DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 89     <-- 89 -->        PDF

Vanjska ovojnica je višeslojne i raznolike građe, čiji
slojevi nejednako reagiraju na količinu vlage u zraku.
Unutrašnji slojevi egzoperidije mlade gljive su više ili
manje mesnati, puni vode koja se postepeno sušenjem
gubi. Vanjski slojevi egzoperidije građeni su od sušnijeg
pletiva. To izaziva njihove uzastopne higroskopske
pokrete širenja ili skupljanja krakova zvijezde. Kad je
zrak vlažniji, kraci se rašire, kad je sušniji, skupljaju se
i obuhvaćaju endoperidiju. Endoperidija predstavlja
kuglasto plodno tijelo koje na vrhu u sredini ima različito
oblikovani otvor, kroz koji se nakon dozrijevanja
u oblačićima isprašuju spore. Pri dnu endoperidije neke
vrste posjeduju mali držak koji je odvaja od egzoperidije,
a neke imaju i mali ali dobro zamjetljiv ovratnik.
Sasušena tijela zvjezdača mogu se i nekoliko godina
pronaći nakon njihovog pojavljivanja, ponekad i na
udaljenijem mjestu od onog na kojemu su izrasla.


Uslijed pokreta krakova može se dogoditi i malo
pomicanje čitavog plodnog tijela od mjesta gdje je
izraslo. Kada se kraci rašire i savinu prema dolje, nerijetko
podignu iznad tla cijelo plodište gljive, što se,
primjerice, dobro zamijećuje kod četverokrake zvjezdače.
Zato bismo mogli reći kako se pojedine vrste
ovih gljiva mogu kretati po podlozi. I suha i stara plodišta
ovih gljiva iskazuju mogućnost izvođenja ovak


vih pokreta, pa se i dalje ponašaju kao dosta pouzdani
higrometri. Jedna od tih vrsta je i dobila svoj znanstveni
naziv po dobro izraženom ovom svojstvu. Samo kod
nekih rijetkih vrsta građa vanjske ovojnice ne omogućuje
higroskopske pokrete ili su oni neznatni.


Do danas je u Hrvatskoj poznato desetak vrsta gljiva
zvjezdača, od kojih se neke ubrajaju u naše mikološke
rijetkosti, upravo kao što su iznimna i rijetka neka staništa
na kojima se pojavljuju. Najveći broj vrsta raste u
različitim šumskim sastojinama, osobito listopadnim,
veći broj nalazi se u nizinskim područjima na dubokim
i vlažnijim šumskim tlima mješovitih šumskih sastojina,
šumskih plantaža smreke, ariša, američkog borovca
ili raznolikih šikara te oko osamljenih drveća vrba, topola,
hrastova koje nalazimo po travnjacima ili uz obradiva
tla. Na pojedinim staništima pojavljuju se redovito
kroz dulje vrijeme u većim, pa i velikim populacijama.
Druge rastu pojedinačno i rijetko i nalaze se slučajno.
Dio vrsta naseljava pješčana staništa kontinentalnih ili
primorskih krajeva i naših otoka.


Među veće vrste zvjezdača ubrajamo troslojnu
zvjezdaču (Geastrum triplex Jungh.) koja osim vanjske
i unutrašnje ima i središnju malu ovojnicu, mesnatu
kao što su mesnate i prve dvije u vrijeme dok je gljiva


vrije
mlada. Vrsta dolazi pojedinačno i u velikim skupina


il
ilili u


Slika 2. Četverokraka zvjezdača prije širenja krakova


Slika 1. Četverokraka zvjezdača iz plantaže smreke u šumi Šalovici
kod Koprivnice Slika 3. Zvjezdače na Đurđevačkim pijescima