DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 91     <-- 91 -->        PDF

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOGA DRUŠTVA


POSJET HŠD OGRANAK “DALMACIJA” SPLIT
HŠD OGRANKU POŽEGA


Nakon višekratnih pregovora i dogovora ogranaka
HŠD Požega i Splita i “pogađanja” tko će komu prvi u
goste, krajem rujna 2005. godine požežani su posijetiti
neodlučne i usporene “dalmoše”. Kako se Uprava šuma
Podružnica Split proteže na 560 000 ha krša i odgovarajućih
šuma uz razvedenu obalu Jadrana, na zračnoj
crti od 340 km, na jugoistoku od rta Oštro na poluotoku
Prevlaka, pa prema sjeverozapadu do N. P. Paklenica
kod Starigrada pod Velebitom, bilo je teško odlučiti
se što izabrati (s obzirom na “weekend-akciju”) od
bisera u sedefastoj ogrlici s tisuću otoka, škoja i hridi,
ali i dragulja submediterana: kanjona s rijekama i slapovima
ili pak Biokovo s kotom sv. Jure 1762 m ili Dinaru
iznad Kraljevskog Zvonimirovog grada Knina, s
najvišim vrhom Lijepe naše – 1831m n/m.


Naši gosti odlučiše se za jedan od najljepših bisera
prirode i božje baštine, otok Mljet, površine 100 km2, s
bujnom mediteranskom vegetacijom i Velikim i Malim
jezerom koji u N.P. Mljet zahvaćaju 1/3 površine otoka.
Neposredni domaćin bio im je ravnatelj N. P. Jakov
Nodilo, dipl. ing. šum., sada i dopredsjednik HŠD
Ogranak” Dalmacija” – Split. Prolazeći kroz park i
najljepše predjele otoka, imali su priliku vidjeti da u
vrijeme plime, more uskim kanalom utječe u Veliko jezero.
Prema legendi o Homerovom junaku Odiseju,
koji je proveo sedam godina zajedničkog života na
Mljetu s nimfom Kalipso, kćeri Atlantovoj, “boginji
ljudskog glasa” sklonoj ljudima i hedonističkom životu
kojoj su Grci i Rimljani povjeravali i posvećivali
šume, gajeve i gore, a kako je po legendi nimfa
(“baba” kako su je Mlečani nazivali) doživjela duboku
starost, to je i jedno mjesto dobilo ime “Babino polje”.
S Mljeta, iz hotela “Quercus” iz Drvenika i dalje put


zapada, stručni program završio je na objektu-lugarnici
UŠP Split (neposredno iznad jezera hidrocentrale
“Peruča”), pripadajućoj Šumariji Sinj, gdje je domaćin
bio upravitelj Vlatko K u t e r o v a c, dipl. ing. šum. Na
terasi ovoga poslovnog objekta, uz požeške tamburaše
“Naša grana”, pjesmu i “ajmo još po jedn putnu!..”,
kako bi druženje što duže trajalo, dugo smo se rastajali
uz obećanje i našu prisegu posjetiti Slobodni kraljevski
grad Požegu (od davne 1675. god).


Ustrajnošću u to vrijeme našeg predsjednika dr. sc.
Vlade Topića, marom tajnika Ivana Melvana,
dipl. ing. šum., voditelja UŠP Split” i mr. sc. Zorana
Đurđevića (sada predsjednika Ogranka), a s druge
strane predsjednika HŠD Ogranak Požega Stjepana
Blažičevića, dipl. ing šum., voditelja UŠP Požega
Marijana A l ad r o vi ća , dipl. ing. šum., te upravitelja
Šumarije Kamenska Borisa Milera, dipl. ing. šum. i
upraviteljice Šumarije Kutjevo Dragice Š i m i ć , dipl.
ing. šum., u travnju 2006. god. realiziran je obećani
uzvratni posjet. Družina od 30 cura i momaka i nešto
članova treće životne dobi, krenula je put Požege.


Na začetku putovanja nije nas štedjela kiša, plašeći
nas mogućim kišnim vremenom u “Zlatnoj dolini”, ali
već na granici Slavonije, uz Božju pomoć i zaštitnika
grada Požege Sv. Grgura, darovane su nam zlatne
zrake sunca, pa je i uspjeh druženja bio potpun i bili
smo istini za volju, mokri samo iz nutra ponuđenim
zlatnim kapljicama subterraneus Vallis Aurea (podzemlja
Zlatne Doline). Već u predgrađu Požege dočekao
nas je dobroćudnim osmjehom predsjednik Ogranka
Stipa i uveo nas u grad.


Uz piće dobrodošlice, zakusku i degustaciju misnih
vina kolege Đurčevića dipl. ing. šum., rukovoditelja
komercijale Uprave, a i vinara, nakon dugog puta u
smiraj dana, prema programu stigli smo u službene
prostore i salu Šumarije Kamenska, gdje nas je
dočekao voditelj UŠP Požega Marjan Aldrović, dipl.
ing. šum. sa svojim suradnicima: upraviteljem
Borisom Milerom, dipl. ing. šum., revirnikom Šumarije
Požega Goranom Adžićem, dipl. ing. šum.,
pomoćnicom revirnika Slavicom Grgić, dipl. ing.
šum. i djelatnicom g-đom Marijom Nuić. Upravitelj
Uprave ukratko nas je uz brojne gospodarske podatke
informirao s vrijednom djelatnošću na 6 šumarija i
pogonu mehanizacije te gospodarenjem na 52 000 ha
površine, s drvnom zalihom od 9 miljuna m3 i etatom




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 92     <-- 92 -->        PDF

od 150 000 m3. Uz riječi dobrodošlice naših domaćina
i prigodne darove te zahvalu na prijateljskoj i srdačnoj
dobrodošlici našeg predsjednika dr. sc. Topića, slijedila
je šumarsko-lovačka večera i opuštenost uz slavonsko-
dalmatinsku pjesmu i piće požeškog vinogorja.
Večer je brzo protekla .


U zoru nas je “pod svoje” prihvatio mr. sc. Juraj
Ze l i ć dipl. ing., čija je funkcija revizor u Direkciji,
želeći nam u kratkom raspoloživom vremenu što više
približiti povjest Požege. Bilo je dojmljivo slušati ga
kao vrsnog poznavanja povijesti Požege, grada na desnoj
obali rijeke Orljave i kulturne baštine Vallis Aurea-
Požege i Požeštine. Pisanim vrelima od 11. siječnja
1227. godine (castrum de Posega) papa Honorije III.
potvrđuje katoličkom nadbiskupu Ugrinu vlasništvo
tvrđave-grada Požege s posjedima i svim pravima na
njih, preko burnih zbivanja u srednjem vijeku kao središtu
županije, osim od 1533–1687. g. kada je pod Turcima
bila središte sandžaka cijele istočne Slavonije do
proglašenja od carice Marije Terezije 1765. godine
kada postaje jedini kraljevski slobodni grad u Slavoniji.
Zbog pretežito drvenih orijentalnih zgrada, grad
više puta gori. Tijekom 18. i 19. stoljeća jezgra grada
poprima građanski duh i karakter uređenog urbanog
središta. Posjetili smo barokni Trg sv. Terezije Avilske,
sa spomenikom fra Luki Ibrišimoviću, velikanu i osloboditelju
požeškog kraja od osmanlija, pa Trg Svetog
Trojstva. Saznali smo kako je požeška gimnazija starija
je od splitske, ali ne i od dubrovačke. Tijekom šetnje
lijepim i uređenim ulicama i trgovima s vrijednom kulturnom
baštinom, domaćin nas je upoznao i s brojnim
povijesnim odličnicima Požege (hrvatski pjesnik 20.
stoljeća Dobrica Cesarić, utemeljitelj modernog slikarstva
u Hrvatskoj Miroslav Kraljević i mnogi drugi povijesnici
i umjetnici grada). Krajem prošloga stoljeća,
1991. god., nedaleko Požege osniva se nekakva srbočetnička
SAO-krajina i iz Pakraca stižu prijetnje i okupacije
sela: Kamenska, Mijače, Sažije, Strižjevicu i


Kamenski Vučjak, pa prve četničke “krmače” 13. studenog
1991. padaju na grad Požegu, a već 2. prosinca
srbo-četnici ubijaju, po običaju iz zasjede, 11 hrvatskih
vojnika 123. požeške brigade. Istog dana osnovana je i
Uprava šuma u Požegi. U akciji “Bljesak” ustanovljen
je ustavno-pravni poredak RH na cijelom području Županije
požeško-slavonske, a time i na područiju Vallis
Aurea. Bila je to brza spoznaja o povjesnoj baštini, no
još mnogo podatka od kolege i erudite mr. sc. Jurja Zelića,
nisam uspio zapisati. Još jednom toplo zahvaljujemo
na kratkom, ali sadržajno bogatom druženju.


Krećemo u u drugi Danteov krug na privatno imanje
obitelji poznatog i vrhunskog proizvođača vina Krauthaker.
Pred ulazom imanja natpis: “Dobro došli u kutjevačko
vinogorje Krauthaker”, a nakon ulaska osvrćući
se čitam stražnju stranu: “Vino je lijek starosti, veselje
mladosti”, što me veseli, jer prvo bit će koja kapljica za
lijek, a iza nje i pokoja za sjetu. Dočekuje nas srdačno
gosp. Zdravko Ketović, enolog i uvodi nas u podrum,
ponavlja se svod od bordo boje opeka, a lijevo i desno
drvene bačve u urednom postroju s odsjajem bijelog
ovalnog rubnog prstena, rekao bih apoteka, a i pisalo je
na ulazu “vino je lijek”. Slušamo o povijesti podrumarstva
obitelji Krauthaker. Vlasnik gosp. Vlado Krauthaker
prije rata radio je u Kutjevačkom podrumu vinarskog
kombinata Kutjevo i stekao znanje i iskustvo enologa,
učeći od tada poznatog enologa Enjegia. Na svom
posjedu 1993. god., osniva tvrtku i započinje svoju
proizvodnju vina iz vlastitih vinograda, ali i iz otkupa
53 koperanta pod svojim potpunim nadzorom. Danas
godišnje proizvodi 300.000 litara vina, od čega je 70 %
prvoklasna graševina, a 30 % pinot, chardonnay i dr. Od
ukupne proizvodnje 22 % ide u izvoz, pa i u Francusku!
U proizvodnji vina koriste se drvene bačve volumena
od 225–228 litara uvezene iz Mađarske, a ima nešto i
domaćih. Radi postizanja standardne kvalitete vina,
svake četiri godine zamjenjuju se novim bačvama.
Gosp. Ketović uputio nas je u način kušanja i ocijenjivanja
vina, počevši od načina držanja čaše, do dostatne
količina za kušanje od 5 ml, što nam se učinilo malo, no
promijenili smo mišljenje kada se krenulo primjerice
od: polusuha graševina-baric iz 2003 od 14,5 % alc., pa




ŠUMARSKI LIST 3-4/2007 str. 93     <-- 93 -->        PDF

graševina kasna berba iz 2004. s 13,5 % alc., suhi Zelenac
– “Kutjevo 1896.” s 12,5 % alc. vrlo pitko i sa svojim
posebitostima, odličan Pinot sivi iz 2004. s 13,5 %
alc., pa Pinot crni-baric, vino Manzoni iz 2004. s
14,5 % alc. Od dviju vrsti grožđa koje po trsu daje svega
200 gr. ploda, Chardonnay od 13,5 % alc u posebitim
bocama prepoznatljivim do Australije, zatim Souvignon
blanc s 13,5 % alc., kojega se ne može kupiti,
jer je svu proizvodnju otkupila zrakoplovna tvrtka
“Lufthansa” i sl. Napuštajući imanje Krauthaker, dr.
Topić je prigodnim riječima izrazio zahvalnost na
stručnom i srdačnom izlaganju i prijemu.


Krenuli smo u rasadnik “Hajderovac” Šumarije Kutjevo
kojom upravlja Dragica Šimić dipl. ing. šum. Upoznala
nas je sa šumarijom koja gospodari na 7500 ha
površine šuma na dvije gospodarske jedinice i etatom
od 20.000 m3 kitnjaka i bukve. Prepustila nas je zatim
voditelju rasadnika Tomislavu B en či ć u , dipl. ing.
šum. Doznajemo da je rasadnik osnovan 1948. god. na 2
ara površine, u “kampanji” uzgoja brzorastućih sadnica
crnogorice. Danas ima 24 ha brutto površine, s proizvodnjom
od miljun sadnica: kitnjaka, lužnjaka, bukve,
gorskog javora, od čega 300.000 crnogorice (smreke, c.
bora, ariša i douglazije), ali i zamijetnim brojem hortikulturnog
bilja. Sadnice se uzgajaju iz sjemena provjerenog
podrijetla ali i vegetativnim načinom, ožiljavanjem.
U 4 matičnjaka ima 700 vrsta, od toga 500 crnogorice
i 200 bjelogorice. U rasadniku radi jedan poslovođa
šum. tehničar i 6 stalnih radnika, a u vrijeme kampanje
uzgoja novog sadnog materijala ili vađenja, zaposli
se ugovorom od 50–100 radnika. Vidjeli smo izloške
i uzorke dodatne djelatnosti UŠ u proizvodnji drvne galanterije;
vrtne opreme, kućice, sjenice, klupe i dr., pa
na taj način UŠP Požega sudjeluje sa 7 % od ukupno
11 % takvog prihoda Hrvatskih šuma d.o.o. Uspješan
razvoj rasadnika i rasadničke proizvodnje rezultat je dugogodišnje
međusobne suradnje s Šumarskim institutom
Jastrebarsko i sa Šumarskim fakultetom u Zagrebu.
Nakon brojnih upita kolegi Tomislavu glede rasadničke
proizvodnje te mogućnosti nabave drvne galanterije od
naših članova, posebno onih koji se bave hortikulturom,
te neposrednom kupnjom lijepih cvijetnih sadnica, pozvani
smo u zgradu rasadnika na objed.


Sljedi obilazak Kutjevačkih podruma nedaleko samostana,
kojeg su osnovali Cisterciti-ogranak Benediktinskog
reda 1232. godine, dakle u Danteovo vrijeme.
Uz samostan je i crkva, a sakristija je podzemnim
hodnikom bila izravno povezana s vinskim podrumom.
Dolaskom pred Kutjevačke podrume DD., predsjednik
Ogranka Požega predstavio nas je dipl. oec.
Dragi Humskom voditelju Podruma i vrsnom enologu
svjetskoga ranga. Gosp. Humski doveo nas je u prvi
dio podruma nadzemlja velike proizvodnje graševine u
visokim i brojnim inox bačvama, između kojih je zasluženo
mjesto našla druga po volumenu, drvena bač


va u Hrvata, a i u svjetskim razmjerima, od 53.520 l
(“5,3 vagona”) puna graševine. Izrađena je i postavljena
1982. god. povodom proslave 750. godišnjice
osnutka podruma. Prednje lice bačve izrezbareno je
detaljima proizvodnje vina s istaknutim godinama:
1232–750–1982. Tom prilikom prisjetili smo se i najveće
na svijetu od 75.000 l (upisana u Guinness-ovu
knjigu rekorda) iz Erdutskog podruma prilikom posjete
kolegama iz Vinkovaca i Osijeka 2003. god. Nakon
toga gosp. Humski upoznao nas je s karakteristikama
najkvalitetnijih vrsta vina u proizvodnji: Graševina s
nizom različitih okusa, Chardonnay mek, harmoničan,
pitak, voćnih okusa, Pinot crni s okusom maraske, cimeta
i šljive, pa Ledeno vino i dr. Sve smo to s pozornošću
slušali oko čudotvornog okruglog povijesnog
kamenog stola između slikovitih drvenih bačava u
strogom pandurskom poredku, a ispripovjedao nam je
i povijesnu legendu prilikom posjete podrumu carice
Marije Terezije u nazočnosti Baruna Trenka i slavlja
uz vino. Zamolio sam gosp. Humskog ako je moguće
pokazati nam riznicu-vinoteku kutjevačkih vina i udovoljio
nam je, otvorivši prozorčić na vratima riznice.
Najstarija butelja u riznici vina je iz berbe 1947. god.
Zatim nas je poveo u dvoranu za degustaciju gdje smo


o vi
kušali neka od
dd vina. Naš predsjednik prigodnim rije


lio se


čima zahvalio se gosp. Humskom na srdačnom prije


mu i ugodnom boravku u povjesnici vinarstva podzemlja
Vallis Aurea.


Druženje se nastavilo u rasadniku Hajderovac uz
tamburaše “Naša grana”, bogat stol sa slavonskim jelom
i zlatnom graševinom te zajednička pjesma, u sumrak.
Zdravice obaju predsjednika, dr. Topića zahvala
na pozivu bogatom, raznolikom i sadržajnom programu
i gostoljubivosti, a predsjednika HŠD Ogranak Požega
ing. Blažičevića za uzvratni posjet, održano obećanje
i prijateljstvo, uz napomenu da smo prekratko
boravili i upoznali tek mali dio od svega što su nam
željeli i imali namjeru pokazati. Uz zajedničko pri Ć
veselo druženje prebrzo je prohujala je večer, a sljedeće
jutro uz pozdrave sljedio je povratak kući. Još jednom
i ovdje samo možemo reći hvala Stipi i dragim
požežanima, bilo je lijepo ponovo biti s Vama!


Porin Schreiber