DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 24     <-- 24 -->        PDF

M. Idžojtić, M. Glavaš, M. Zebec, R. Pernar, J. Bećarević, K. Glova, S. Plantak: ŽUTA I BIJELA IMELA . Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 125-135
crnog oraha (29 % od 361 pregledanog stabla), a dolazi i na 12,6 % od 318
pregledanih stabala običnog bagrema.


Ključne riječi: Loranthus europaeus Jacq., Viscum album L., imela,
zaraza, Quercus L., Populus L., Salix L., Fagus L., Carpinus L., Prunus L.,
Fraxinus L., Juglans L., Robinia L., Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, UŠP Naši


ce, UŠP Osijek


1. UVOD –
Žuta imela (Loranthus europaeus Jacq.) i bijela
imela (Viscum album L.), poluparaziti su koji dolaze na
velikom broju domaćina (Barney i dr. 1998, Hegi
1981). Različita su gledišta dosadašnjih istraživanja
imela u Hrvatskoj (Ettinger 1889, Klepac 1955,
Domitrović 2003, Babić 2004, Pernar i dr.
2005). Osim toga, za obje vrste napravljen je popis domaćina
i izrađene su karte rasprostranjenosti (I d ž o j t ić
2003, I d ž o j tić i Koge lni k 2003, Ze b e c i Idž o j-
t i ć 2005, Id žojt i ć i dr. 2006a). Također je istražen
intenzitet zaraze različitih domaćina (kitnjaka, lužnjaka,
medunaca, cera, sladuna, crvenog hrasta i pitomog kestena)
žutom imelom na području Uprava šuma podruž-


Introduction
nica (UŠP) Požega, Bjelovar, Vinkovci i Nova Gradiška
(I d žoj t i ć i dr. 2005a, 2006b, 2006c). Intenzitet zaraze
različitih domaćina (bijele topole, poljskog jasena, malolisne
lipe, klena, običnog graba, divlje kruške, crnog
oraha, običnog bagrema i kanadske topole) bjelogoričnom
bijelom imelom (V. album ssp. album) istražen
je na području UŠP Bjelovar, Vinkovci i Nova Gradiška
(I d žoj t i ć i dr. 2006b, 2006c). Za podvrstu bijele imele,
V. album L. ssp. abietis (Wiesb.) Abrom., istražen je
intenzitet zaraze obične jele na području UŠP Delnice,
Gospić, Senj, Ogulin, Karlovac, Zagreb, Bjelovar, Koprivnica
i Našice te Nacionalnog parka Plitvička jezera
(I d žoj t i ć i dr. 2003, 2005b).


2. PODRUČJE I METODE RADA -Research Area and Methods
Istraživanje je provedeno na području kojim gospodare
Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, UŠP Našice i Osijek,
za dvije vrste: žutu (L. europaeus) i bjelogoričnu
bijelu imelu (V. album ssp. album). Domaćini na kojima
su te imele istražene bili su: kitnjak (Quercus petraea
/Matt./ Liebl.), lužnjak (Q. robur L.), cer (Q. cerris
L.), bijela topola (Populus alba L.), trepetljika (P. tremula
L.), crna topola (P. nigra L.), kanadska topola


(P. ×canadensis Moench), bijela vrba (Salix alba L.),
obična bukva (Fagus sylvatica L.), obični grab (Carpinus
betulus L.), divlja trešnja (Prunus avium L.), poljski
jasen (Fraxinus angustifolia Vahl), pensilvanski jasen
(F. pennsylvanica Marshall), crni orah (Juglans nigra
L.) i obični bagrem (Robinia pseudoacacia L.).
Za UŠP Našice istraživanje je provedeno na području
šest šumarija: Ćeralije, Donji Miholjac, Đurđenovac,
Koška, Slatina i Voćin, a za UŠP Osijek na području
pet šumarija: Batina, Darda, Đakovo, Levanjska
Varoš i Tikveš. Izabrani su odsjeci stariji od 30 godina,
koji su zatim dijagonalno pregledani, u formulare su
upisani podaci o broju zaraženih i nezaraženih stabala,


te o broju grmova imele na zaraženim stablima. Prebrojavanje
je rađeno okularnom metodom (prostim
okom i dalekozorom), a obavili su ga djelatnici navedenih
šumarija tijekom zime 2002/03.


Broj pregledanih odjela i broj pregledanih stabala
prema šumarijama i gospodarskim jedinicama prikazan
je za žutu imelu na području UŠP Našice u tablici 1
(za lužnjak) i tablici 2 (za kitnjak), a na području UŠP
Osijek u tablici 4 (za lužnjak), tablici 5 (za kitnjak) i tablici
5 (za cer, običnu bukvu i obični grab).


Za različite domaćine bijele imele prikazan je broj
pregledanih odjela i broj pregledanih stabala prema šumarijama
i gospodarskim jedinicama na području UŠP
Našice (tablica 3) i UŠP Osijek (tablica 7).


Kartiranje je rađeno na osnovi digitaliziranih granica
gospodarskih jedinica i rezultata istraživanja. U programu
ArcView GIS 3.3 (2002) napravljen je tematski sloj
(karta), u kojemu je na razini odsjeka prikazana prostorna
raspodjela intenziteta zaraze lužnjaka i kitnjaka žutom
imelom, u po četiri gospodarske jedinice za svaku UŠP.


3. REZULTATI Results
Rezultati su prikazani posebno za UŠP Našice i
UŠP Osijek, a unutar tih uprava šuma podružnica po


a unu
sebno za žutu i bijelu imelu.


3.1. Žuta i bijela imela na području UŠP Našice
3.1.1. Žuta imela
Na području UŠP Našice žuta imela istražena je na
lužnjaku i kitnjaku, te su rezultati istraživanja prikazani
posebno za te dvije vrste.


3.1.1.1. Žuta imela na hrastu lužnjaku
Žuta imela istražena je na lužnjakunana području 3 šumarije
(Đurđenovac Košk


,
,, Kooška
aa i
ii Slatina)
Slatina)Slatina),
,, 5
55 gospodarskih
jedinica i 183 odjela,, n
nna
aa uzorku od 27.592 stabla (tablica
1). Od ukupnog broja pregledanih stabala 1,7 % bilo je
zaraženo imelom. Intenzitet zaraze bio je različit za pojedine
gospodarske jedinice unutar navedenih šumarija
(slika 1), što se iznosi u daljnjem tekstu.