DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Umro je u Zagrebu 27. 12. 1947. i pokopan u obiteljskoj grobnici na groblju u Šestinama, gdje počiva u miru sa suprugom Ljubicom, sinom Dubravkom i kćerkom Planinkom (slika 3). Slika 3. Grob obitelji Leustek u Šestinama (Foto: Petar Zimmer) NEKOLIKO ZNAČAJNIH AKTIVNOSTI ALBINA LEUSTEKA Osnova gospodarenja za šume grada Zagreba iz 1925. godine i povećanje površine šuma u vlasništvu grada Zagreba Prema podacima Majera (1980.) grad Zagreb je potkraj XVI. stoljeća posjedovao 730 katastarskih jutara (kj) i 517 čhv šuma (oko 420 ha), a dobio ih je parnicom od vlastelinstva Medvedgrad za osiguranje šumskih služnosti gradskih kmetova. Nakon provedene segregacije 1871. te su šume postale vlasništvo grada Zagreba. Za šume matičnog posjeda površine 730 kj (420 ha) prvu osnovu gospodarenja 1877. godine izradio je šumarski nadzornik Mijo Vrbanić, koji u njima propisuje preborno gospodarenje. Prema toj Osnovi, drvna zaliha po hektaru iznosila je 195 m3, omjer smjese je bio: bukva 68 %, kesten 14 %, jela 12 % i hrast 6 %, a Osnova je danas nedostupna. Spomenimo da u članku “Šume grada Zagreba g. 1883.” nalazimo vrijedne povijesne podatke (Šum. list 1884., str. 107). Od vlastelinstva Šestine (Kulmer) grad Zagreb 1903. godine kupuje 75 kj i 270 čhv susjedne šume, te je od tada vlasnik 805 kj i 787 čhv (oko 463 ha) šuma (slika 4.) koje su se nalazile na tromeđi poreznih (katastarskih) općina Gračani, Remete i Šestine u slivu potoka Bliznec. Drugu Osnovu gospodarenja za šume u vlasništvu grada Zagreba izradio je 1903. godine kotarski šumar Rudolf Erny koji u njima propisuje “visoki uzgoj uz oplodni sijek sa ophodnjom 100 godina”. Gospodarsku jedinicu nazvao je “Sljeme”, koja je bila unutar šumskoupravnog kotara sa sjedištem u Bliznecu. Drvna zaliha procijenjena je sa 127 m3 po ha, dakle samo 65 % od drvne zalihe procijenjene Osnovom iz 1877., što je po Erny-ju posljedica “neracionalnog uzgoja i uporabe sastojina u zadnjih 20 godina”. Kao temelj budućeg gospodarenja Erny u prvi plan stavlja proizvodnju i podmirenje grada ogrjevom, uzimajući u obzir da šume imaju i svrhu “klimatičkog boravilišta građana zagrebačkih”. Osnova je objavljena i u Šumarskom listu 1908. godine, a u istom listu 1909. godine šumarski nadzornik Ante K e rn objavljuje repliku u kojoj ističe da glavni cilj gospodarenja ne bi smio biti najveća produkcija ogrjevnog drva, već te šume treba urediti kao “naravni perivoj”. Između ostalog, u višim predjelima gdje prirodno dolazi jela, treba primijeniti “hrpimičnu prebornu sječu”. U svom odgovoru R. Erny (1910) obrazlaže da je bio vezan zahtjevima gradske uprave (smanjene investicije), pa u Osnovu nije ušao ni već izrađen plan “sa svim nuždnim putevima”, kao ni parkovno oblikovanje. Nakon nekoliko godina rada u šumama na području Medvednice, čiji je vlasnik grad Zagreb, kao podlogu za daljnje aktivnosti Leustek 1925. godine za njih izrađuje treću Osnovu gospodarenja. Prema Majeru (1980) Leustek je u ovim šumama zadržao oplodnu sječu i ophodnju od 100 godina, a godišnji etat glavnog |