DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 69     <-- 69 -->        PDF

ren, zvonolik u vrijeme cvatnje. Sepale su ovalno lance-
taste, zatupljene, žljebaste, na rubovima malo blijedo
purpurne, 11 x 6 mm. Petale blijedo zelenkaste do blijedo
purpurne. Epihil je široko srcast, ružičast i malo zelenkast
na rubovima, 3–4,2 x 3,2–4,6 mm, raširen, rub
često malo valovit, vrh je često okrenut malo prema
dolje. Ima dva dosta markantna ružičasta izbočenja
odvojena uzdužnom brazdom. Veza epihila i hipohila
često ima oblik uskličnika (!). Prašnice su blijedo žućkaste,
položene uz stigmu. Klinandrij je slabo razvijen.
Rostelum je malo produljen, a rostelarna ljepljiva žlijezda
ubrzo postaje neučinkovita. Staminodiji katkad dobro
razvijeni. Plodnica je skoro gola, malo kraća od
cvjetnog pupoljka, malo tamnija od boje sepala. Plodnički
držak je gol, dug 3–4 mm, pri osnovi je brončane boje,
katkad blijedo purpuran.


Biljka cvate od kraja srpnja do kraja rujna. Pojavljuje
se u manjim skupinama. Do sada je poznata s dva
bliska nalazišta kod G. Vrapča na visini 250–399 m.


Stanište potočne kruščike je miješana listopadna
šuma uz Vrapčarski potok u zapadnom dijelu Parka pri


rode Medvednica, u blizini naselja Gornje Vrapče, razvijena
na vapnenačkoj podlozi, a u užem smislu to je
vrlo zasjenjeno potočno korito, vlažno, dijelom plavljeno.
Među drvećem prevladava bukva, grab, jasen i joha,
a tlo je obraslo većim brojem grmolikih i zeljastih srednje
europskih vrsta.


Otkriće endemične potočne kruščike na šumskim
staništima nadomak glavnog grada Hrvatske obogaćuje
još u većoj mjeri ionako bogatu biološku raznolikost
i hrvatsku floru višeg bilja. Već je proteklo niz godina
otkako u Hrvatskoj nije više otkrivena niti jedna nova
autohtona biljna vrsta. Potočna kruščika i dinarska kokica
(Ophrys dinarica Kranjčev & Delforge) kao i niz
drugih novih orhidejskih svojti, govore nam o do sada
nepoznatom biljnom blagu na tlu male Hrvatske, koje,
vjerujem, i s ovim novim otkrićima, nije u cijelosti
iscrpljeno.


Tekst i fotografije:
Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.


SOKOLI I SOKOLSKE STIJENE


Već s glavne ceste za Čabar, s lijeve njezine strane,
dobro se zamijećuje naselje Sokoli, iznad kojega se uzdižu
visoke vapnenačke stijene. U prijepodnevnim satima
je cijeli ovaj prostor izložen suncu i pruža prelijepu
sliku. Najljepšu sliku Sokolske stijene pružaju u jesen,
kada se šuma ospe jesenskim bojama, pa kad za sunca
krenemo u kasnim prijepodnevnim satima prema
Čabru, na obzoru su tek prostranstva goranskih šuma,
usred kojih se rumene krovovi kuća u Sokolima, koji
se utapaju u opće šarenilo šuma.


Tršće je malo središnje naselje iz kojega se treba zaputiti
do Sokola (733 m) i Sokolskih (Sokolanskih) stijena
(961 m). Svega tri kilometra moderne ceste koja


prelazi preko potoka Sokolice, s dubokom i pošumljenom
potočnom dolinom i malim, ali u nas rijetkim
močvarnim staništem, dijeli nas od naselja pod Sokolskim
stijenama, u kojemu se nalazi nekoliko kuća od
kojih samo neke imaju svoje stalne stanovnike.


Malom stazicom uz zrele trešnje sredinom srpnja,
za oko sat šetnje kroz predivne gorske šumovite prostore
i kamenjare, u nižim dijelovima kroz šumu bukve


st
i j jele, stižemo do vrhova Sokolskih stijena. Na malim
šumskim čistinama vrvi od leptira i drugih kukaca koji
posjećuju mnogobrojne cvjetove.


Put je i botanički zanimljiv, jer se ovdje susreće
mnogo zanimljivih, pa i zaštićenih biljnih vrsta u našoj


Slika 1. Naselje s„.„,„s„k„Me;.;.e;o„;Čz.:


Slika 2. Na livadici pod Sokolskim stijenama