DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 72     <-- 72 -->        PDF

10 makrozona, te za svaku od njih ustanovljeni ekološki
limiti unutar kojih vrsta vegetira. Istraživanjem kestena
u Kalabriji ustanovljeno je da je rasprostranjenost
veća na zapadnom dijelu, gdje povoljnije klimatske
prilike i bolja kvaliteta tla pogoduju ekološkim potrebama
kestena. Ukupna površina kestenovih šuma u
zapadnom dijelu iznosi 87 413 ha, s različitim učešćem
u makrozonama. Tla na tim područjima umjereno su
duboka i duboka, skeletna, pretežito pjeskovita i kisele
reakcije. Boje su tamnosmeđe i bogata organskim tvarima,
koje se sporije rastvaraju u jesensko-zimskom
razdoblju zbog relativno niskih temperatura.


Godišnje oborine kreću se, u odnosu na vlažne struje
s Tirenskog mora, od 1 100 do 1 600 mm. Prosječne
godišnje temperature kreću se od 11,2 do 14,7 oC, ovisno
o nadmorskoj visini. Autori navode ove podatke


kao i podatke o najhladnijem i najtoplijem mjesecu za
svaku od 10 makrozona.


Kesten u Kalabriji raste od sjevera do juga, na svim
planinskim lancima, na nadmorskoj visini od 300 do
1 100 m. Donju granicu čine poljoprivredne kulture ili
sastojine crnike i plutnjaka, te rjeđe ostali listopadni
hrastovi. Na gornjoj granici nalazi se bukva ili bor ( P.
nigra var. laricio).


Globalno gledajući, zona rasta kestena u Kalabriji
je između hladne podzone Lauretuma i tople Castanetuma
(Pavari), a posebni uvjeti vlažnosti u sjevernom
priobalju i u zapadnom Aspromontu uzrokuju spuštanje
vrste u srednju i toplu zonu Lauretuma.


Frane Grospić


DO ZVIJEZDA BEZ TRNJA?


Nikolić T. (ur.), 1 1994-2004: Index Florae Croaticae, vol. 3, pars 1 Suppl. 2; vol. 6, pars 2,
Suppl. 1; vol . 9, pars 3, Suppl. 1. Natura Croatica, Hrvatski prirodoslovni muzej Zagreb


Tijekom višegodišnjega rada na izradbi Hrvatskoga
biljnog imenoslova, u koji je ugrađen znatan dio starije
pisane građe s područja biljnoga imenoslovlja, susreo
sam se s vrlo mnogo latinskih imena biljnih vrsta koja,
danas, ne samo da nisu valjana, nego su mnoga teško
prepoznatljiva i botaničarima. Želeći korisnicima toga
djela olakšati snalaženje u biljnom imenoslovlju, nakon
prikupljene biljne građe pristupio sam usklađivanju
starije biljne nomenklature s novijom. Kako je u
razdoblju od 1994. do 2004. godine u tri dijela izrađen
i objelodanjen popis hrvatske flore, Index Florae Croaticae,
mislio sam da će mi to djelo znatno olakšati i
ubrzati zadaću usklađivanja nomenklature, ali sam se
vrlo brzo uvjerio, da mi to važno djelo neće, na žalost,
biti od one pomoći kakvoj sam se nadao. U Kazalu
toga djela nije naime navedena sinonimika koja je inače
zastupljena u popisu uz mnoge vrste, što je velika
šteta, jer mu znatno suzuje i značenje i uporabnu vrijednost.
Unatoč tomu, tim sam se djelom mnogo
služio, te sam valjanost imena pojedinih biljnih vrsta,
posebno onih koja su mi bila potpuno nepoznata, ili su
mi se činila dvojbenima, najprije pokušao potvrditi
provjerom podataka u tom djelu, iako sam mnogo puta,
upravo zbog nedostatka istoznačnica, ostao prikraćen
za tražene podatke. Često listanje toga djela omogućilo
mi je da pobliže upoznam njegove neporecive vrijednosti,
ali sam pritom naišao i na mnoge nedostatke
zbog kojih sam često, kao i do tada, morao posizati za
drugim, sličnim stranim djelima kako bih riješio dvojbe.
Sve to zajedno, kao i činjenica da se radi o prvom
takvom djelu na hrvatskom, potaklo me i na pisanje


ovoga kritičkog osvrta. Njime se želim osvrnuti na
značenje toga djela, ali i upozoriti na previde i propuste
u njemu, kako bih pridonio što skorijoj dopuni sadašnjem
ili novom, boljem i potpunijem izdanju, jer se
radi o vrlo važnom izvoru za hrvatsku biljnu sistematiku,
floristiku i botaniku uopće.


Svaki je ljudski pothvat plod zamisli. Ona je početak
i začetak svega. Zamisao je poput iskrice koja, zapretana,
dugo tinja, da bi potom prerasla u plamen koji
oko sebe širi sjaj. Jedna takva vrijedna zamisao, koja je
potekla od dr. sc. Tonija N i ko l i ć a , docenta na Botaničkom
zavodu Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta
u Zagrebu, bila je pristup izradbi ogleda hrvatske
flore. Kao rezultat te zamisli nastalo je djelo Index
Florae Croaticae (u daljnjem tekstu Index), objelodanjeno
u tri dijela, u kojima je, u razdoblju od 1994. do
2004., sustavno prikazana cvjetana ili cjelokupno bogatstvo
biljnoga svijeta Hrvatske, obrađena u skladu s
najnovijim taksonomskim spoznajama.


U radu na obradi florističke građe, u sklopu toga
zahtjevnoga zadatka, dr. T. Nikolić okupio je velik broj
suradnika koji su tijekom deset godina uspjeli privesti
kraju projekt. To je prvi cjeloviti prikaz hrvatske cvjetane,
te sada možemo reći da smo konačno dobili prvi
cjeloviti uvid u cjelokupni biljni svijet Hrvatske, uvid u
njegovo bogatstvo, raznolikost i broj biljnih vrsta u Hrvatskoj.
Prema tome djelu, u Hrvatskoj ima 4275 vrsta
(prema najnovijem popisu – preko 5000 vrsta).


Polazište za izradbu svake flore, pa i ovakvih ogleda
koji su podloga za izradbu flore, su samonikle biljne




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 73     <-- 73 -->        PDF

vrste određene zemlje ili kraja. O kriterijima koje još
vrste, osim samoniklih, uvrstiti u takva djela, uvijek se
može raspravljati. Valja naime reći da ne postoji nikak


e r
vo pravilo na temelju kojega b
bbii se moglo reći koje točno
vrste uvrstiti u takva djela, a koje ne. To zavisi od
gledišta onoga ili onih koji na takvom djelu rade. Nije,
naravno, sporno kakvo gledište zauzeti prema unesenim
biljnim vrstama koje se od davnina uzgajaju, kao
što su npr. krumpir (podrijetlom iz Južne Amerike), kukuruz
(podrijetlom iz Sjeverne Amerike), ili pak prema
pridošlicama (adventivne vrste i neofiti), koje su također
već odavna sastavni dio hrvatske cvjetane, kao što
su npr. bagrem (podrijetlom iz Sjeverne Amerike, unesen
u Europu iza 1600.) ili pajasen, ili divlji orah
(Ailanthus altissima, podrijetlom iz Istočne Azije).
Svatko će se složiti da navedene biljne vrste valja unijeti
u flore pojedinih europskih zemalja i u ovakve
oglede ili kompendije, pa tako i u hrvatsku floru, jer su
se odavno samoniklo proširile na veliki dio područja i
sastavni su dio biljnoga svijeta. Pravo dakle pitanje
nije valja li ili ne unesene ili adventivne biljne vrste odnosno
neofite uvrstiti u hrvatsku floru, nego kako odrediti
granicu uvrštavanja pojedinih stranih vrsta u domaću
floru. Primijetio sam naime da su ne tako davno
u pojedine krajeve Hrvatske, npr. u Istru, unesene biljke,
kao što su Alstroemeria (astromelija, kako je zovu
u Istri, podrijetlom iz Južne Amerike) i Periploca sepium
(podrijetlom iz Kine), i da se polako samonikl


klo


šire, što znači da su se dobro prilagodile i podneblju


ju i


prilikama staništa u nas. Te vrste nisu ušle u Index
Florae Croaticae, što je i shvatljivo, jer su u Hrvatsku
unesene u najnovije doba, a za sada nisu ni dovoljno
raširene. No, u djelu Index Florae Croaticae ima znatan
broj unesenih i već odavno udomaćenih stranih
biljnih vrsta za koje zna mali broj ljudi i kojih u dosadašnjim
hrvatskim florama nije bilo. Jedna od takvih je
i jedna vrsta roda Pueraria, P. thunbergiana, koja je
obilno zastupljena npr. u dvorištima pojedinih kuća na
jugu izloženim obroncima Marijana u Splitu. To je biljka
koju su k nama vjerojatno donijeli pomorci sa svojih
putovanja po dalekim zemljama, zasadili je u svojim
vrtovima, a biljka im je uzvratila bujnim zelenilom,
stvarajući svojim velikim listovima duboku i obilnu
hladovinu u doba kada je ona najpotrebnija u tim krajevima.
Takvih vrsta ima dosta i hvalevrijedna je činjenica
da su one uvrštene u taj popis.


Unatoč prevelikom broju propusta s kojima je djelo
tiskano, valja pohvaliti začetnika izradbe toga troknjižnoga
djela i njegova urednika, doc. dr. sc. T. Nikolića,
ali naravno i one koji su svojim radom pridonijeli da
djelo bude dovršeno i objelodanjeno. Sada više nema
tajni, nema nagađanja koliko mala zemlja Hrvatska
ima biljnih vrsta. I mi smo konačno dobili djelo koje
omogućuje da se zaviri u biljni svijet Hrvatske i da se
konačno može vidjeti odnos biljnih vrsta male hrvatske
zemlje prema drugim, velikim i malim zemljama.


Index Florae Croaticae je djelo od velikoga značenja
za sve one koji se bave floristikom, geobotanikom i
sistematikom biljnoga svijeta Hrvatske. Za svakoga
florista ta je građa polazište za njegov rad. No, korisnik
toga popisa vrsta nažalost će vrlo brzo naići na teškoće.


Jedan od bitnih nedostataka djela Index Florace
Croaticae je činjenica da su u Kazalu navedena samo
valjana imena biljnih svojti, bez obzira radi li se o rodovima,
vrstama ili kategorijama nižima od vrste, dok
istoznačnice nisu uopće navedene. Neznatan broj istoznačnica
naveden je samo u 3. dijelu, ali uglavnom
samo na razini roda. Na temelju takvoga pristupa izradbi
navedenoga djela, izgledalo bi kao da hrvatska floristika
počinje s tim troknjižjem. A ona ipak ima malo
dublje korijenje, ali to nije vidljivo iz toga troknjižja
upravo zato što u Kazalu nisu navedene istoznačnice.
Posegne li, naime, netko za starijom hrvatskom ili stranom
botaničkom, ali i leksikografskom građom koja se
odnosi na hrvatske zemlje, za mnoge vrste koje su pod
svojim starim linnéovskim imenima vrlo dugo bile u
uporabi u europskim i našim florama, neće biti moguće
utvrditi o kojim se vrstama radi, upravo zbog nedostatka
tih sinonima u Kazalu. Jedna od takvih vrsta je i Ligusticum
levisticum koja potječe od Linnéa. I upravo se pod
tim imenom ta biljna vrsta spominje u Biljarstvu I i II
(Šulek 1856, 1859) i u Jugoslavenskom imeniku bilja
(Šulek 1879). Posegne li korisnik za djelom Index
Florae Croaticae kako bi odgonetnuo o kojoj se današnjoj
biljnoj vrsti radi, to mu nažalost neće uspjeti, jer
toga sinonima u njemu jednostavno nema. A pod tim se
starim Linnéovim imenom zapravo krije aromatična,
vrlo poznata i korisna začinska biljna vrsta Levisticum
officinale ili ljupčac, zastupljena u mnogim kućanstvima,
koju npr. u Manjoj Vasi (Samobor) i u Hrvatskom
zagorju i na području Samoborskoga gorja, zbog sjajnih
listova, zovu luštrak.


Ništa bolje, nažalost, nećemo proći uzmemo li u
ruke i noviju hrvatsku botaničku literaturu, kao što je
npr. Vegetacijska karta otoka Paga ... (H o r va ti ć
1963), Vegetacija planina zapadne Hrvatske (Horvat
1962), ali i niz drugih radova i članaka s područja
hrvatske cvjetane ili vegetacije, u kojima se spominje
na stotine i stotine biljnih vrsta s imenima koja u
Kazalu djela Index Florae Croaticae nećemo pronaći
ni kao istoznačnice ni kao valjana imena. Takve su npr.
vrste Haynaldia villosa, Festuca duriuscula, Festuca
bromoides, Kolrauschia prolifera (Tunica prolifera),
Inula viscosa, Genista germanica, Rhamnus frangula,
Hutchinsia petraea, Melandrium album, Melandrium
rubrum, Silene inflata, Scolopendrium vulgare, Cytisus
nigricans, Agropyron repens, Ficaria verna, Statice
limonium, Statice cancellata, Veronica spicata, Lepidium
draba, Juncus glaucus, Agrostis vulgaris, Satu


na


reja juliana,
,, Inul
InulInula
aa graveolens
graveolensgraveolens,
,, Delphiniu
DelphiniuDelphinium
mm ajacis
ajacisajacis,
,,
-


Aspidium filix-mas
filix-masfilix-mas,
,, Nephrodiu
NephrodiuNephrodium
mm filix-mas
filix-masfilix-mas,
,, Gnapha
GnaphaGnaphalium
uliginosum, Bromus distachyus, Festuca bromoi




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 74     <-- 74 -->        PDF

des, Onobrychis sativa, Molinia litoralis, Stenactis an-
Rubus fruticosus, Bupleurum aristatum, Petasites


nua,


vulgaris, Crepis bulbosa, Picridium vulgare, Hedysarum
alhagi, Hedysarum ghyrans, Hieracium florentinum,
Hieracium stupposum i još mnoge druge.
Kako saznati koje su to danas vrste? Domaće djelo
Index Florae Croaticae koje je, među ostalim, upravo
tome trebalo poslužiti i time znatno olakšati rad korisnicima,
za tu je svrhu neupotrebljivo, pa opet u potrazi
za odgonetavanjem pojedinih sinonima u botanici moramo
tragati za stranim florama, kao što je npr. Flora
d’Italia (Pi g na t t i 1982), za koje je samo po sebi razumljivo
da te podatke imaju. To je doista veliki nedostatak
djela Index Florae Croaticae. Pa nije valjda svrha
toga djela bila samo ta da se napravi popis hrvatske cvjetane
prema najnovijoj nomenklaturi. Smatram da bi bilo
nužno izraditi dodatak trima, već objelodanjenim dijelima
s novim Kazalom sa svim češće spominjanim istoznačnicama,
pod kojima su u relevantnim florističkim
domaćim i stranim djelima, koja se odnose na hrvatsku
floru, zabilježene pojedine biljne vrste.


U djelu je navedena vrlo impozantna literatura –
oko tri tisuće naslova – koja je vezana bilo uz izradbu
ovoga modernog popisa hrvatske cvjetane, ili pak uz
dosadašnja istraživanja hrvatske flore. Imam međutim
osjećaj da temeljna djela hrvatske flore koja su navedena
u popisu literature, a to su Visianijeva Flora dalmatica,
Schlosser-Vukotinovićeva Flora Croatica, Hayekov
Prodromus florae peninsulae Balcanicae i druga
domaća djela, uopće nisu uzeta u obzir. Tako se npr. u
Visianijevu djelu Flora Dalmatica navode Pollinia
gryllus, Peucedanum petteri, Ferula sylvatica, Lappa-
go racemosa i dr., ali ih među istoznačnicama u Kazalu
Index-a nema. Vrsta Pollinia gryllus je današnji Chrysopogon
gryllus (kršin), ali se u Index-u uz Chrysopogon
gryllus ne navodi i istoznačnica Pollinia gryllus.
A B. Šulek u svom Jugoslavenskom imeniku bilja
(1879) pod hrvatskim imenom razdrobnjak za otok
Cres, navodi tu travu pod njenim latinskim imenom
upravo prema R. de Visianiju. Da bismo dakle saznali
koja li se današnja biljna vrsta krije pod tim starim
zagonetnim imenom, valja zaviriti ili u Index Kewensis,
ili pak u neku stranu floru od neke od susjednih zemalja,
npr. u Flora d’Italia od S. Pignatti-ja. U Kazalu
Pignatti-jeve Flore, uz mnoge druge sinonime kojih u
našem Index-u nema, figurira i ta biljka – Pollinia gryllus.
A ta je biljna vrsta u Italiji znatno slabije zastupljena
nego u Hrvatskoj.


Visianijeva vrsta Peucedanum petteri odnosi se na
današnju vrstu Peucedanum coriaceum, ali u Index-u se
uz vrstu Peucedanum coriaceum ne navodi istoznačnica
Peucedanum petteri, pa opet, da bismo odgonetnuli tu
sinonimiku, valja posegnuti za stranim priručnicima.


Visianijeva vrsta Lappago racemosa odnosi se na
današnju vrstu Tragus racemosus, ali se u našem


Index-u uz Tragus racemosus, kao današnje valjano
ime, ne navodi ni jedna istoznačnica, iako se u florama
u kojima se obrađuje hrvatska cvjetana spominje još
jedna istoznačnica – Cenchrus racemosus.


Pod Visianijevom vrstom Ferula silvatica krije se
današnja vrsta Ferulago silvatica, ali kako ona nije navedena
u Index-u, to je latinsko ime nemoguće odgonetnuti,
pa je nedostatak sinonimike u Index-u njegov veliki
manjak te znatno sužava njegovu uporabivost.


Vrste Rubus fruticosus i Festuca duriuscula vrlo su
se često navodile u radovima s područja vegetacije, sve
do prije dvadeset ili trideset godina. Ni jedna se od tih
dviju vrsta ne navodi među istoznačnicama u Index-u.
Kako će onaj tko čita te radove saznati o kojim se to
vrstama radi?


Sve gore spomenute vrste navedene su, zajedno sa
svim istoznačnicama, i u Hayekovu djelu Prodromus
Florae peninsulae Balcanicae I, II, III (Berlin
1927–1933). To znači da su pojedini obrađivači ispisivali
samo valjana imena vrsta i istoznačnice prema stranim
djelima, a da u popisu literature navedena floristička
djela, koja se odnose upravo na floru hrvatskih zemalja,
uopće nisu uzeli u obzir. To znači da su pojedini obrađivači
tom važnom i odgovornom poslu pristupili vrlo
ležerno i površno, što baca loše svjetlo na taj rad.


Takvih vrsta, sa starim nevaljanim imenima, koje su
zabilježene u starijoj i novijoj hrvatskoj botaničkoj
građi, koje se isto tako navode i u najnovijoj talijanskojflori (Pignatti, Flora d’Italia), ali nisu zastupljene u
Index-u, ima mnogo, ali e ćemo ih nabrojiti samo


li ovdj
ovdjovdje će
na, s


nekoliko. Takve su npr. Satureja juliana, Stachy
StachyStachys itali
italiitali


ca, Podospermum, Bupleurum aticum


pleurum silvaticum,
,, Agrosti
AgrostiAgrostis
ss
vulgaris, Valeriana phu, Centunculu
CentunculuCentunculuss minimus, Biforis
(Bifora) flosculosa, Caucalis latifolia, Rumex acutus,
Muscari moschatum, Ranunculus ficaria i dr. Isto tako
npr. u Index-u uz vrstu Centranthus ruber nije zabilježena
i istoznačnica Kentranthus ruber, pod kojom
ćemo ga naći u mnogim djelima.
Stanoviti broj vrsta u Index-u obilježen je latinskom
riječju sensu, što znači u smislu, ali uz vrstu uz koju je
stavljena, ta riječ nema nikakva smisla. Evvo
oo nekolik
nekoliknekoliko
oo
takvih vrsta koje sam zapazio: Trigonella corni


corniculata
sensu, Stachys cretica sensu, Lupinus hirsutus sensu,
Anchusa azurea sensu, Hippocrepis unisiliquosa sensu,
Salvia verbascifolia sensu. Vrlo je nezgodno kad se takvi
zapisi bez smisla više puta navode u ozbiljnom djelu.


Kod određenog broja rodova, kao što su Petrorhagia,
Vaccaria, Pilularia, Aquilegia, Platanus, Dianthus,
Cucubalus, nisu navedeni autori, što je očito previd.


Pri bilježenju autora uz pojedine rodove ili vrste
potkralo se više manjih propusta pri njihovu pisanju.
Tako je kao autor uz vrstu Polystichum lonchitis, Polystichum,
Polystichum filix-mas, Cerinthe aspera zabilježen
Roth., a treba biti Roth (bez točke). Na nekoliko




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 75     <-- 75 -->        PDF

je mjesta, kao npr. uz vrstu Silene vulgaris, kao autor
naznačen Moench., a treba biti Moench (bez točke). Uz
rod Oxyria autor je ispravno napisan Hill, ali uz vrstu
Oxyria digyna piše Hill., a treba biti bez točke. Na više
je mjesta, npr. uz vrstu Sternbergia lutea, Gladiolus segetum,
Romulea bulbocodium, Crocus vernus, Gagea
lutea i dr., kao autor zabilježen Ker Gawl., a treba biti
Ker-Gawl. Na nekoliko je mjesta, npr. uz vrste Juniperus
oxycedrus, Juniperus macrocarpa, Nuphar lutea


niperus
kao autor zapisan Sibith., a treba biti Sibth. Uz vrstu


ibith., a
Cyclamen hederifolium kao autor zabilježen je Aiton.,
a treba biti Aiton (bez točke). Uz vrstu Prunus amygdalus
umjesto Batsch. treba biti Batsch (bez točke). Uz
vrstu Haplophyllum patavinum umjesto (L.) G. Don. f.
treba biti (L.) G. Don (bez točke). Uz rod Cephalaria
umjesto Schader treba biti Schrader, umjesto Spirea
treba biti Spiraea, umjesto Gypsophylla (to bi značilo
sadrolisna) treba biti Gypsophila (to znači sadroljubna),
uz vrstu Avena barbata Pott treba biti Pott. (s točkom),
uz vrstu Pteridium aquilinum umjesto Kuhn. treba
biti Kuhn (bez točke), umjesto Salix alba subsp.
vittelina treba biti vitellina, uz vrstu Ulmus effusa
umjesto Widd. treba biti Willd., jedanput (uz rod Cymbopogon)
piše Hyparrhenia (s 1 p), a drugi put Hypparrhenia
(s 2 p), ispravno je Hyparrhenia (s jednim
p), umjesto Cheilanthes acrostica treba biti Cheilanthes
acrosticha, umjesto pukoviaca, uz rod Peucedanum,
treba biti pukovica, umjesto Artemisia verlotiorum
treba biti A. verlotorum, uz vrstu Fumaria marschalliana
umjesto Pallas. treba biti Pallas (bez točke),
umjesto Carduus lanceolatum (uz Cirsium hypoleucum)
treba biti C. lanceolatus (muški rod), umjesto
Linarija parviflora, Linarija dalmatica, Linarija blanca,
Linarija acutiloba treba biti Linaria (bez slova j),
umjesto Epipactis Zinn. treba biti Zinn (bez točke),
umjesto Rubus chlrothyrsus treba biti R. chlorothyrsus,
umjesto Origanum smyrnaeus treba biti O. smyrnaeum
(srednji rod), uz vrstu Ditrichia viscosa (L.) Greuter –
Exicc. Genav. treba vjerojatno biti Genev., uz vrstu
Arum nigrum umjesto Scott treba biti Schott., uz više
vrsta, npr. uz Tanacetum corymbosum, umjesto Sch.
Bip. treba biti Sch.-Bip., uz vrstu Helianthemum
oelandicum zabilježena je istoznačnica Cistus aplestris,
a treba biti C. alpestris itd., s više drugih propusta
tehničke naravi.
Imena autora pojedinih biljnih vrsta poseban su problem.
Kako je Index Florae Croaticae suvremeno djelo,
nastalo uporabom najnovije taksonomske i florističke
literature, imena autora sam u svojim radovima nastojao
uskladiti s tim djelom, smatrajući da su vjerojatno vjerodostojnija
i pouzdanija od drugih, No, kako vrlo često,
zbog nedostatka istoznačnica, nisam mogao naći valjano
ime, često sam se morao poslužiti drugim pomagalima.
Pri tom sam naišao na zbunjujuće podatke.
Naime, kod ne malog broja biljnih vrsta, naišao sam
u različitih obrađivača na vrlo različite autore za iste


vrste. Nisam se upuštao u provjeravanje pravih autora
kod pojedinih obrađivača, već sam se odlučio za onoga
tko mi se učinio vjerodostojnijim. Tako je npr. u Index
Florae Croaticae kao autor uz vrstu Hepatica nobilis
naveden Schreber, a u Flora d’Italia (S. Pignatti)
Miller; uz rod Dracunculus u Index-u je naveden
Adans., a u Pignattia-ja i u Zander-u je Miller; uz vrstu
Nephrodium filix-mas u Index-u je autor (L.) L. C.
Rich., a u Pignatti-ja (L.) Strempel; uz vrstu Verbascum
thapsiforme u Index-u je autor Guss., a u Pignattija
Schrader; uz vrstu Rhagadiolus stellatus u Index-u je
autor (L.) Gaertner, a u Pignatti-ja je (L.) Willd.; uz
vrstu Ophrys fuciflora u Index-u je autor Haller, a u
Pignatti-ja je (Crantz) Moench; uz vrstu Melilotus
officinalis u Index-u je autor (L.) Lam., a u Pignatti-ja
je (L.) Pallas; uz vrstu Cephalaria leucantha u Index-u
je (L.) Roem. et Schult., a u Pignatti-ja (L.) Schrader;
uz vrstu Fallopia convolvulus u Index-u je (L.) A.
Löwe, a u Pignatti-ja (L.) Holub itd.


Imena autora biljnih vrsta u Index-u nisu uvijek pisana
ujednačeno. Tako npr. uz vrstu Abutilon theophrasti
ime autora piše Medicus (smatram da je to ispravan
način pisanja toga autora, jer se tako sam potpisivao,
a tako je zabilježen i u najnovijem njemačkom
biografskom leksikonu), dok uz vrstu Laburnum anagyroides
piše Medik. (tako ga bilježi i Zander: Handwörterbuch
der Pflanzennamen). Slično je i s drugim
autorima, npr. Miller-om i Hudson-om. Uz npr. rod
Paronychia autor je zabilježen kao Miller, a uz rodove
Abies i Larix kraticom Mill. Slično je i s autorom Hudson-
om. Uz vrstu Mentha longifolia piše (L.) Hudson,
a uz vrste Mentha x rotundifolia i Mentha x villosa
Huds. To nisu neki veliki propusti, ali bi bilo bolje da je
napisano sve ujednačeno.


U Index-u je uz vrstu Salix alba L., navedena i podvrsta
subsp. vitellina (L.) Arc., a u zagradama je dodana
(Salix vitellina Host), što je u neskladu s autorom
napisanim u zagradi uz podvrstu vitellina, a to je
Linné. U zagradi napisano (L.) iza subsp. vitellina znači
da je autor vrste Salix vitellina Linné, a ne Host, pa
onda u zagradi treba stajati (Salix vitellina L.).


Uobičajeno je da se na kraju ovako važnih djela,
kao što je Index Florae Croaticae, daje ispravak naknadno
uočenih propusta i previda, da bi se izbjeglo širenje
pogrešaka. Ne znam zašto to nije učinjeno i u
ovom djelu. Ta bi činjenica znatno ublažila uočene propuste
kojih je previše, što baca loše svjetlo na sve hrvatske
botaničare.


Nomenklatura biljnih vrsta hrvatske cvjetane, zastupljena
u djelu Index Florae Croaticae, usklađena je,
na temelju izvora navedenih u literaturi, s najnovijom
botaničkom nomenklaturom. Mnoge su poznate biljne
vrste, upravo prema toj najnovijoj biljnoj nomeklaturi,
većem broju starijih, ali i mlađih botaničara, jednako
tako neprepoznatljive kao i mnoga latinska imena bilj