DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 70     <-- 70 -->        PDF

Slika 3. ´ČČČ.


flori. Među njima osim ljiljana zlatana (Lilium martagon
L.) posebno ističem tek prelijepi dlakavi pjenišnik
ili alpsku ružu (Rhododendron hirsutum L.) koji je
ovdje svojim ružičastim cvjetovima iskitio veći broj
kamenih polica i stijena. Ovim putem posebno je lijepo
prolaziti u vrijeme cvatnje crnjuše (Calluna vulga-


KNJIGE I ČASOPISI


ris /L./ Hull) koja u najvećoj mjeri prekriva sve slobodne
površine.


Sokolske stijene imaju više istaknutih vrhova, koji
su skoro u cijelosti obrasli bukvom i crnim grabom, te
sprječavaju otvorene poglede prema istoku. Samo su
najviši dijelovi stijena više-manje goli i pristupačni.
Na nekim dijelovima razvijen je veći broj spilja i poluspilja,
a tragovi medvjeda nagovješćuju njegovu nazočnost
u ovim prostorima. Osim divotnog pogleda s
vrhova Sokolskih stijena na velik dio šumskog prostora
istočno od Sokola, te na naselje Sokoli pod nama,
Sokolske stijene privlače i ljepotom svojih biljaka stijenjača.
Pukotine stijena ispunjava kamenjarska pušina
(Silene saxifraga L.), okruglolisno zvonce (Campanula
rotundifolia L.), stablasti petolist (Potentilla caulescens
L.) te buseni kalničke šašine (Sesleria kalnikensis
Jav.).


Tekst i fotografije:
Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.


L’ITALIA FORESTALE E MONTANA
(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima –
izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti – Firenze)


Iz broja 6 -e„,-p.s,:c


izdvaja o:


Vittorio G u a l d i , Patrizia Ta r t a r in o : Osvrt na
gospodarenje mediteranskim šumama na uređivačkoj
osnovi (uređajni propisi šumskog zakonodavstva
u Kraljevstvu dviju Sicilija u XIX. stoljeću)


Ovaj članak napisan je kao još jedan prilog istraživanju
izvora uređajnih propisa koji su doprinijeli razvoju
ove doktrine u Italiji.


S drugom obnovljenom vladavinom Burbonaca
šumski zakoni iz 1811. i 1813. g. poništeni su i zamijenjeni
zakonima Ferdinanda I. Burbonskog, kralja obiju
Sicilija (Napulja i Sicilije). Novi zakon, izdan 18. listopada
1819. g. daje ovlasti Šumskoj administraciji nad
svim šumama, osim kraljevskih posjeda. U članku 9.
zakona utvrđuje se da državne, komunalne i šume drugih
vlasnika trebaju biti:
– određene u svojoj površini,



utvrđenog neotuđivog razgraničenja, te
– upisane u posebne registre koji sadrže sastav
vrsta i tla.
Isti zakon u članku 12 donosi:



sječe, koje se vrše u visokim šumama, trebaju osim
korištenja drveta osigurati i spontanu obnovu. Primijenjuje
se gola sječa uz ostavljanje 15 sjemenskih
stabala (stabla nade) na površini od jednog “moggia”
(oko trećine hektara),

površine na kojima je obavljena sječa stavljaju se u
zaštitu, tj. na njima se zabranjuje pašarenje za razdoblje
koji određuje administracija.
Praktički u visokim šumama zabranjuje se preborna
sječa i sječa napreskok, osim u slučajevima prorede ili
posebnih zahvata. Ova zabrana donešena je ponajprije
zbog sprječavanja zlouporabe vrijednih i lakše dostupnih
stabala.


Članci 65. i 66. određuju šumske meliorativne
radove:


– izrada i održavanje šumskih prometnica i vlaka,
– obavljanje popunjavanja prorijeđenih površina,

pošumljavanje sjemenom i sadnicama rubnih dijelova
i privatnih površina, te


ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 71     <-- 71 -->        PDF


konverzija panjača u visoku šumu ili složenu panjaču.
1882. g. šumska administracija Napulja izdaje poseban
zakon za područja poluotoka (Palermo i Etna), kojim
se regulira gospodarenje komunalnim i privatnim
šumama, gdje se određuje sječa po sekcijama. Ta odredba
ne smije se prekršiti ni u slučaju velike nestašice
drveta. Površina sekcije određena je po vrstama drveća:
za borove 120. dio površine, za hrastove 80. dio površine,
za bukvu 40. dio površine itd. Taj je zakon trajao
kratko, te je Franjo I. Burbonski (sin i nasljednik) kralj
obiju Sicilija izdao novi šumski zakon 1826. g., po kojemu
su šume i šumsko zemljište podijeljeni u tri grupe:



vlasništvo države,

vlasništvo komuna i drugih ustanova te

privatno vlasništvo.
Šumska administracija dužna je organizirati čuvanje
i gospodarenje šumama državnog vlasništva, obavljati
nadzor i melioraciju nad šumama druge grupe te
nadzirati i sprječavati uništavanje šuma u privatnom
vlasništvu. Istim zakonom regulirano je gospodarenje
visokim šumama s propisanom ophodnjom te obveza
konverzije panjača. Komunalne šume i šume drugih
ustanova obvezno trebaju biti podijeljene na sekcije u
tom broju, kako bi osigurale kontinuiran prihod.


Šumska administracija je 1828. g. donijela je detaljne
instrukcije o šumskim proredama, kojima je trebao
prethoditi detaljan prikaz stanja šume, sastav vrsta, dimenzije
stabala i stanje očuvanja vegetacije. Posebnu
pozornost treba posvetiti očuvanju zaštićenih vrsta, posebice
stablima sa zakrivljenim deblom radi potreba
mornarice. Proredom se ne smiju prouzročiti štete od
vjetra. U zakonu se također navodi potreba zaštite donje
etaže prilikom prorede, jer je ona višestruko korisna
i osigurava obnovu šume.


Unatoč činjenici što ovi zakoni imaju birokratsko
obilježje opterećeno shematizmom administrativnih propisa,
oni su od velikog inicijalnog značenja za razvoj
šumarske doktrine.


Gola sječa s ostavljanjem “rezervi”, svakako ne osigurava
očuvanje potrajnosti i identiteta određene šume,
kao što bi to u tim područjima činila preborna sječa, ali
bi unatoč negativnosti bilo korisno da su ti zakoni vrijedili
za cijelu Italiju, posebice s gledišta regulacije
vodnog režima i očuvanja šumskog zemljišta.


Lorenzo Arcidiaco, Orazio Ciancio, Vittorio
Garfi, Francesco Iovino, Giolano Menguzzato
i Antonino Nicolaci : Ekološke povoljnosti za rast
kestena u Kalabriji


Kesten (Castanea sativa Mill.) ima vrlo široko rasprostranjenost.
Već od antičkog doba proširio se od
Male Azije, zemlje podrijetla, po cijelom Mediteranu.
On je, kako navode autori članka, simbol medite


ranskih šuma, ali je također znakovito njegova
rasprostranjenost izvan tog područja. Najveći dio šuma
kestena u Mediteranu nastao je naturalizacijom nekadašnjih
kultura, koje su podizale i širile grčke i rimske
civilizacije radi važnosti plodova u prehrani
stanovništva. Zbog plodova, po kojima je kesten prozvan
“krušno drvo siromašnih”, kvalitetnog drva za
građevinarstvo i vinogradsko kolje, te kore za štavljenje
kože, bogatstvo područja cijenilo se po broju stabala
kestena.


Novije promjene socijalne strukture stanovništva i
napuštanje starih oblika djelatnosti vezanih za šumsko
i poljoprivredno zemljište (uglavnom brdskih i planinskih
područja), utjecale su na sadašnju rasprostranjenost
i ulogu kestena u talijanskom šumarstvu.


50-ih godina prošloga stoljeća dogodilo se veliko napuštanje
unutarnjih područja Italije. Nedostatak i poskupljenje
manualne radne snage, zamjena tanina sintetičkim
štavilima, smanjenje uporabe kestena za vinogradsko
kolje, za električne i telefonske stupove, mijenjaju
iz osnova važnost kestena za ovo područje. Ovim
čimbenicima treba dodati i širenje dviju opasnih bolesti:
tintana bolest (crna trulež koju uzrokuje Phytophtora
cambivora) i rak kestenove kore (Endothia parasitica),
koji su uz navedene razloge glavni uzroci pretvaranja
visokih šuma za uzgoj plodova u panjače. Tako je u razdoblju
od 1850. do 1970. g. registrirano oko 135 000 ha
visokih šuma pretvorenih u panjače. Tako su izjednačene
površine visokih šuma i panjača.


U novije vrijeme povećana je potražnja za plodovima
kestena (slastice i kulinarstvo), ponovo je povećana
uporaba vinogradskog kolja, a cijena kestenovog drveta
je porasla, što je otvorilo nove perspektive za uzgoj
kestena.


U Kalabriji kestenici zauzimaju veliku površinu u
visokom uzgoju i kao panjače. Kestenici za proizvodnju
plodova predstavljali su u prošlosti važan socijalni i
ekonomski čimbenik. Nažalost, mnogi kestenici su pretvoreni
u panjače, a velike površine su osvojili listopadni
hrastovi.


Koristeći kartografiju Corine Land Cover 3 i fotointerpretacije
fotografija iz zraka napravljena je karta
rasprostranjenosti kestena u omjeru 1 : 250 000. Definicija
ekološke prikladnosti kestena utvrđena je na temelju
klimatskih i geopedoloških parametara, koji obilježavaju
područje vegetacije kestena. Klimatski uvjeti
ustanovljeni su na temelju dugoročnog praćenja temperatura
i oborina u staništima kestena, te općih podataka
o klimi Kalabrije. Identifikacija kvalitete tla učinjena
je na osnovu postojećih geoloških karata za Kalabriju
u mjerilu 1 : 25 000.


Zbog detaljnijeg obilježavanja područja kestena
učinjena su razgraničenja pojedinih zona na osnovi
signifikantnih karakteristika. Na taj način određeno je