DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 53     <-- 53 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 155-158
UDK 630* 272


BOTANIČKI VRT U PADOVI


THE BOTANICAL GARDEN OF PADUA


Dražen GRGUREVIĆ*


SAŽETAK: Utemeljen je 1545. godine dekretom Senata Republike Venecije
sa ciljem upoznavanja studenata s ljekovitim biljem. Vrt je kružnog oblika, opasan
kamenim zidom. U njemu su po prvi puta u Europi uzgajane neke biljke primjerice
krumpir i suncokret bez kojih bi bila nezamisliva današnja poljoprivreda
i prehrana. U botaničkom vrtu su radili istaknuti botaničari. Među njima se
ističe Šibenčanin Roberto Visiani, njegov dugogodišnji direktor (1837–1878),
autor Flora Dalmatica. Vrt se s vremenom proširio izvan ogradnog zida.


Godine 1854. postignut je maksimum uzgoja od 16 000 biljnih vrsta. Danas
se uzgaja oko 6 000 raznih biljka. U njemu još uvijek rastu neke stare biljke kao
platana Platanus orientalis L. od 1680. godine, Gingo bilboa L. od 1680. itd.
Zbog čuvenosti posjetili su ga brojni uglednici, među njma i W. Göthe. Njemu u


, među
čast stara Chamaerops humilis L. proglašena j
jje
ee GötGötheovom palmom. Vjerojatno
je pod utjecajem padovanskog Botaničkog vrta izgrađen i najstariji botanički
vrt u Hrvatskoj, danas zapušteni Garanjinov park u Trogiru.


Padova drevni Patavium udaljen je oko 40 km od središnji trg Prato della Valle, projekt arhitekta Domeni-
Venecije. U prvom redu poznat je kao svetište, grad sv. ca Cerata (1715–1776 god.). U takvom duhovnom
Antuna (Ante). On je jedan od najomiljenijih svetaca ozračju, uz utjecaj bliže Venecije kojoj je Padova nekoć
katoličke crkve, posebice u zemljama Sredozemlja. i pripadala, nastao je najstariji botanički vrt.


Njegove moći počivaju u veličanstvenoj bazilici Utemeljen je 1545. godine dekretom Senata Repu(
Basilica del Santo) prepunoj umjetnina. Padovljani ga blike Venecije i prije njega postojale su plohe u kojima
zovu jednostavno Santo. Vrijedno je spomenuti da u se uzgajalo ljekovito bilje za medicinske potrebe zvane
nedalekoj Crkvi kapucina počiva još jedan veliki sveHortus
Simplicium. Ideja za gradnju Padovanskog botac,
poznati ispovjednik, naš Leopold Mandić. No, taničkog vrta potekla je od Francesca Bonafede,
Padova nije samo grad svetaca, to je grad znanstvenika,
umjetnika i studenata. Nezaobilazna je kapelica
Scrovegni, koju je oslikao G io t t o rođeni Firentinac,
jedan od najvećih likovnih umjetnika, koji je tim freskama
postavio temelje modernoj europskoj likovnoj
umjetnosti.


Osnova visoke kulture i znanosti ovoga grada čuveno
je padovansko sveučilište osnovano daleke 1221. godine.
U njemu je između 1592–1610. g. predavao Galileo
G a l i le i. Ovdje su studirali i mnogi naši studenti iz
krajeva koji su u to vrijeme bili pod mletačkom vlašću.
Padova cijeni znanstvenike. Njihovi kipovi krase veliki


Slika 1. Prato della Valle s S=pozn..o.oČ u pozadini
bazilika sv. Justine


* Dražen Grgurević, dipl. ing., krajobrazni arhitekt, Figure 1 Prato della Valle with statues of famous people with the
Rooseweltova 29, Split Basilica of St Justine in the background


ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 54     <-- 54 -->        PDF

D. Grgurević: BOTANIČKI VRT U PADOVI
liječnika predavača na katedri o ljekovitom bilju. On je
želio da studenti vide i upoznaju bilje u prirodi – vrtu,
a ne samo po opisu ili herbariju. Za potrebe uzgoja bilja
iznajmio je od susjednog samostana Svete Justine
za 25 dukata površinu od 1,86 ha.


Botanički vrt projektirao je venecijanski veleposlanik
plemić Daniel Barbariga, osoba velikog znanja
i kulture, prevoditelj (s latinskog na talijanski) čuvenog
Vitruvijevog djela o arhitekturi. Gradnja vrta povjerena
je Andreu Moroniu iz Bergama. Brzo je napredovala
i studenti su već godinu dana kasnije mogli
vidjeti i učiti na ljekovitim biljkama u prirodi.


Izgradnja kružnog ogradnog kamenog zida oko vrta
promjera 84 m započeta je 1551. godine. Četvora vrata
od kovanog željeza ugrađena su 1704. godine. Pred
južnim ulazom je bazen s kipom Teofrasta, kojega se
smatra ocem botanike, postavljen također početkom
sedamnaestoga stoljeća. Vodom za brojne bazene i zalijevanje
napaja se iz izbušenog arteškog bunara, koji
ima stalnu toplinu.


S vremenom (sredinom XVII stoljeća) na zid je nadograđena
kamena ograda (balustrada) od istarskog


T:.2. Staklenik sa Götheovom palmom
(Chamaerops Humilis – L.)
Figure 2 Glasshouse with the Goethe’s Palm
(Chamaerops humilis L.)


Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 155-158


kamena, a na njoj su postavljene biste znamenitih osoba.
Otprilike sto godina kasnije postavljena je i bista
najvećeg botaničara, svestranog Carla Linnea. Tako
ograđen i zatvoren Botanički vrt bio je u stvari srednjevjekovni
Hortus conclusus, simetričan, podijeljen
na 4 kvadrata i 250 parcela. U središtu puteva je fontana,
a ravne puteve povezuje okrugli put paralelno s
vanjskim zidom. Na ulazu po sugestiji D. Barbara
na mramornoj ploči uklesan je na talijanskom i latinskom
natpis s upozorenjima za posjetitelje vrta.


Prvi upravitelj bio je Luigi Squalerno zvani Anguillara
(1546–1561). On je prvi dobio naziv “Botaničar
i učitelj Botaničkog medicinskog vrta u Padovi”. U
to je vrijeme u vrtu uzgajano 1 800 biljaka, a maksimum
od 160 000 biljnih vrsta postignut je 1854. godine.
Danas se u vrtu kultivira oko 6 000 raznih biljaka
(1973. godine).


S vremenom je vrt prešao ograđeni prostor, kompletiran
je laboratorijem, knjižnicom, herbarijem i što je
posebno značajno osim ljekovitih, počele su se uzgajati
i druge biljke. Zahvaljujući tim nazorima u njega su prvi
put introducirane biljke iz dalekih egzotičnih zemalja.
One su danas raširene po Europi i svijetu, primjerice
krumpir 1590. godine i suncokret 1568. godine, koji su
temelj prehrane, zatim bagrem – Robinia pseudoacacia


– L. 1662. godine, kanadska lozica Parthenocissus
quinquefolia – Pl. 1642. godine, ali i agresivni pajasen –
Ailanthus glandulosa – Desf. 1769. godine, itd.
U Botaničkom vrtu radili su istaknuti botaničari.
Među njima se ističe znameniti Šibenčanin prof. Roberto
Vi s i a ni , dugogodišnji direktor botaničkog vrta
(1837–1878 god.). Napisao je djelo Flora Dalmatica, u
tri velika toma. U njoj je obradio 2250 biljnih vrsta i
nižih taksonomskih jedinica. Od toga je po prvi put opisano
5 novih rodova i 60 vrsta. Na kraju svakog toma
označio je uz hrvatski i latinski naziv. Pokopan je u kamenom
sarkofagu na starom šibenskom groblju sv.
Ane. Istakao se u hortikulturnoj djelatnosti, pa je za istraživanje
oplodnje vanilije Vanila planifolia – Andr.
nagrađen zlatnom kolajnom Hortikulturnog društva u
Beču. Organizirao je i prvu izložbu cvijeća 1845 god. u
tadašnjoj Lombardskoj venetskoj kraljevini, u čast 300
obljetnice osnutka botaničkog vrta.


Visiani (1836–1878) je nastavio rad G. Marsilia,
koji je izvan ogradnog zida realizirao arboretum sa četinjačama.
R. Visiani ga je dovršio sadnjom cedrova,
borova, dvije magnolije, a izveo je i brežuljke s krivudavim
stazama u engleskom stilu.


Za pretpostaviti je da su i prvi botaničari i vrtlari u
najstarijem Hrvatskom botaničkom vrtu u Trogiru, danas
(zapuštenom) Parku Garanjin, školovani ili radili u
Padovanskom botaničkom vrtu.


Padovanski botanički vrt zbog čuvenosti posjetili
su mnogi uglednici. Posebno se naglašava posjeta W.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 55     <-- 55 -->        PDF

D. Grgurević: BOTANIČKI VRT U PADOVI Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 155-158
Slika 3. Padova – Botanički vrt Cyperus papyrus – L.
Figure 3 Padua – the Botanical Garden Cyperus papyrus L.


Göthea godine 1786., koji je nadahnut vrtom napisao
“Preobražaj biljaka”. Njemu u čast nazvana je “Geteova
palma” žumara – Chamaerops humilis – L. koja je u
stvari posađena dvjesto godina prije, 1585. godine. Brižno
se njeguje i čuva. Uz prastare žumare ovdje se još uvijek
nalaze neke stablašice iz vremena nastanka vrta.


Tako je do 1984. godine postojala konopljika Vitex
agnus castus – L za koju se pretpostavlja da je posađena
daleke 1550. godine, a moguće i prije. Tu je i stara platana
Platanus orientalis – L. iz 1680. godine, ginko –
Ginko biloba – L. od 1756., a zatim jedna od najstarijih
magnolija u Europi – Magnolia grandiflora L., itd.


LITERATURA
Gaspardatto, C. – “Padova” – Storti, l996. god.
Guida dell’Orto Botanica – Padova 1973.
Orto botanico di Padova – katalog
Dimore giardini Storici – “Giorgio Mandadori! – 1997.
C a s s i n a , G., Orto Botanico dell’Universita di Padova,
– Giardini: il nuovo Grand Tour – 1999. g.
Matković, P., – Godina 1978. posvećena je u našem
vrtlarstvu Robertu Visianiju “Hortikultura”
1976/3; 1978/1.


Slika 4. Padova – Botanički vrt Victoria cruziana
Figure 4 Padua the Botanical Garden Victoria cruziana


Značajna novost uvedena je 1989. godine kada je
otvoren put za slabovidne s biljkama opisanim u
Brailleovom pismu. Danas vrt ima površinu od 2,19 ha
i 6 000 uzgajanih biljaka i isti izgled kada je izgrađen.
Nalazi se u središtu grada i pripada Sveučilištu u Padovi.
Vrijeme posjeta je od travnja do listopada
9,00–13,00 i 15,00–18,00 sati, a od studenog do ožujka
je zatvoren. Posjeta se plaća i ne mora se najavljivati.
Studenti i skupine prirodnjaka imaju slobodan ulaz.
Od 1997. godine je pod zaštitom UNESCO-a. Posjetitelji
dobivaju lijepi katalog s osnovnim podacima o vrtu
i preporučeni itinerer za razgledanje.


Za nas krajobrazne djelatnike šumare, agronome i
ljubitelje bilja sve je interesantno. Ostali bi dugo upoznavali
i divili se biljkama. Sigurno je da je isti utjecao
na razvoj botanike, ali i na osnutak botaničkih vrtova u
Italiji i Europi. Svakako bi bilo interesantno doznati
njegov utjecaj na Garanjinov botanički vrt u Trogiru,
jer i ovdje još uvijek postoji prastara konopljika – Vitex
agnus castus – L., ogromni libanski cedar – Cedrus li-
bani – Lavs, umjetni brežuljci i druge sličnosti.


Također to su mjere u nacrtu – Pertiche Padova-
n a , ali iznad svega osoblje koje dolazi iz Padove kao G.
Miotto, zatim kontakti između osnivača botaničkog
vrta I. L. Ga r ag n i n a sa stručnjacima iz Venecije i Padove
G. Arduinom i arhitektom G. Selvom.


– References
Matković, P. Svjetski botaničar Robert Visiani –
Hortikultura 1976/3.
F a cc in i , M. – Guida ai Giardini d’Italia “Ottaviano”
1983.
G rg u re v i ć , D. “Park Garanjin u Trogiru, najstariji
botanički vrt u Hrvatskoj, Šumarski list broj
7–8/2005.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 56     <-- 56 -->        PDF

D. Grgurević: BOTANIČKI VRT U PADOVI Šumarski list br. 3–4, CXXXI (2007), 155-158
SUMMARY: The Botanical Garden, founded in 1545 by the decree of the
Senate of the Venetian Republic, was aimed at introducing students to medicinal
herbs. Circular in shape, the garden is encircled with a stone wall. Some
plants, such as potato and sunflower, the essential plants of today’s agriculture
and diet, were planted there for the first time in Europe. Among a large
number of distinguished botanists working in the Botanical Garden, special
mention should be made of Šibenik-born Roberto Visiani, the garden’s longtime
director (1837–1878) and the author of Flora Dalmatica. Over time, the
garden was expanded outside its walls.


In 1854, the garden hosted as many as 16,000 plant species. There are
currently about 6,000 different plants growing in the garden, as well as some
ancient samples, such as the Platan tree Platanus orientalis L. dating back to
1680, the Gingo biloba L. planted in 1680, and others. During its long history
the garden has been visited by a large number of dignitaries, including W.
Goethe. In honour of this great writer, the old Chamaerops humilis L. was
named the Goethe’s Palm. The oldest botanical garden in Croatia, the
presently neglected Garanjin Park in Trogir, was probably constructed under
the influence of the Botanical Garden of Padua.