DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 56 <-- 56 --> PDF |
J. Margaletić, M. Grubešić, T. Kalvi, G. Videc: UTJECAJ EUROPSKOGA DABRA šCastor fiber L.) . Šumarski list br. 5-6, CXXXI (2007), 257-265 Izbjegava velike rijeke s snažnim vodenim strujama i velikim kolebanjima vode. Dabar pripada u jedinke koje su vrlo tijesno povezane s svojim obitavalištem uz dovoljne količine dostupne hrane tijekom cijele godine (G r u b e š i ć 1995). Uvjeti cijelogodišnje ishrane dabra u potpunosti ovise o sstavu vegetacije uz obalu i na uskom priobalnom pojasu. Dabar kao isključivi biljojed, pronalazi hranu u neposrednoj okolini svoje nastambe (Hartman i Axelsson 2004). Tijekom vegetacijskog razdoblja glavninu njegove ishrane čini zeljasto bilje, korijenje te mladi izbojci i lišće mekih listača koje rastu uz vodotoke. Zeljasta vegetacija je od posebnog značenja upravo zbog utjecaja na prehrambeni potencijal. Zimi hranu nalazi u mladoj kori uglavnom mekih listača koje rastu u blizini obale vodenih površina na kojima je nastanjen. Za hranu ne može koristiti odumrlu koru ili drvo, jer u probavnom traktu ne može probaviti celulozu. Ukoliko u staništu ponestane mladih stabala koja imaju mladu i živu koru, tada dabar obara i deblja stabla kako bi došao do mlade kore u krošnji tog stabla. Dio izbojaka i grana odgriza i odvlači do podvodnog spremišta hrane, koje mu služi u hladnim zimskim danima kada su vodene površine zamrznute i kada ne može izlaziti na kopno. Kada skine koru s izbojaka i granja, ostali drvni materijal upotrebljava za izgradnju nastambi ili brana. Nastambu gradi na onom mjestu gdje nalazi najviše hrane, potreban mir i prikladan zaklon. Dabar diljem Europe za hranu koristi oko 300 vrsta drvenastih i zeljastih biljaka. Zbog svojih klimatskih, reljefnih i biocenoloških raznolikosti, Hrvatska pruža uvjete za obitavanje vrlo velikog broja biljnih i životinjskih vrsta (G r u b eš i ć 1994). Prije nego li su dabrovi uneseni u Hrvatsku, utvrđeno je da od 29 rodova drvenastih vrsta koje dabar konzumira, njih 17 pro- nađeno je u njegovim potencijalnim staništima u Hrvatskoj (Nummi 1989, Schwab i dr. 1992, Grubešić 1993, 1995). Pravovremeni razvoj ekološke svijesti u sjevernoj i zapadnoj Europi pronašao je načine za zaštitu i spas ove životinjske vrste od izumiranja (S o u t h i dr. 2000). Provedbom njegove zaštite, te akcijama njegovog ponovnog naseljavanja na prvobitna staništa koje su započete 20-tih godina prošloga stoljeća, omogućeno je da ovoj vrsti više ne prijeti opasnost od nestanka (Richard 1965, Burri 1973, Lavsud 1983). Kako je dabar nekoć nastanjivao i naše prostore, njegovoj zaštiti priključila se i Hrvatska, provedbom ideje o povratku dabra. Projekt povratka dabra u Hrvatsku započeo je 1993. godine, a realiziran je u razdoblju od travnja 1996. do ožujka 1998. godine, zahvaljujući suradnji bavarskih i hrvatskih znanstvenika (Schwab i dr. 1992, Grubešić 1993, 1994). Zahvaljujući dobroj spolnoj i starosnoj strukturi inicijalne populacije, dabrovi su se u novim, kvalitetnim i očuvanim prirodnim staništima počeli uspješno razmnožavati, što je pomoglo da se populacija dabrova poveća, a potom da se mladi dabrovi postupno šire i na veće udaljenosti od mjesta ispuštanja. Danas ih nalazimo na Česmi i Lonji, Savi, Odri, Kupi, Ilovi, Dravi, Muri, Plitvici i Bednji i njihovim pritocima (Gru b e šić 2004). Neke familije prešle su u Mađarsku, Sloveniju te Bosnu i Hercegovinu (Grubešić 2004). Praćenje dabrova obavlja se kontinuirano od ispuštanja prvih jedinki. Rezultati takvoga rada su podaci o nastanjenim lokalitetima (aktivnim staništima), lokacijama gdje je zamijećen dabar, tragovima boravka, opsegu i vrstama aktivnosti, vremenu prve registracije aktivnosti na lokalitetu te preseljenju dabrova. Značajan element praćenja dabrova odnosi se na udaljenosti koje su dabrovi prešli u traženju vlastitog staništa na vodotoku (uzvodno ili nizvodno) i međusobna udaljenost familija (No l e t i R o s s e l 1998). Cilj ovoga rada bio je istražiti utjecaj ove vrste na šumski ekosustav gospodarske jedinice (GJ) “Turopoljski lug” koja je smještena uz rijeku Odru, a čiji su vodotok nastanili dabrovi. PODRUČJE ISTRAŽIVANJA -Research area Šumski kompleks gospodarske jedinice (GJ) “Turopoljski lug” (Šumarija Velika Gorica, Uprava šuma Podružnica Zagreb) smješten je u nizini zapadne Posavine, 30 km udaljen od Zagreba i pet km od Velike Gorice, a proteže se četiri km jugozapadno od rijeke Save. Najveći dio jedinice čini kompleks šuma smješten između rijeke Odre i željezničke pruge Zagreb-Sisk (slika 1). Istraživano područje nalazi se između 16o05’ i 16o15’ istočne zemljopisne dužine, te 45o35’ i 45o40’ sjeverne zemljopisne širine na nadmorskoj visini između 97 i 109 metara (Margaletić 1998). Ukupna površina GJ iznosi 4377,46 ha, od čega je 4053,72 ha obraslo zemljište. Ova gospodarska jedinica sstoji se od 142 odjela s prosječnom površinom 30,83 ha. Po j dručje rijeke ee Odr OdrOdre ee jedno je od lokaliteta na koje su se oširil dabrovi proširili ii u uu potrazi za pogodnim staništima i vlastitim revirima. |