DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 88     <-- 88 -->        PDF

vrlo osjetljivim ekosustavima, s obzirom na utjecaje brijestova zlatica na listačama. Na četinjačama dolazi
biotskih i abiotskih čimbenika te na pojavu globalnog borov četnjak, borov savijač, borov prelac i borove prizatopljenja.
Biljne bolesti i štetna entomofauna: defoli-latke, a zatim dolaze potkornjaci i kukci drvaši. Hrajatori
i potkornjaci su dominantan čimbenik zdravstvestove
ose šiškarice ugrožavaju urod žira.


nog stanja šuma toga područja. Tu dolazi gubar, hrastovi
savijači, veliki i mali mrazovac, jasenova grbica i


SREBRNO ODLIČJE ZA
mr. se. BRANKA BRADICA


Dr. sc. Miroslav Harapin


Na 51.seminaru Hrvatskog društva biljne zaštite,
koji je održan 6–9. veljače u Opatiji mr. sc. Branku
B r a d i ć u, dipl. ing. šum. dodijeljeno je priznanje: Povelja
sa srebrnom plaketom za razvoj i unaprjeđenje zaštite
šuma i ekologije na području Uprave šuma Bjelovar.


Branko Bradić je rođen 28. listopada 1943. godine i
Čazmi. Osnovnu školu završio je u Čazmi, gimnaziju u
Bjelovaru, a Šumarski fakultet u Zagrebu.


Nakon završenog studija 1968. g. počeo je raditi u
šumariji Čazma na poslovima zaštite šuma: sušenju brijesta
i na praćenju i suzbijanju gubara, koji je u to vrijeme
u hrastovim šumama činio velike štete. 1977. g. sudjelovao
je na Seminaru zaštite šuma u Katedri za zaštitu
šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu. To sudjelovanje
potaklo ga je da upiše postdiplomski studij, kojega je završio
1984. g., obranivši magistarski rad pod naslovom:
“Insekti defolijatori šumskog drveća i grmlja u nizinskim
šumama na području šumarije Čazma”, te postao
magistar iz područja biotehničkih znanosti.


Od tada se intenzivno bavi zaštitom šuma. Posebnu
pozornost posvećuje pojavi i praćenju biljnih bolesti,
štetne entomofaune i glodavaca, te suzbijanjem terestričkim
i avio metodama, primjenom ekološki najpovoljnijih
pesticida. U praksi je provodio suzbijanje tzv. ranih
štetnika (zlatokraj, mrazovci, hrastov savijač), zatim gubara,
hrastova četnjaka i dr. defolijatora, a posebice mišolikih
glodavaca. Provodio je suzbijanje hrastove pepelnice
u pomladku i u starim sastojinama terestrički atomizerom
i traktorskom prskalicom te avio suzbijanjem.


IZ SVIJETA GLJIVA


Godine 1986. osnovana je Potkomisija za zaštitu šuma.
B. Bradić je tada imenovan predsjednikom i vodio je
Potkomisiju do njenog ukidanja 1990. g. Od 2001. g. sudjeluje
na seminarima zaštite bilja u Opatiji s izlaganjima
kako slijedi: 2002. g.: Avio suzbijanje pepelnice 1991 do
2001. u UŠ Bjelovar; 2003. g.: Određivanje brojnosti i
suzbijanje glodavaca u UŠ Bjelovar; 2004. g.: Pojava i
suzbijanje ose listarice u UŠ Bjelovar; 2006. g.: Pojava i
suzbijanje hrastova minera u UŠ Bjelovar; 2007. g. 20
godina organizirane zaštite šuma u Hrvatskoj. U stručnim
časopisima objavio je radove iz područja zaštite šuma.


Magistar Bradić cijenjeni je stručnjak iz integrirane
zaštite šuma. Aktivni je suradnik Šumarskog fakulteta i
Šumarskog instituta. Spona je znanosti i primjene u
praksi. Srdačna čestitka kolegi Bradiću.


Dr. sc. Miroslav Harapin


GLJIVE ZVJEZDAČE


U razmjerno velikoj skupini nadzemnih gljiva trbušarki
(Gasteromycetes) posebno mjesto zauzimaju gljive
zvjezdače, najčešće u rodu Geaster. Ime im potječe odatle
jer se njihova vanjska ovojnica trbušastog tijela, egzoperidija,
zvjezdasto raspuca, a zvjezdani kraci se raz


dvoje i rašire, pa i podvinu ispod plodnog tijela, ispod
unutrašnje ovojnice ili endoperidije. U mladosti zvjezdače
imaju oblik jajeta svjetlije ili tamnije boje, pa ih je i
radi toga ponekad teško zamijetiti i prepoznati na tlu.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 89     <-- 89 -->        PDF

Vanjska ovojnica je višeslojne i raznolike građe, čiji
slojevi nejednako reagiraju na količinu vlage u zraku.
Unutrašnji slojevi egzoperidije mlade gljive su više ili
manje mesnati, puni vode koja se postepeno sušenjem
gubi. Vanjski slojevi egzoperidije građeni su od sušnijeg
pletiva. To izaziva njihove uzastopne higroskopske
pokrete širenja ili skupljanja krakova zvijezde. Kad je
zrak vlažniji, kraci se rašire, kad je sušniji, skupljaju se
i obuhvaćaju endoperidiju. Endoperidija predstavlja
kuglasto plodno tijelo koje na vrhu u sredini ima različito
oblikovani otvor, kroz koji se nakon dozrijevanja
u oblačićima isprašuju spore. Pri dnu endoperidije neke
vrste posjeduju mali držak koji je odvaja od egzoperidije,
a neke imaju i mali ali dobro zamjetljiv ovratnik.
Sasušena tijela zvjezdača mogu se i nekoliko godina
pronaći nakon njihovog pojavljivanja, ponekad i na
udaljenijem mjestu od onog na kojemu su izrasla.


Uslijed pokreta krakova može se dogoditi i malo
pomicanje čitavog plodnog tijela od mjesta gdje je
izraslo. Kada se kraci rašire i savinu prema dolje, nerijetko
podignu iznad tla cijelo plodište gljive, što se,
primjerice, dobro zamijećuje kod četverokrake zvjezdače.
Zato bismo mogli reći kako se pojedine vrste
ovih gljiva mogu kretati po podlozi. I suha i stara plodišta
ovih gljiva iskazuju mogućnost izvođenja ovak


vih pokreta, pa se i dalje ponašaju kao dosta pouzdani
higrometri. Jedna od tih vrsta je i dobila svoj znanstveni
naziv po dobro izraženom ovom svojstvu. Samo kod
nekih rijetkih vrsta građa vanjske ovojnice ne omogućuje
higroskopske pokrete ili su oni neznatni.


Do danas je u Hrvatskoj poznato desetak vrsta gljiva
zvjezdača, od kojih se neke ubrajaju u naše mikološke
rijetkosti, upravo kao što su iznimna i rijetka neka staništa
na kojima se pojavljuju. Najveći broj vrsta raste u
različitim šumskim sastojinama, osobito listopadnim,
veći broj nalazi se u nizinskim područjima na dubokim
i vlažnijim šumskim tlima mješovitih šumskih sastojina,
šumskih plantaža smreke, ariša, američkog borovca
ili raznolikih šikara te oko osamljenih drveća vrba, topola,
hrastova koje nalazimo po travnjacima ili uz obradiva
tla. Na pojedinim staništima pojavljuju se redovito
kroz dulje vrijeme u većim, pa i velikim populacijama.
Druge rastu pojedinačno i rijetko i nalaze se slučajno.
Dio vrsta naseljava pješčana staništa kontinentalnih ili
primorskih krajeva i naših otoka.


Među veće vrste zvjezdača ubrajamo troslojnu
zvjezdaču (Geastrum triplex Jungh.) koja osim vanjske
i unutrašnje ima i središnju malu ovojnicu, mesnatu
kao što su mesnate i prve dvije u vrijeme dok je gljiva


vrije
mlada. Vrsta dolazi pojedinačno i u velikim skupina


il
ilili u


Slika 2. Četverokraka zvjezdača prije širenja krakova


Slika 1. Četverokraka zvjezdača iz plantaže smreke u šumi Šalovici
kod Koprivnice Slika 3. Zvjezdače na Đurđevačkim pijescima




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 90     <-- 90 -->        PDF

ma u vlažnim šikarama nizinskih područja, a u punoj
razvijenosti promjer joj iznosi oko 10 cm. Gotovo redovito
nalazimo je u šikarama oko Đelekovca u Podravini
u predjelu Miletine. Često je u društvu sa rusom
zvjezdačom (Geastrum rufescens Fr.) koja ima malo
crvenkastu boju krakova i nešto je manjeg promjera.
Još je nešto manjih dimenzija resasta zvjezdača (Geastrum
fimbriatum Fr.) s većim brojem krakova, koji u
starosti poprimaju svjetliju sivu boju. Nalazio sam je,
primjerice, u plantažama smreke u okolici naselja Prkosa
na obroncima Kalnika.


Na pjeskovitim tlima Đurđevačkih pijesaka rijetko
se nađe suho plodište naborane zvjezdače (Geastrum
striatum D.C.) čija endoperidija ima pri dnu lijepo
oblikovan ovratnik na malom dršku. Na Pijescima u
Podravini našao sam rijetko i grebenastu zvjezdaču
(Geaster pectinatum Pers.) kojoj je endoperidija nasađena
na malom dršku, ali bez ovratnika. Na području
rezervata Đurđevački pijesci, ali i na Pijescima kod
Kloštra Podravskog, nerijetko se nalazi i patuljasta,
mala zvjezdača (Geastrum nanum Pers.) koja nije veća
od 10–15 mm i na pješčanom tlu je gdjekad ne zamijetimo
zbog malih dimenzija. Populacija joj je ponekad
toliko brojna da se na četvornom metru može zamijeti


ti i nekoliko desetaka primjeraka. Ovu zvjezdaču nalazimo
i na drugim, šumskim staništima, kao što je, primjerice,
plantaža američkog borovca u šumi Šalovici
kod Koprivnice.


Četverokraka zvjezdača (Geastrum quadrifidum
Pers.) nije odviše česta. Pojavljuje se pojedinačno ili u
malim skupinama. Nalazi se u plantažama smreke i
američkog borovca u okolici Koprivnice i na obroncima
Kalnika. Njezina četiri kraka ne podvinu se ispod
plodišta, nego gljiva stoji na njihovim vršcima više ili
manje podignuta od tla.


Na nekoliko naših otoka (Lastovo, Vis) i uz obalu
nalazimo upojnu zvjezdaču (Astraeus hygrometricus
Pers.) s jako izraženim pokretima krakova. Unutrašnja
strana egzoperidije u raširenom obliku raspucana je na
mnogo dobro istaknutih polja. Naseljava pretežno suha
pješčana tla i sredozemne garige i šikare. U tim područjima
Hrvatske na nekoliko nalazišta zabilježio


Slika 5. Rusa ....«., w...„k„,„™„™


sam nazočnost i sredozemne zvjezdače (Geastrum recolligens
/Woodw. ex Sow./ Desvaux) koja ima veći
broj uskih krakova vanjske ovojnice, koji se vrlo
snažno pokreću zavisno o vanjskim uvjetima vlažnosti
i tu sposobnost zadržavaju godinama. Izvana je vanjska
ovojnica smeđa, a cijela gljiva u skupljenom suhom
stanju nije većeg promjera od jednog do dva centimetra.
Manju skupinu ove vrste gljive nalazim na polju
Prgovo na otoku Lastovu, a isto tako veću populaciju
i na travnjacima na vapnenačkoj i dolomitnoj podlozi
okolice Gornjeg Muća u Zagori.


Gljive zvjezdače nemaju prehrambenu vrijednost.
S ostalim mnogobrojnim vrstama gljiva u različitim
šumskim i drugim staništima Hrvatske i one doprinose
većoj biološkoj raznolikosti.


Tekst i fotografije:
Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof.


Slika 4. Upojna zvjezdača iz okolice Unešića