DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 43     <-- 43 -->        PDF

A. Meštrović: PRIRODNO ŠIRENJE MUNIKE (Pinus heldreichii Christ) I FORMIRANJE PIONIRSKIH Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 435-452
njene morfološke kategorije koje definiraju postupni
postanak mlade sastojine. Pojedinačna stabla i grupe
mlađeg pomlatka. Prosječna visina stabala u grupama
mlađeg pomlatka koje uspijevaju u zoni osvajanja (pokusna
ploha PPV1) iznosi 114 cm. Stabalca su orijetkog,
još uvijek prekinutog sklopa, a visina stabalaca
kreće se od 28 do 200 cm. Grupe i skupine starijeg
pomlatka – mlađeg mladika. Prosječna visina stabala
u skupinama starijeg pomlatka – mlađeg mladika, koja
su također u pojasu naseljavanja (pokusna ploha
PPV2), iznosi 188 cm. Ove skupine pomlatka imaju
sličan izgled kao i prethodne, ali su gušće i sklopljenije
s visinama stabalaca od 78 do 298 cm. Veće skupine i
male sastojine starijeg mladika. Prosječna visina stabala
u prvim sklopljenim sastojinama starijeg mladika
koje uspijevaju uz rub pojasa naseljavanja prema
pojasu šume (pokusna ploha PPV3) iznosi 2,1 m. Na
sastojini se zamijećuju počeci formiranja vertikalne
strukture, s time što dio stabala prelazi taksacijsku granicu.
Srednji prsni promjer sastojine iznosi 2,6 cm.
Prosječna visina stabala sastojine starijeg mladika na
kamenjaru (pokusna ploha PPV5) iznosi 1,4 m. Sklop
sastojine je nešto rjeđi i nepotpuniji u odnosu na gore
spomenutu sastojinu, s tim što se ipak zamijećuju počeci
blažeg formiranja vertikalne strukture i jer manji
dio stabala ipak prelazi taksacijsku granicu. Srednji
prsni promjer sastojine iznosi 2,8 cm. Mlade pionirske
sastojine munike. Formiranjem tipičnih šuma munike
ove dobi i stadija razvoja upravo započinje s
ovakvim početnim sastojinama. Prosječna visina stabala
u početnim mladim sastojinama koje uspijevaju u
pojasu šume (pokusna ploha PPV4) iznosi 3,8 m. Ove
su sastojine potpuno sklopljene s formiranom vertikalnom
strukturom. Srednji prsni promjer početne mlade
sastojine iznosi 7,3 cm.


Prirodno širenje munikinih pionirskih sastojina na
susjedna izvanšumska staništa: planinske livade, pašnjaci,
rudine i kamenjari (sipari) istraženo je na pokusnim
plohama u različitim razvojnim stadijima kao
što su mlađi pomladak (ploha PPV1), zatim mlađi mladik
(ploha PPV2), stariji mladik (ploha PPV3 i PPV5) i
mlađe sastojine (ploha PPV4). Od rubova šume munika
se postupno prirodno širi prema susjednim neobraslim
staništima sve do krajnjih mogućnosti opstanka.
Postupnost prirodnog širenja munike prema korištenoj
metodi na tim staništima odvija se kroz nekoliko karakterističnih
pojasa i zona, u kojima se prirodno širenje
i formiranje prvih grupa i skupina stabala te pionirskih
sastojina događa na razini makroreljefa. Na pojas
osvajanja (širenja) nastavlja se pojas naseljavanja jedinki
munike. U pojasu naseljavanja razlučuju se zona
osvajanja i rubna zona uz šumu, tako da se na pojas naseljavanja
nastavlja pojas šume. Prirodno širenje munike
odnosno osvajanje novog staništa događa se upravo
u pojasu naseljavanja, a kao krajnji rezultat ovog pro


cesa je nastajanje mladih pionirskih sastojina munike.
U širem smislu dob i faza razvoja mlade sastojine munike
uključuje grupe i skupine biljaka u pojasu naseljavanja
i formiranje sklopljene mlade šumske sastojine u
užem smislu. Sa šumskouzgojnog stajališta mlađa dob
i stadiji razvoja na području naseljavanja obuhvaća četiri
morfološke kategorije i to: pojedinačne biljke i grupe
mlađeg pomlatka, grupe i skupine starijeg pomlatka
ili mlađeg mladika, veće skupine i manje sastojine starijeg
mladika i mlađe sastojine munike. Sve navedene
kategorije prirodno su nastale. Prirodno širenje, morfologija,
rast i formiranje biljaka ovise o utjecaju snijega,
mraza, divljači i stoke. Prve dvije kategorije imaju kržljav
izgled, dok u trećoj kategoriji započinje sklapanje i
etažiranje, zatim u četvrtoj kategoriji započinje izgradnja
mlade pionirske sastojine munike. Ovaj prirodni
proces sukcesije na izvanšumsko stanište, u pojasu naseljavanja,
predstavlja vrlo intenzivan i nezaustavljiv
način prirodnog širenja šuma munike na velika prostranstva
planine Čvrsnice i šireg područja Hercegovine,
koja su potencijalno gotovo predodređena za šume
munike. Ovaj proces, kao što je prikazano na slici 2,
započinje prirodno iz sjemena koje je, kao što je poznato,
relativno laganije i okriljeno, pa se stoga jakim
planinskim vjetrom lako raznosi po svim susjednim
površinama. Prema našim rezultatima proces prirodnog
širenja odvija se sporo, tako da je uz rub sastojine
trajao preko dvadeset godina, što je vidljivo iz grafikona
6 koji prikazuje tijek rasta u visinu srednjih plošnih
stabala u dobi i stadiju razvoja mlade sastojine. Iz ovoga
proizlazi kako je sjemenu i poniku munike na raspolaganju
tijekom vegetacije vrlo malo vremena za učvršćivanje
u raspoloživoj podlozi i rast. Postupnost razvojnih
stadija ima stepenast oblik, zato što se stabla
munike nižu od najmlađih u zoni osvajanja, ka starijima
prema rubu šume, tako da se od ruba šume prema
čistini susjednih staništa postupno širi krug sve mlađih
sastojina, koje su gušće uz rub šume, a sve rjeđe prema
otvorenom novom staništu. Pojas naseljavanja na primjeru
lokaliteta Varićak proteže se između pojasa šume
munike i pojasa planinskih livada, i to od 1.280 m


n. v. (pojas ruba šume munike) do 1.198 m n. v. (granica
pojasa planinskih livada) u razmaku od 560 m. Naime,
iz ovoga proizlazi da se prirodno širenje munike na
planini Čvrsnici odvija na razini makroreljefa.
Analizom razvojnog stadija mlađeg pomlatka i razvojnog
stadija mlađeg mladika (grafikon 1) utvrdili smo


3.875 stabalaca/ha s rasponom visina od 28 – 200 cm i
prosječnom visinom od 114 cm, te prosječnim visinskim
prirastom od 18,2 cm, odnosno 7.600 stabalaca/ha s rasponom
visina od 78 – 298 cm i prosječnom visinom od
188 cm, te prosječnim visinskim prirastom od 19,9 cm.
Prema tomu, broj stabalaca po hektaru je dovoljan, ali
rast u visinu nije tako intenzivan. To zapravo potvrđuje
svojstvo sporog rasta munike u ranijoj mladosti.