prikazani bijelom bojom.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 28     <-- 28 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135
Tablica 4. UŠP Osijek, Loranthus europaeus na Quercus robur: broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala, prema
šumarijama i gospodarskim jedinicama.
Table 4 Forest Administration Osijek, Loranthus europaeus on Quercus robur: number of examined compartments and
number of examined trees, according to forest offices and management units.


Šumarija Gospodarska jedinica
Forest Office Management Unit
Baranjska planina


Batina


Zmajevačke podunavske šume
Darda Haljevo-Kozaračke šume


Kunj ak-Rakovac-Mačkovac


Đakovo


Đakovački Lug i Gajevi


Tikveš Dvorac-Siget
Č


Slika 5. UŠP Osijek: intenzitet zaraze i
prostorni raspored pregledanih odsjeka
lužnjaka (plava boja) za GJ
Kunjak-Rakovac-Mačkovac (Šumarija
Đakovo) i kitnjaka (crvena
boja) za GJ Sjeverni Dilj, GJ Breznica
(Šumarija Levanjska Varoš) i
GJ Vuka (Šumarija Đakovo).


Figure 5 Forest Administration Osijek: intensity
of infestation and the spatial
arrangement of examined sub-
compartments of pedunculate oak
(blue color) in the Management
Unit Kunjak-Rakovac-Mačkovac
(Forest Office Đakovo) as well as
of sessile oak (red color) in the
Management Units Sjeverni Dilj,
Breznica (Forest Office Levanjska
Varoš) and Vuka (Forest Office
Đakovo).


Broj pregledanih odjela
Number of Examined Compartments


6
3
6
40
33
1
89


Broj pregledanih stabala
Number of Examined Trees


666


255


778


2.207


2.154
104
6.164


Slika 4. UŠP Osijek: intenzitet
zaraze lužnjaka
žutom imelom, prema
šumarijama i gospodarskim
jedinicama.


Figure 4 Forest Administration
Osijek: intensity of
infection of pedunculate
oak with yellow
mistletoe, according
to forest offices and
management units.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 29     <-- 29 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135
3.2.1.2. Žuta imela na kitnjaku
Ukupno je pregledano 5 gospodarskih jedinica, 312 odjela
i 27.518 stabala (tablica 5), od kojih je na 7 % zabi-
Na hrastu kitnjaku žuta imela istražena je na polježena
imela. Najmanja zaraza bila je u GJ Đakovački


dručju dviju šumarija: Đakovo i Levanjska Varoš.


Tablica 5. UŠP Osijek, Loranthus europaeus na Quercus petraea: broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala, prema
šumarijama i gospodarskim jedinicama.


Table 5 Forest Administration Osijek, Loranthus europaeus on Quercus petraea: number of examined compartments and
number of examined trees, according to forest offices and management units.


Šumarija Gospodarska jedinica Broj pregledanih odjela Broj pregledanih stabala
Forest Office Management Unit Number of Examined Compartments Number of Examined Trees
Kunj ak-Rakovac-Mačkovac 68 5.836
Đakovo Đakovački Lug i Gajevi 5 503
Vuka 53 3.817
Levanj ska Varoš Breznica
Sjeverni Dilj
108
78
10.210
7.152
Č 312 27.518
Slika 6. UŠP Osijek: intenzitet
zaraze kitnjaka žu-
tom imelom, prema
šumarijama i gopodarskim
jedinicama.
Figure 6 Forest Administration
Osijek: intensity
of infection of sessile
oak with yellow mistletoe,
according to
forest offices and management
units.


Tablica 6. UŠP Osijek, Loranthus europaeus na Quercus cerris, Fagus sylvatica i Carpinus betulus: broj pregledanih odjela
i broj pregledanih stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama.
Table 6 Forest Administration Osijek, Loranthus europaeus on Quercus cerris, Fagus sylvatica and Carpinus betulus: number
of examined compartments and number of examined trees, according to forest offices and management units.


Domaćin
Host
Šumarija
Forest Office
Gospodarska jedinica
Management Unit
Broj pregledanih odjela
Number of Examined
Compartments
Broj pregledanih stabala
Number of Examined
Trees
Darda Haljevo-Kozaračke šume 1 27
Quercus cerris Levanj ska Varoš Breznica
Sjeverni Dilj
108
42
4.411
1.066
E 151 5.644
Fagus sylvatica Levanj ska Varoš Breznica
Sjeverni Dilj
100
74
5.212
3.531
E 174 8.743
Carpinus betulus Levanj ska Varoš Breznica
Sjeverni Dilj
86
76
6.881
2.268
E 162 9.149
131




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 30     <-- 30 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135
Lug i Gajevi, Šumarije Đakovo (0,4 %). Zaraza manja
od 5 % bila je i u GJ Vuka, Šumarije Đakovo (1,96 %) i
GJ Breznica, Šumarije Levanjska Varoš (4,1 %). U GJ
Kunjak-Rakovac-Mačkovac, Šumarije Đakovo, imela
je zabilježena na 8,5 % pregledanih stabala, a najviše
zaraženih, od pregledanih stabala, 12,9 %, bilo je u GJ
Sjeverni Dilj, Šumarije Levanjska Varoš (slika 6). Na
zaraženim stablima prosječno su bila 2 grma imele, a
najveći broj grmova na jednom stablu bio je 13 (odjel
43, GJ Breznica, Šumarija Levanjska Varoš).


Na slici 5 crvenom bojom prikazan je intenzitet zaraze
i prostorni raspored pregledanih odsjeka hrasta
kitnjaka za GJ Sjeverni Dilj, GJ Breznica (Šumarija
Levanjska Varoš) i GJ Vuka (Šumarija Đakovo).


3.2.1.3. Žuta imela na ceru, običnoj bukvi
i običnom grabu
Intenzitet zaraze žute imele na ceru istražen je na
području 2 šumarije, 3 gospodarske jedinice i 151 odje


la, na uzorku od 5.644 stabla (tablica 6). Imela je zabilježena
na 3,7 % pregledanih stabala. U GJ Haljevo-Kozaračke
šume, Šumarije Darda, bilo je zaraženo 3,7 %, u
GJ Breznica, Šumarije Levanjska Variš, 3,1 %, a u GJ
Sjeverni Dilj, iste šumarije, 6,3 % pregledanih stabala.


Na običnoj bukvi i običnom grabu imela je istražena
na području dvije gospodarske jedinice Šumarije
Levanjska Varoš (tablica 6). U GJ Sjeverni Dilj
imela nije zabilježena ni na bukvi niti na grabu. U GJ
Breznica imela je bila prisutna na 36 stabala obične
bukve (0,7 % pregledanih stabala) i na jednom stablu
običnog graba (0,01 % pregledanih stabala).


3.2.2. Bijela imela
Na području UŠP Osijek, zaraza bijelom imelom
istražena je za sljedeće vrste potencijalnih domaćina:
trepetljiku, kanadsku topolu, bijelu vrbu, divlju trešnju,
crni orah, obični bagrem i pensilvanski jasen (tablica 7).


Tablica 7. UŠP Osijek, Viscum album ssp. album na različitim domaćinima: broj pregledanih odjela i broj pregledanih
stabala, prema šumarijama i gospodarskim jedinicama.


Table 7 Forest Administration Osijek, Viscum album ssp. album on different hosts: number of examined compartments
and number of examined trees, according to forest offices and management units.


Domaćin


Host


Populus tremula


Č


Populus


×canadensis


Č


Salix alba


Prunus avium


Juglans nigra


Č


Robinia
pseudoacacia


Fraxinus
pennsylvanica


f i t,
Šumarija


Forest Office


Levatijska Varoš


Darda


Tikveš


Levatijska Varoš
Levanjska Varoš


Batina


Batina


Batina


i t f t ffi
Gospodarska jedinica


Management Unit


Breznica


Sjeverni Dilj


Darđanske šume
Dvorac-Siget i
Tikveške podun. šume


Breznica
Breznica


Baranjska planina
Zmajevačke
podunavske šume


Zmajevačke
podunavske šume
Zmajevačke
podunavske šume


t it .


Broj pregledanih odjela
Number of Examined
Compartments
15
1
16
3


2


5
9
2
1


5


6


1


2


Broj pregledanih stabala
Number of Examined
Trees
205
13
218
325


251


576
139
17
99


262


361


30


170


U GJ Breznica, Šumarije Levanjska Varoš, 16,1 %,
a u GJ Sjeverni Dilj, iste šumarije, 15,4 % pregledanih
stabala trepetljike bilo je zaraženo imelom. Na kanadskoj
topoli bijela imela zabilježena je na 1,5 % pregledanih
stabala u GJ Darđanske šume, Šumarije Darda i
na 13,9 % stabala u GJ Dvorac-Siget i Tikveške podunavske
šume. Na području Šumarije Levanjska Varoš,
u GJ Breznica, 17,3 % pregledanih stabala bijele vrbe i
23,5 % stabala divlje trešnje bilo je zaraženo bijelom
imelom. U GJ Zmajevačke podunavske šume, Šumari


je Batina, imela je bila prisutna na 13,3 % pregledanih
stabala običnog bagrema, 22, 4 % stabala pensilvanskog
jasena i 35,5 % stabala crnog oraha. Na crnom
orahu zaraza je istražena i u GJ Baranjska planina,
Šumarije Batina, gdje je bila prisutna na 11,1 % pregledanih
stabala.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 31     <-- 31 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135
4. RASPRAVA I ZAKLJUČAK - Discussion and Conclusion
Istraživanje je pokazalo da je zaraza lužnjaka žutom
imelom na području UŠP Našice (1,7 %) znatno manja
nego na području UŠP Osijek (10,1 %). Usporedbom
ovih podataka s podacima iz prethodnih istraživanja za


,5 %), PožeUŠP
Bjelovar (7,1 %), Nova Gradiška (10,5
ga (13,7 %) i Vinkovci (7,6 %), vidimo da je lužnjak u
UŠP Našice manje zaražen imelom nego u svim ostalim
UŠP (Idžojtić i dr. 2005a, 2006b, 2006c). Zaraza
lužnjaka u UŠP Osijek manja je nego u UŠP Požega,
približno jednaka kao u UŠP Nova Gradiška i veća nego
u UŠP Bjelovar i Vinkovci. Uspoređeni su stanišni i
sastojinski parametari (starost, sklop, bonitet, nadmorska
visina i ekspozicija) analiziranih odsjeka za UŠP
Našice i UŠP Osijek. U UŠP Našice sastojinski bonitet
80 % pregledanih odsjeka bio je I, a 20 % bilo je boniteta
II. Za razliku od toga, manje od polovice (48 %)
pregledanih sastojina u UŠP Osijek bilo je boniteta I,
29 % boniteta II i 23 % boniteta II/III. Sklop 73 %
pregledanih odjela u UŠP Našice bio je potpun, a 27 %
nepotpun. U UŠP Osijek manje je od polovice odjela
(41 %) imalo potpuni, 52 % nepotpuni i 7 % prekinuti
sklop. Za ostale analizirane parametre nije utvrđena
razlika. Ranije je za područje UŠP Požega utvrđeno da
su sastojine kitnjaka lošijeg boniteta bile više zaražene
nego sastojine boljeg boniteta, a isto tako da su sastojine
s gustim i potpunim sklopom bile manje zaražene
od onih sa nepotpunim i prekinutim sklopom (Idžojt
ić i dr. 2005a).


Za kitnjak je obrnuto, odnosno na području UŠP
Osijek zaraza je znatno manja (7 %) nego na području
UŠP Našice (17,8 %). Ipak, zaraza kitnjaka u UŠP Osijek
veća je nego u UŠP Bjelovar (3 %) i Nova Gradiška
(4,6 %), a manja nego u UŠP Požega (13,3 %) (Idžojt
ić i dr. 2005a, 2006b, 2006c). Od svih do sada istraženih
UŠP, kitnjak je najzaraženiji u UŠP Našice. Analizom
stanišnih i sastojinskih parametara (starosti,
sklopa, boniteta, nadmorske visine i ekspozicije) istraženih
odsjeka možemo vidjeti da je starost odsjeka u
UŠP Našice bila 30-120 godina (prosječno 87 godina),
a u UŠP Osijek 30-100 godina (prosječno 72 godine).
U ranijim istraživanjima utvrđena je pozitivna korelacija
između starosti i zaraze kitnjaka žutom imelom
(I d ž o j ti ć i dr. 2005a, 2006c), a isto je potvrđeno i u
ovim istraživanjima, ali ta korelacija nije signifikantna.


Sastojinski bonitet odsjeka u UŠP Našice bio je od I do
III, a u UŠP Osijek I ili II, odnosno dio analiziranih odsjeka
(8 %) u UŠP Našice imao je lošiji bonitet od odsjeka
u UŠP Osijek. Ostali parametri nisu ukazivali na
razlike analiziranih odsjeka u te dvije UŠP.


Ako usporedimo lužnjak i kitnjak, u UŠP Našice
značajno je veća zaraza kitnjaka (17,8 % pregledanih
stabala) nego lužnjaka (1,7 %). Prosječna starost analiziranih
odsjeka lužnjaka bila je 88 godina, a kitnjaka


87 godina, odnosno razliku u njihovoj zarazi ne možemo
objasniti razlikom u starosti. Bonitet većine analiziranih
lužnjakovih sastojina bio je I (80 % odsjeka), a
manjeg dijela II (20 % odsjeka). Podjednak postotak
(41 %) odsjeka kitnjaka imao je sastojinski bonitet I i
bonitet II, 10 % bonitet I/II, 3 % bonitet II/III i 5 %
bonitet III, odnosno vidljivo je da je bonitet analiziranih
sastojina kitnjaka lošiji nego lužnjaka. Razlika postoji
i u sklopu, odnosno 73 % odsjeka lužnjaka imalo
je potpun, a 27 % nepotpun sklop, dok je 63 % odsjeka
kitnjaka imalo potpun, 34 % nepotpun i 3 % prekinut
sklop.


Razlika zaraze lužnjaka i kitnjaka u UŠP Osijek je
manja (kitnjak 7 %, lužnjak 10,1 %), nego u UŠP Našice.
Prosječno su analizirani odsjeci lužnjaka bili stariji
(86 godina) od odsjeka kitnjaka (72 godine). Sve su
sastojine kitnjaka imale bonitet I ili II, dok je bonitet
sastojina lužnjaka bio I, II ili II/III. Ostali analizirani
patrametri nisu ukazivali na razlike analiziranih odsjeka
lužnjaka i kitnjaka na području UŠP Osijek.


Osim za UŠP Osijek, zaraza cera žutom imelom
prethodno je istražena i za UŠP Požega (Idžojtić i dr.
2005a). Približno je jednak postotak stabala s imelom
bio na području obje UŠP (3,7 % Osijek; 3,1 % Požega).


Žuta imela na običnom grabu u Hrvatskoj, osim na
području Šumarije Levanjska Varoš, zabilježena je do
sada samo u Arboretumu Opeka. Na običnoj bukvi ova
je vrsta imele, osim na području iste šumarije, zabilježena
još samo na području Šumarije Novoselec (Zeb
e c i Id ž o jt i ć 2005).


Na području istraženom u ovome radu bijela imela
nije zabilježena na poljskom jasenu, za razliku od UŠP
Nova Gradiška, gdje je bilo zaraženo 7,3 % i Vinkovci,
2,7 % pregledanih stabala (I d ž o jt i ć i dr. 2006b).
Ipak, imela je prisutna na pensilvanskom jasenu, koji
je invazivna vrsta prisutna u prirodnim šumama poljskog
jasena (Id ž o jt i ć i Z e b e c 2006).


Topole i vrbe Hegi (1981) i Barney (1998) ubrajaju
među najčešće domaćine bijele imele. U istraženim
gospodarskim jedinicama imela je prisutna na
svim autohtonim vrstama topola (bijeloj, crnoj i trepetljici),
kao i na kanadskoj topoli, a zaraza je bila vrlo
različita (1,5–25 %). U tri gospodarske jedinice, u kojima
je imela istražena na bijeloj vrbi, bilo je zaraženo
od 2,5 do 17,3 % pregledanih stabala. Od stranih vrsta,
značajna je zaraza bijelom imelom kultura crnog oraha
(29 % pregledanih stabala). Obični bagrem također je
američka vrsta koju Hawksworth i dr. (1991) navode
kao jednu od pet najčešće zaraženih domaćina u Kaliforniji
(od 23 zabilježena domaćina u Ameriku introducirane
V. album). U istraženim gospodarskim jedinicama
imela je zabilježena na 1,4 %, odnosno 13 % pregledanih
stabala bagrema.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 32     <-- 32 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135
Osim već navedenih domaćina, bijela imela prisutninskim,
brdskim i nizinskim šumama. Na temelju tona
je na istraživanom području, uglavnom izvan šume, ga došlo se do spoznaja o pojavi imela glede starosti,


na sljedećim vrstama (Idžojtić 2003): Acer campestre
L., Celtis occidentalis L., Crataegus laevigata (Poir.)
DC., C. nigra Waldst. et Kit., Populus deltoides W.
Bartram ex Marshall, Prunus cerasifera Ehrh., Pyrus
pyraster Burgsd. i Tilia cordata Mill.


Dosadašnjim istraživanjima utvrđena je prisutnost i
intenzitet napada kod nas prisutnih vrsta imela u pla


5. ZAHVALA –
sklopa, boniteta, nadmorske visine, ekspozicije i drugih
važnih parametara te je dobiven jasan uvid u stanje
imela u našim šumama. Mišljenja smo da se na temelju


osadašnji rezultat


dosadašnjih
hh rezultata mogu otvoriti daljnja istraživanja
srazličitih gledišta.


Acknowledgement


Na podršci i odobrenju ovoga istraživanja zahvaljudipl.
ing. i Davorinu Feketeu, dipl. ing., zahvaljujemo
jemo Službi za ekologiju šuma Hrvatskih šuma d.o.o. i na odobrenju korištenja kartografskih podloga. Zahvarukovoditelju
Službe mr. sc. Petru Jurjeviću, kao i pretljujemo
djelatnicima svih šumarija koji su na terenu bihodnim
voditeljima UŠP Osijek, mr. sc. Pavlu Vra-lježili podatake o domaćinima i zarazi imelom, te ustutariću
i UŠP Našice, Vlatku Podnaru, dipl. ing. Voditepili
potrebne podatke iz gospodarskih osnova.
ljima UŠP Osijek i UŠP Našice, Dragutinu Vračeviću,


6. LITERATURA – References
ArcView GIS 2002: Environmental Systems ResearchInstitute, Inc., version 3.3.


Babić, D. 2004: Stanje kemijskih elemenata u iglicama
obične jele (Abies alba Mill.) zaražene bijelom
imelom (Viscum album ssp. abietis L.) napodručju GJ Litorić, Šumarije Vrbovsko. Sveučilište
u Zagrebu, Šumarski fakultet, diplomski
rad, 31 pp.


Barney, C. W., F. G. Hawksworth, B. W. Geils1998: Hosts of Viscum album. Eur. J. For. Path.


28: 187–208.
Do m i t r o v i ć , D. 2003: Istraživanje utjecaja bijele
imele (Viscum album ssp. abietis L.) na prirast
stabala obične jele (Abies alba Mill.) u Gorskom
kotaru. Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet,
diplomski rad, 26 pp.


Et t i n g e r, J. 1889: Upliv imele (liepak, Loranthus europeus)
na prirast drva. Šum. list XIII: 169–172.


Hawksworth, F. G., R. F. Scharpf, M. Marosy1991: European mistletoe continues to spread in
Sonoma County. California-Agriculture 45 (6):
39–40.


He gi , G. 1981: Illustrierte Flora von Mitteleuropa,
Band III, Teil 1. Verlag Paul Parey, Berlin, Hamburg,
504 pp.


I dž o j ti ć , M. 2003: Domaćini i rasprostranjenost bjelogorične
bijele imele (Viscum album L. ssp. album)
u Hrvatskoj. Šum. list 9–10: 439–447.


Idžojtić, M., M. Kogelnik 2003: Hosts of mistletoes
in Croatia and Slovenia. In: Abstract book
of the International Symposium on Vegetation in
SE Europe, Otočec, Slovenia, May 29–31, 2003,
26 p.


Idžojtić, M., M. Zebec 2006: Rasprostranjenost
pajasena (Ailanthus altissima /Mill./ Swinge) i
širenje invazivnih drvenastih neofita u Hrvatskoj.
Glas. šum. pokuse pos. izd. 5: 315–323.


Id ž o jt i ć , M., M. Ko g e l n i k , J. F r a n ji ć, Ž.
Škvorc 2006a: Hosts and distribution of Vis-
cum album L. ssp. album in Croatia and Slovenia.
Plant Biosystems 140 (1): 50–55.


Id ž o jt i ć , M., R. Pe r n a r, Z. Li s j ak , H. Z de l a r,


M. Ančić 2005a: Domaćini žute imele (Loranthus
europaeus Jacq.) i intenzitet zaraze na
području Uprave šuma podružnice Požega.
Šum. list 1–2: 3–17.
džojtić, M., M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar,


I


P. B e u k , I. P rgi ć 2006b: Intenzitet zaraze žu-
tom i bijelom imelom na području Uprava šuma
podružnica Vinkovci i Nova Gradiška. Šum. list
9–10: 399–409.
džojtić, M., M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar,


I
B. Bradić, D. Husak 2006c: Žuta imela (Loranthus
europaeus Jacq.) i bijela imela (Viscum
album L.) na području Uprave šuma podružnice
Bjelovar. Šum. list 3–4: 101–111.


džojtić, M., M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar,


I


M. Dasović, N. Pavlus 2005b: Zaraza obične
jele (Abies alba Mill.) bijelom imelom (Viscum
album L. ssp. abietis (Wiesb.) Abrom.) u
Hrvatskoj. Šum. list 11–12: 559–573.
I


d žoj t i ć , M., R. P er n a r, Ž. K auz la r i ć, M.
Abramović, D. Janković, M. Pleše 2003:
Intenzitet zaraze obične jele (Abies alba Mill.)
imelom (Viscum album L. ssp. abietis (Wiesb.)
Abrom.) na području Uprave šuma podružnice
Delnice. Šum. list 11–12: 545–559.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 33     <-- 33 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA ... Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135
Klepac, D. 1955: Utjecaj imele na prirast jelovih for Geospatial Information; Vol. XXXVI, part


šuma. Šum. list 79: 231–243. I/W3, Hannover 17.-20. 05. 2005., Germany.
P e rna r, R., M. B a j i ć , D. Vu l e t ić , M. I d žoj t i ć , Z e b e c , M., M. I d ž oj t i ć 2005: Hosts and distribu-


M. Ančić & A. Seletković, 2005: Aerial tion of yellow mistletoe (Loranthus europaeus
high resolution imaging of the mistletoe for the Jacq.) in Croatia. In: Abstract book of Sympoassesment
of forest decline in fir stands. Interna- sium Flora and Vegetation of Slovenia and netional
Society for Photogrammetry and Remote ighbouring countries 2005., Ljubljana, Septem-
Sensing Symposium. In: Heipke C., K. Jacobsen ber 16-18, 2005. 37–38 pp.
& M. Gerke (ed.): High resolution Earth Imaging
SUMMARY: The research was carried out in the area managed by Hrvatske
šume d.o.o. (Croatian Forests Ltd.), Zagreb, Forest Administration (FA)
Našice (6 Forest Offices: Ćeralije, Donji Miholjac, Đurđenovac, Koška, Slatina
and Voćin) and FA Osijek (5 Forest Offices: Batina, Darda, Đakovo, Levanjska
Varoš and Tikveš), for two mistletoe species: yellow mistletoe (Loranthus
europaeus Jacq.) and white-berried mistletoe (V. album L. ssp. album).
The hosts on which these two species were investigated were: Quercus
petraea (Matt.) Liebl., Q. robur L., Q. cerris L., Populus alba L., P. tremula L.,


P. nigra L., P. ×canadensis Moench, Salix alba L., Fagus sylvatica L., Carpinus
betulus L., Prunus avium L., Fraxinus angustifolia Vahl, F. pennsylvanica
Marshall, Juglans nigra L. and Robinia pseudoacacia L. In the selected sub-
compartments older than 30 years, through a diagonal survey the number of
infected and non-infected trees, as well as the number of mistletoe plants on
infected trees was registered. The spatial distribution of the intensity of infection
of the sessile and pedunculate oaks with yellow mistletoe in eight management
units is shown.
In the area of the FA Našice the contagion of the pedunculate oak with yellow
mistletoe is considerably lower (1.7 % of 27,592 examined trees) than in
the area of the FA Osijek (10.1 % of 6,164 examined trees). For the sessile oak
the situation is opposite, i.e. in the area of the FA Osijek the contagion is considerably
lower (7 % of 27,518 examined trees) than in the area of the FA
Našice (17.8 % of 11.220 examined trees). On the contaminated sessile and
pedunculate oak trees there were 2 mistletoe bushes on the average. Yellow
mistletoe also occurs on the Turkey oak, and was observed on 3.7 % of 5.644
examined trees. On the common beech and European hornbeam mistletoe is
present in the area of the FA Osijek, Forest Office Levanjska Varoš.


In the investigated area white-berried mistletoe was not found on the narrow-
leaved ash, but was present on 22.4 % of the examined green ash trees,
which is an invasive species in natural narrow-leaved ash forests. White mistletoe
is present on all autochthonous poplar tree species (white and European
black poplar and European aspen), as well as on the Canadian poplar, and in
the individual management units the contagion was varying (1.5–25 % of
examined trees). In three management units, in which mistletoe was examined
on the white willow, 2.5 to 17.3 % of examined trees was contaminated. In the
area of the FA Levanjska Varoš mistletoe was found on the wild cherry. Of the
foreign species there is considerable contagion of the black walnut trees with
mistletoe (29 % of 361 examined trees), and it occurs on 12.6 % of 318 examined
trees of the black locust.


Key words: Loranthus europaeus Jacq., Viscum album L., mistletoe,
infestation, Quercus L., Populus L., Salix L., Fagus L., Carpinus L., Prunus L.,
Fraxinus L., Juglans L., Robinia L., Croatian Forests Ltd. b, Našice, Osijek