DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2007 str. 93     <-- 93 -->        PDF

IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA


MOROSINI-jev KATASTAR I VARH DUBRAVAH
(ZAKON O ŠUMAMA)


Tragajući za podacima bliže povijesti naše struke, u
Državnom arhivu u Pazinu naišao sam na interesantne
podatke o pronalasku glasovitog Morosinijevog
katastra i na njega vezanog Zakona – Varh Dubravah.


Da bi bili jasniji moramo se sjetiti ondašnjih povijesnih
zbivanja na ovom našem prostoru. Završetkom II.
svjetskog rata formira se nova država, nova vlast i struka,
koje su do tada bile u posjedu tuđina – Italije. Vlast
predstavlja Oblasni narodnooslobodilački odbor za
Istru, a struku njegov Odjel šumarstva i šumske industrije
sa sjedištem u Puli. Međutim povijesnim zbivanjima
i zauzimanjem područja Pule savezničkih angloameričkih
vojnih snaga sjedište vlasti seli se u Labin.


U ratnim zbivanjima, a pogotovo kapitulacijom Italije
1943. godine s ovog se područja povlači talijanska
šumarska služba s ljudstvom, tehnikom i arhivom. Zauzimanjem
ovog prostora od strane njemačkih snaga dio
postojeće šumarske službe ostao je raditi za potrebe rata.
Tako se dogodilo da su na području Istre od svibnja 1945.
godine postojale dvije Uprave državnih šuma, i to novoformirana
sa sjedištem u Labinu, i ona zatečena u Puli,
koja nastavlja posao na terenu pod vlašću saveznika.


Prigodom službenog posjeta šumarskog stručnjaka
Odjela šumarstva i šumske industrije Upravi
državnih šuma u Puli (Acienda di Stato per le foreste
deminiali – Pola), u drugoj polovici lipnja 1945. godine
kod ovdašnje Uprave pronađen je original Morosini-
jev katastar (Catastiko generale dei boschi della
Provinaia dell, Istria – čiji je autor barun Vincenzo Morosini).
Djelo je pisano rukom na pergamentu, uvezano
u kožu, 524 stranice teksta – obrojčane i 26 neobrojčanih,
velikog formata, sačinjen 1775. i 1776. godine
i dobro usčuvan.


lnteresantan je sam put tog dragocjenog dokumenta.
Čovjek koji je bio u službenoj posjeti je Stjepan
F r a n č i š k ov i ć , dipl. ing. šumarstva, a na čelu Uprave
u Puli bio je Dott. Boscaglione (Dottore: tradicionalni
nazin za akademski obrazovane ljude). Taj je
dokument najprije Frančišković tajno prebacio preko
granice kod jednog prijatelja u Medulin, a potom je
prevezen u Labin. Tu je pohranjen u Prosvjetnom odjelu
NOO-a, a kasnije je poslan Sveučilišnoj biblioteci u
Zagreb. Daljnji put nije mi poznat, ali se iz obrade toga
dokumenata, što ga je 1980. godine sačinio Vjekoslav
Bratulić za Centar za povijesna istraživanja iz Rovinja
(Centro di ricerche storiche – Rovigno) doznajemo da


se to djelo danas nalazi na pohrani u Državnom arhivu
u Rijeci. Uz taj katastar vezan je još jedan značajan
dokument, a to je Zakon o šumama (Terminacione del


C.E. Sopra boschi = Naredjenje P.K. Varh Dubravah),
koji se nalazi u istom arhivu, pisan dvojezično tj. na
talijanskom-venecijanskom i hrvatskom (“ilirskom”)
dijalektu – sačinjen i donesen od Senata 1777. godine.
Povijesni razlozi pojave ovih dokumenata su jasni.
Naime još je 1762. godine Marija Terezija zabranila
izvoz hrastovine s područja carevine, a naredila je
popis i uređenje šuma, kao i oformljenje šumarske
službe, naravno tada pod vojnom upravom. Poznato
nam je da su se 1765. godine formirale prve Šumarije
na ovom našem području i to ona u Krasnu, Baškim
Oštarijama i Muljava (Petrova gora). Republika Venecija
koja je trebala velike količine tehničkog drva za
potrebe Arsenala (Brodogradilišta), bila je prisiljena
sačiniti popis (katastar) šuma i zaštititi (zakon) šume
od nekontrolirane sječe.


O svemu ovome pisao je naš znani pokojni kolega
Oskar Piškorić, dipl. ing. šumarstva, u Šumarskom
listu br. 8–9 iz 1981. godine i tu se nema što dodati.
Moja primjedba bi bila da su to za struku predragocjeni
dokumenti i da je šumarska struka izostala kod obrade
ovih materijala. Također bi tu bila potrebna pomoć
pravne i jezikoslovne struke. Zakon je pisan na hrvatsko


skom dijalektu koji se rabio prije gotovo 250 godina,
a pis


pisao ga je čovjek iz – Venecije.
Kada ovo već iznosim, neka mi čitatelji dozvole
još jednu primjedbu, a to je da je Morosinijev katastar,
ovaj dragocjeni povijesni dokument ipak ostao u
Hrvatskoj zahvaljujući etici struke, bez obzira na politička
stanja u kojemu se je odvijala ova priča.
Što se tiče Zakona (Varh Dubravah) poslužila nas je
sreća, budući je on slučajno pronađen na jednom tavanu
u Kopru – tijekom 1946. godine, primjerci se danas
nalaze u Kopru, Trstu i Rijeci.
Ostaje obveza naše struke da valorizira ove dokumente.


Mario Marečić, dipl. ing. šum.