DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2007 str. 92 <-- 92 --> PDF |
jezera za kupanje, nailazi na otpor u prvom redu HrvatUgrenović (“Sudbina Zagreba vezana je o zagreskog planinarskog društva (P asa ri ć, 1930). bačku goru i njene šume”. Jutarnji list 1. 3. 1930.) te Đ. Aktivno uključivanje A. Leusteka i u te rasprave Nenadić. potvrđuje razgovor s njime objavljen u Jutarnjem listu Sljedeći mišljenje šumarskih stručnjaka Skupština 16. 8. 1930. godine pod naslovom “Naglo iščezavanje gradskog zastupstva 1932. zaključuje da se gradske šuma u gorskom pojasu grada i njegove posljedice”, iz šume Medvednice u površini od 1.300 ha proglase kojega se vidi njegovo protivljenje parcelaciji šuma u zaštitnom park-šumom, te umjesto ekonomskog goszaleđu grada Zagreba. podarenja na bazi oplodne sječe uvede “konzervativO potrebi zaštite gradskih šuma pisao je šum. no” preborno gospodarenje, a za čitavu gradsku šumu inspektor Josip G r ü n w a l d, ml. (1930), a o izrazito da se izradi jedinstven program rada. To je rezultiralo zaštitnom karakteru gradskih šuma svoje mišljenje i znatnim smanjenjem sječe, te povećanju radova na prijedloge dali su tada najpoznatiji šumarski stručnjaci pošumljavanju i uzgoju šuma, izgradnji prometnica i profesori Šumarskog fakulteta A. P et r a č i ć i A. drugih objekata. Izgradnja prometnica i objekata na Medvednici Posebnu je pozornost Leustek posvetio izgradnji prometnica za potrebe šumarije te planinarskih puteva i staza s ciljem otvaranja gradske šume kao zelenog područja za rekreaciju zagrepčana. U razdoblju od 1921. do 1931. godine broj stanovnika Zagreba povećao se od 108.000 na 185.000, pa im je trebalo otvoriti prostor i pružiti uvjete za odmor i rekreaciju. Do dolaska Leusteka na dužnost gradskog šumara kroz gradski posjed prolazila je samo Sljemenska cesta, izgrađena 1897. godine na inicijativu zagrebačkog načelnika Adolfa Mošin s k o g, i loši kolnik iz Šestina do Kraljičinog zdenca. U jedinom do danas objavljenom cjelovitijem životopisu A. Leusteka (Premužić 1963.) između ostalog piše: “Trasirajući neke kolnike namijenjen isključivo potrebama šumarije, kao npr. kolnik pod zapadne obronke Puntijarke, A. Leustek je izgradio i kolnik do Pongratzove lugarnice, a nemogućnost da nastavi s otkupljivanjem šuma prema zapadu omela ga je da taj kolnik nastavi do Ponikava. Osjećao je tada da malobrojni, no ipak oduševljeni planinari nemaju pravih staza i puteva za lakši uspon na Sljeme, pa je zato stari lugarski nogostup, koji polazi od Kraljičina zdenca zapadnom stranom Brezovenice na sedlo Brezovenice pred Brestovcem dao izraditi u lijep i ugodan planinarski put, kojim su se tada planinari punih 10 godina isključivo penjali na Sljeme. Imao je u planu da Sljemensku cestu, koja je u njegovo vrijeme završavala pred starim planinarskim domom (na mjestu današnje lugarnice kod Činovničkog doma) nastavi kroz čitavi centralni masiv Medvednice, pa je istrasirao i izgradio kolnik na nekadašnju Kulmerovu lugarnicu na Babjem kutu pod Velikim Plazurom, a dalje ju je proveo oko Sv. Jakoba na Kraljičin zdenac, pa na niže do Ožboltove lugarnice. Svoju želju nije ostvario. Taj je kolnik ostao kolnik sve do njegove smrti I konačno trasirao je i izveo isključivo planinarski put kroz Šupljak od činovničke livade, sjevernom stranom vrha Sljemena do Tomislavova doma”. Izgradnju i održavanje šumskih cesta obavljao je u režiji šumarije. Aktivirao je drobilicu na kamenolomu Adolfovac i dobio kvalitetni nasipni materijal, koji je pretežito trošen na održavanje postojećih cesta. Kao jedan od zadataka Leusteka bio je i formiranje lugarske službe. Za te potrebe dao je izgraditi i lugarnice prema vlastitom tipskom projektu. Temelji lugarnica bili su od sljemenskog lomljenog kamena, a zidovi, krov i nadgradnja od drvene građe rezane, uz manju dopunu opreme, na pilani Bliznec. Prema Lončariću (1993) pilana Bliznec sagrađena je 1836. u Staroj pili na potoku Bliznecu, a 1898. godine preseljena na današnje mjesto uz nekadašnju gradsku mitnicu. Godine 1936. pogonsko mlinsko kolo zamijenjeno je turbinom pokretanom vodom iz potoka. Tijekom vremena nekoliko je puta bila obnavljana, a posve je propala za vrijeme II. svjetskog rata. Šumarija Zagreb obnovila ju je 1992. u obliku malog muzeja, a u lipnju 1993. obnovljenu je pilanu svečano (simbolično, op. M. S.) pustila u rad i “poklonila gradu za podsjećanje na prošlost ovog kraja”. LEUSTEKOVA STAZA, ŠUMAREV GROB I ŠUMAREV PUT Kada je tridesetih godina prošloga stoljeća kod nas planinarstvo već bilo dobro organizirano i kada je svake nedjelje na Medvednicu odlazilo sve više planinara i ljubitelja prirode, Leustek je osjetio da im treba dati novu stazu, kraću i ugodniju od puta preko Brezoveni ovu st ce, ,, p ppa aa je trasirao i izveo danas vrlo poznatu i zapravo e j glavnu stazu iz grada Zagreba prema vrhu Medvednice prozvanu po njemu Leustekovom stazom. Gradnju još jednog pristupa na Sljeme Leustek je obrazložio ovako: “ I neplaninari, osobito starija godišta, trebaju odšetati na Sljeme, pa je to staza kojom svatko bez velikog napora može dohvatiti vrh Sljemena”. Staza je du |