DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 67     <-- 67 -->        PDF

Slika 2. Č:,.ČI.,O,O.:KO..;


primorskih kamenjara, rijetkih gariga i makija. Osobito
je brojan na srednjodalmatinskim otocima Korčuli,
Hvaru, Visu, Braču, ali isto tako i na južnodalmatinskim
otocima Šipanu i Mljetu te poluotoku Pelješcu.
Najbrojnije populacije nalaze se na mnogo nalazišta
na otoku Korčuli, gdje je do sada zabilježena i najgušća
populacija u okolici naselja Smokvice, tj. Smokvičkom
polju. Na površini četvornog metra može se izbrojiti
nekoliko desetaka primjeraka.


Upravo na otoku Korčuli, ali i na drugim nalazištima,
mogu se naći primjerci hibrida talijanskog kaćuna
s vrstom bezostruškom (Orchis anthropophora /L./ Allioni).
Hibrid predstavlja mali ukras u prirodi, jer sadr


zČ.
Slika 3. Hibrid talijanskog kaćuna i bezostruške


ži udružene osobine ovih dviju roditeljskih vrsta te se
pojavljuje u nekoliko varijacija.


U novoj Crvenoj knjizi vaskularne flore Republike
Hrvatske (N i k o l i ć , To pi ć , 2005) talijanski kaćun
uvršten je u skupinu ugroženih biljaka (EN). Prema
vlastitim dugogodišnjim opažanjima u Hrvatskoj biljke
su na nekim nalazištima jedino ugrožene prirodnim
sukcesijama vegetacije, te bismo je, u najgorem slučaju,
mogli uvrstiti u skupinu osjetljivih svojti (VU). Na
mnogima nalazištima populacije postaju sve brojnije.


Tekst i fotografije:
Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.


POTOČNA KRUSCIKA, NOVA ENDEMIČNA
VRSTA HRVATSKE FLORE


Posljednjih desetak godina u Hrvatskoj se odvijaju
intenzivna istraživanja samoniklih orhideja ili kaćunovica
(Porodica Orchidaceae). Kao rezultat tih napora
nastala je monografija Hrvatske orhideje (K r a n j č e v,
2005) u kojoj je prikupljena sva raspoloživa građa o


svojtama iz ove porodice, s mnogo slikovnih priloga i
mnogo nalazišta po cijeloj Hrvatskoj.


Još tijekom 2005. godine otkrivena je na području
Parka prirode Medvednica endemična i za znanost nova
vrsta hrvatske flore. To je orhidejska svojta iz roda




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 68     <-- 68 -->        PDF

kruščika (Epipactis), grupe Epipactis albensis, koju
smo s obzirom na njezino stanište, imenovali potočnom
kruščikom (Epipactis rivularis Kranjčev & Čičmir).
Vrstu je otkrio mladi hrvatski orhidolog Roko
Č i č m i r iz Zagreba 2005. g., a prvi njezin opis potječe
iz monografije 2005. g. (R. Kranjčev: Hrvatske orhideje).
Konačna znanstvena evaluacija i objavljivanje
datira s kraja 2006. godine.


Na području Parka prirode Medvednica do tada su
bile poznate tek dvije vrste iz roda Epipactis (H r š a k
et al. 1999). Osim potočne kruščike, do danas je na
prostoru Parka prirode Medvednica poznato još nekoliko
vrsta iz ovog roda (E. microphylla, E. atrorubens,


E. purpurata, E. helleborine, E. cf. leptochila, E. leptochila
var. neglecta, E. greuteri, E. exilis).
Potočna kruščika je razmjerno mala biljka kojoj stabljika
naraste prosječno od 20 do 25 cm visoko. Stabljika
je dolje gola, a pri vrhu blago trepljasta, svjetlozelena.
Na stabljici su do 4 ovalno lancetasta lista, na čijim
rubovima je nazočna nepravilna hijalina nazubljenost.
Gornji listovi su slični palistićima. Cvat je rahli, skoro
jednostran, s 3–17 autogamnih srednje velikih cvjetova.
Cvijet je zelenobjeličast do ružičast, više ili manje otvo-


Slika 2. Cvijet potočne kruščike


Slika 1. Potočna kruščika na staništu kod Gornjeg Vrapča
na Medvednici Slika 3. Vrapčarski potok kao stanište potočne kruščike