DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 110 <-- 110 --> PDF |
Bistro i oštroumno dijete krša – Branimir završava osnovnu školu u Jasenicama uz brojne obveze ranog dječaštva krševite i ruralne sredine. Uz roditeljsku pomoć odlazi u Zadar, upisuje i završava Klasičnu gimnaziju “Juraj Baraković” u Zadru. Stekavši temeljna znanja opće kulture i spoznaje bogate baštine svoje domovine, izrazio je želju nastaviti školovanje, što mu roditelji uz vlastita odricanja ne uskraćuju. Upisuje se na Sveučilištu u Zagrebu na studij šumarstva na Šumarskom fakultetu. Diplomira 21. studenog 1989. godine. Vraća se svojem domu u Jasenice, želeći barem dijelom uzvratiti svojim radom zahvalnost obitelji, posebno majci nakon smrti supruga. Traži zaposlenje u struci u najbližem gradiću Obrovcu, ali u tadašnjoj konstelaciji postojećeg nacionalnoga sastava stanovništva i uprave grada, a zbog svojeg političkog svijetonazora i domoljubnih stavova i uvjerenja, biva odbijen u Šumariji Obrovac. Prvo zaposljenje ostvaruje u Šumariji Šibenik 15. srpnja 1991. u začetku burnih događanja stvaranja smostalne države Hrvatske. Kada mu je Domovina napadnuta, iz domoljublja aktivno se uključuje u pripremama obrane i organiziranja dobrovoljačkih postrojbi u području Jasenica te prikupljanju i podjeli prvog naoružanja. Nakon mjesec dana rada kao on jpripravnik kk u uu Šumariji Šibenik, kao i Š dragovoljac odlazi u Hrvatsku vojsku u obranu jedine mu Domovine i Jasenica, roditeljskog doma u Zelenikovcu. Ubrzo od susjeda, najbližih bradatih “komšija”, uz podršku JNA, budu okupirana i popaljena naselja u okružju Obrovca među prvima u Hrvatskoj, spaljuju se Jasenice i njegov Zelenikovac, a obitelj sa zavežljajem odlazi u progonstvo u Zadar. Ostaje u Hrvatskoj vojsci na raznim ratištima, a 1. kolovoza 1992. nastavlja pripravnički staž u Šumariji Zadar na radovima uređivanja šuma. Nakon vojne akcije Oluja i oslobađanja okupiranih područja od četnika, obitelj povratkom nalazi popaljenu imovinu, a srce majke Danke iznenada za vječnost zastaje od tuge na pragu srušenog im doma. Od 1. listopada 1995. g. obnaša dužnost upravitelja Šumarije Obrovac. Samoprijegornim i odgovornim radom na ustrojstvu Šumarije i provedenim radovima na razorenom i popaljenom, a dostupnom području krša kojim gospodari, povjeravaju mu se planovi i financijska sredstva na realizaciji radova iz Zajma Svjetske banke na obnovi i zaštiti šuma obrovačkog područja. Od 1. prosinca 2000. god. do svoje iznenadne smrti radi na poslovima revirnika Šumarije Obrovac. Sjećamo se našeg Branimira, njegove postojanosti i iskrene ljubavi prema domovini i svojem narodu, kada mu kao upravitelju Šumarije Obrovac 1997. god. dolaze u “po sjet” predstavnici OESS-a, postavljajući mu uz ine upite provokativna glede nacionalnog sastava zaposlenika u Šumariji Obrovac, on im odmjereno odgovora: “Ja na ovoj ponositoj Planini boravim par tisuća godina u različitim oblicima i ne postavljajte mi pitanja strukture službenika u Šumariji koju ja vodim”! I danas smo zatečeni nevjericom, nedostaje nam naš Baričko, naš dobri Duh. Nedostaje nam dragog, iskrenog kolegijalnog, prijateljskog i duhovitog pristupa nama, uvijek optimističnog. Boreći se za Domovinu, vjerovao je u prijatelje i kolege i u one kojima je bio nadređen te one koji su mu bili voditelji u službi. Osiromašeni smo mi u šumarstvu Dalmacije, ali njegov odlazak je nenadoknadivi gubitak za njegove sestre: Mariju, Iku, Katu, Anu, Ljubicu i brata Martina i njihove obitelji, kojima su uz brojnu rodbinu, prijatelje, poznanike i sumještane, pohrlili oprostiti se i izraziti suosjećanje, kolege njegovog naraštaja s fakulteta, ali i brojni kolege šumari od Dubrovnika do Vukovara. Dragi naš Brane, kolega, a nadasve prijatelju i domoljubu, neka Ti Svevišnji udijeli zasluženi mir kojega si za života nesebično dijelio svojom skromnošću, a hrvatski kamen Tvog i našeg ponositog Velebita kojega si volio i branio, čuva Tvoje počivalište. Porin Schreiber, dipl. ing. šum. |