DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 76     <-- 76 -->        PDF

nih vrsta iz 19. st. Tko može jamčiti da ta nova biljna
imena već za nekoliko godina neće ponovno biti zamijenjena
drugim, novim, naknadno iščeprkanima iz nekoga
starog časopisa ili iz nekoga drugog zapisa? Sjetimo
se kako smo svojedobno poput orkestra – nakon
što je u Liste der Gefässpflanzen Mitteleuropas (Ehrendorfer
/ur./ 1967) objelodanjen popis biljnih vrsta prema
novoj nomeklaturi – umjesto Andropogon ischaemum
svi redom pisali Botriochloa ischaemum. Nedugo
poslije toga, umjesto Botriochloa ischaemum ponovno
se počelo pisati Andropogon ischaemum (Domac
1994). Danas se ta biljna vrsta u Index Florae Croaticae
vodi pod imenom Dichanthium ischaemum. Kamo
nas vode tako česte promjene u nomenklaturi?


Kad na jednom znanstvenom polju ponestane dubljih
razloga ili produbljenijih metoda za utvrđivanje
novih spoznaja, tada se pribjegava radovima koji podsjećaju
na svojedobne rasprave koliko anđela može
stati na vrh igle. Sadašnje čeprkanje po starim botaničkim
časopisima kako bi se, prema pravilu načela prvenstva
iz Međunarodnoga botaničkog kodeksa, utvrdilo
valjano ime neke biljne vrste, dovelo je do toga da
se biljna imena iz godine u godinu stalno mijenjaju, te
je zbog toga teško saznati koje je u određenom trenutku
ime valjano. Time je čuveno Linnéovo djelo Species
Plantarum iz 1753. pretvoreno u Babilonski toranj, u
kojemu više nitko nikoga ne razumije. Meni bi stoga


bilo draže da su suradnici na izradbi djela Index Florae
Croaticae bili malo slobodniji u izboru biljnih imena
za svoj popis i da su u skladu s time zadržali više starih
biljnih imena, uobičajenih u dosadašnjim hrvatskim
florističkim i uopće botaničkim djelima, kao što je npr.
Hayekov Prodromus Florae peninsulae Balcanicae,
kao i u florističkim djelima susjednih zemalja, kojima
smo se i do sada služili u svojim istraživanjima.


S nestrpljenjem sam očekivao izlazak iz tiska svakoga
sveska ogleda hrvatske cvjetane, Index Florae
Croaticae. Sjećam se kako su se gotovo svi botaničari
iz Zagreba rado odazvali pozivu dr. T. Nikolića na suradnju
pri izradbi toga djela i kako su sa zanosom prišli
radu na tom zadatku. Šteta što je zanos kojim su suradnici
prionuli na posao zasjenio spoznaju da je put do
uspjeha uvijek trnovit i tegoban. Ta se činjenica u tiskovini
očitovala na najnezgodniji način – u nizu propusta
koji u takvim djelima nisu dopustivi. Zato mi je žao
da o tom važnom djelu za hrvatsku botaniku nisam mogao
pisati s onim istim zanosom s kojim su na njemu
radili njegovi tvorci. No, bolje je da imamo ogled hrvatske
cvjetane i s nedostacima nego da nemamo nikakav.
Ipak se iz njega, takvog kakav je, uz dodatni trud
mogu dobiti neke informacije o vrstama, rodovima


i n


porodicama z hrvatske cvjetane.


i
iiz


i
Ivan Šugar


LOVAČKI POUČNIK SPLITSKOG HUBERTA


Nadjenuvši mu ime Lovački poučnik, zacijelo prema
uspjelom istoimenom djelu pok. prof. Dragutina Vesel
a tiskanog u Sarajevu 1942.g., grupa autora okupljena
oko Pučkog otvorenog učilišta Hubert u Splitu, po drugi
je put prišla izdanju sada novog, izmijenjenog i proširenog
udžbenika, namijenivši ga “ponajprije, svojim polaznicima
... ali i svim drugim čitateljima, poglavito studentima,
ljubiteljima lovstva, kinologije, ekologije i
ljudskog okoliša”. Kako su to istakli na prvom predstavljanju
knjige na Sajmu lova, ribolova i turizma Solari 4 u
Osijeku, u ožujku ove godine, doc. dr. sc. Tihomir F l o rija
n č i ć, šumarnik mr. sc. Pavle Vr at ar i ć i mr. sc.
Ivica B o š k o v i ć , novo izdanje splitskog Huberta vrijedno
je i značajno ostvarenje i kapitalni prilog stručnoj
lovačkoj literaturi, koje će kao i prethodno izdanje, steći
popularnost u krugovima lovaca i izvan dalmatinske
regije. Iako je poučnik obima 445 stranica standardnog
udžbeničkog formata (24x17 cm), vodeći računa da je
potreba prakse prema vrstama divljači u pojedinim krajevima
i lovištima različita, autori su od golemoga gradiva
koje čini suvremeno lovstvo (sjetimo se samo monografije
Lovstvo HLS-a iz 2004.g.!) uzeli i obradili ono


što je prosječnom lovcu danas najpotrebnije. Tako je,
“iako je udžbenik zasnovan na zasadama aktualnog Zakona
o lovstvu i popratnih propisa”, napisat će u predgovoru
jedan od autora i urednik izdanja Davor Martić
, “pri opisu zoologije šumskih vrsta prednost dana
lovnoj divljači, dok su ostale zakonom zaštićene vrste
predstavljene u manjem opsegu, upućujući čitatelja na
specijalizirana izdanja (primjerice o vuku, risu i sl.)”.


Lovački poučnik obuhvaća ovih 13 poglavlja: Sigurnost
u lovu (16), Lovačka etika, običaji i sveci zaštitnici
(38), Zoologija divljači (102), Uzgoj divljači (20), Uređenje
lovišta (20), Bolesti divljači (34), Osnove ekologije
sa zaštitom prirode i čovjekova okoliša (40), Lovačko
oružje, streljivo i balistika (62), Kinologija (42),
Lovljenje i hvatanje divljači (30), Ocjenjivanje lovačkih
trofeja (6), Korištenje divljači i njenih dijelova (14) i
Oprema za lov i boravak u prirodi (11). Prema brojkama
u zagradi, koje označavaju broj stranica dotičnog poglavlja,
proizlazi da su Zoologija divljači, Lovačko
oružje, Kinologija ... udarne teme udžbenika, što je
hvale vrijedno, budući da bez pravog poimanja tih kolegija
nema pravog lovca. Pozdraviti treba i raspored




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 77     <-- 77 -->        PDF

građe poučnika. Imajući na pameti brojna ranjavanja u
lovu u nas, ne mali broj puta i sa smrtnim posljedicama,
autori su s pravom poglavlje Sigurnost u lovu uvrstili na
prvo mjesto. “Da bi postigli stanje zaštićenosti, logično
je da moramo preventivno poduzeti odgovarajuće radnje,
savladati određene tehnike, povećati stupanj naše
osobne odgovornosti ... kako bi za sebe i ostale sudionike
u lovu osigurali potrebnu sigurnost”. U ovom su
poglavlju posebno izdvojena “sigurnosna pravila” pri
nošenju oružja, odlaganju oružja u lovu te potrebnim
mjerama predostrožnosti pri samom strijeljanju (gađanju).
Sve je to popraćeno odličnim instruktivnim ilustracijama
Radovana Bekavca i Sabine Podobnik,
koje nalazimo i u drugim poglavljima. Kako novi Zakon
o lovstvu decidirano nalaže da se lov mora obavljati
“poštujući etiku i običaje”, tom su pitanju autori posvetili
odgovarajući značajan prostor (38 str.). Uz potanji
opis moralnog (etičkog) lovca, u njemu su opisani svi
naši (i strani) lijepi lovački običaji, poput počasti divljači
(“štreka”), grančice plijena, lovačko krštenje, podjela
lovine, počast preminulom lovcu, lovačko odijevanje.
Predstavljena su sva četiri lovačka sveca i svetice, zaštitnici
lova i lovaca, Artemida, Diana, Sv. Hubert i sv.
Eustahije.


Za sve glavne vrste divljači u poglavlju Zoologija,
poput jelena, srne, muflona, divlje svinje, prikazana je:


rasprostranjenost, izgled, stanište, prehrana, ponašanje i
socijalni život, razmnožavanje, određivanje dobi, kretanje
i tragovi te neprijatelji. Za svaku je vrstu prikazana
karta rasprostranjenosti. I sitna divljač je odgovarajuće
dobro prikazana, pa su tako zec, fazan, kamenjarka,
šljuka predstavljeni s po 3 stranice, dok je svim ostalim
zaštićenim pernatim vrstama posvećeno ukupno 5 stranica.
Ako bi se išta moglo prigovoriti poučniku, onda je
to poglavlje Uzgoj divljači, koje je ne samo obimom
škrto, nego i odveć deklarativno prikazano, bez podrobnijeg
zadiranja u problematiku uzgoja pojedinih vrsta
krupne i sitne divljači. Ovo se dijelom odnosi i na poglavlje
Ocjenjivanje lovačkih trofeja, koje je trebalo
sadržavati barem naputke i CIC-formule za ocjenjivanje
rogova srnjaka, kljova veprova kao široko rasprostranjene
i najlovljenije naše trofejne divljači. Nova aktualna
tema posvećena ekologiji i zaštiti čovjekova okoliša
odlično je obrađena, a s obzirom na metodiku i sam stil
izražavanja, moći će je konzumirati širi krug lovaca.
Lovačko oružje, streljivo i balistika te Lovna kinologija,
dva su opsežna poglavlja u kojima autori, riječju i
slikom, znalački prezentiraju složeno gradivo. Lovljenje
i hvatanje žive divljači standardna je tema koju treba
izučiti svaki lovac prije nego se uputi u lov. Dobro je da
u poglavlju Korištenje divljači i njenih dijelova dominira
slika nad tekstom, jer će tako postupak s ulovljenim
zecom ili fazanom, postupak svlačenja odnosno gulenja
koža s krznašica i sl. biti lakše prihvaćen i primijenjen u
praksi ... Posljednje poglavlje posvećeno je opremi za
lov i boravak u prirodi s naglaskom koju i kakvu je lovačku
opremu najuputnije nabaviti. Što se tiče ilustrativnog
dijela knjige, uz već rečeno, posebno su dojmljive
crno-bijele fotografije lovnih scena i prizora iz lova s
portala trogirske katedrale i sarkofaga pronađenog u
Manastirinama (Salona), s kojim slikama počinje svako
novo poglavlje.


Recimo na kraju da uz spomenutog Davora Martića
autorstvo teksta poučnika potpisuju: Duško G rg i č e v
i ć, Stipe K okić , Ivan To l i ć, dipl. ing. šum., Perica
Tucak, dr. vet. med., Ante Udovičić i Mladan
Vi d o v i ć, dipl. iur. Uz Pučko otvoreno učilište Hubert
kao izdavač upisano je i ime Lovačke udruge za
gajenje i lov divljači Split, dok iza uspjele grafičke pripreme
stoji Siniša B e bić . Knjigu je tiskala Slobodna
Dalmacija, Split 2007. g. Svrstavši Lovački poučnik
na predstavljanju u Osijeku u kapitalna djela lovačke
literature u nas, podržavam riječi predstavljača i autora
da će knjiga biti od velike koristi svima koji hoće i žele
više naučiti o lovstvu.


Alojzije Frković