DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Slika 3. ´ČČČ. flori. Među njima osim ljiljana zlatana (Lilium martagon L.) posebno ističem tek prelijepi dlakavi pjenišnik ili alpsku ružu (Rhododendron hirsutum L.) koji je ovdje svojim ružičastim cvjetovima iskitio veći broj kamenih polica i stijena. Ovim putem posebno je lijepo prolaziti u vrijeme cvatnje crnjuše (Calluna vulga- KNJIGE I ČASOPISI ris /L./ Hull) koja u najvećoj mjeri prekriva sve slobodne površine. Sokolske stijene imaju više istaknutih vrhova, koji su skoro u cijelosti obrasli bukvom i crnim grabom, te sprječavaju otvorene poglede prema istoku. Samo su najviši dijelovi stijena više-manje goli i pristupačni. Na nekim dijelovima razvijen je veći broj spilja i poluspilja, a tragovi medvjeda nagovješćuju njegovu nazočnost u ovim prostorima. Osim divotnog pogleda s vrhova Sokolskih stijena na velik dio šumskog prostora istočno od Sokola, te na naselje Sokoli pod nama, Sokolske stijene privlače i ljepotom svojih biljaka stijenjača. Pukotine stijena ispunjava kamenjarska pušina (Silene saxifraga L.), okruglolisno zvonce (Campanula rotundifolia L.), stablasti petolist (Potentilla caulescens L.) te buseni kalničke šašine (Sesleria kalnikensis Jav.). Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. L’ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima – izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti – Firenze) Iz broja 6 -e„,-p.s,:c izdvaja o: Vittorio G u a l d i , Patrizia Ta r t a r in o : Osvrt na gospodarenje mediteranskim šumama na uređivačkoj osnovi (uređajni propisi šumskog zakonodavstva u Kraljevstvu dviju Sicilija u XIX. stoljeću) Ovaj članak napisan je kao još jedan prilog istraživanju izvora uređajnih propisa koji su doprinijeli razvoju ove doktrine u Italiji. S drugom obnovljenom vladavinom Burbonaca šumski zakoni iz 1811. i 1813. g. poništeni su i zamijenjeni zakonima Ferdinanda I. Burbonskog, kralja obiju Sicilija (Napulja i Sicilije). Novi zakon, izdan 18. listopada 1819. g. daje ovlasti Šumskoj administraciji nad svim šumama, osim kraljevskih posjeda. U članku 9. zakona utvrđuje se da državne, komunalne i šume drugih vlasnika trebaju biti: – određene u svojoj površini, – utvrđenog neotuđivog razgraničenja, te – upisane u posebne registre koji sadrže sastav vrsta i tla. Isti zakon u članku 12 donosi: – sječe, koje se vrše u visokim šumama, trebaju osim korištenja drveta osigurati i spontanu obnovu. Primijenjuje se gola sječa uz ostavljanje 15 sjemenskih stabala (stabla nade) na površini od jednog “moggia” (oko trećine hektara), – površine na kojima je obavljena sječa stavljaju se u zaštitu, tj. na njima se zabranjuje pašarenje za razdoblje koji određuje administracija. Praktički u visokim šumama zabranjuje se preborna sječa i sječa napreskok, osim u slučajevima prorede ili posebnih zahvata. Ova zabrana donešena je ponajprije zbog sprječavanja zlouporabe vrijednih i lakše dostupnih stabala. Članci 65. i 66. određuju šumske meliorativne radove: – izrada i održavanje šumskih prometnica i vlaka, – obavljanje popunjavanja prorijeđenih površina, – pošumljavanje sjemenom i sadnicama rubnih dijelova i privatnih površina, te |