DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 81 <-- 81 --> PDF |
ka za rad u šumarstvu i preradi drva, iako je bilo vremena “kad se struka slabo slušala”. Zahvaljujući praksi, obrazovanju i znanosti spojenima i isprepletenima baš u Hrvatskom šumarskom društvu, posrednim ili neposrednim utjecajem udruge, ali i članova pojedinaca, donošene su prave odluke, a onemogućavane ili barem ublažene one koje bi bile pogubne za šume i šumarstvo u Hrvatskoj. Tako su zbog 95 % površine prirodnih šuma, hrvatske šume ostale među najprirodnijima i najočuvanijima u Europi. Ostvarivanje navedenih aktivnosti nije bilo nimalo lako kad se zna da smo živjeli i radili na uvijek trusnim i uzavrelim prostorima, gdje su se društvena uređenja, vlastodršci, granice pa i države mijenjale i smjenjivale kao na filmskoj traci. Pritom treba reći da neke od tih tvorevina nisu blagonaklono gledale na djelovanje ove i sličnih udruga. Ujedinjenjem Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine u Jugoslaviju, slijedilo je ujedinjenje šumara u jedinstvenu organizaciju u Jugoslavensko šumarsko društvo. Nastojanje hrvatskih šumara da se umjesto jedinstvene organizacije povezivanje šumara cijele države ostvari u savez dotadašnjih šumarskih društava nije uspjelo. Uspjelo je da sjedište Jugoslavenskog šumarskog udruženja bude u Zagrebu, kao jednoglasna odluka zbog toga, citiram “jer je Hrvatsko šumarsko društvo ne samo najstarije, nego i s najbrojnijim članstvom, a posjeduje i vlastiti Dom”. Osnivanjem Banovine Hrvatske 1939. godine obnovljeno je Hrvatsko šumarsko društvo. Ono je djelovalo sve do postojanja države s hrvatskim imenom, odnosno do 1945. godine. Ukupan rad obnovljenog Hrvatskoga šumarskoga društva odvijao se pod pritiskom II svjetskog rata, s tim da je izlaženje “Šumarskoga lista” jedan od dokaza o kontinuitetu rada. Osim toga, u tom vremenu se pripremio i rukopis za Šumarski priručnik, pa je ovaj tiskan već 1946. godine. U razdoblju od 1945 – 1990. godine za vrijeme trajanja druge Jugoslavije, Hrvatsko šumarsko društvo u Zagrebu nastavilo je svoj stručni i društveni rad uz mijenjanje organizacijskog oblika društva od Šumarske sekcije DIT-a do Saveza šumarskih društava NR Hrvatske. Društvo se bavilo aktualnim pitanjem šumarske struke, dok su društvena pitanja bila dosta zapostavljena. Rad je bio otežan, jer nije bilo lako provoditi načela struke zbog čestih promjena općih zakona i organizacije šumarstva, uz trajnu opasnost odstupanja od načela potrajnosti gospodarenja šumama. Članstvo je inzistiralo na ispunjavanju temeljnih šumarskih načela prilikom gospodarenja šumama, što je često puta bilo u suprotnosti s političkim odlukama, koje su ponekad bile na štetu potrajnosti i biološke reprodukcije kao značajnog dijela potrajnosti. To je vrijeme obilježeno po intenzivnijem sudjelovanju šumarskih znanstvenika u radu Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Hrvatske. Više puta su bili i predsjednici Društva sveučilišni profesori koji su promicali znanstvenu misao. U to vrijeme afirmira se šuma kao značajan čimbenik zaštite okoliša u svjetskim razmjerima. U godini 1977. donijet je Zakon o šumama u kojemu se prvi put ugrađene i općekorisne funkcije šuma. Nastankom samostalne države Hrvatske te Zakonom o šumama iz 1990. šumarstvu je omogućeno da ide novim, kvalitetnijim putem, zahvaljujući jedinstvu šumarske struke i znanosti, a na Skupštini 20. lipnja 1991. godine Društvu se vraća naziv Hrvatsko šumarsko društvo. Taj datum označen i Danom hrvatskog šumarstva. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, Trgovačko društvo Hrvatske šume d.o.o., Akademija šumarskih znanosti, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Šumarski institut Jastrebarsko, danas okupljeni oko Hrvatskog šumarskog društva, čine snažnu grupaciju u čijem se središtu nalazi šuma kao dobro od općeg interesa. U šumama Hrvatske raste oko 260 autohtonih drvenastih vrsta, od toga 60 autohtonih vrsta drveća, što je temeljni preduvjet dobre biološke raznolikosti. Po tim vrlo značajnim obilježjima šume u Hrvatskoj su na prvom mjestu u Europi. Upravo prirodnost naših šuma osigurava raznolikost, potrajnost i značajne općekorisne i gospodarske funkcije, stabilnost te mogućnost njihovog prirodnog pomlađivanja. Šumarska struka i znanost okupljena oko Hrvatskoga šumarskog društva, već gotovo dva stoljeća radi na unaprjeđenju šumarstva. Nastoje oblikovati šume na takav prirodni način, kako bi u ponajprije bile u službi čovjeka glede ekoloških, društvenih ili općekorisnih, a i gospodarskih funkcija. To se radi na znanstvenoj osnovi, vodeći računa o opstanku i vječnosti šuma bez kojih bi život na ovom planetu bio nemoguć. Sve navedeno – kvalitetne prirodne šume, razvijene znanstvene i stručne spoznaje o šumama, današnja znanost, visokoškolska i srednja šumarska nastava u Hrvatskoj, usuglašena šumarska politika – potkrepljuju spoznaju da se danas hrvatsko šumarstvo i njegova znanost nalaze među vodećim u Europi. Nemjerljiv doprinos ovakvim rezultatima dala je i daje plejada vrlih šumarskih stručnjaka i domoljuba s područja ove Primorsko-goranske županije, koji su svojim znanjem, ljubavlju, stručnim radom, ali i odvažnošću, iza sebe ostavili djelo trajne vrijednosti i poštovanja s kojima se i danas ponosimo. U tom svjetlu nemoguće je uz ostale ne sjetiti se akademika Dušana Klepca, kojemu smo nedavno postavili spomen obilježje u njegovom rodnom kraju. |