DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 89     <-- 89 -->        PDF

OBLJETNICE


ŽIVOT I DJELO ALBINA LEUSTEKA GLAVNOG
ŠUMARA ZAGREBAČKE GRADSKE
ŠUMARIJE NA MEDVEDNICI


Prilog obilježavanju šezdesete obljetnice smrti


ŽIVOTOPIS


Albin L eust ek, šumarski stručnjak čiji su rezultati


rada vidljivi i danas, rođen je 9. prosinca 1890. godine u
Koprivnici (slika
1). Sin je Konrada
i Aurelije
(Zlate) rođ. Glumac,
a po podrijetlu
obitelj Leustek
potječe iz
Huma na Sutli.
Otac mu je bio
učitelj – ravnatelj
(Kutina, Repušnica..),
a majka
kućanica. Kr.
veliku realnu gimnaziju
završio
je 1909. godine u
Zagrebu, a studij


Slika 1. Albin Leustek


šumarstva 27. 7.


(Foto arhiv: Leustek - Zimmer)


1913. na Šumar


skoj akademiji prislonjenoj uz Mudroslovni fakultet Kr.
Sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu. Tema diplomskog
rada bila je “Šumska fauna” (slika 2).


Godine 1913. imenovan je šumarskim vježbenikom
pri Šumarskom nadzorništvu u Valpovu. Tu se nalazio
do 1914. kada, početkom Prvog svjetskog rata odlazi u
vojnu službu, koju u ta ratna vremena služi uglavnom
u Crnoj Gori. Godine 1916. iz zdravstvenih je razloga
otpušten iz aktivne vojne službe te se kao šum. pristav
zapošljava u šumarskoj službi na vlastelinstvu grofa
Normanna u Valpovu. Iste godine položio je državni
ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva.
Kao ispitani i osposobljeni šumar, rješenjem Odjela za
narodno gospodarstvo pri Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj
zemaljskoj vladi, imenovan je 22. 1. 1918. Kr.
kotarskim šumarom I. razreda kod Kr. Kotarske oblasti
u Dugom Selu. Tada se službeno vodio i kao pričuvni
poručnik carske i kraljevske 16. pješadijske pukovnije
(na dopustu). Kao kotarski šumar položio je propisanu
prisegu 5. 2. 1918., a 1919. imenovan je šumarskim
povjerenikom.


Iste godine postavljen je za glavnog gradskog šumara
u Zagrebu sa zadatkom da organizira gospodarenje
šumama grada Zagreba, koje su zapremale površinu od
463 ha. Dužnost glavnog šumara Gradske šumarije, u
svojstvu šumarskog nadzornika, obnašao je do 1941.
godine kada ga je smijenio gradonačelnik Ivan Werner.
Za vrijeme rata bavio se poljoprivredom na posjedu
od 22 kj u Velikoj Gorici, gdje je proizvodio
stočnu hranu (silažu). Ponudu da se 1944. vrati u gradsku
službu nije prihvatio, a nakon završetka rata posjed
u Velikoj Gorici muo,
je je oduzet


(slijede nastavni predmeti s ocjenama)


Slika 2. Diploma Albina Leusteka o završenoj Šumarskoj akademiji
u Zagrebu 27. 7. 1913.
(Obiteljska dokumentacija Leustek - Zimmer)




ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 90     <-- 90 -->        PDF

Umro je u Zagrebu 27. 12.
1947. i pokopan u obiteljskoj grobnici
na groblju u Šestinama, gdje
počiva u miru sa suprugom Ljubicom,
sinom Dubravkom i kćerkom
Planinkom (slika 3).


Slika 3. Grob obitelji Leustek u Šestinama
(Foto: Petar Zimmer)


NEKOLIKO ZNAČAJNIH AKTIVNOSTI ALBINA LEUSTEKA
Osnova gospodarenja za šume grada Zagreba iz 1925. godine
i povećanje površine šuma u vlasništvu grada Zagreba


Prema podacima Majera (1980.) grad Zagreb je
potkraj XVI. stoljeća posjedovao 730 katastarskih jutara
(kj) i 517 čhv šuma (oko 420 ha), a dobio ih je parnicom
od vlastelinstva Medvedgrad za osiguranje šumskih
služnosti gradskih kmetova. Nakon provedene
segregacije 1871. te su šume postale vlasništvo grada
Zagreba.


Za šume matičnog posjeda površine 730 kj (420 ha)
prvu osnovu gospodarenja 1877. godine izradio je
šumarski nadzornik Mijo Vrbanić, koji u njima propisuje
preborno gospodarenje. Prema toj Osnovi, drvna
zaliha po hektaru iznosila je 195 m3, omjer smjese je
bio: bukva 68 %, kesten 14 %, jela 12 % i hrast 6 %, a
Osnova je danas nedostupna.


Spomenimo da u članku “Šume grada Zagreba g.
1883.” nalazimo vrijedne povijesne podatke (Šum. list
1884., str. 107).


Od vlastelinstva Šestine (Kulmer) grad Zagreb
1903. godine kupuje 75 kj i 270 čhv susjedne šume, te
je od tada vlasnik 805 kj i 787 čhv (oko 463 ha) šuma
(slika 4.) koje su se nalazile na tromeđi poreznih (katastarskih)
općina Gračani, Remete i Šestine u slivu
potoka Bliznec.


Drugu Osnovu gospodarenja za šume u vlasništvu
grada Zagreba izradio je 1903. godine kotarski šumar
Rudolf Erny koji u njima propisuje “visoki uzgoj uz
oplodni sijek sa ophodnjom 100 godina”. Gospodarsku


jedinicu nazvao je “Sljeme”, koja je bila unutar šumskoupravnog
kotara sa sjedištem u Bliznecu. Drvna zaliha
procijenjena je sa 127 m3 po ha, dakle samo 65 % od
drvne zalihe procijenjene Osnovom iz 1877., što je po
Erny-ju posljedica “neracionalnog uzgoja i uporabe sastojina
u zadnjih 20 godina”. Kao temelj budućeg gospodarenja
Erny u prvi plan stavlja proizvodnju i podmirenje
grada ogrjevom, uzimajući u obzir da šume imaju i
svrhu “klimatičkog boravilišta građana zagrebačkih”.


Osnova je objavljena i u Šumarskom listu 1908. godine,
a u istom listu 1909. godine šumarski nadzornik
Ante K e rn objavljuje repliku u kojoj ističe da glavni
cilj gospodarenja ne bi smio biti najveća produkcija
ogrjevnog drva, već te šume treba urediti kao “naravni
perivoj”. Između ostalog, u višim predjelima gdje prirodno
dolazi jela, treba primijeniti “hrpimičnu prebornu
sječu”. U svom odgovoru R. Erny (1910) obrazlaže
da je bio vezan zahtjevima gradske uprave (smanjene
investicije), pa u Osnovu nije ušao ni već izrađen
plan “sa svim nuždnim putevima”, kao ni parkovno
oblikovanje.


Nakon nekoliko godina rada u šumama na području
Medvednice, čiji je vlasnik grad Zagreb, kao podlogu
za daljnje aktivnosti Leustek 1925. godine za njih izrađuje
treću Osnovu gospodarenja. Prema Majeru
(1980) Leustek je u ovim šumama zadržao oplodnu
sječu i ophodnju od 100 godina, a godišnji etat glavnog




ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 91     <-- 91 -->        PDF

Slika 4. Prilog osnovi gospodarenja koju je 1903. sastavio R. Erny
(Šum. list 1908., str. 201–243). Odjel 1 (75 kj) grad je
dokupio od vlastelinstva Kulmer 1903. (Šum. list 1903.,
str. 306).


i prethodnog prihoda povisio je sa dotadašnjih 2065 m3
na 2450 m3. Ovim povećanjem etata Leustek naglašava
i ekonomski značaj gradske šume “Sljeme”, a
obrazlaže ga potrebom postizanja “normalnog stanja
sastojina”. Ovi njegovi ciljevi gospodarenja trebali su
se postići intenzivnijim proređivanjem. Kao i prethodne
Osnove niti ova danas nije sačuvana.


Unatoč tome što je u svojoj Osnovi propisao povećanje
etata Leustek je uvijek u svom stručnom radu
imao na umu da šume na Medvednici, pa tako i šume
grada Zagreba, osim gospodarskog karaktera imaju
zaštitnu, estetsku i rekreativnu funkciju.


U razdoblju od 1926. do 1936. godine na inicijativu


A. Leusteka dolazi i do povećanja površina šuma u vlasništvu
grada Zagreba. U razdoblju od 1926. do 1929.
godine na prijedlog A. Leusteka, grad je kupio šumske
površine u predjelima Pustodol, Sljeme, Kraljičin zdenac,
Šupljak i Sv. Jakob, ukupne površine 589 ha od
Kulmera, 259 ha u predjelu Bistra od Gorjana te 72 ha
prema Stubici od Đurđevića (Slika 5). Isto tako 1936.
godine grad Zagreb otkupljuje još 258 ha iznad Mikulića
od Pongratza, pa je tada ukupna površina šuma u
vlasništvu grada Zagreba povećana na 1640 ha.


Kako se gradski šumski posjed nakon 1925. povećavao,
bilo je pokušaja da se izradi i nova osnova
gospodarenja, što međutim nije ostvareno, već je prva
iduća Osnova izrađena tek 1967. godine i to za sve
državne šume na području Medvednice.


Rasprave oko uređivanja i načina gospodarenja
šumama u vlasništvu grada Zagreba na području Medvednice
započinju već nakon izrade druge osnove gospodarenja
(1903), kojom je predviđena oplodna sječa.
Poslije I. svjetskog rata, a zatim i nakon izrade treće
osnove (1925) gospodarenje šumama na Medvednici,
točnije način sječe i obnove sastojina, posebno na području
gradskih šuma, razmatra se u širem krugu šumara
i nešumara. Zamisao iz krugova gradskih zastupnika
da se na Medvednici od Puntijarke do Sv. Jakoba parcelira
oko 200 kj (115 ha) gradskih šuma u svrhu podizanja
ljetnikovaca, ugostiteljskih objekata, sanatorija pa i


Slika 5. Šume grada Zagreba 1930.
(Jutarnji list, Zagreb, 1. 3. 1930., str. 6)




ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 92     <-- 92 -->        PDF

jezera za kupanje, nailazi na otpor u prvom redu HrvatUgrenović
(“Sudbina Zagreba vezana je o zagreskog
planinarskog društva (P asa ri ć, 1930). bačku goru i njene šume”. Jutarnji list 1. 3. 1930.) te Đ.
Aktivno uključivanje A. Leusteka i u te rasprave Nenadić.
potvrđuje razgovor s njime objavljen u Jutarnjem listu Sljedeći mišljenje šumarskih stručnjaka Skupština


16. 8. 1930. godine pod naslovom “Naglo iščezavanje gradskog zastupstva 1932. zaključuje da se gradske
šuma u gorskom pojasu grada i njegove posljedice”, iz šume Medvednice u površini od 1.300 ha proglase
kojega se vidi njegovo protivljenje parcelaciji šuma u zaštitnom park-šumom, te umjesto ekonomskog goszaleđu
grada Zagreba. podarenja na bazi oplodne sječe uvede “konzervativO
potrebi zaštite gradskih šuma pisao je šum. no” preborno gospodarenje, a za čitavu gradsku šumu
inspektor Josip G r ü n w a l d, ml. (1930), a o izrazito da se izradi jedinstven program rada. To je rezultiralo
zaštitnom karakteru gradskih šuma svoje mišljenje i znatnim smanjenjem sječe, te povećanju radova na
prijedloge dali su tada najpoznatiji šumarski stručnjaci pošumljavanju i uzgoju šuma, izgradnji prometnica i
profesori Šumarskog fakulteta A. P et r a č i ć i A. drugih objekata.


Izgradnja prometnica i objekata na Medvednici


Posebnu je pozornost Leustek posvetio izgradnji
prometnica za potrebe šumarije te planinarskih puteva i
staza s ciljem otvaranja gradske šume kao zelenog područja
za rekreaciju zagrepčana. U razdoblju od 1921.
do 1931. godine broj stanovnika Zagreba povećao se od


108.000 na 185.000, pa im je trebalo otvoriti prostor i
pružiti uvjete za odmor i rekreaciju. Do dolaska Leusteka
na dužnost gradskog šumara kroz gradski posjed prolazila
je samo Sljemenska cesta, izgrađena 1897. godine
na inicijativu zagrebačkog načelnika Adolfa Mošin s
k o g, i loši kolnik iz Šestina do Kraljičinog zdenca.
U jedinom do danas objavljenom cjelovitijem životopisu
A. Leusteka (Premužić 1963.) između ostalog
piše:


“Trasirajući neke kolnike namijenjen isključivo potrebama
šumarije, kao npr. kolnik pod zapadne obronke
Puntijarke, A. Leustek je izgradio i kolnik do Pongratzove
lugarnice, a nemogućnost da nastavi s otkupljivanjem
šuma prema zapadu omela ga je da taj kolnik
nastavi do Ponikava. Osjećao je tada da malobrojni,
no ipak oduševljeni planinari nemaju pravih staza i
puteva za lakši uspon na Sljeme, pa je zato stari lugarski
nogostup, koji polazi od Kraljičina zdenca zapadnom
stranom Brezovenice na sedlo Brezovenice pred
Brestovcem dao izraditi u lijep i ugodan planinarski
put, kojim su se tada planinari punih 10 godina isključivo
penjali na Sljeme. Imao je u planu da Sljemensku
cestu, koja je u njegovo vrijeme završavala pred
starim planinarskim domom (na mjestu današnje lugarnice
kod Činovničkog doma) nastavi kroz čitavi


centralni masiv Medvednice, pa je istrasirao i izgradio
kolnik na nekadašnju Kulmerovu lugarnicu na Babjem
kutu pod Velikim Plazurom, a dalje ju je proveo oko Sv.
Jakoba na Kraljičin zdenac, pa na niže do Ožboltove
lugarnice. Svoju želju nije ostvario. Taj je kolnik ostao
kolnik sve do njegove smrti I konačno trasirao je i
izveo isključivo planinarski put kroz Šupljak od činovničke
livade, sjevernom stranom vrha Sljemena do Tomislavova
doma”.


Izgradnju i održavanje šumskih cesta obavljao je u
režiji šumarije. Aktivirao je drobilicu na kamenolomu
Adolfovac i dobio kvalitetni nasipni materijal, koji je
pretežito trošen na održavanje postojećih cesta.


Kao jedan od zadataka Leusteka bio je i formiranje
lugarske službe. Za te potrebe dao je izgraditi i lugarnice
prema vlastitom tipskom projektu. Temelji lugarnica
bili su od sljemenskog lomljenog kamena, a zidovi,
krov i nadgradnja od drvene građe rezane, uz manju
dopunu opreme, na pilani Bliznec.


Prema Lončariću (1993) pilana Bliznec sagrađena
je 1836. u Staroj pili na potoku Bliznecu, a 1898.
godine preseljena na današnje mjesto uz nekadašnju
gradsku mitnicu. Godine 1936. pogonsko mlinsko kolo
zamijenjeno je turbinom pokretanom vodom iz potoka.
Tijekom vremena nekoliko je puta bila obnavljana, a
posve je propala za vrijeme II. svjetskog rata. Šumarija
Zagreb obnovila ju je 1992. u obliku malog muzeja, a u
lipnju 1993. obnovljenu je pilanu svečano (simbolično,
op. M. S.) pustila u rad i “poklonila gradu za podsjećanje
na prošlost ovog kraja”.


LEUSTEKOVA STAZA, ŠUMAREV GROB I ŠUMAREV PUT


Kada je tridesetih godina prošloga stoljeća kod nas
planinarstvo već bilo dobro organizirano i kada je svake
nedjelje na Medvednicu odlazilo sve više planinara
i ljubitelja prirode, Leustek je osjetio da im treba dati
novu stazu, kraću i ugodniju od puta preko Brezoveni


ovu st
ce,
,,
p
ppa
aa je trasirao i izveo danas vrlo poznatu i zapravo


e j


glavnu stazu iz grada Zagreba prema vrhu Medvednice
prozvanu po njemu Leustekovom stazom. Gradnju
još jednog pristupa na Sljeme Leustek je obrazložio
ovako: “ I neplaninari, osobito starija godišta, trebaju
odšetati na Sljeme, pa je to staza kojom svatko bez velikog
napora može dohvatiti vrh Sljemena”. Staza je du




ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 93     <-- 93 -->        PDF

Slika 6. i:e=r staza
(Foto: Branko Meštrić)


gačka 5,7 km. Počinje u Gračanima (ulica Lonjščina)
ide zapadnim obronkom Rebra, prolazi ispod Sljemenske
žičare, izlazi na Adolfovac (vidik na Zagreb i dolinu
Save), presijeca Sljemensku cestu i stiže do Sljemenske
lugarnice, odakle je još 15-ak minuta hoda do
Sljemena (slika 6). Danas se uz Leustekovu stazu nalaze
table s poučnim podacima fitocenološkog sadržaja,
koje je postavila Šumarija Zagreb.


Č 7. Šumarev grob
(Foto: Krešo Jakupak)


Šumarev grob je u stvari 12 m visoka stijena zelenog
škriljevca s izvorištem potoka Bliznec, gdje je A.
Leustek, oduševljen ljepotom krajolika, želio biti pokopan
(pokopan je na groblju u Šestinama). Šumarsko
je osoblje tada taj lokalitet počelo nazivati Šumarevim
grobom (slika 7), a prihvatili su ga i planinari, koji su
kasnije tu postavili natpisnu ploču i proveli markaciju.
Tridesetih godina prošlog stoljeća taj je lokalitet već
bio upisan u gradskim mapama. Npr. Položajni nacrt
šuma grada Zagreba na Sljemenu iz 1931. s dopunama
do 1936. (Šume u Hrvatskoj Zagreb, 1992., str. 137).
Šumarija Zagreb je prije desetak godina temeljito očistila
okoliš Šumareva groba, uredila pristupnu stazu,
postavljeni su stolovi i klupe, pa je to jedno od ugodnih
mjesta za izlet i odmor na Medvednici.


Na 9. kilometru Sljemenske ceste, upravo na mjestu
gdje cestu dotiče Leustekova staza odvaja se cestovni
krak zvan Šumarev put, kojim uz Planinarski dom
Runolist dolazimo do Šumareva groba (slika 8).


Slika 8. Leustekov put (markacija 14), Šumarev put i Šumarev
grob na karti PP “Medvednica”.


(Arhiv: JU PP Medvednica)


OSTALE AKTIVNOSTI, DOGAĐAJI I ZANIMLJIVOSTI
IZ ŽIVOTA ALBINA LEUSTEKA


Albin Leustek bio je inicijator i organizator dobrog dijela
aktivnosti vezanih uz planinarstvo i sport, kao i prigodnih
posjeta novinara radi popularizacije Medvednice.


Pomagao je u osnivanju planinarskih društava (npr.
PD Runolist, Poštanskog planinarskog društva i dr.),
suodlučivao o izgradnji Đačkog doma i novoj lokaciji


Tomislavova doma (izgrađen 1937), bio je član povjerenstva
za izgradnju Planinarskog doma Runolist (izgrađen
1936), potaknuo gradnju reprezentativne gradske
kuće Vile Rebar i dr. Treba istaći i njegovo sudjelovanje
u odabiru lokacije te izgradnji Kapelice Majke
Božje Sljemenske, koja je dovršena 1932. godine.




ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 94     <-- 94 -->        PDF

Od sportskih aktivnosti spomenimo da su skijaši izletnici
najčešće koristili terene na Činovničkoj livadi i
kod Rauchove lugarnice, te da je 1933. na stazi od
Sljemena do Kraljičinog zdenca održano prvo natjecanje
u spustu, a 1935. otvorena je prva skijaška skakaonica.
Albin Leustek je 1936. godine bio suorganizator
motociklističkih trka na Sljemenskoj cesti na kojima je
sudjelovao i tada najuspješniji hrvatski motociklista
Antun Uroić, osvajač prvih nagrada u Austriji, Mađarskoj,
Njemačkoj i dr.


Gospodarenje gradskom šumom, posebno u razdoblju
od 1919. – 1925. godine zahtijevalo je stalnu
prisutnost na terenu, pa je Leustek za svoj svakodnevni
posao koristio tada vrlo poznatog konja “Vranca” (slika
9). Kao zanimljiv detalj spomenimo da je Leustek


Slika I Leustek i njegov Vranac.
Dolje desno: Ivan Krajač (1877–1945), dr. prava, zaslužan
za hrvatsko planinarstvo. Snimljeno kod Sljemenske
kapelice (izgrađena 1932).


(Foto arhiv: Leustek - Zimmer)


na terenu pozivao lugare na okup s pomoću mužara, a
od ukupno 6 lugara zabilježena su imena petorice: Lu kačin,
D. Modrić, Ožbolt, Škreblin i Špol
j a r (slika 10).


Albin Leustek u tim svojim aktivnostima nije zanemarivao
svoju osnovnu dužnost gradskog šumara:


7ZČ.


A. Leustek (lijevo) s lugarima (1925).
(Foto arhiv: Leustek - Zimmer)
obnova šume, pošumljavanje (npr. novi nasadi crnog
bora, popunjavanje jelove šume na obroncima Puntijarke
i dr.), sječa, izrada i privlačenje sortimenata,
uređenje potoka, kaptaža i uređenje izvora, nadzor nad
ugljarenjem i dr. Organizirani lov pojedinih lovačkih
društava mogao se obavljati uz njegovu prisutnost ili
njegovih lugara.


Bio je član nekoliko stručnih udruga, pa tako i Hrvatskog
planinarskog društva. Kao dugogodišnji redoviti
i aktivni član tadašnjeg Jugoslavenskog šumarskog
udruženja, odnosno za vrijeme rata Hrvatskog šumarskog
društva, bio je poznat kao donator društvenim zakladama,
a novčanim je prilozima i dekoracijom (crnogorica)
redovito pomagao apsolvente šumarstva u organizaciji
tradicionalnih šumarskih plesnih večeri.


VILA LEUSTEK S PARKOM U ZAGREBU,
MLINOVI 72 – KULTURNO DOBRO


Početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća A.
Leustek sagradio je obiteljsku kuću u tadašnjim Šestinskim
mlinovima – danas Mlinovi 72, uz potok Kraljevac
(slika 11). Kuća (u kanatnoj konstrukciji) kao i prateći
objekti (pergola, drvena štala sa sušom) građeni su po
njegovom nacrtu. Na potoku Kraljevcu postavio je manju
turbinu, koja je davala struju za potrebe kućanstva i
gospodarstva. Na okućnici je zasnovao i oblikovao park


na površini od oko 0,6 ha. Kasnije je park njegovala i
proširila njegova kćerka Planinka Leustek, dajući mu
sve više obilježje arboretuma, pa je to danas jedan od
parkova u kojemu je zastupan veći broj, pretežito dekorativnih,
autohtonih i alohtonih vrsta drveća i grmlja (crnogorice
i bjelogorice) (slika 12). Leustek je u braku s
Ljubicom rođ. Krajačić imao kćer Planinku i sina Dubravka,
koji je 1943. poginuo kao hrvatski domobran.




ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 95     <-- 95 -->        PDF

njaku 68 u Zagrebu s velikim izborom vrsta (slika 13).
Spomenimo da je vrlo lijepo oblikovala i obiteljski grob
u Šestinama, koji je izveden u sljemenskom zelenom
škriljevcu. God. 2004. napravila je detaljni popis den-


Slika 11. Obiteljska kuća – Vila Leustek 1923. U prednjem planu
potok Kraljevac
(Foto arhiv: Leustek - Zimmer)


Kćerka Planinka, rođena 1921.g. u Zagrebu, završila


je Botaničku djevojačku školu – Pruhoniece kod Praga


(Češka). Kao hortikulturni tehničar, osim parka u Mli


novima, oblikovala je i manji park na okućnici u Zele-


Slika 13. Detalj iz Parka Zelenjak 68, Zagreb.
(Foto: Petar Zimmer)


drološkog bilja u Parku Leustek (s A. Š i f t ar o m i S.
Vlahovićem) na 20 rukom pisanih stranica s naznačenim
biljkama za presađivanje ili vađenje.


Nažalost Planinka Leustek - Zimmer umrla je


2005. g. nakon što smo s njom obavili prve kontakte za


pisanje ovog članka. Današnji vlasnik, njen suprug P.


Zimmer, redovno održava područje ovoga parka.


Zavod za zaštitu prirode, Zagreb, donio je 1963. g.


rješenje kojim je utvrđeno da Park Mlinovi 72 u Zagre


bu (Leustekov) ima svojstvo zaštićenog objekta priro


de kao spomenik prirode (spomenik vrtne arhitekture –


park) s obrazloženjem da su u perivoju pejzažnog iz


gleda, po ljepoti i dimenzijama osobito značajne sku


pine obične smreke, bodljikave smreke i američke du


glazije, te pojedinačna stabla magnolije, japanske treš


nje i breze. Osim spomenutih vrsta ima još tise, lovor


višnje, ananasa, forzitije, jorgovana i dr., a u parku po-


Slika 12. Detalj iz Parka Leustek
(Foto: Petar Zimmer) stoji i kamenjar.




ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 96     <-- 96 -->        PDF

Rješenjem Regionalnog Zavoda za zaštitu spomenika
kulture, Zagreb 1989., slobodno stojeća stambena prizemnica
s mansardnim katom u Mlinovima 72, zajedno
sa štalom-sušom i pergolom, okružena lijepo oblikovanim
parkom – spomenikom prirode, stavlja se pod preventivnu
zaštitu. U rješenju se dalje navodi da Park
Leustek, prema Generalnom urbanističkom planu čini
kontaktnu zonu vezanu za planirani novi “Botanički
vrt”. Kao interesantan podatak navodimo da su o “Planinskom
botaničkom vrtu na Sljemenu”, koji je 1938. u
gradskoj šumi ispod Tomislavova doma osnovao prof. F.
K u š a n , pisali P o l ja k (1975) i Tr ina j s tić (2006),


Slika 14. Položaj Parka Leustek na planu Zagreba (označen kruži


ćem). Potok Medvešćak u tom je dijelu toka poznat kao


Kraljevac.


put Vili Leustek s pergolom


(Foto: Petar Zimmer)


pozivajući se na članak B. Vr t a ra objavljenog pod istim
naslovom u Hrvatskom planinaru 1939. Vrt je 1943.
imao 700 biljnih vrsta, tijekom II. svjetskog rata je napušten,
a danas o vrtu nema nikakva traga.


Prema dokumentaciji obitelji Leustek - Zimmer novi
botanički vrt nastavio bi se od Parka Leustek preko
istočnih obronaka brežuljka Pirovec u dolinu termalnog
potoka Ribnjak (slika 14).


Ministarstvo kulture Republike Hrvatske – Uprava
za zaštitu kulturne baštine, na temelju rješenja iz 1963. i
1989., donosi 2003. rješenje kojim se utvrđuje da Vila
Leustek s parkom u Zagrebu, Mlinovi 72 (slika 15) ima
svojstvo kulturnog dobra, te se određuje upis u registar
kulturnih dobara kao zaštićeno kulturno dobro.


RADOVI


Za vrijeme službovanja u Valpovu A. Leustek je objavio
članak “Lov na divlje svinje u lovištu podpogarčkome
vlastelinstva g. grofa Rudolfa Normanna –
Ehrenfelškoga” (Lovačko-ribarski vjesnik br. 2,
1914.). U toj je lovačkoj priči opisao uspješan lov na
divlje svinje u šumi “Dubina” kod Koške, kojom je
želio “podati malu sličicu svim lovcima koji vole tu vitešku
divljač”. Spominje i šumu “Balvančić”, danas zaseok
istog imena u naselju Koška.


Spomenimo da je grof Rudolf II. Normann (1891 –
1965) bio posljednji vlasnik vlastelinstva i dvorca u
Valpovu. Tijekom II. svjetskog rata odselio se s obitelji
u dvorac Rothenthurn, ljetnikovac valpovačkih grofova
u Austriji. (Meridijani br. 83., Samobor 2004).


U Šumarskom listu (1919. str. 350–357) objavio je
članak “Šuma malih sastojina. Prijedlozi za gospodarenje
šuma, koje će više odgovarati prirodnim zakonima
i renti”. U dilemi kakav je oblik šume najracionalniji
Leustek iznosi prijevod rasprave o šumama malih
sastojina, koju je objavio H. Mayr u svom djelu
“Waldbau…” (Berlin 1909), tj. kakve sastojine najbolje


odgovaraju prirodnim i gospodarskim okolnostima i kakve
su razlike između jednodobnih i prebornih sastojina.


U članku “Šuma i šuma” (Šum. list 1920. str.
15–18) piše o estetici šume, jer osim što šuma ima gospodarsko
značenje, ona je “još i ukras okolice u užem,
a i čitave zemlje u širem smislu”. Estetika šuma nastoji
stvoriti sklad između čovjeka i šume i pokazati kakve
ljepote pruža šuma, piše Leustek i zalaže se da se male
grupe stabala ili pojedini šumski gorostasi, kao uzor
ljepote i razvoja, ostave kao spomen i ukras kasnijoj
šumi i kao dokaz nekadašnje prirodne šume.


Na kraju službovanja objavio je članak “Šume Sljemena”
(Gradski namještenik, Zagreb, br. 25, 1939).
Povod članku bilo je pisanje dnevnih listova o problemima
šuma na Sljemenu (Medvednici), jer za te šume
postoji budan interes građana Zagreba. No, interes za
svoje šume, koje zapremaju 2850 kj, pokazuje i gradska
općina, piše Leustek ... Objašnjava, na popularan
način, pojam šume i sastojine, životne procese u stablu


n
doba vegetacije u funkciji produkcije drvne mase i


u
navodi glavne vrste drveća i prizemne flore ... Pita se




ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 97     <-- 97 -->        PDF

da li je Medvednica sa šumama zaista prirodni park, jer
se u život tih šuma umješao čovjek. Šume Medvednice
trebaju ostati šume, jer to i jesu, jer ako im uzmemo karakter
“šume” izgubili smo sve, piše Leustek. Naglašava
gospodarsko značenje gradskih šuma na Medvednici,
što ne isključuje estetiku šume, jer prirodni izgled


šume pojačava njenu estetiku, a time šuma dobiva veću
vrijednost za turizam, zaključuje Leustek. Članak je
obogaćen s 14 slika koje govore o stanju gradskih


ćen s
šu a u
uu t
tto
oo vrijeme. (Zdrava bukova šuma, Starci na
Sljemenu, Kruh naš svakdanji, Jedna loša sastojina ...
neki su od tekstova ispod slika).


ZAKLJUČAK


Osim članka A. Premužića (1963), Leustekovog
kolege sa Šumarske akademije, u dosadašnjoj literaturi
nismo pronašli cjelovit prikaz života i rada Albina
Leusteka. Stoga smatramo da je, u povodu 60. obljetnice
njegove smrti, zaslužio našu pozornost i zahvalnost
za njegov doprinos razvoju šumarstva i planinarstva na
Medvednici, a posebno na području šuma grada Zagreba
u razdoblju između dva rata.


Vezan šumsko-gospodarskim poslovima, kao zaljubljenik
u prirodu, našao je vremena da planinarima i


izletnicima omogući lakši prilaz i približi im najljepše
prostore središnjeg dijela Medvednice, često s minimalnim
novčanim sredstvima.


Ovim smo člankom htjeli podsjetiti današnje šumare,
ali i planinare na Albina Leusteka, “utemeljitelja
park-šume Sljeme”, kako je upisano na njegovom nadgrobnom
spomeniku, nesebičnog, ustrajnog pionira
današnjeg planinarstva na Medvednici.


ZAHVALE


Veliku pomoć u pripremi ovog članka pružili su
nam Planinka Leustek -Zimmer, Leustekova kćerka,
koja je nažalost u međuvremenu preminula, njen suprug
Petar Zimmer, dipl. oecc, koji su nam susretljivo
dali na korišćenje obiteljsku dokumentaciju s povijesno
vrijednim i do sada neobjavljenim fotografijama, uz
mnoštvo dodatnih podataka, kao i kolega mr. sc. Du


bravko Janeš oblikovanjem članka. Surađivali smo i
sa kolegama šumarima Krešom Jakupakom, mr. sc.
Matom Jurkovićem, Herbertom Krauthackerom,
Brankom Meštrićem i prof. dr. sc. Šimom
Meštrovićem, kao i sa dr. Željkom Poljakom,
znanom hrvatskom planinarskom publicisti. Svima zahvaljujemo
na nesebičnoj suradnji.


LITERATURA


Erny, R., 1908: Gospodarstvena osnova za šumu sl. i
kr. grada Zagreba. Šum. list 6: 201–243.
Erny, R., 1910: Gospodarska osnova za šumu kr. i sl.


grada Zagreba. Šum. list 10: 361–378.
Godrijan Videc, M., 1994: Oživio “Šumarev grob”.
Večernji list 25. 6., Zagreb.
Grünwald, J., 1930: Zagrebačka gora u ozbiljnoj
opasnosti. Novosti br. 131, 13. 5., str. 6, Zagreb.


Horvat, V., 1962: Kako je nastalo ime “Šumarev
grob”. Naše planine 11–12: 246, Zagreb.
Kantura, Ž., 1993: Šumarev grob. Hrvatski planinar


9–10: 209–211, Zagreb.
Kern, A., 1909: Gospodarstvena osnova za šumu kr. i
slob. grada Zagreba. Šum. list 5: 161–175.


L o n ča ri ć, A. Z., 1993: Obnovljena stoljetna pilana
Bliznec. Glasilo Hrvatske šume 21, 7. 7., str. 8–9,
Zagreb.


Majer, D., 1980: Šume Medvednice kao rekreacijsko
područje grada Zagreba. Šum. list 7–8: 299–338.


M e š t ro v i ć , Š., S. Ma tić , A. Tu s tonj i ć , J. P ave lić,
1998: Šume Medvednice jučer-danas-sutra.
Šum. list 7–8: 315–328.


Oštrić, V., 1963: Kako danas izgleda “Šumarev grob”.
Naše planine 11–12: 254, Zagreb.


P asa ri ć, J., 1930: O parcelaciji i regulaciji Sljemena.
Hrvatski planinar str. 319–325, Zagreb.


P o l j a k , Ž., V. B l a š k o v i ć , 1975: Hrvatsko planinarstvo.
Planinarski savez Hrvatske, Zagreb.


P o l j a k , Ž., 2001: Hrvatske planine. Planinarsko turistički
vodič. Golden marketing, Zagreb.


Premužić, A., 1963: Albin Leustek. Okašnjeli nekrolog.
Naše planine 5–6: 134–136, Zagreb.
S t ri n eka , M., 1929: Uspijevanje jele u Zagrebačkoj
gori i njena staništa. Šum. list 8: 322–338.


“Šumarev grob” na Medvednici (J. K.). Komunalni vjesnik
grada Zagreba br. 103, 15. 7. 1994., str. 11.


Tiljak, A., 1992: Sretan ti rođendan Zagrebe! Šume
grada Zagreba na Medvednici – kronika događaja
od trinaestog do devetnaestog stoljeća. Šum. list
11–12: 537–540.


Trina jsti ć, I., 2006: Planinski botanički vrt na Sljemenu
– što je od njega ostalo danas? Priroda 5:
29–30, Zagreb.


Dokumentacija obitelji Leustek-Zimmer, Mlinovi 72,
Zagreb.


Mladen Skoko, dipl. ing. šum.