DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 16 <-- 16 --> PDF |
J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429 rom Beusom iz Sarajeva zaključili smo da se tu lako mogu priključiti vrste Tilia tomentosa, Waldsteinia geoides, Lychnis coronaria, Viola suavis i druge s težištem rasprostranjenosti u submontanskim i montanskim, subpanonskim i sličnim bukovim šumama. Središte je te podsveze sjeverna Hrvatska, južna Mađarska, granična i slična područja. Druga je mogućnost uspostavljanje samostalne sveze s istim značajkama, no nedostaju povijesne, ekološke i florne posebnosti koje ima primjerice sveza Aremonio-Fagion. Ovaj se prijedlog dosta dobro podudara s Fukarekovim (1977) razmatranjima i prijedlogom u kojem je spomenuto područje označio kao cirkumpanonsko u okviru regionalne geografske podjele sveze bukovih šuma jugoslavenskoga područja (istočnoslovensko, zapadnohrvatsko, Slavonija, sjeverna Bosna, sjeverozapadna Srbija i Mecsek u Mađarskoj). Autor uz provizornu kartu rasprostranjenosti jele navodi gorja njezine rasprostranjenosti, ističući da raste u višim područjima i da se nerijetko na sjevernim stranama spušta niže. Raste s bukvom i često s gorskim jasenom ili lipama, okružena je montanskim ili submontanskim bukovim šumama. Slično Marinček (1994) označuje subpanonsku regiju ilirske florne provincije, a sjeverno od Save u slavon skom gorju (Papuk) pojavljuju se šume sveze Aremonio- Fagion u otočnim eksklavama. Posljednja istraživanja bukovih i bukovo-jelovih šuma u Bosni i Hercegovini (Barudanović 2003, Vojniković 2006) pokazuju rasprostranjenost sličnih sastojina u kojima više nema mnogih zapadnodinarskih ilirskih vrsta, pa će biti potrebno usporediti slične sastojine i odrediti adekvatnu sistematiku. Pokažu li se veće razlike i kompaktnost pridolaska vrsta na većem području, nije isključena ni potreba uvrštavanja nove sveze. U ovoj raščlambi često može biti odlučujuće shvaćanje autora o sociološkoj pripadnosti pojedinih vrsta. Tako je, primjerice, za interpretaciju ovoga rada vrlo važno opredjeljenje pripadnosti brdske vlasulje (Festuca drymeia) i čekinjaste paprati (Polystichum setiferum). Mi smo prihvatili stav po kojem su to ilirske vrste 2. reda koje su svojstvene svezi Aremonio-Fagion (B o r h id i 1963, Z u pa nč i č i dr. 2000. itd.). Zaključno, za sinsistematski položaj panonskih bukovo- jelovih šuma utvrđujemo da sastojine sjeverozan dobr padne Hrvatske imaju prilično oo dobru rasprostranjenost . nji vrsta sveze Aremonio-Fagion. U UU njima naravno izostaju mnoge vrste ilirsko-dinarskoga areala, ali je rasprostranjenost ostalih dosta visoka. Uspoređujući neke druge asocijacije unutar sveze Aremonio-Fagion, primjerice subpanonske bukove šume Polysticho setiferi-Fagetum (Zupančič i dr. 2000), uočavamo da imaju manju rasprostranjenost vrsta sveze Aremonio- Fagion, a ipak su joj podređene. U toj asocijaciji raste 9 vrsta sveze Aremonio- Fagion prema 13 u panonskoj bukovo-jelovoj šumi, a pokrovna vrijednost bez prevladavajuće vrste Festuca drymeia iznosi 402 naprama 989 u našoj asocijaciji. Ovdje napominjemo da je zbog već istaknutih flornih i drugih razlika cijeli areal istraživane zajednice moguće u fitogeografskom smislu potpunije definirati. S obzirom na rezultate poljskih autora W. i A. Matuszkiew ic z (1981) i praksu slovenskih fitocenologa moguće je istraživano područje fitogeografski dobro raščlaniti, izdvojiti geografske i ekološke varijante. No za to je potreban opsežniji materijal i razmatranje sastava ostalih zajednica na istraživanom području. Ta će analiza pokazati i eventualnu potrebu razdvajanja ove asocijacije na jednu ilirsku sjeveroza Slika 3. Rezultati statističke analize 25 snimaka as. Festuco drymeiae-Abietetum padnu i drugu srednjoeuropsku istočnu (a-lunarietosum redivivae, b-festucetosum drymeiae) i 8 snimaka as. Polys (papučku). Na temelju materijala kojim ticho setiferi-Abietetum Košir 1994 (c) iz Slovenije raspolažemo i na temelju statističke ana Figure 3 Results of statistical analysis of 25 relevés of the ass. Festuco-drymeiae- Abietetum (a-lunarietosum redivivae, b-festucetosum drymeiae) and 8 rele-lize 25 snimaka (slika 3) takav zaključak vés of the as. Polysticho setiferi-Abietetum Košir 1994 (c) from Slovenia nije moguć. |