DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 76 <-- 76 --> PDF |
nih vrsta iz 19. st. Tko može jamčiti da ta nova biljna imena već za nekoliko godina neće ponovno biti zamijenjena drugim, novim, naknadno iščeprkanima iz nekoga starog časopisa ili iz nekoga drugog zapisa? Sjetimo se kako smo svojedobno poput orkestra – nakon što je u Liste der Gefässpflanzen Mitteleuropas (Ehrendorfer /ur./ 1967) objelodanjen popis biljnih vrsta prema novoj nomeklaturi – umjesto Andropogon ischaemum svi redom pisali Botriochloa ischaemum. Nedugo poslije toga, umjesto Botriochloa ischaemum ponovno se počelo pisati Andropogon ischaemum (Domac 1994). Danas se ta biljna vrsta u Index Florae Croaticae vodi pod imenom Dichanthium ischaemum. Kamo nas vode tako česte promjene u nomenklaturi? Kad na jednom znanstvenom polju ponestane dubljih razloga ili produbljenijih metoda za utvrđivanje novih spoznaja, tada se pribjegava radovima koji podsjećaju na svojedobne rasprave koliko anđela može stati na vrh igle. Sadašnje čeprkanje po starim botaničkim časopisima kako bi se, prema pravilu načela prvenstva iz Međunarodnoga botaničkog kodeksa, utvrdilo valjano ime neke biljne vrste, dovelo je do toga da se biljna imena iz godine u godinu stalno mijenjaju, te je zbog toga teško saznati koje je u određenom trenutku ime valjano. Time je čuveno Linnéovo djelo Species Plantarum iz 1753. pretvoreno u Babilonski toranj, u kojemu više nitko nikoga ne razumije. Meni bi stoga bilo draže da su suradnici na izradbi djela Index Florae Croaticae bili malo slobodniji u izboru biljnih imena za svoj popis i da su u skladu s time zadržali više starih biljnih imena, uobičajenih u dosadašnjim hrvatskim florističkim i uopće botaničkim djelima, kao što je npr. Hayekov Prodromus Florae peninsulae Balcanicae, kao i u florističkim djelima susjednih zemalja, kojima smo se i do sada služili u svojim istraživanjima. S nestrpljenjem sam očekivao izlazak iz tiska svakoga sveska ogleda hrvatske cvjetane, Index Florae Croaticae. Sjećam se kako su se gotovo svi botaničari iz Zagreba rado odazvali pozivu dr. T. Nikolića na suradnju pri izradbi toga djela i kako su sa zanosom prišli radu na tom zadatku. Šteta što je zanos kojim su suradnici prionuli na posao zasjenio spoznaju da je put do uspjeha uvijek trnovit i tegoban. Ta se činjenica u tiskovini očitovala na najnezgodniji način – u nizu propusta koji u takvim djelima nisu dopustivi. Zato mi je žao da o tom važnom djelu za hrvatsku botaniku nisam mogao pisati s onim istim zanosom s kojim su na njemu radili njegovi tvorci. No, bolje je da imamo ogled hrvatske cvjetane i s nedostacima nego da nemamo nikakav. Ipak se iz njega, takvog kakav je, uz dodatni trud mogu dobiti neke informacije o vrstama, rodovima i n porodicama z hrvatske cvjetane. i iiz i Ivan Šugar LOVAČKI POUČNIK SPLITSKOG HUBERTA Nadjenuvši mu ime Lovački poučnik, zacijelo prema uspjelom istoimenom djelu pok. prof. Dragutina Vesel a tiskanog u Sarajevu 1942.g., grupa autora okupljena oko Pučkog otvorenog učilišta Hubert u Splitu, po drugi je put prišla izdanju sada novog, izmijenjenog i proširenog udžbenika, namijenivši ga “ponajprije, svojim polaznicima ... ali i svim drugim čitateljima, poglavito studentima, ljubiteljima lovstva, kinologije, ekologije i ljudskog okoliša”. Kako su to istakli na prvom predstavljanju knjige na Sajmu lova, ribolova i turizma Solari 4 u Osijeku, u ožujku ove godine, doc. dr. sc. Tihomir F l o rija n č i ć, šumarnik mr. sc. Pavle Vr at ar i ć i mr. sc. Ivica B o š k o v i ć , novo izdanje splitskog Huberta vrijedno je i značajno ostvarenje i kapitalni prilog stručnoj lovačkoj literaturi, koje će kao i prethodno izdanje, steći popularnost u krugovima lovaca i izvan dalmatinske regije. Iako je poučnik obima 445 stranica standardnog udžbeničkog formata (24x17 cm), vodeći računa da je potreba prakse prema vrstama divljači u pojedinim krajevima i lovištima različita, autori su od golemoga gradiva koje čini suvremeno lovstvo (sjetimo se samo monografije Lovstvo HLS-a iz 2004.g.!) uzeli i obradili ono što je prosječnom lovcu danas najpotrebnije. Tako je, “iako je udžbenik zasnovan na zasadama aktualnog Zakona o lovstvu i popratnih propisa”, napisat će u predgovoru jedan od autora i urednik izdanja Davor Martić , “pri opisu zoologije šumskih vrsta prednost dana lovnoj divljači, dok su ostale zakonom zaštićene vrste predstavljene u manjem opsegu, upućujući čitatelja na specijalizirana izdanja (primjerice o vuku, risu i sl.)”. Lovački poučnik obuhvaća ovih 13 poglavlja: Sigurnost u lovu (16), Lovačka etika, običaji i sveci zaštitnici (38), Zoologija divljači (102), Uzgoj divljači (20), Uređenje lovišta (20), Bolesti divljači (34), Osnove ekologije sa zaštitom prirode i čovjekova okoliša (40), Lovačko oružje, streljivo i balistika (62), Kinologija (42), Lovljenje i hvatanje divljači (30), Ocjenjivanje lovačkih trofeja (6), Korištenje divljači i njenih dijelova (14) i Oprema za lov i boravak u prirodi (11). Prema brojkama u zagradi, koje označavaju broj stranica dotičnog poglavlja, proizlazi da su Zoologija divljači, Lovačko oružje, Kinologija ... udarne teme udžbenika, što je hvale vrijedno, budući da bez pravog poimanja tih kolegija nema pravog lovca. Pozdraviti treba i raspored |