DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 65 <-- 65 --> PDF |
NA ŠEHOVCU U Gorskom kotaru, u njegovom sjeverozapadnom dijelu, uz cestu Brod n/k-Brod Moravice, malo je naselje Lokvica. Pored nje željeznička pruga Rijeka-Zagreb pravi veći kružni zavoj promjera oko jednog kilometra. Unutar tog prostora smjestilo se uzvišenje Šehovac, koje se oko stotinu metara čunjasto uzdiže od okolnog terena. S njegove sjeverne strane rastu manje šumske sastojine, dok je njegova južna strana kao i najveći dio vršnih površina, prekrivena prostranim travnjacima. Slika 1. Vršni dio travnjaka na Šehovcu Već se izdaleka zamijećuje njegovo zeleno tjeme. Uskim zaraslim puteljkom iz Lokvice stižemo sve do vrha ovog istaknutog vidikovca, s kojega se otvaraju vidici na taj sjeverni dio Gorskog kotara. č Slika 2. Gorski gladac prekriva velike površine Ono po čemu je ovo uzvišenje toliko zanimljivo i privlačno su njegovi bujni travnjaci na vrhu i na njegovim stranama. Na njima se tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci nalazi veliki dio biljnih vrsta Gorskog kotara, među kojima su i one rijetke i prorijeđene te zakonski zaštićene. Ljepotu krajolika tijekom mjeseca svibnja i lipnja umnogome povećava velika populacija gorskog gladca (Laserpitium siler L.), koji je bjelinom svojih krupnih cvatova prekrio znatne površine brijega. Tu je i nekoliko vrsta naših kaćunovica ili orhideja te dvije vrste lana. Unutar bujnog raslinja posebno se izdvajaju mnogobrojni cvjetovi kranjskog ljiljana. Na sjevernim Slika 3. zzLokvica padinama uz rijetke breze bujno je razvijena populacija livadne kadulje, mjestimično čistog sastava, a uz nju još nekoliko vrsta mahunarki i visokih trava. Nedaleko Šehovca otkriven je naš endemični leptir kupski crni okaš (Erebia styrius gorana Lorković) kao kritično ugrožena vrsta naše entomofaune. Brijeg Šehovac svojom uščuvanom florom i zanimljivom faunom mala je zelena oaza u Gorskom kotaru, koja se dijelom održava i tradicionalnim čovjekovima aktivnostima vezanim uz stočarstvo. Međutim, kako stočarstvo i ovdje nazaduje, dio travnjačkih površina sve se više smanjuje i na taj način se sužava životni prostor mnogih vrsta organizama. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. RIJETKOSTI S ĐURĐEVAČKIH PESAKA Najveći dio površina Đurđevačkih pesaka u Podravini danas je pošumljen. Ostale su nepošumljene tek male površine od približno 20 ha, koje su od 1963. godine zaštićene kao geografsko botanički rezervat Đurđevački pijesci. Iako se i na ovom dijelu površina osim ishodišne i osebujne biljne zajednice trava sivkaste gladice i vlasulje bradice (Corynephoreto-Festucetum vaginatae croaticum Sokl. 42.) već odavno pojavljuju i neke drvenaste vrste okolnih staništa, te iako su vege tacijske sukcesije uzrokovale niz promjena u smislu osiromašenja ishodišnog flornog sastava, ipak i danas na tim površinama nalazimo neke rijetke predstavnike flore i faune kojima je ovo jedino stanište i nalazište u Hrvatskoj. Ističem ovdje tek tri takva predstavnika, kojima je opstanak po mnogo čemu i na ovim staništima sve više ugrožen. To je leptir, sovica hadena, pješčarska metlica i pjeskoviti dvornik. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Slika 1. Sovica hadena s Đurđevačkih pijesaka Od razmjerno velikog broja velikih leptira zabilježenih na ovim staništima prije 30-40 godina, sovica hadena (Hadena irregularis Hufn.) ubrajala se, kao i danas, u vrlo rijetke i lokalno raširene vrste. Nedavni nalaz (13. lipanj) i snimak “in situ” jednog primjerka ženke na tim staništima gdje prevladava vlasulja bradica i drugo pješčarsko bilje, potvrđuje i danas njegovu nazočnost na ovim staništima. Sredinom lipnja, oko podneva jednog sunčanog dana, posve svježi primjerak snimljen je na vlatima trava. Gusjenica ove vrste hrani se najčešće išćem štitaste pucaline ili uškaste pušine (Silene otites /L./ Sm). Na suhim pjeskovitim Slika 2. Pješčarska rL..oM,.„ biljke u cvatu Slika 3. Pjeskoviti dvornik staništima u srednjoj Europi leptiri lete tijekom VII i VIII mjeseca. Tek na maloj površini od jedva 20 četvornih metara na području rezervata i danas raste rijetka pješčarska metlica (Bassia laniflora /S.G.Gmel./ A. J. Scott), biljka koja je nekad na ovim prostorima bila brojno zastupljena. Ova jednogodišnja biljka iz porodice lobodnjača (Chenopodiaceae) danas se jedva održava u gustom okruženju trava i drugog niskog raslinja, iako joj nježna stabljika nerijetko naraste i preko pola metra. Pjeskoviti dvornik (Polygonum arenarium Waldst. et Kit.) na plohi rezervata nazočan je u još manjem broju primjeraka i vjerojatno, ako potraju današnje ekološke prilike na ovim prostorima, njegov opstanak je upitan. I ova je biljka prije nekoliko desetaka godina na ovim prostorima bila potpuno “obična” s velikom populacijom. Danas je zabilježen tek na jednom izoliranom staništu s malobrojnim primjercima. Na nježnoj stabljici koja naraste do 60 cm nosi veći broj sitnih bijelih cvjetova. Nadati se, da napori koji se danas ulažu u revitalizaciju preostalih dijelova rezervata neće ostati bez rezultata. Na taj način, kao i nekim drugim mjerama aktivne zaštite pojedinih vrsta, barem će se produljiti opstanak ovdje spomenutih, kao i nekih drugih kritično ugroženih vrsta na ovim jedinim staništima u Hrvatskoj. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. |