DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 109 <-- 109 --> PDF |
MEMORIAM BRANIMIR BARICEVIC, dipl. ing. šum. (1960 - 2006) Svake noći za te Boga molim sve ću pisme pokloniti tebi pivajući kamenu i drači sve đardine neka mi kite Croatio ka’mater te volim Croatio iz duše te ljubim umorna si samo mi ne plači. ja te volim ka’i mati dite. Još se sićam onih riči nek’te rani kora kruva što mi uvik priča ćaća, kapja vina, zrno soli, Nemoj sine nikud ići nek ti kušin bude stina zvoj je kamen, maslina i drača a Hrvatsku sine voli! pisme će ti pivati slavuji svirat će ti moje mandoline, svaku stopu ove zemlje ljubi kad odrasteš voljeni moj sine (“Croatio iz duše ti ljubim” Ante Sikirić) Pjesma koju je klapa INTRADA iz Zadra otpjevala ispraćajući kolegu Baričevića na vječni počinak U vrletima svog Velebita, uspi-vojske. Prigodnim izričajima sjećanjući s P.D. “Šumar” nekoliko kora-nja o Branimiru kojemu je i sam bio čaja do planinarske kuće “Alan” neko vrijeme predpostavljeni, uz (1406 m n/m) u subotu 24. lipnja pucnjeve počasne postrojbe, sva2006. god., na rukama naših kolega kom nazočnom istrgnuta je iskrena i dipl. ing. šum. Gorana Živkovića – bolna suza tuge za našim Baričkom, upravitelja Šumarije Metković i kako smo ga iz prijateljstva zvali. dipl. iur. Ivice Kodžomana, pravniNaš Branimir rođen je u Jasenika U.Š.P. Split, popustilo je i zastalo cama 4. siječnja 1960. god. u zaplemenito srce dobrog Duha šumara seoku Zelenikovac na južnim padiDalmacije, dipl. ing šum. Branimira nama Velebita, u obitelji bogatoj B a rič e v i ća , dragog kolege, a po-djecom, u siromašnom okružju kanajviše dobrog čovjeka i prijatelja. menitog krša, kao treće dijete od Iznenadnim pozivom Sveviš-osmero, majke Danke, kućanice i njeg, napustio nas je u zrelim godioca Ivana - Luke Baričević, koji je nama rodoljub i domoljub, čiji je žuljevitim rukama hranio i skrbio o život utkan u burno i bolno raztaju brojnoj obitelji, radeći kao građe radu ili pak druženju. Na oproštaj doblje hrvatskoga naroda, s nadom ju u vinski radnik širom domovine od Branimira na mjesnom groblju i u moguće bolje sutra. U svom Rovanjskoj, koje se nalazi u krševi-inozemstva, kamo ga je slala njegokratkom životnom putovanju dao je tim i kamenim korjenima Velebita u va tvrtka, a posljednja splitski svojom samozatajnošću, radišnošću kutu Masliničkog zaljeva i kanala, “Konstruktor”, kada umire 1989. s stručnošću svoj obol struci, pose-čije morske kapi vlaže, a Velebitska Majka Danka čuva dom i odgaja bice na obnovi šuma svoga zavičaja bura miluje kamenu ploču podjecu boreći se sa životnim nedaćai sljednjeg mu počinka, podno rodma u oskudnom okružju, ali uspijei ponositog Velebita, koji ga je iznog mjesta Jasenice, oprostio se u va djeci usaditi vjeru u Boga, ljunjedrio, ali i otimajući nam ga priime Hrvatskih šuma i Hrvatskog bav za Domovinu, dati im kruh u svojio, oteo nam dobrog Duha šušumarskog društva pomoćnik direkruke za samostalni život i poštovamara Dalmacije koji nas je proži-tora H.Š. dipl. ing. šum. Božidar nje najbližima, obitelji i ljudima mao svakim našim susretom, slučaj-in, uz počasni vod Hrvatske koji ih tijekom života okružuju. nim, dogovorenim ili pozivom u Long |