DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 109     <-- 109 -->        PDF

MEMORIAM


BRANIMIR BARICEVIC, dipl. ing. šum.
(1960 - 2006)


Svake noći za te Boga molim sve ću pisme pokloniti tebi
pivajući kamenu i drači sve đardine neka mi kite
Croatio ka’mater te volim Croatio iz duše te ljubim
umorna si samo mi ne plači. ja te volim ka’i mati dite.


Još se sićam onih riči nek’te rani kora kruva
što mi uvik priča ćaća, kapja vina, zrno soli,
Nemoj sine nikud ići nek ti kušin bude stina
zvoj je kamen, maslina i drača a Hrvatsku sine voli!


pisme će ti pivati slavuji
svirat će ti moje mandoline,
svaku stopu ove zemlje ljubi
kad odrasteš voljeni moj sine


(“Croatio iz duše ti ljubim” Ante Sikirić)
Pjesma koju je klapa INTRADA iz Zadra otpjevala
ispraćajući kolegu Baričevića na vječni počinak


U vrletima svog Velebita, uspi-vojske. Prigodnim izričajima sjećanjući
s P.D. “Šumar” nekoliko kora-nja o Branimiru kojemu je i sam bio
čaja do planinarske kuće “Alan” neko vrijeme predpostavljeni, uz
(1406 m n/m) u subotu 24. lipnja pucnjeve počasne postrojbe, sva2006.
god., na rukama naših kolega kom nazočnom istrgnuta je iskrena i
dipl. ing. šum. Gorana Živkovića – bolna suza tuge za našim Baričkom,
upravitelja Šumarije Metković i kako smo ga iz prijateljstva zvali.
dipl. iur. Ivice Kodžomana, pravniNaš
Branimir rođen je u Jasenika
U.Š.P. Split, popustilo je i zastalo cama 4. siječnja 1960. god. u zaplemenito
srce dobrog Duha šumara seoku Zelenikovac na južnim padiDalmacije,
dipl. ing šum. Branimira nama Velebita, u obitelji bogatoj
B a rič e v i ća , dragog kolege, a po-djecom, u siromašnom okružju kanajviše
dobrog čovjeka i prijatelja. menitog krša, kao treće dijete od


Iznenadnim pozivom Sveviš-osmero, majke Danke, kućanice i
njeg, napustio nas je u zrelim godioca
Ivana - Luke Baričević, koji je
nama rodoljub i domoljub, čiji je žuljevitim rukama hranio i skrbio o
život utkan u burno i bolno raztaju
brojnoj obitelji, radeći kao građe


radu ili pak druženju. Na oproštaj
doblje hrvatskoga naroda, s nadom ju u vinski radnik širom domovine


od Branimira na mjesnom groblju i
u moguće bolje sutra. U svom Rovanjskoj, koje se nalazi u krševi-inozemstva, kamo ga je slala njegokratkom
životnom putovanju dao je tim i kamenim korjenima Velebita u va tvrtka, a posljednja splitski
svojom samozatajnošću, radišnošću kutu Masliničkog zaljeva i kanala, “Konstruktor”, kada umire 1989.


s


stručnošću svoj obol struci, pose-čije morske kapi vlaže, a Velebitska Majka Danka čuva dom i odgaja
bice na obnovi šuma svoga zavičaja bura miluje kamenu ploču podjecu
boreći se sa životnim nedaćai
sljednjeg mu počinka, podno rodma
u oskudnom okružju, ali uspijei
ponositog Velebita, koji ga je iznog
mjesta Jasenice, oprostio se u va djeci usaditi vjeru u Boga, ljunjedrio,
ali i otimajući nam ga priime
Hrvatskih šuma i Hrvatskog bav za Domovinu, dati im kruh u
svojio, oteo nam dobrog Duha šušumarskog
društva pomoćnik direkruke
za samostalni život i poštovamara
Dalmacije koji nas je proži-tora H.Š. dipl. ing. šum. Božidar nje najbližima, obitelji i ljudima
mao svakim našim susretom, slučaj-in, uz počasni vod Hrvatske koji ih tijekom života okružuju.
nim, dogovorenim ili pozivom u Long




ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 110     <-- 110 -->        PDF

Bistro i oštroumno dijete krša –
Branimir završava osnovnu školu u
Jasenicama uz brojne obveze ranog
dječaštva krševite i ruralne sredine.
Uz roditeljsku pomoć odlazi u Zadar,
upisuje i završava Klasičnu
gimnaziju “Juraj Baraković” u Zadru.
Stekavši temeljna znanja opće
kulture i spoznaje bogate baštine
svoje domovine, izrazio je želju nastaviti
školovanje, što mu roditelji
uz vlastita odricanja ne uskraćuju.
Upisuje se na Sveučilištu u Zagrebu
na studij šumarstva na Šumarskom
fakultetu.


Diplomira 21. studenog 1989.
godine. Vraća se svojem domu u
Jasenice, želeći barem dijelom uzvratiti
svojim radom zahvalnost
obitelji, posebno majci nakon smrti
supruga. Traži zaposlenje u struci u
najbližem gradiću Obrovcu, ali u
tadašnjoj konstelaciji postojećeg
nacionalnoga sastava stanovništva i
uprave grada, a zbog svojeg političkog
svijetonazora i domoljubnih
stavova i uvjerenja, biva odbijen u
Šumariji Obrovac. Prvo zaposljenje
ostvaruje u Šumariji Šibenik 15.
srpnja 1991. u začetku burnih događanja
stvaranja smostalne države
Hrvatske. Kada mu je Domovina
napadnuta, iz domoljublja aktivno
se uključuje u pripremama obrane i
organiziranja dobrovoljačkih postrojbi
u području Jasenica te prikupljanju
i podjeli prvog naoružanja.


Nakon mjesec dana rada kao


on jpripravnik
kk u
uu Šumariji Šibenik, kao


i Š


dragovoljac odlazi u Hrvatsku vojsku
u obranu jedine mu Domovine i
Jasenica, roditeljskog doma u Zelenikovcu.
Ubrzo od susjeda, najbližih
bradatih “komšija”, uz podršku
JNA, budu okupirana i popaljena
naselja u okružju Obrovca među
prvima u Hrvatskoj, spaljuju se Jasenice
i njegov Zelenikovac, a obitelj
sa zavežljajem odlazi u progonstvo
u Zadar. Ostaje u Hrvatskoj
vojsci na raznim ratištima, a 1. kolovoza
1992. nastavlja pripravnički
staž u Šumariji Zadar na radovima
uređivanja šuma. Nakon vojne akcije
Oluja i oslobađanja okupiranih
područja od četnika, obitelj povratkom
nalazi popaljenu imovinu, a
srce majke Danke iznenada za vječnost
zastaje od tuge na pragu srušenog
im doma. Od 1. listopada 1995.


g. obnaša dužnost upravitelja Šumarije
Obrovac. Samoprijegornim i
odgovornim radom na ustrojstvu
Šumarije i provedenim radovima na
razorenom i popaljenom, a dostupnom
području krša kojim gospodari,
povjeravaju mu se planovi i financijska
sredstva na realizaciji radova
iz Zajma Svjetske banke na obnovi i
zaštiti šuma obrovačkog područja.
Od 1. prosinca 2000. god. do svoje
iznenadne smrti radi na poslovima
revirnika Šumarije Obrovac.
Sjećamo se našeg Branimira,
njegove postojanosti i iskrene ljubavi
prema domovini i svojem narodu,
kada mu kao upravitelju Šumarije
Obrovac 1997. god. dolaze u “po


sjet” predstavnici OESS-a, postavljajući
mu uz ine upite provokativna
glede nacionalnog sastava zaposlenika
u Šumariji Obrovac, on im odmjereno
odgovora: “Ja na ovoj ponositoj
Planini boravim par tisuća
godina u različitim oblicima i ne postavljajte
mi pitanja strukture službenika
u Šumariji koju ja vodim”!


I danas smo zatečeni nevjericom,
nedostaje nam naš Baričko, naš
dobri Duh. Nedostaje nam dragog,
iskrenog kolegijalnog, prijateljskog i
duhovitog pristupa nama, uvijek
optimističnog. Boreći se za Domovinu,
vjerovao je u prijatelje i kolege i
u one kojima je bio nadređen te one
koji su mu bili voditelji u službi.
Osiromašeni smo mi u šumarstvu
Dalmacije, ali njegov odlazak je nenadoknadivi
gubitak za njegove sestre:
Mariju, Iku, Katu, Anu, Ljubicu
i brata Martina i njihove obitelji,
kojima su uz brojnu rodbinu, prijatelje,
poznanike i sumještane, pohrlili
oprostiti se i izraziti suosjećanje,
kolege njegovog naraštaja s fakulteta,
ali i brojni kolege šumari od
Dubrovnika do Vukovara.


Dragi naš Brane, kolega, a nadasve
prijatelju i domoljubu, neka
Ti Svevišnji udijeli zasluženi mir
kojega si za života nesebično dijelio
svojom skromnošću, a hrvatski
kamen Tvog i našeg ponositog Velebita
kojega si volio i branio, čuva
Tvoje počivalište.


Porin Schreiber, dipl. ing. šum.