DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 69     <-- 69 -->        PDF

U potpoglavlju 3.3.7. neargumentirano se spominju
hidrotehničke mjere koje će navodno otkloniti sve štete.


3.3.7. Šumsko zemljište, lovišta i divljač (str. 171)
a) Šumsko zemljište i zaštita šuma


U 6. pasusu tvrdi se:


Kako su dosadašnja istraživanja na terenu, kao i


simulacije budućeg stanja temeljena na tim istraživanjima,
zatim poznavanje zastupljenosti pojedinih
biljnih zajednica i poznavanje optimalnih uvjeta rasta
tih zajednica utvrdila da, ukoliko se izgradnjom kanala
bude postigao optimalni nivo i režim podzemnih voda
pozitivni efekti na šume daleko nadmašuju štete.


Ova tvrdnja je potpuno neutemeljena budući da su
mjerenja razina podzemnih voda obavljena u prekratkom
godišnjem nizu, pa se prema načelima šumarske
biometrike ne mogu dobiti pouzdani podaci za donošenje
odluke o utjecaju kanala na šume. Zbog pouzdanost
podataka koji su usko povezani uz klimu potreban
je niz neprekinutoga mjerenja razina podzemnih voda
od najmanje 30 godina.


Navodna optimalna razina podzemne vode uivjetovana
kanalom čiji vodostaj ima stalnu visinu, nema
prirodno kolebanje koje se tijekom godine neprekidno
mijenja a pokazalo se potrebnim za šumsko drveće nizinskih
šuma. To kolebanje nije moguće postići vodotehničkim
mjerama.


U 7. pasusu tvrdi se:
U cilju zaštite potrebno je zadržati dosadašnje vodne
prilike podzemnih i površinskih voda, odnosno potrebno
ih je poboljšati ukoliko su uslijed klimatskih promjena
oni postali nepovoljni za šumu. Navedena mjera
može se realizirati hidrotehničkim objektima na kanalu.
Zadržavanje dosadašnjih vodnih prilika podzemnih
i površinskih voda postoji bez izgradnje kanala, a
realiziranje tih mjera hidrotehničkim objektima na kanalu
pripada u područje utopije.
Različitost stratigrafije matičnoga supstrata (koji
djelomično ulazi u ekološki profil šumskog tla) kao i
različitost položaja slojeva samoga tla, uvjetuju raznolikost
razine kapilarne vode potrebne šumskome drveću.
To je današnje prirodno stanje opskrbe šumskoga
drveća potrebnom podzemnom vodom koja dolazi podzemnim
tokovima u šumska staništa. Procjeđivanjem
kišnice ili poplavne vode također se stvaraju zalihe
podzemne vode. Ukupna količina oborina nije, međutim,
dovoljna za sveukuponu potrebu hrastu lužnjaku
za uspijevanje (transpiracija, fotosiunteza)


Smatramo da će kanal svojim dubokim profilom
presječi tokove podzemnih voda sa sjevero-zapada koji
podzemnim tokovima opskrbljuju šume Spačvanskoga
bazena.


Zaključak


Pouzdan podatak o utjecaju KDS na šume gornjega
Bosuta te na šumu Spačvu može se dobiti dugogodišnjim
motrenjem razina podzemnih voda u dvama spomenutim
šumskim područjima i u prostoru između
trase planiranoga kanala i šume Spačve. Piezometre je
potrebno postaviti po načelima šumarske biometrike u
različitim staništima, odgovarajućim šumskim ekosustavima
i različitim strukturnim značajkama po dobnim
razredima. Računajući od postavljanja piezometara,
motrenje bi trebalo trajati 30 godina, pa nagovještaj
kako je Studija o utjecaju KDS gotova i pozitivna
šumarska znanost i struke ne mogu prihvatiti. Prvi pouzdaniji
podaci o podzemnim vodama očekuju se oko
2020. godine od spačvanskih piezometara postavljenih
1988. godine. Prije toga ne može se donijeti odluka o
utjecaju KDS na šume.


KDS je zapravo slijepo crijevo kanala Rajna-Majna-
Dunav koji završava na Savi i mogao bi se produžiti
do Siska ili eventualno do Rugvice ispod Zagreba uz
uvjet da se Savu učini plovnom za brodove do 4 000 t
nosivosti i uz trošak koji zasigurno traži sredstva koja
nisu značajno manja od troška izgradnje kanala. Nakon
dolaska tereta u Sisak ili Rugvicu on se mora ponovno
pretovariti u kamion ili željeznicu želimo li da stigne u
Rijeku. Regulacijom Save postaje upitna prirodnost i


opstanak Parka prirode “Lonjsko polje” površine
50 000 ha s 30 000 ha vrlo vrijednih nizinskih šuma, ali
i svih ostalih bogatstava značajnih za njezino zaobalje.


Smatramo kako je jedino pravo rješenje i veliki financijski
dobitak za Republiku Hrvatsku odustajanje
od KDS i osiguranje dobroga željezničkoga prijevoza
od Vukovarske luke do Lučke uprave Rijeka i Lučke
uprave Ploče.


Sredstva predviđena za KDS iz proračuna Republike
Hrvatske bilo bi vrlo isplativo uložiti u klaster prerade
hrasta lužnjaka koji je sirovinski temelj za razvitak
prema Tehnološkoj platformi šumarskoga sektora - FTP
(Europian Forest Based Sektor Technology Platform)
izloženoj na međunarodnoj konferenciji održanoj u Finskoj
22. i 23. studenoga 2006. godine pod naslovom
“Kako ubrzati inovacije u šumarskom sektoru” s dvije
teme: inovativnost i istraživanje. Klaster prerade hrasta
lužnjaka ima izvrsnu osnovicu za brzi razvoj tehnološke
platforme šumarskoga sektora u Hrvatskoj, što bi zasigurno
podiglo kakvoću života slavonskoga pučanstva.


Predsjednik Hrvatskoga šumarskoga društva
mr. sc. Petar Jurjević