DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 28     <-- 28 -->        PDF

430




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 27     <-- 27 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429
SUMMARY: Forests of beech and fir in the mountains of north-western
part of the Pannonian valley in Croatia represent zonal communities of the
mountainous belt. They have a relatively rich floral composition in which species
of the order Fagetalia and its lower units have distinct prominence.
Covering about fifteen thousand hectares, they grow in humid-perhumid conditions
of temperate warm climate with a favourable precipitation pattern.
The geological-lythological structure is predominantly made up of silicate
rocks (sandstones, slates) with a dominant soil type of dystric cambisol with
acid reaction. In northern expositions they take up altitudes between 600 and
1,000 m, while in southern expositions they climb down to as low as 300 m.


Phytocoenological research and relevés of 40 plots were made in the main
distribution range of beech-fir forests on Macelj, Medvednica and Papuk, 25
of which will be presented in this paper. They have a relatively rich floristic
composition containing a total of 135 species. There is a prevalence of species
of the order Fagetalia and its lower units, of which species of the alliance
Aremonio-Fagion are particularly important (Table 1). The floristic composition,
ecological conditions, physiognomy and method of managing these
stands justify their classification into a separate association. It was named
Festuco-drymeiae-Abietetum (forest of beech and fir with fescue) according
to the most widely represented and sociologically important species Festuca
drymeia and the edifier fir (Abies alba). This clearly distinguishes it from
other beech and beech-fir associations within the alliance Aremonio-Fagion
and suballiance Lamio orvalae-Fagenion, to which it is subordinated. Abies
alba, Fraxinus excelsior, Cardamine trifolia, Lunaria rediviva, Geranium
robertianum, Galeopsis tetrahit, Cephalanthera damasonium and Glechoma
hirsuta are differentiating species of the association. It has been typologically
divided into two subassociations: at steeper, drier terrains and plateaux it is
festucetosum drymeiae, while at more humous, less acid, fresher and shadier
positions it is lunarietosum redivivae.


Comparative analyses have shown an independent nature of the association
in relation to other ones that occur in the montane beech belt of the Pannonian
part of Croatia and adjacent areas (Table 2).


Stands in the north-western part of Croatia, on Macelj and Medvednica,
are floristically richer and more diverse than those on Papuk – particularly in
species of the alliance Aremonio-Fagion. However, statistical analysis did not
justify their separation.


Key words: as. Abieti-Fagetum “pannonicum” s. l. , Festuco drymeiae-
Abietetum ass. nova, floral composition, vegetation of northern Croatia




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 23     <-- 23 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429
to govori o potrebi opširne analize bukovih i bukovo-jelovih
šuma sjeverozapadnoga dijela jugoistočne Europe,
za što je važan sastavni dio i ovaj rad.


Osobitosti bukovo-jelovih šuma na istraživanom
području. Bukovo-jelova šuma u panonskom dijelu
Hrvatske zonalna je zajednica, uglavnom na visinama
od 600 m naviše. To potvrđuje areal u vršnoj zoni Medvednice
i Papuka. Osim u vršnom dijelu jela se na sjevernoj
strani gorja spušta i niže u donje padine i jarke
gdje joj odgovaraju hidrološki, mikroklimatski i svjetlosni
uvjeti i često joj pogoduju više nego bukvi. Područje
jelovih šuma u Hrvatskoj ima srednju godišnju
temperaturu zraka od 5 do 8 °C, srednji ljetni minimum
iznosi 15,5 do 18 °C, optimum za postizanje kompenzacijske
točke iznosi između 14 i 20 °C. Jeli je potrebno
jako mnogo vlage. U njezinu hrvatskom dijelu areala
padne 1200 do 2000 m, a u jednom dijelu Dinarida i


Slika 4. Bukovo-jelove sastojine u Jovanovici na Papuku
Figure 4 Beech-fir stands on Papuk


do 4000. Jela je s obzirom na fotosintezu mnogo učinkovitija
vrsta u nepovoljnim svjetlosnim uvjetima od
bukve (Prpić i Seletković 2001). Sve navedeno
znači da je jela konkurentna barem koliko i bukva u većem
dijelu istraživanoga područja, a u zaoštrenijim
uvjetima u navedenom smislu i konkurentnija. Povoljni
su uvjeti za razvoj bukovo-jelovih šuma dakle na
visinama iznad 600–800 m na južnim stranama, na sjevernima
se spušta do 400, a u jarcima, donjim vlažnim
i sjenovitim padinama i niže. Takvi su uvjeti na sjevernim
padinama u sva tri gorja, a za pridolazak u vršnim
je zonama posebno važno da to nisu strmi, uski, kupasti
vrhovi i hrptovi, već širi, razvučeni, blaži vrhovi
kakva je Medvednica i u kojoj su najljepše šume istraživanoga
područja. Nasuprot tomu zanimljivo je da na
zapadnom Papuku, i to u siračkom dijelu Javornika
(sliv potoka Krnjajac), jelove sastojine rastu na hrpto


vima i padinama u kontaktnoj zoni
s acidofilnim šumama hrasta kitnjaka
na visini od 550 do 700 m, a
nema ih na najvišim vrhovima Metli
i Javorničkom vrhu. To su vrlo
izloženi i suhi vrhovi pa je to vjerojatno
razlog da tamo jela nije konkurentna,
a često se, kao i na Maclju,
iznad nje javlja na tim suhim
grebenima i vrhovima hrast kitnjak.
O tome Šafar (1964) za Macelj
piše: “Staništa bukve i jele nalaze
se u uvalama i njihovim padinama
te su hladnija i vlažnija, svježija.
Jasno je da higrofilnijoj i termofobnijoj
jeli više odgovaraju
svježija staništa te se na njima
može bolje održavati nego na sušim
staništima koje indicira prisustvo
hrasta kitnjaka.” No tu obvezatno
moramo uzeti u obzir i antropogeni
utjecaj jer se upravo na Papuku
pokazalo da se gospodarskim
utjecajem proširuje areal jele. Načinom
prijašnjega gospodarenja
stvarala se startna prednost jeli, podižu
se mladi vitalni jelici s premalo
bukve. To je i sada aktualno na
onom dijelu na kojem se još ne gospodari
preborno.


Bukovo-jelove sastojine uglavnom
nisu edafski uvjetovane. Pedološka
istraživanja utvrdila su na
različitim visinama iste tipove tala
sličnih svojstava, a jela je samo u
klimatskim odnosima kakvi joj odgovaraju.
Edafsko-geomorfološki
su na Maclju uvjetovane neke po




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 22     <-- 22 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429
pilosa i druge. Osim u pridolasku vrsta razlike su u
pokrovnim vrijednostima: u našim sastojinama “fagetalne”
su vrste veće pokrovne vrijednosti, primjerice
Fagus sylvatica 6864 prema 567. To potvrđuje Koširove
tvrdnje o razlikama asocijacija i jasno je zašto su
tako statistički odvojene (slika 3).


Slovenski autor Cimperšek (1988) istraživao je bukove
šume na Maclju pa smo usporedili i njegove rezultate.
On je utvrdio asocijaciju Festuco drymeiae-
Fagetum; u njoj potpuno prevladava bukva, jela se javlja
tek u nekoliko snimaka. Autor asocijaciju podređuje
ilirskoj svezi Aremonio-Fagion, a za pridolazak jele u
bukovim sastojinama Maclja utvrđuje “da se jela javlja


u hladnijim položajima, a pojedinačna su nalazišta
skromni ostaci njezine nekadašnje postglacijalne rasprostranjenosti.
Jela je vrsta sredogorja, premda se na
panonskom rubu zbog zaoštrenih mikroklimatskih razlika
i inverzija spušta do dna dolina”. Usporedba flornoga
sastava također upućuje na razlike. U Cimperšekovih
39 snimaka mnogo je manja pokrovnost vrsta
sveze Aremonio-Fagion, a u odnosu na istraživane sastojine
izostaju ili su rijetke Aremonia agrimonoides,
Fraxinus excelsior, Actaea spicata, Lunaria rediviva,
Veronica montana, Polystichum aculeatum, Ranunculus
lanuginosus, Adoxa moschatellina, Hepatica nobilis
i naravno jela. U Cimperšekovim snimcima u odnosu
na naše pridolaze Vicia oroboides, Thalictrum aquilegiifolium,
Haquetia epipactis i vrste iz sloja drveća
Carpinus betulus, Quercus petraea, Castanea sativa,
Tilia platyphyllos i Prunus avium. Razlike su uočljive
ako se usporede i samo naših pet snimaka s Maclja.
Sigurno je da su one dijelom uvjetovane i pristupom
istraživanjima jer smo mi snimali u sklopljenim odraslim
sastojinama s prilično ravnomjernim udjelom bukve
i jele. U vezi s Cimperšekovim istraživanjima poslije
je u radovim slovenskih fitocenologa prevladao stav
da se tu radi o asocijacijama Vicio oroboidi-Fagetum i
Polysticho setiferi-Fagetum.


U pretpanonskom slovenskom prostoru Zupančič i
dr. (2000) opisali su asocijaciju Polysticho setiferi-Fagetum
u koju su uključili i dio Cimperšekovih snimaka
s Maclja. Tu smo asocijaciju uspoređivali s našim kolinskim
i submontanskim bukovim šumama na Bilogori,
Požeškoj gori i Kalniku (Vuk e l ić i dr. 2005) i
utvrdili veliku sličnost, no ta istraživanja nismo još
okončali. Usporedba zajednice koju su opisali slovenski
autori, i to subasocijacije luzuletosum albidae varijanta
Abies alba (10 snimaka), i naših 25 također pokazuje
razlike. Sa stupnjem udjela većim od II u našim
bukovo-jelovim šumama dolaze sljedeće vrste koje
nisu navedene u usporednim snimcima iz Slovenije:
Cardamine enneaphyllos, Lamium orvala, Aremonia
agrimonoides, Cardamine waldsteinii, Actaea spicata,
Geranium robertianum, Impatiens noli-tangere, Cardamine
impatiens, Ranunculus lanuginosus, Veronica


montana, Adoxa moschatellina, Pteridium aquilinum,
Fragaria vesca i Galeopsis tertrahit. Znatno su stalnije
i s većom rasprostranjenošću Fraxinus excelsior, Sambucus
nigra, Lunaria rediviva, Lamium galeobdolon,
Epilobium montanum, Paris quadrifolia, Polygonatum
multiflorum i Glechoma hirsuta. Glede zastupljenosti
pojedinih vrsta navodimo primjer jasena (Fraxinus excelsior).
On ima u našoj zajednici pokrovnu vrijednost
549 (po slojevima 221 drveće, 284 grmlje, 44 prizemno
rašće) prema 34 u Polysticho setiferi-Fagetum,
Sambucus nigra 153 prema 3, Lunaria rediviva 1012
prema 109 itd. S druge strane u zajednici Polysticho
setiferi-Fagetum luzuletosum albidae var. Abies alba


r:vrste Castanea sativa, Vicia oroboides i Dryopteris ex
pansa dolaze sa stupnjem udjela II iako nisu navedene
u snimcima bukovo-jelovih šuma iz savsko-dravskoga
međuriječja Hrvatske. Kao i kod ostalih niže rasprostranjenih
bukovih zajednica, veći je udio vrsta iz šuma
u kojima su edifikatori hrast kitnjak, obični grab, pitomi
kesten i druge vrste.


U Sloveniji je još i Puncer 1980. opisao subpanonske
bukovo-jelove šume (Abieti-Fagetum praepannonicum


n. nud.) siromašne vrstama na karbonatnim tlima na
vapnencima i dolomitima (Boč, Bohor, Konjiška gora).
Na temelju dosadašnjih spoznaja ističemo važnost
detaljne usporedbe sa sličnim zajednicama u Bosni i
Hercegovini. U ekološko-vegetacijskoj rajonizaciji Bosne
i Hercegovine (S t e fa n o vić i dr. 1983) u sjevernoj
Bosni u pripanonskoj oblasti u sjeverobosanskom području
bukovo-jelove šume bez smreke rastu na Majevici,
a u sjeverozapadnom bosanskom području na Kozari,
koja je samo 60 km jugozapadno od Papuka, a spuštaju
se i do 250 m (B e u s 1997). Autori ih ističu kao
klimatske regionalne eksklave u heterogenim edafskim
uvjetima, a mi nažalost nemamo snimke s Kozare. Beus
(1980) na peridotitu i serpentinu u Bosni ekološki, gospodarski
i po flori luči takve bukovo-jelove šume od
onih na drugim supstratima na kojima dolazi i smreka.
U jugoistočnoj Bosni na nekarbonatnim supstratima rastu
slične sastojine asocijacije Fago-Abietetum Stefanović
1964. One dopiru i do 1550 m (Vranica, Ljubišnja).
U njihovu sastavu redovito je značajna smreka, a u
odnosu na naše istraživane sastojine veći je udio acidofilnih
vrsta (Vaccinium myrtillus, Luzula luzulina, Hieracium
sylvaticum, Festuca heterophylla, Maianthemum
bifolium, Orthilia secunda, Galium rotundifolium i
druge). Barudanović (2003) opisuje pak dio ovih sastojina
kao zajednicu “hladnih suhih bukovo-jelovih šuma
(Festuco drymeiae-Fagetum as. nova excl. Abieto-Fagetum
moesiacae Bleč. et Lkšić 1970 p.p. in Lkšić 1979,
hom. Cimperšek 1988)” na nadmorskim visinama do
1400 m i s flornim sastavom koji se razlikuje od sastojina
u Hrvatskoj. Vojniković (2006) istražuje bukovo-jelove
sastojine na silikatima, ali su u flornom sastavu
sličnije našim dinarskim bukovo-jelovim šumama. Sve




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 21     <-- 21 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429
U sintetskoj tablici 2 uspoređeno je međusobno
osam asocijacija s izvornim imenima u originalnim radovima.
Prve četiri kolone prikazuju zajednice iz Hrvatske,
i to prva kolona Pelcerove snimke (u Cestar i dr.
1979) bukovih šuma montanskoga pojasa slavonskoga
gorja, druga Baričevićeve snimke submontanskoga i


e su
montanskoga pojasa Požeške gore i Bilogore, treća Tri


i Bil
najstićev i dr. (1999) opis bukovih šuma slavonskoga
gorja i četvrta 25 Horvatovih snimaka iz 1938. Horvatovi
snimci prikazuju asocijacije Lamio orvalae-Fagetum
Hacquetio-Fagetum, te je ukupno 95 snimaka iz
Hrvatske dobra osnova za usporedbu. Snimci iz Slovenije
nastali su poslije kad su asocijacije bile prilagođene
novim nomenklaturnim pravilima, pa je i usporedba
preciznija. Kolona pet pokazuje 16 snimaka submontanskih
bukovih šuma jugoistočne Slovenije (Zupančič i dr.
2000), kolona šest 39 Cimperšekovih snimaka (1988)
bukovih šuma na slovenskoj strani Maclja i kolona sedam
predstavlja 8 snimaka Živka Košira (1994) s prevlašću
jele u jugoistočnoj Sloveniji. U osmoj koloni prikazano
je 25 snimaka iz ovih istraživanja. Detaljnu analizu
nije moguće prikazati zbog ograničenosti prostora
te ćemo samo istaknuti najvažnije razlike.
Već gruba usporedba pokazuje da su u bukovo-jelovim
šumama u odnosu na ostale zajednice s prevlašću
bukve u savsko-dravskom međuriječju Hrvatske vrlo
jasne razlikovne vrste Abies alba, Fraxinus excelsior,
Doronicum austriacum, Adoxa moschatellina, Petasites
albus, Rubus idaeus, Cardamine trifolia, Daphne
laureola, Lamium orvala i Sorbus aucuparia regionalno.
Nešto slabije prema snimcima s Medvednice, ali
izraženo prema sastojinama iz slavonskoga gorja značajne
su razlikovne vrste Lunaria rediviva, Actaea spicata,
Gentiana asclepiadea, Senecio ovatus i Cardamine
waldsteinii. Prema Horvatovim sastojinama s Medvednice
i sjeverozapadne Hrvatske jasna razlikovna
vrsta je Festuca drymeia, a prema Carici pilosae-Fagetum
to su Prenanthes purpurea, Epilobium montanum,
pa čak i Aremonia agrimonoides. S druge strane,
u tim su zajednicama značajno rasprostranjene, a u bukovo-
jelovim ne pridolaze ili su vrlo rijetke Vicia oroboides,
Cruciata glabra, Epimedium alpinum, Helleborus
dumetorum, Lathyrus vernus, zatim Carpinion i
vrste niže rasprostranjenih ili termofilnijih šuma Carpinus
betulus, Acer campestre, Prunus avium, Vinca
minor, Rosa arvensis, Stellaria holostea, Crataegus
monogyna, Ajuga reptans, Veronica chamaedrys, Fraxinus
ornus, Cornus sanguinea i sam hrast kitnjak. Zaključno
u tablici 2 uočava se tridesetak vrsta koje obostrano
razlikuju bukovo-jelove od bukovih šuma područja
između Save i Drave u Hrvatskoj. Pomnija analiza
pokazuje jasniju diferenciranost i samostalnost
nove asocijacije nego što je to slučaj s ostalim bukovim
asocijacijama koje smo analizirali 2002. godine (Vuk
el i ć i dr. 2002).


Navedene florne i sociološke razlike, ekološki uvjeti
(od nadmorske visine do klime), fizionomija, način
gospodarenja koji će trajno ostaviti pozitivan trag na
sastav, biološka raznovrsnost i razvoj panonskih bukovo-
jelovih šuma razlog su da se odrede na razini asocijacije
i odvoje od bilo koje zajednice s prevlašću bukve
iz njihova okružja. One su opravdano izdvojene na tu
razinu i može se, ovisno o shvaćanju autora, samo raspravljati
o njihovoj nomenklaturi, sinsistematskoj pripadnosti,
raščlambi i drugim pojedinostima.


U fitocenološkom definiranju istraživanih sastojina
rubnoga dijela panonske nizine usporedili smo ih sa
sličnim ili srodnim sastojinama u susjednim područjima
koje su opisivali strani autori. Tu se u prvom redu misli
na radove slovenskih autora (Cimperšek 1988, Koš
i r 1994, Z u p a n či č i dr. 2000) te na opise bukovo-jelovih
šuma na nekarbonatnim supstratima u susjednoj
Bosni i Hercegovini (Stefanović 1964, Beus 1980,
1996, Barudanović 2003, Vojniković 2006. i
drugi). Koš i r (1994) opisuje dvije jelove zajednice na
kiselim supstratima na slovenskoj strani Maclja. Jedna
od njih je vrlo važna za usporedbu s našim bukovo-jelovim
sastojinama. Košir donosi osam snimaka asocijacije
Polysticho setiferi-Abietetum, od kojih pet potječe s
Maclja (slika 3, snimci 26–33). Iz statističke usporedbe
snimaka vidljivo je da su velike razlike i da ne pripadaju
istoj asocijaciji. Koširova je zajednica edafski uvjetovana,
autor naglašava njezinu opredijeljenost tipu “Abietetum”,
bukva je slabo konkurentna i ograničeno se razvija,
a i sam autor uspoređujući ih s 3 snimka bukovo-jelovih
šuma na Medvednici, koje je 1938. objavio I. Horvat,
ističe: “U Hrvatskom zagorju i na Medvednici I.
Horvat opisao je gorsku bukovu šumu s jelom (Fagetum
croaticum boreale montanum abietetosum), koju su
neki autori imenovali kao (pred)panonsku jelovo-bukovu
šumu. Zajednica je opisana na visini od 850 do 1000
m n. v. na strmim nagibima i silikatnoj podlozi. Autor
navodi da je ta zajednica sjevernoga dijela Hrvatske na
silikatnoj podlozi i da se teško može usporediti s jelovobukovim
šumama na karbonatnoj podlozi u južnom dijelu
Hrvatske. Usporedba među zajednicama Polysticho
setiferi-Abietetum i Fagetum (boreale) abietetum moguća
je na temelju afiniteta i prezentnosti (3 snimka za Fag.
/boreale/ abietetosum). Afinitet je 19 postotan i upućuje
na potpunu samostalnost obje zajednice” (Košir 1994).


U našim sastojinama dolaze vrste Glechoma hirsuta,
Cardamine trifolia, Cardamine enneaphyllos, Polystychum
aculeatum, Geranium robertianum, Veronica
montana, Platanthera bifolia, Hepatica nobilis, koje
nisu registrirane u Koširovim snimcima. S druge strane
u sastojinama u Hrvatskoj nisu zabilježene Picea
abies, Cardamine polyphylla, Hieracium sabaudum,
Festuca heterophylla, Hacquetia epipactis, Luzula pilosa,
Veronica urticifolia, Maianthemum bifolium, a
rjeđe su Castanea sativa, Daphne mezereum, Carex




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 20     <-- 20 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429
Pyrus pyraster 1 . 1 1 . . . .
Ilex aquifolium 1 . . 1 . . . 1
Euonymus latifolia 2 1 1 2 . 1 2 1
Hedera helix C 2 2 3 4 5 3 4 3
Anemone nemorosa . 5 1 4 . 1 2
Platanthera hifolia 2 . 2 1 1 1 . 2
Hepatica nohilis . 1 2 1 . . . 2
Moehringia trinervia . 2 . 1 1 . . 1
Carex digitata . 1 1 3 1 . 1 1
Convallaria majalis . . . 2 1 1 . 1
Vinca minor 2 . 1 . . . . .
Anemone ranunculoides 2 . . 1 . . . .
Quercetalia rob.-petraeae sp.
Genista tinctoria B . . 1 . . 1 .
Pteridium aquilinum C . 2 2 3 3 2 . 2
Hieradum racemosum . . 2 . 1 . . 1
Viola riviniana . . . . . 2 . .
Mdampyrum pratense . . 1 . . . 2 .
Vaccinio-Piceetea species
Sorbus aucuparia . . . . . . . 1
Oxalis acetosella C 1 1 1 2 2 2 5 4
Aposeris foetida 2 1 1 3 1 2 1 1
Luzula luzuloides . . 2 2 4 4 4 3
Dryopteris dilatata . . . . . . . 2
Hieracium sylvaticum . . 1 2 2 . 5 2
Solidago virgaurea 2 . 1 2 1 . 3 1
Luzula sylvatica . . 1 . . . . 1
Vaccinium myrtillus . . . . 1 1 . .
Luzula pilosa . 1 1 1 1 . 3 .
Calamagrostis arundinacea 2 . . . . . 2 1
Adenostyletalia species
Dryopteris fllix-mas C 2 3 4 3 4 3 5 5
Athyrium filix femina 3 1 3 1 5 4 5 5
Aconitum vulparia . . . 3 . . . 1
Milium effusum 1 1 1 1 . 1 . 1
Dryopteris carthusiana . . 1 . 1 . 3 1
Thelypteris dryopteris . . . . . . 2 .
Senecio ovirensis . . . 2 . . 2 .
Silene dioica . . . 1 . 1 1 .
Dryopteris X tavelii . . . . 1 . 1 .
Other species .
Quercus robur A . . . . . . 2 .
Populus tremula 1 . . . 1 . . .
Rubus sp. B . . . 5 . . . .
Crataegus sp. . . . 3 . . . .
Sambucus nigra+ racemosa . . . 3 . . . .
Salix caprea . . . . . . 2 .
Acer tataricum 2 1 1 . . . . .
Rubus hirtus C 4 5 5 . 4 3 4 5
Fragaria vesca 4 2 2 3 . 1 . 2
Eupatorium cannabinum . . . 1 2 2 .
Hypericum hirsutum . . . . 1 1 .
Alliaria petiolata . 1 . . . .
Chrysosplenium alternifolium . . . 1 . 2
Atropa bella-donna . . . . 1 2 .
Urtica dioica 1 1 . 1 . 2
Ajuga reptans 4 3 2 1 1 2
Geranium phaeum . . 1 . . . .
Asplenium viride . . . . 1 . 1 .
Chelidonium majus . . . . . .
Polypodium vulgare . . 1 . 1 . .
Galium aparine 1 1 . . . . . .
Ranunculus ficaria . 1 . 1 . . . .
Listera ovata . 1 . 2 . . . .
Glechoma hederacea 2 . . . . . . .
Platanthera chlorantha . 2 . . . . . .
Hieracium sp. . . . . . 3 . .




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 19     <-- 19 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429
Salvia glutinosa 2 2 2 4 3 4 3
Symphytum tuberosum 3 3 4 1 2 2 2
Scrophularia nodosa 1 1 1 3 2 2 2
Polygonatum multiflorum . 3 4 1 2 3 3
Epilobium montanum 3 . 1 1 1 3 3
Melica uniflora . 3 2 . 2 3 4 2
Carex sylvatica 4 3 3 3 2 3 2 2
Pulmonaria ojftcinalis 3 4 2 4 1 2 1 2
Euphorbia dulcis . 2 2 3 3 . 3 2
Asarum europaeum 2 2 2 3 1 1 5 2
Euphorbia amygdaloides 3 4 4 1 1 1 2
Paris quadrifolia . 1 . 4 1 1 1 2
Aruncus dioicus . . 1 . . .
Lilium martagon . 1 . 4 . 1 1
Stachys sylvatica . 1 . . . . .
Brachypodium sylvaticum . . 2 1 . 1
Carex pendula 1 . . . . .
Galium sylvaticum 3 1 3 2 2 2
Corydalis solida . . . 1 . . .
Campanula trachelium . 2 . 1 2 1 2
Geum urbanum . . . . . .
Heracleum sphondyllium 1 . 4 . 1 .
Carex pilosa . 5 2 2 1 4
Epipactis helleborine 2 . 1 1 . .
Festuca gigantea . . . 1 . . .
Neotia nidus avis . . 1 1 . .
Phyteuma spicatum . . . 2 . 1 1
Allium ursinum . . . 1 . . .
Melica nutans 3 . . 1 . . . .
Festuca altissima . . . . 1 . 1 .
Phyllitis scolopendrium . . . 2 1 . .
Scilla bifolia . . . 2 . . . .
Aegopodium podagraria 1 . 2 . . 2 .
Corydalis cava . . . 3 . . . .
Lysimachia nemorum . . . . . . 2 .
Cephalanthera rubra . . . . 2 . . .
Myosotis sylvatica . . . . . . 2 .
Quercetalia pubescentis sp.
Tilia tomentosa A . . 2 . . . . .
Tilia tomentosa B . . 5 . . . . .
Fraxinus ornus A . . . . 2 . 2 1
Fraxinus ornus B,C 2 1 1 2 1 2 1 .
Sorbus torminalis A . . . . . . . 1
Sorbus torminalis B . . 1 . . 1 . .
Acer obtusatum A . . . 1 . . . .
Acer obtusatum B,C . . . 1 . . . .
Sorbus aria B . . . 2 . . . .
Viburnum lantana . . . 2 . . .
Tamus communis C . 2 1 3 2 1 . 1
Lathyrus niger . . 1 1 1 1 .
Campanula persicifolia . . 1 . . . . 1
Cephalanthera longifolia . 4 1 . 3 . . 1
Potentilla micrantha . 1 1 1 . . . 1
Melittis melissophyllum . 1 2 1 . 1 . 1
Carex flacca . 1 1 . 1 . . .
Tanacetum corymbosum . 1 . 1 . . . .
Querco-Fagetea species
Acer campestre A 1 . 1 1 . . 2 .
Acer campestre B,C 1 3 2 2 . . 2 1
Corylus avellana A . . . 1 . . . .
Corylus avellana B 3 2 1 3 . 1 5 3
Malus sylvestrisMalus sylvestris
A
B
.
.
.
.
.
.
1
1
.
.
.
.
.
.
.
.
Euonymus europaea B . 1 2 1 . . . .
Ligustrum vulgare . 1 1 1 . . . .
Crataegus monogyna 3 1 1 . . . . .
Clematis vitalba 3 1 1 3 2 1 2
421




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 18     <-- 18 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429


Abies alba B,C . . 1 1 4 . 5 5
Galium rotundifolium C . . . . . . 2 1
Stellaria nemorum . . . . . . 2 1
Impatiens noli tangere . . . . . . 4 2
Cardamine impatiens . . . . . . 2 2
Adoxa moschatellina . . . 1 . . 2 2
Picea abies A . . . 1 . 1 4 .
Picea abies B,C . . . . Ć 1 2 .
Cardamine polyphylla C . . . 1 . . 3 .
Hieracium sabaudum . . . . . . 4 .
Festuca heterophylla . . . . . . 3 .
Maianthemum bifolium . . . . . . 2 .
Veronica urticifolia . . . . . . 2 .
Asplenium trichomanes . . . . . . 2 .
Cardamine enneaphyllos . . 4 . 2 . 2
Polystichum aculeatum . . . 3 1 . . 1
Fraxinus excelsior A . . . . . . 2 1
Fraxinus excelsior B,C . . 1 1 2 . 2 4
Cardamine trifolia C . . . 1 1 1 . 3
Glechoma hirsuta . 2 1 2 1 . 3
Lunaria rediviva . . . 2 1 . 1 3
Geranium robertianum . 1 . 1 . 1 . 2


Cephalanthera damasonium . . 1 2 1 . . 2


Galeopsis tetrahit . 1 1 . . . . 2
Veronica montana 2 1 1 . . . . 2
Asperula taurina . . . . . . . 1
Aremonio-Fagion species


Ruscus hypoglossum B 2 2 2 3 1 1 2 2
Staphylea pinnata B,C . 1 . 2 . . 1 .
Lonicera caprifolium . . . 1 . . .
Cyclamen purpurascens C 2 . 1 5 2 2 2 4
Knautia drymeia 2 1 1 . 1 2 1
Helleborus odorus . . 1 . 1 1
Euphorbia carniolica 1 . 1 1 .
Helleborus dumetorum 2 . 1 1 .
Primula vulgaris 2 . 1 . 1 1 .
Galanthus nivalis . 1 . 3 . . .
Helleborus niger . . 1 1 . . .
Isopyrum thalictroides . 1 . 2 . . .
Fagetalia species
Fagus sylvatica A 5 5 5 5 5 5 4 5
Fagus sylvatica B,C 5 5 5 5 5 4 5 4
Acer pseudoplatanus A 2 1 1 2 3 . 3 1
Acer pseudoplatanus B,C 1 3 2 4 5 . 5 4
Ulmus glabra A . . . 2 2 1 1
Ulmus glabra B,C . 2 2 2 2 1 2
Tilia cordata A 1 . . . 1 . 3
Tilia cordata B . 2 1 . 3 . .
Prunus avium A 1 2 1 . 1 1 3
Prunus avium B,C 1 4 2 2 3 3 2
Acer platanoides A . 1 1 1 2 3 2
Acer platanoides B,C . 2 1 4 3 5 2 2
Tilia platyphyllos A . . . . . 1 . .
Tilia platyphyllos B,C . . 1 1 . 2 . .
Taxus baccata A . . . . . . 2 .
Sambucus nigra B 1 1 1 . 2 2 5 3
Daphne mezereum 1 1 1 5 2 2 3
Lonicera alpigena . . . 2 . . .
Galium odoratum C 4 5 4 5 5 4 5 5
Cardamine bulbifera 2 4 3 5 2 5 2
Mycelis muralis 4 3 2 3 2 3 2
Lamium galeobdolon 4 4 3 1 . 1 5
Sanicula europaea 3 2 1 3 4 3 5
Mercurialis perennis 1 1 1 4 4 3 4
Viola reichenbachiana 3 5 4 3 4 . 2 4
Prenanthes purpurea 2 1 1 2 3 3 4 3
Circaea lutetiana 1 3 3 1 2 2 4 3




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 17     <-- 17 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429
Samostalnost i usporedbe asocijacije Festuco cijacije Carici pilosae-Fagetum Oberdorfer 1957 oddrymeiae-
Abietetum. Za opis nove asocijacije nužna je nosno Festuco drymeiae-Fagetum s.l., ovisno o shvausporedba
sa šumama sličnima po flori na istraživa-ćanju autora (Tr i na j s ti ć i dr. 1999, B a r ič e vi ć
nom i susjednim područjima. To se odnosi na bukove 2002, Vukelić i Baričević 2003, Škvorc 2006).
šume u panonskom dijelu Hrvatske, gdje se bukovo-je-U Sloveniji to su zajednice koje su opisane kao Festulove
šume pojavljuju kao otoci, te za područje sjevero-co drymeiae-Fagetum Magic 1968 (Cimperšek
istočne Slovenije i sjeverne Bosne. U fitocenološkom 1988), Polisticho setiferi-Abietetum Košir 1994 (K o smislu
to su u prvom redu sastojine koje su opisivane š i r 1994) i Polysticho setiferi-Fagetum (Zu p a nč ič i
pod imenima Vicio ororboidi-Fagetum (I. Ht. 1938) dr. 2000). Većinu je bilo dostatno analizirati na temelju
Pocs et Borhidi in Borhidi 1960 (Baričević 2002, usporedbe stupnja udjela, dok smo Koširovu uspoređiVukelić
i Baričević 2003, Škvorc 2006) i aso-vali i statistički.


Tablica 2. Usporedba flornoga sastava asocijacije Festuco drymeiae-Abietetum i srodnih sastojina iz sjeverne


Hrvatske i Slovenije
Table 2 Comparison of floristic composition of the association Festuco drymeiae-Abietetum and related stands


from northern Croatia and Slovenia


Carici Festuco Fag. sylv. Festuco Festuco


Asocijacija Asperulo-Pol. setiferi-Pol. setiferi


pilosae-drymeiae-croat. bor. drymeiae-drymeiae-


Association: Fagetmn Fagetum Abietetum


Fagetum Fagetum montanum Fagetmn Abietetum
Cestar Trinajstić Baričević 2002, Vukelić et


Izvor I. Horvat Zupančič Cimperšek Kosir


et al. et al. Vukelićet al. Baričević


Literary source: 1938 et al. 2000 1988 1994


1979 1999 2005 2007
Broj snimaka


20 10 40 25 16 39 8 25


Number of releves:
Požeško


Područje Slavonsko Slavonsko SZ SI SI Panonsko


gorje, Macelj


Region: gorje gorje Hrvatska Slovenija Slovenija gorje


Bilogora
Broj kolone


1 2 3 4 5 6 7 8


Number of column:
Florni sastav
Floral composition:


Assoc. different. spec.
Cornus sanquinea B 2 1 1 2 . . . .
Cornus mas 1 1 1 2 . . . .
Stellaria holostea C 1 4 1 1 . . . .
Epimedium alpinum 2 1 2 1 . . . .
Rosa arvensis 2 2 2 4 . . . .
Erythronium dens-canis . 2 1 2 . . . .
Arum maculatum 1 2 1 4 . 1 . .
Lathyrus vernus . 3 4 4 1 . Ć Ć
Vicia oroboides 3 1 1 4 2 2 . .
Cruciata glabra 2 2 1 1 1 1 . .
Veronica chamaedrys 3 1 1 2 1 1 . .
Carpinus betulus A 2 2 2 2 4 3 3 .
Carpinus betulus B,C 1 4 2 2 3 2 2 1
Quercus petraea A 2 3 4 1 2 3 2 .
Quercus petraea B,C . 1 2 2 2 1 . 1
Festuca drymeia C . 4 5 . 4 5 4 5
Cardamine waldsteinii . . . 2 1 1 5 3
Senecio nemorensis+ovatus . 1 . 3 1 3 5 5
Daphne laureola . . . 2 1 1 1 1
Doronicum austriacum . . . 1 1 2 4 2
Gentiana asclepiadea . Ć Ć 2 2 3 3 3
Lamium orvala . . . 4 . 1 4 2
Aremonia agrimonoides . . . 2 . . 1 2
Actaea spicata . Ć . 3 . . 3 2
Ranunculus lanuginosus . . . 2 . . 2 2
Hacquetia epipactis . . . 4 1 1 2
Polystichum setiferum . Ć Ć . 2 3 5 4
Petasites albus . . . . 2 2 5 3
Rubus idaeus . . . . 2 2 4 3
Castanea sativa A . . 1 . 1 2 4 .
Castanea sativa B,C . 1 1 . 2 2 3 .
Abies alba A . . 1 . 2 . 5 5




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 16     <-- 16 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429
rom Beusom iz Sarajeva zaključili smo da se tu lako
mogu priključiti vrste Tilia tomentosa, Waldsteinia geoides,
Lychnis coronaria, Viola suavis i druge s težištem
rasprostranjenosti u submontanskim i montanskim, subpanonskim
i sličnim bukovim šumama. Središte je te
podsveze sjeverna Hrvatska, južna Mađarska, granična i
slična područja. Druga je mogućnost uspostavljanje samostalne
sveze s istim značajkama, no nedostaju povijesne,
ekološke i florne posebnosti koje ima primjerice
sveza Aremonio-Fagion.


Ovaj se prijedlog dosta dobro podudara s Fukarekovim
(1977) razmatranjima i prijedlogom u kojem je spomenuto
područje označio kao cirkumpanonsko u okviru
regionalne geografske podjele sveze bukovih šuma jugoslavenskoga
područja (istočnoslovensko, zapadnohrvatsko,
Slavonija, sjeverna Bosna, sjeverozapadna Srbija
i Mecsek u Mađarskoj). Autor uz provizornu kartu
rasprostranjenosti jele navodi gorja njezine rasprostranjenosti,
ističući da raste u višim područjima i da se
nerijetko na sjevernim stranama spušta niže. Raste s
bukvom i često s gorskim jasenom ili lipama, okružena
je montanskim ili submontanskim bukovim šumama.
Slično Marinček (1994) označuje subpanonsku regiju
ilirske florne provincije, a sjeverno od Save u slavon


skom gorju (Papuk) pojavljuju se šume sveze Aremonio-
Fagion u otočnim eksklavama. Posljednja istraživanja
bukovih i bukovo-jelovih šuma u Bosni i Hercegovini
(Barudanović 2003, Vojniković 2006) pokazuju
rasprostranjenost sličnih sastojina u kojima više nema
mnogih zapadnodinarskih ilirskih vrsta, pa će biti potrebno
usporediti slične sastojine i odrediti adekvatnu
sistematiku. Pokažu li se veće razlike i kompaktnost pridolaska
vrsta na većem području, nije isključena ni potreba
uvrštavanja nove sveze.


U ovoj raščlambi često može biti odlučujuće shvaćanje
autora o sociološkoj pripadnosti pojedinih vrsta.
Tako je, primjerice, za interpretaciju ovoga rada vrlo
važno opredjeljenje pripadnosti brdske vlasulje (Festuca
drymeia) i čekinjaste paprati (Polystichum setiferum).
Mi smo prihvatili stav po kojem su to ilirske vrste
2. reda koje su svojstvene svezi Aremonio-Fagion
(B o r h id i 1963, Z u pa nč i č i dr. 2000. itd.).


Zaključno, za sinsistematski položaj panonskih bukovo-
jelovih šuma utvrđujemo da sastojine sjeverozan
dobr


padne Hrvatske imaju prilično
oo dobru rasprostranjenost
. nji


vrsta sveze Aremonio-Fagion. U
UU njima naravno izostaju
mnoge vrste ilirsko-dinarskoga areala, ali je rasprostranjenost
ostalih dosta visoka. Uspoređujući neke druge


asocijacije unutar sveze Aremonio-Fagion,
primjerice subpanonske bukove
šume Polysticho setiferi-Fagetum (Zupančič
i dr. 2000), uočavamo da imaju
manju rasprostranjenost vrsta sveze Aremonio-
Fagion, a ipak su joj podređene.
U toj asocijaciji raste 9 vrsta sveze Aremonio-
Fagion prema 13 u panonskoj
bukovo-jelovoj šumi, a pokrovna vrijednost
bez prevladavajuće vrste Festuca
drymeia iznosi 402 naprama 989 u našoj
asocijaciji. Ovdje napominjemo da je
zbog već istaknutih flornih i drugih razlika
cijeli areal istraživane zajednice
moguće u fitogeografskom smislu potpunije
definirati. S obzirom na rezultate
poljskih autora W. i A. Matuszkiew
ic z (1981) i praksu slovenskih fitocenologa
moguće je istraživano područje
fitogeografski dobro raščlaniti, izdvojiti
geografske i ekološke varijante. No za to
je potreban opsežniji materijal i razmatranje
sastava ostalih zajednica na istraživanom
području. Ta će analiza pokazati
i eventualnu potrebu razdvajanja ove
asocijacije na jednu ilirsku sjeveroza


Slika 3. Rezultati statističke analize 25 snimaka as. Festuco drymeiae-Abietetum padnu i drugu srednjoeuropsku istočnu
(a-lunarietosum redivivae, b-festucetosum drymeiae) i 8 snimaka as. Polys


(papučku). Na temelju materijala kojim


ticho setiferi-Abietetum Košir 1994 (c) iz Slovenije


raspolažemo i na temelju statističke ana


Figure 3 Results of statistical analysis of 25 relevés of the ass. Festuco-drymeiae-
Abietetum (a-lunarietosum redivivae, b-festucetosum drymeiae) and 8 rele-lize 25 snimaka (slika 3) takav zaključak
vés of the as. Polysticho setiferi-Abietetum Košir 1994 (c) from Slovenia nije moguć.




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 15     <-- 15 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429
raščlambi asocijacije i razlici u staništu. U fitogeografskom
smislu areal bukovo-jelove šume nije uvijek homogen
pa se mogu lučiti regionalne razlikovne vrste,
primjerice za zapadni dio areala Lamium orvala, za
istok Asperula taurina i slično.


Nomenklaturno određenje. Smatramo da je panonske
bukovo-jelove šume najuputnije imenovati po
brdskoj vlasulji (Festuca drymeia) i jeli (Abies alba).
Festuca drymeia jasno obilježava cijeli areal zajednice
i vrsta je s najvećom pokrovnošću, daje poseban fizionomski
karakterkar prizemnomu sloju i većinom je vezana
uz ekološke uvjete, a manje uz antropogeni utjecaj
i otvaranje sklopa kao što je Rubus hirtus. Od drveća
bukva nije mogla biti uzeta u obzir jer je ime Festuco
drymeiae-Fagetum višestruko korišteno u opisu
drugačijih bukovih šuma (Cimperšek 1989, Baričević
2002, Cerovečki 2002, Barudanović
2003. i drugi) od Slovačke do Vranice u Bosni. Ime Fagetum
također je u imenima dvadesetak asocijacija u
okviru sveze Aremonio-Fagion, pri čemu su kombinirana
imena sa svim ilirskim vrstama značajnim za našu
zajednicu. Drugi edifikator i dijagnostički najvažnija
vrsta jest jela, pa ime Festuco drymeiae-Abietetum,
osim što je znanstveno utemeljeno (dijagnostička važnost),
čini se prihvatljivim i iz praktičnih razloga. Time
je naglašena specifičnost sastojina kojima se u Hrvatskoj
daje sve veće značenje s prirodoznanstvenoga i
gospodarskoga aspekta. Jela se vrlo dobro pomlađuje
pojedinačno i u grupama, širi svoj areal, a preborni način
gospodarenja osigurava joj dalji razvoj (Š a f a r
1948, Matić i dr. 2001, Prpić 2001). Njime se preferiraju
međusobni odnosi i svojstva glavnih vrsta
drveća, odnosno bukve i jele (Prpić i Seletković
2001). Imenovanje zajednice po jeli (Abietetum) ne
mora asocirati na prevlast jele i florni sastav s pripadnošću
razredu Vaccinio-Piceetea Br.-Bl. 1939 emend.
Zupančič (1976) 2000 i njegovim nižim jedinicama. U
podsvezi Ostryo-Fagenion Borhidi 1963 i svezi Aremonio-
Fagion već ima asocijacija imenovana po jeli –
Ostryo-Abietetum (Fukarek 1963) Trinajstić 1983.
Pojednostavljeno, u svezi Erythronio-Carpinion Marinček
in Mucina et al. 1993 ima i Carpinetum, Quercetum
roboris i Quercetum petraeae, u svezi Quercion
roboris-paetraeae Br.-Bl. 1932 asocijacije su Quercetum,
Betuletum, Fagetum i slično.


U fitocenološkoj sistematici uobičajeno je da se na
relativno većem prostoru, uglavnom vertikalnim slijedom,
imenuju više asocijacija po glavnoj edifikatorskoj
vrsti drveća i najčešćoj, ali dijagnostički i indikatorski
značajnoj vrsti prizemnoga rašća, primjerice Luzulo-
Quercetum, Luzulo-Fagetum, Luzulo-Abietetum odnosno
Piceetum i slično. To je logično i u ovom slučaju za
vrstu Festuca drymeia koja daje temeljni florni pečat
sastojinama panonskoga gorja u Hrvatskoj od Festuco
drymeiae-Carpinetum Vukelić 1991 preko Festuco dry


meiae-Quercetum Janković 1968 emend. Hruška 1974,
Festuco drymeiae-Fagetum s.l. do Festuco drymeiae-
Abietetum. Zanimljivo je da su mnogi istraživači prihvaćali
ime Abieti-Fagetum pannonicum s Raušem kao autorom
zajednice i 1969. godinom. Rauš prvi put koristi
to ime u kratkom opisu zajednice (bez snimaka i tablica)
i na vegetacijskoj karti u studiji “Regionalni prostorni
plan regije grada Zagreba” (C a r i dr. 1969) koja nije
tiskana. Veći dio karte i kratki opis asocijacije tiskan je
deset godina poslije (B öhm i dr. 1979).


Sinsistematska pripadnost. Sinsistematska pripadnost
utvrđene asocijacije nije jednostavna. Broj i pokrovnost
vrsta sveze Aremonio-Fagion smanjuje se od
zapada prema istoku. Slavonsko je gorje “otočno” –
okruženo u cijelosti većim nizinskim pojasom i nedostaje
mu veza s predalpskim i preddinarskim prostorom
kakvu imaju Medvednica i Macelj, pa je uz tip matičnoga
supstrata i tla jasno zašto je udio ilirskih i jugoistočnoeuropskih
vrsta relativno promjenjiv. Uz to se mora
imati na umu da se jela spušta i do 300 m pa je u pojasu
miješanja s vrstama iz sveze Carpinion i ostalim vrstama
nižih područja. Zbog toga i kompozicija vrsta za
određivanje točne sistematske pripadnosti nije kompaktna.
Prema Ma r i n č e k u i dr. (1993) u istraživanoj
se asocijaciji susreću svojstvene i razlikovne vrste podsveze
Epimedio-Fagenion Marinček et al. 1993 (Knautia
drymeia subsp. drymeia, Helleborus odorus, Ruscus
hypoglossum) i podsveze Lamio orvalae-Fagenion Borhidi
ex Marinček et al. 1993 (Cardamine waldsteinii,
Lamium orvala). Uzme li se u razmatranje pridolazak
ostalih ilirskih vrsta, ponajprije Aremonia agrimonoides
i Cardamine enneaphyllos, i edifiktorsku uloga jele, sistematika
naše asocijacije slaže se s opisom Marinčeka i
dr. (1993) po kojem podsveza Lamio orvalae-Fagenion
ujedinjuje asocijacije mezofilnih bukovih šuma u gorju
od 600 do 1200 m ilirskoga prostora. Bukva ovdje doživljava
optimum, uz čestu suprevlast jele.


No, ovdje moramo istaknuti da se pokazalo kako sistematika
unutar sveze Aremonio-Fagion nije završena i
kako ne pokriva adekvatno cijeli ilirski prostor, poglavito
njegov sjeverni dio. Smatramo da bi u nju trebalo
uvrstiti novu podsvezu Festuco drymeiae-Fagenion.
Opisujući šumsku vegetaciju toga prostora, fitocenolozi
često u nedostatku “pravih” ilirskih vrsta dinarske rasprostranjenosti
prihvaćaju relativno “općenite” ilirske
vrste koje se nalaze na graničnim i prijelaznim područjima
sveze Aremonio-Fagion, primjerice Cyclamen purpurascens,
Knautia drymeia, Primula vulgaris, Helleborus
odorus, ili još manje ilirske poput Festuca drymeia.
Na tom su području već više ili manje izraženi
panonsko-pontski utjecaji i tu bi vrste sa spornom pripadnošću
ilirskomu flornomu geoelementu našle odgovarajuće
mjesto. To je u prvom redu Festuca drymeia,
zatim Polystichum setiferum, a u raspravi s akademikom
dr. Mitjom Zupančičem iz Ljubljane i prof. dr. Vladimi




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 14     <-- 14 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429
Sa sistematskoga su stajališta važne i vrste koje pripadaju
ostalim jedinicama iz reda Fagetalia. One su
veoma proširene i daju pečat općoj karakterizaciji ovih
šuma otklanjajući mogućnost njihove pripadnosti drugim
sistematskim kategorijama. Od vrsta reda Fagetalia
stalno su i obilno uz edifikator bukvu prisutne Acer pseudoplatanus,
Fraxinus excelsior, Galium odoratum, Lamium
galeobdolon, Mercurialis perennis, Polygonatum
multiflorum, Sanicula europaea, Cardamine bulbifera,
Actaea spicata, Epilobium montanum, Mycelis muralis,
Viola reichenbachiana i druge. Od ostalih vrsta najproširenija
je naravno edifikatorska jela i šire rasprostranjene
paprati te vrste reda Adenostyletalia (Athyrium filixfemina,
Dryopteris filix-mas, Senecio ovatus i Rubus
idaeus), zatim Oxalis acetosella, Hedera helix i druge
vrste manje dijagnostičke važnosti. Veoma je obilna i s
gospodarskoga aspekta obnove šuma u negativnom smislu
značajna čupava kupina (Rubus hirtus), čiju smo prisutnost
doveli u vezu s gospodarskim utjecajima tijekom
razvoja sastojina i otvaranjem sklopa. Na pojedinim
plohama koje padaju prema uvalama značajno je
prisutna Lunaria rediviva i vrste granične zajednice
Aceri-Fraxinetum excelsioris s.l.


Statistička je analiza pokazala značajnu razliku i
razvrstavanje asocijacije u dvije skupine: prva u kojoj
prevladava Festuca drymeia i druga koju smo označili
lunarietosum po mjesečarki. Subasocijacija festucetosum
drymeiae (moguće ju je prema važećemu kodeksu
označiti typicum) u kojoj su razlikovne vrste vlasulja i
Pteridium aquilinum dolazi na sušim, svjetlijim platoima
i padinama, često otvorenijega sklopa jednolika izgleda,
siromašnijega sastava i tla kiselije reakcije. Subasocijacija
lunarietosum s diferencijalnim vrstama
Fraxinus excelsior, Lunaria rediviva, Polygonatum
multiflorum i Glechoma hirsuta dolazi na sjenovitijim,
zatvorenijim, sklopljenijim i svježijim blažim i strmijim
padinama gravitirajući prema šumi plemenitih listača
(Aceri-Fraxinetum s.l.), no najčešće završava
upravo na ovoj bukovo-jelovoj subasocijaciji. U istraživanoj
asocijaciji vrijede slični odnosi kao što su u
asocijaciji Polysticho setiferi-Fagetum Zupančič i dr.
2000 utvrdili Zupančič i dr. (2000) u subpanonskim
bukovim šumama sjeveroistočne Slovenije. Toploljubivost
i suhoću staništa indiciraju Festuca drymeia,
Luzula luzuloides, Pteridium aquilinum, Mercurialis
perennis, Cephalanthera longifolia, Convallaria majalis,
dok s druge strane svježeljubive s većom pokrovnosti
su Fagus sylvatica, Acer pseudoplatanus, Galium
odoratum, Salvia glutinosa, Viola reichenbachiana,
Hedera helix, Athyrium filix-femina, Dryopteris filixmas,
a aspekt svježine staništa posebno pokazuju
paprati Polystichum setiferum, Polystichum aculeatum,
Phyllitis scolopendrium i vrsta Petasites albus.
Takvi odnosi veoma su dojmljivi na Medvednici, gdje
se bukovo-jelovim sastojinama duže vremena gospo


dari prebornim načinom, dok je to zbog antropogenoga
utjecaja i manje razlike u tipovima staništa na zapadnom
Papuku slabije izraženo.


Provedene usporedbe s ostalim srodnim bukovim
zajednicama (objašnjeno u opisu samostalnosti asocijacije)
subpanonskoga područja pokazuju da su razlikovne
vrste asocijacije Abies alba, Fraxinus excelsior,
Cardamine trifolia, Lunaria rediviva, Galeopsis tertrahit,
Geranium robertianum, Cephalanthera damasonium
i Glechom hirsuta. Na temelju dosadašnjih
istraživanja i areala vrsta Festuca drymeia i Polystichum
setiferum zaključujemo da one imaju određenu
razlikovnu važnost, no ne mogu se vezati isključivo uz
ovu asocijaciju. Raširene su u njezinu cijelom arealu i
imaju veliku pokrovnu vrijednost. Nomenklaturni tip
asocijacije i subasocijacije lunarietosum je snimak br.
2, za subasocijaciju festucetosum snimak broj 11.


Od razlikovnih vrsta jela je najznačajnija. U savsko-
dravskom međuriječju Hrvatske i na širem području
ne raste u drugim zajednicama koje pripadaju istoj
sistematici i u njima na razini asocijacije nema dijagnostičko
značenje. Napose dobro fizionomski i šumskogospodarski
luči asocijaciju od ostalih, ekološki je
određenija i uža pa ne raste u širokom spektru zajednica
tipa “fagetum”. Za drugu razlikovnu vrstu iz sloja
drveća smatramo jasen (Fraxinus excelsior). U drugim
srodnim i susjednim zajednicama nije tako raširena,
najbolje i najvitalnije raste upravo u bukovo-jelovu pojasu.
Vrsni znanstvenici Petračić i Anić u opširnoj studiji
o pojavi jasena na Medvednici (1952) pišu da mu
je “areal u arealu jele, generalno 150 do 200 m više od
donje granice prirodnoga areala jele. Za njihov odnos
važe opća pravila odnosa jedne skiofilne i druge heliofilne
vrste. Jasenu tek ne odgovara veća zasjena u čistim
jelicima, dok su za nju manje podesna vlažna tla pa
u uvalama nije ekspanzione snage”. Od prizemnoga
rašća u našim sastojinama važna je razlikovna vrsta
Cardamine trifolia. Raste samo u gornjem dijelu brdskih
bukovih šuma, rijetka je u asocijaciji Vicio oroboidi-
Fagetum s.l. i u izvandinarskom području Hrvatske
obilnija je samo u panonskoj bukovo-jelovoj šumi. To
se posebno odnosi na snimljene plohe na Medvednici,
gdje se redovito nalazi kao i na Maclju, dok je ipak
rjeđa u slavonskom gorju zbog suše i toplije klime.
Pelcer (u: Cestar i dr. 1979) pronalazi ju i u bukovim i u
bukovo-jelovim šumama na Papuku, premda ne tako često
kao u zapadnom dijelu našega areala. Ostale razlikovne
vrste (Lunaria rediviva, Galeopsis tetrahit, Geranium
robertianum, Cephalanthera damasonium i
Glechoma hirsuta) upućuju na svježinu staništa u mikroklimatskom
i edafskom smislu. Kao što se vidi iz
usporedne tablice 2, najrasprostranjenije su u istraživanoj
asocijaciji. Neke od njih su istaknute i kao razlikovne
vrste subasocijacija (lunarietosum), no to im
značenje pripada po kvantitativnom udjelu u tipološkoj




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 13     <-- 13 -->        PDF

415




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 12     <-- 12 -->        PDF

414




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 11     <-- 11 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429


ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 10     <-- 10 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9-10, CXXX1 (2007), 407-429


ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 9     <-- 9 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429
Slika 2. Klimatski dijagrami prema Walteru za meteorološke postaje za Krapinu (Macelj), Puntijarku (Medvednica) i Zvečevo (Papuk)
Figure 2 Climatic diagram according to Walter for meteorological stations Krapina (Macelj),
Puntijarka (Medvednica) and Zvečevo (Papuk)


METODE ISTRAŽIVANJA – Methods of research


Zbog nedovoljne istraženosti cjelokupnoga areala
bukovo-jelovih šuma između Save i Drave, heterogenoga
snimanja i očitih razmimoilaženja u nazivlju i determinaciji
vrsta odlučili smo se za vlastito snimanje većega
dijela tih šuma. Za istraživačke plohe odabrane su
sklopljene sastojine prosječne po ekološkim uvjetima i s
manjim gospodarskim utjecajem. Opći se antropogeni
utjecaj ne može izbjeći, poglavito na Medvednici. U
istraživanjima smo primijenili klasičnu srednjoeuropsku
fitocenološku metodu (Braun-Blanquet 1964)
na temelju koje smo u tablici 1 prikazali 25 snimaka.
Snimci 1–9 i 24 potječu s Medvednice (od toga snimci
4–6 i 24 preuzeti su iz rada Dob r ovi ć i dr. 2006),
snimci 10–14 s Maclja, a 15–23 i 25 s Papuka. Teren je
uglavnom ravnomjerno pokriven, a snimljen je u svib


nju, lipnju i početkom srpnja 2007. godine. Površina
snimaka iznosila je 400–900 m2. Nazivlje biljaka preuzeto
je iz Nikolićevih radova (1994, 1997, 2000), a mahovine
nismo određivali. U radu smo proveli klasičnu
sintetsku razradu fitocenoloških snimaka te njihovu
multivarijantnu analizu uz pomoć statističkoga paketa
Syn-tax 2000 (Podani 2001). Primijenjene su dvije
metode multivarijantne statističke analize: klasterska
analiza i multivarijantno skaliranje. Zbog ograničenosti
prostora prikazan je samo dio rezultata statističke analize,
no metode su pokazale gotovo jednak rezultat, poglavito
u raščlanjenosti asocijacije. U tablici 2 uspoređena
je nova asocijacija sa srodnim asocijacijama iz
područja istraživanja i šire okolice.


REZULTATI ISTRAŽIVANJA I RASPRAVA – Research results and discussion


Florni sastav. U 25 fitocenoloških snimaka ukupno
je utvrđeno 135 vrsta, od kojih se 116 pojavljuje u dva
ili više snimaka. Broj vrsta na snimcima iznosi od 17
do 64, prosječno 42, što se može ocijeniti prilično bogatim
i stabilnim flornim sastavom. Od drveća i grmlja
raste 20 vrsta. Prema sociološkoj pripadnosti 13 vrsta
ili 10 % pripada svezi Aremonio-Fagion (Ht. 1938)
Törok, Podani & Borhidi 1989, a najprošireniji su elementi
ostalih jedinica unutar reda Fagetalia Pawl. in
Pawl. et al. 1928, i to 60 vrsta s 45 %. Od ostalih vrsta
8 % pripada redu Adenostyletalia G. et J. Br.-Bl. 1931,
5 % redu Quercetalia pubescentis Klika 1933, 8 % razredu
Querco-Fagetea Br.-Bl. et Vlieg. 1937, 10 % razredu
Vaccinio-Piceetea Br.-Bl. 1939 emend. Zupančič
(1976) 2000, a ostatak od 14 % ostalim jedinicama.
Od vrsta sveze Aremonio-Fagion redovito i s velikom
pokrovnošću nalaze se vrste Festuca drymeia i
Polystichum setiferum, u velikoj većini snimaka Cyc


lamen purpurascens i Cardamine waldsteinii, dok su
nešto rjeđe Daphne laureola, Ruscus hypoglossum i
Aremonia agrimonoides. Na Maclju i Medvednici bilježimo
vrste Cardamine enneaphyllos, Lamium orvala,
Cardamine trifolia i Knautia drymeia subsp. drymeia
koje na Papuku ovom prilikom nismo našli. S
druge strane na Papuku u predjelima Jovanovice dosta
je česta Asperula taurina. Takvi su odnosi očekivani i
utvrđeni su i u nižem pojasu bukovih šuma (usp.
Vukelić i Baričević 2003). Od vrsta sveze Aremonio-
Fagion u prijašnjim istraživanjima u panonskim
bukovo-jelovim šumama zabilježene su Erythronium
dens-canis (Horvat 1938, Medvedović 1990), Vi-
cia oroboides, Primula vulgaris, Hacquetia epipactis
(Medvedović 1990), Calamintha grandiflora (Medvedović
1990, Vukelić i Španjol 1990), no na
istraživanim plohama nismo ih našli.




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 8     <-- 8 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429
matskim odnosa, u prvom redu temperature i vlage. Na
maceljskim pješčenjacima prevladavaju vrlo strmi i
zaobljeni reljefni oblici, umjereno strmi do blagi nagibi
na metamorfitima panonskoga gorja i umjereno strmi
do blagi nagibi zaobljenih grebena na kristalastim dolomitima
i laporovitim vapnencima Ivanščice i Strahinščice
(Pernar 2001). Sažet prikaz matične podloge
i tala donosimo prema Cestaru i dr. (1979), Vrbeku
(1989) i Bakšiću (2001).


Macelj. Macelj je izgrađen od “maceljskih pješčenjaka”,
nekoliko stotina metara debelih naslaga klastita,
u čijem sastavu prevladavaju pješčenjaci. Nastali su nošenjem
detritusa riječnim tokovima, a djelomice i vjetrovima
u plitko marinsko priobalje, odvojeno pješčanim
sprudovima od otvorenoga mora. Među sastojcima
pješčenjaka najviše su zastupljeni kvarc, litične čestice,
glaukonit i feldspati, a rjeđe klorit, muskovit, biotit.


Na maceljskim pješčenjacima u bukovo-jelovim sastojinama
prevladava distrično smeđe tlo, koje je prema
Vrbeku (1989) temeljno obilježje “maceljske pedosfere”.
To su većinom skeletna i sitno pjeskovito-ilovasta
tla. Jako su kisele do kisele reakcije (pH u vodi je
3,4–5,6), a sadržaj humusa koleba ovisno o varijetetu i
formi, odnosno o položaju u vrlo razvedenom reljefu
Maclja. Ova tla pretežno tvore homogene pedohore, a
mjestimice se, u korespodenciji s reljefnim parametrima,
izmjenjuju s ostalim tlima.


Za razliku od Maclja, u susjednom području na
Ravnoj gori, Ivanščici i Strahinščici na karbonatnim
supstratima – kristaliničnim dolomitima i vapnencima


– prevladavaju rendzine i smeđa tla na vapnencima i
dolomitima te luvisol na vapnencu.
Medvednica. Osnovni središnji greben Medvednice
izgrađuju metamorfozirani dijabazi i gabri, te pretežito
škriljci niskoga stupnja metamorfizma, poznati
kao predstavnici facijesa zelenih škriljaca. Duž sjeverozapadnoga
dijela Medvednice u neposrednoj je vezi
sa zelenim škriljcima litostratigrafski paleozojski kompleks
glinenih škriljaca – šejla, koji često sadrže uloške
vapnenaca, rjeđe pješčenjaka, konglomerata i sitnozrnih
breča. Ponegdje su zeleni škriljci prekriveni i mlađim
paleozojskim i krednim naslagama i u sjevernom
rubnom dijelu areala, gdje se jela spušta relativno
nisko, dodiruju se s dijabazima, spilitima, glinenim
škriljcima i krednim sedimentima, dok se unutar njih u
središnjem dijelu javljaju i stijene gabroidne svojte.


Od tipova tala u bukovo-jelovim šumama na Medvednici
također prevladava distrični kambisol. To su
ilovasta, jako kisela do kisela tla, pretežno laganoga
mehaničkoga sastava. Bogata su ukupnim dušikom i
humusom (tip moder), a stupanj zasićenosti adsorpcijskoga
kompleksa bazama vrlo je nizak. Glavni je razlikovni
čimbenik u pedosferi jelovih šuma na Medvednici
reljef. U asocijaciji s tim tipom tla na strmijim na


gibima nalazi se ranker, a na zaravnjenim terenima lesivirane
varijante i luvisol. U jarcima i u podnožjima
padina prevladavaju luvisoli i koluviji. Sva ta tla, osim
koluvija, genetski su srodna i predstavljaju evolucijsku
seriju tala na zelenom škriljcu Medvednice.


Papuk. Geološko-litološku građu areala jelovih šuma
na Papuku obilježuje serija metamorfnih stijena,
među kojima su najčešći biotitski i biotit muskovitski
gnajsevi s prijelazima u magmatitske gnajseve, te tinjčevi
i amfibolski škriljci. Mjestimice kroz masu kristalastih
škriljaca probijaju i graniti. Zajedničko svojstvo
svih tih stijena vrlo je visok sadržaj kvarca, prisutnost
kiselih plagioklasa i biotita, tinjaca i akcesornih minerala
(apatit, epidot, pirit, cirkon itd.).


U bukovo-jelovim šumama na Papuku prevladavaju
pedohore s distričnim kambisolima, luvisolima i koluvijima
(u kombinaciji s rankerima), a u istočnom
dijelu areala na kapama vapnenaca mjestimice se pojavljuju
serije smeđih tala i luvisola na vapnencima. To
su sve tla distrofnoga i oligotrofnoga karaktera, razvijena
povrh gnajsa, škriljaca i granita. Trošina (grus) navedenih
stijena uglavnom je vrlo bogata glinencima i
liskunima, zbog čega su ta tla većinom lagana mehaničkoga
sastava, dobro drenirana i prozračna, te slabo
izražene teksturne diferencijacije. Na zaravnjenim
dijelovima terena prevladavaju najdublja tla – luvisoli
tipični i pseudooglejani. Sva navedena tla jako su kisele
do kisele reakcije i niskoga stupnja zasićenosti bazama
(Pernar 2001).


b) klima


Klimatski odnosi u panonskim bukovo-jelovim šu-
mama relativno su heterogeni, a zbog njihove važnosti
prikazali smo ih Walterovim klimatskim dijagramima
(slika 2). Za klimu se općenito može reći da je humidna
i perhumidna, umjereno topla kišna s prosječnom godišnjom
temperaturom od 9 do 6,5 oC, prosječnom godišnjom
količinom oborina od 800 do 1300 mm, s relativno
jednolikom raspodjelom tijekom godine (bez suhoga
razdoblja) s jednim ili dva oborinska maksimuma.
Količina oborina na Papuku u odnosu na gorja sjeverozapadne
Hrvatske manja je i do 300 mm godišnje.


Za opis klimatskih prilika istraživanoga područja
korišteni su podaci iz Državnoga hidrometeorološkoga
zavoda iz Zagreba za tri meteorološke postaje: Krapina
(1993–1997), Puntijarka (1981–1997) i Zvečevo
(1986–1991).




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 7     <-- 7 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429
ljefnim oblicima. Na Medvednici i Papuku jasno pre- matskozonski karakter, dok se na sjevernim stranama
krivaju najviše vrhove i gornje padine pokazujući kli- spuštaju niže (slika 1). To je posljedica povoljnih kli


c)


Slika 1. Trodimenzionalni model jelova areala na Medvednici na temelju satelitskoga snimka
Figure 1 Three-dimensional model of fir distribution range on Medvednica based on satellite records




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 6     <-- 6 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429
nom na karbonatnim supstratima, dok su šume na silikatima,
posebice na rubnom dijelu Panonije, manje
istraživane. Na tu su činjenicu upozorili H o r v a t i dr.
1974. pa su nakon toga slijedila istraživanja Cestara i
dr. (1979, 1982), Vuk e l i ć a i Š pa n j ol a (1990),
Medvedovića (1990, 1991) i rasprava Vukelića
i B a r i č e v ić a (1996) o razlikovanju dinarskih i panonskih
bukovo-jelovih šuma. Potom Franjić i dr.
(2001) numeričkom analizom potvrđuju razlike između
dinarskih i panonskih bukovo-jelovih šuma, a pregled
jelovih šuma u Hrvatskoj donose Vukelić i Bar
ič e vi ć (2001). D o b r o vi ć i dr. (2006) daju značajan
prilog ekološko-fitocenološkim istraživanjima bukovo-
jelovih šuma na Medvednici, no ne razmatraju
nomenklaturno-sintaksonomsku problematiku te kao
ostali autori bukovo-jelove šume na jugozapadnom rubu
panonskoga dijela Hrvatske opisuju pod nevažećim
imenom Abieti-Fagetum pannonicum s Raušem kao
autorom i godinom 1969. Od novijih radova navest
ćemo još Trinajstićevo gledište (2004) prema kojemu
dio snimljenih sastojina u zapadnom Papuku (Vukelić
i Španjol 1990), osim opravdanih primjedaba na
imenovanje zajednice u tom radu, pripada subasocijaciji
s jelom (abietetosum Trinajstić) u okviru asocijacije
Festuco drymeiae-Fagetum Cimperšek 1988 non
Magic 1968 emend. Cerovečki 2002, koju je u jednom
snimku s Maclja prikazao Cerovečki (2002).
Podsjetimo, Cerovečki je (2002) na Maceljskom gorju
istraživao mogućnost određivanja nekih klimatskih i
edafskih čimbenika staništa u šumskim fitocenozama
numeričkom (Ellenbergovom) skalom i tom prilikom
prikazao 11 asocijacija sa po jednim snimkom. Fitocenoza
označena kao Festuco drymeiae-Fagetum Cimperšek
1988 non Magic 1968 em. Cerovečki na snimku
nema jele i ne odgovara sastojinama koje smo mi snimali
na Maclju, Medvednici i Papuku pa se ne može ni
uspoređivati. Opravdanost izdvajanja istraživanih sastojina
na razinu asocijacije obrazložit ćemo u raspravi,
a detaljnije ćemo usporediti naše sastojine s fitocenološkim
istraživanjima sličnih sastojina u subpanonskom
području Slovenije te Bosne i Hercegovine. Glede
definiranosti istraživanoga područja i izraza “panonski”,
za vegetaciju sjeveroistočne Slovenije sloven-


ZNAČAJKE ISTRAŽIVANOGA


Istraživane šume rastu na nešto manje od 15 000 ha
u značajnim kompleksima na Maclju, Medvednici i
Papuku, nešto su slabije rasprostranjene na Psunju, dok
se fragmenti i manje izražene sastojine susreću na Ravnoj
gori, Strahinščici i Ivanščici (M e d ve do v ić
1990, 1992). U odnosu na dinarske uspijevaju u uvjetima
toplije klime, manje količine oborina, na dubokim
distričnim tlima i većinom na nekarbonatnoj podlozi.
Nastavljaju se na vegetacijski pojas brdskih (montanskih)
bukovih šuma, pa se zbog njihova položaja kao


ski fitocenolozi upotrebljavaju izraz subpanonska (fitogeografsko
subpanonsko područje), dok se za područje
sjeverne Bosne koje gravitira prema Savi najčešće
upotrebljava izraz pripanonska oblast (S te f a n ov rn dr. 1983). U fitogeografskom pregledu šumske vegetacije
Hrvatske (Rauš i dr. 1992) za šume opisane u
ovom radu korišten je naziv amfipanonske odnosno
rubne panonske bukovo-jelove šume. Istraživano gorje
u Hrvatskoj se nalazi na jugozapadnom rubu Panonske
nizine i oznaka amfipanonske mu odgovara. Ovdje
smo upotrebljavali ustaljeni izraz panonske u značenju
zemljopisne, a ne fitogeografske kategorije.


Zadatak i cilj ovih istraživanja bio je fitocenološki
snimiti prosječne sastojine bukovo-jelovih šuma u njihovu
arealu savsko-dravskoga međuriječja, nomenklaturno
definirati utvrđene sintaksone odnosno ispraviti
nevažeće ime asocijacije Abieti-Fagetum pannonicum,
sintaksonomski ih analizirati i utvrditi ostale činjenice
važne za njihovo poznavanje i gospodarenje. To je ujedno
i fitocenološki prilog stručnim preporukama i zakonskim
odredbama po kojima se tim šumama treba gospodariti
prebornim načinom, što je u odnosu na dosadašnju
praksu izazivalo drugačiji gospodarski pristup i što se
bitno odražava na budućnost ovih sastojina. U Hrvatskoj
se preborno gospodarilo samo u dinarskom području.


Osim istraživane asocijacije bukovo-jelovih šuma
Medvedović je (1990) na Maclju utvrdio jelovu šumu s
rebračom (Blechno-Abietetum Horvat 1950), a na Papuku
uz cestu Zvečevo – Voćin ispod glavnoga prijevoja
na Djedovici Tri n a j s t ić i dr. (1997) otkrivaju
nalazište vrste Equisetum sylvaticum i opisuju lokalitet
koji odgovara vlažnim jelovim šumama iz Gorskoga
kotara (as. Carici brizoidis-Abietetum Trinajstić 1974).
Autori taj nalaz smatraju važnim dokazom o autohtonosti
jele u slavonskom gorju. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj,
pretežito na Medvednici, Medak je (2004) na
visini od 400 do 700 m istraživala mješovite sastojine
bukve, jele i pitomoga kestena, koji je najproširenija
vrsta u sloju drveća. Florni je sastav sličan našim sastojinama,
a Medak je ustvrdila da se u njezinim istraživanjima
radi o zajednici bukve i pitomoga kestena, varijanta
s jelom (Castaneo-Fagetum Marinček & Zupančič
1995 var. geogr. Abies alba Medak 2004).


PODRUČJA – Research area
eksklava i manjih površina najčešće gospodarilo regularnim
načinom kao i bukovim šumama. Znatno su siromašnijega
flornoga sastava. Njihova je raščlamba
zadatak ovih istraživanja.


a) Reljef, geološko-litološka građa i tlo


Panonske bukovo-jelove šume u Hrvatskoj rastu na
nadmorskim visinama od 250 do 1000 m (Macelj 250
do 450, Medvednica 800–1033, Papuk 600 do 900 m),
na svim ekspozicijama i nagibima i vrlo izraženim re




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 5     <-- 5 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI – ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429


UDK 630* 188 (001)


NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH
BUKOVO-JELOVIH ŠUMA (Abieti-Fagetum “pannonicum”)
U HRVATSKOJ


NOMENCLATURAL-SYNTAXONOMIC DETERMINATION OF PANNONIAN
BEECH-FIR FORESTS (Abieti-Fagetum “Pannonicum”) IN CROATIA


Joso VUKELIĆ* i Dario BARIČEVIĆ*


SAŽETAK: Bukovo-jelove šume u gorju jugozapadnoga dijela Panonije u
Hrvatskoj fitocenološki su nedovoljno istražene. U novije vrijeme nije bilo njihove
podrobne nomenklaturno-sintaksonomske analize koja bi u potpunosti
bila sukladna međunarodnim nomenklaturnim pravilima (Barkman i dr.
1986, Weber i dr. 2000). Zbog toga smo nakon njihova odvajanja od dinarskih
bukovo-jelovih šuma (Vu keli ć i Bari če v i ć 1996) pristupili 2007. godine
njihovu istraživanju, imenovanju i određivanju prema ostalim šumskim zajednicama
ovoga dijela Europe.


U glavnom arealu bukovo-jelovih šuma na Maclju, Medvednici i Papuku
fitocenološki smo istražili i snimili četrdeset ploha, a u ovom radu prikazujemo
ih 25. Prilično su bogata flornoga sastava s ukupno 135 vrsta. Prevladavaju
vrste reda Fagetalia i njegovih nižih jedinica, od kojih su posebno značajne
vrste sveze Aremonio-Fagion. Florni sastav, ekološki uvjeti, fizionomija
ovih sastojina i način gospodarenja njima opravdavaju izdvajanje zasebne
asocijacije. Označili smo ju imenom Festuco drymeiae-Abietetum (bukovojelova
šuma s brdskom vlasuljom) prema najproširenijoj i sociološki važnoj
vrsti Festuca drymeia i edifikatoru jeli (Abies alba). Time se jasno odvaja i
prepoznaje među ostalim bukovim i bukovo-jelovim asocijacijama unutar
sveze Aremonio-Fagion i podsveze Lamio orvalae-Fagenion kojima je podređena.
Tipološki smo ju raščlanili na dvije subasocijacije (lunarietosum redivivae
i festucetosum drymeiae) koje se ekološki i po flori jasno razlikuju. Sastojine
u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, na Maclju i Medvednici po flornom
sastavu su raznovrsnije i bogatije od sastojina na Papuku, poglavito
vrstama sveze Aremonio-Fagion, no statistička analiza nije pokazala opravdanost
njihova razdvajanja. U radu su ukratko raspravljene i fitogeografske
razlike unutar areala asocijacije u Hrvatskoj i odnos prema srodnim zajednicama
na istraživanom području i na susjednim područjima.


Ključne riječi: as. Abieti-Fagetum “pannonicum” s. l., Festuco drymeiae-
Abietetum ass. nova, florni sastav, vegetacija sjeverne Hrvatske


UVOD – Introduction


Bukovo-jelove šume u Hrvatskoj istraživali su žaju. U jugoistočnoj Europi, osobito posljednjih desebrojni
fitocenolozi, no malo se raspravljalo o njihovu tak godina, opisivane su bukovo-jelove šume u dinarnomenklaturnom
određenju i sintaksonomskom polo- skom gorju (Accetto 1998, 2002, Marinček i


Košir 1998, Dakskobler i dr. 2000, Surina


*
Prof. dr. sc. Joso Vukelić
2002, Barudanović 2002, Jelaska 2004, Jela


*
Doc. dr. sc. Dario Baričević
Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu s k a i dr. 2005, Vo jn i k ov i ć 2006. i drugi), i to veći407




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 26     <-- 26 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429
Prpić, B., 2001: Preborna šuma kao infrastrukturna
kategorija prostora. U: B. Prpić (ur.), Obična jela
u Hrvatskoj, Akademija šumarskih znanosti i
“Hrvatske šume”, p.o. Zagreb, str. 283–299.


Podani, J., 2001: SYN-TAX 2000. Computer Programs
for Data Analysis in Ecology and Systematics.
User’s Manual, Budapest, 53 str.


Puncer, I., 1980: Dinarski jelovo-bukovi gozdovi na
Kočevskom. SAZU, Razr. za prir. vede, XXII/6,
Ljubljana.


R a u š , Đ., I. Tr i n a js t i ć, J. Vu k e l i ć , J. Me dv edo
v ić , 1992: Biljni svijet hrvatskih šuma. U:
Đ. Rauš (ur.), Šume u Hrvatskoj, Šumarski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu i “Hrvatske šume”,


p. o. Zagreb, Zagreb, str. 33–77.
Stefanović, V., 1964: Šumska vegetacija na verfenskim
pješčarima i glincima jugoistočne Bosne.
Radovi Šum. fak. i Ins. za šum. i drvnu industriju
u Sarajevu, IX/3.
Stef a n o v i ć , V., V. B eus, Č. Bur li ca , H. D i z d a re
v ić , I. Vukor e p , 1983: Ekološko-vegetacijska
rajonizacija Bosne i Hercegovine. Šumarski
fakultet u Sarajevu, Posebna izdanja 17, 51 str.
S u r i n a, B., 2002: Phytogeographical differentiation
in the Dinaric fir-beech forest (Omphalodo-Fagetum
s. lat.) of the western petr of the Illyrian
floral province. Acta Bot. Croat. 61: 145–178.
Šafar, J., 1948: Preborna šuma i preborno gospodarenje.
Institut za šumarska istraživanja, Zagreb,
100 str.
Š a f ar, J., 1965: Problem sušenja jele i načina gospodarenja
na Macelj gori. Šum. institut za šumarska
istraživanja Šumarskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu, sv. 63: 1–15, Zagreb.
Š k vo r c , Ž., 2006: Florističke i vegetacijske značajke
šuma Dilja. Disertacija, Šumarski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu, 221 str.
Tr i n a j s t i ć , I., 1974: Acidofilne, močvarne šume
jele – as. Carici brizoidis-Abietetum Gorskog
kotara i Velike Kapele u Hrvatskoj. Acta Bot.
Croat. 33: 175–182.
Tr i n a j s ti ć, I., 2004: Nomenklaturno-sintaksonomska
analiza šuma obične breze (Betula pendula Roth)
u Hrvatskoj. Šum. list 128 (11–12): 627–632.
Tr i n a j s t i ć , I., J. F r an j ić , I. S a m a r d ž i ć , 1997:
O važnosti otkrića vrste Equisetum sylvaticum


L. (Equisetaceae) za razumijevanje autohtonosti
obične jele (Abies alba Mill., Pinaceae) u Požeškome
gorju. Šum. list 121 (11–12): 593–598.
Tr i n a j s t i ć , I., J. Fra nj i ć , 1999: Šuma bukve s dlakavim
šašem (Carici pilosae-Fagetum Oberdorfer
1957) u vegetaciji Hrvatske. Šum. list 123
(7–8): 311–321.


Vojniković, S., 2006: Sindinamske karakteristike
fitocenoza kitnjaka i jele na zemljištima ofiolitske
zone i permkarbonskih formacija u Bosni.
Disertacija, Šumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu,
1101 str.


Vrbek, B., 1989: Izrada pedološke karte 1 : 25 000, s
posebnom ulogom nagiba u šumsko gospodarskoj
jedinici Macelj. Magistarski rad, Sveučilište
u Zagrebu, Šumarski fakultet, Fakultet poljoprivrednih
znanosti, Zagreb.


Vuke lić , J., D. B ar i č e v i ć , 1996: Fitocenološka
usporedba dinarskih i panonskih bukovo-jelovih
šuma (Abieti-Fagetum s.l.) u Hrvatskoj. U: B.
Mayer (ur.), Unapređenje proizvodnje biomase
šumskih ekosustava, Šumarski fakultet Zagreb i
Šumarski institut Jastrebarsko, Zagreb, str. 87–96.


Vu k el i ć , J., Ž. Š p a n jo l , 1990: Fitocenološki karakter
čistih sastojina obične breze (Betula pendula
Roth.) u području panonskih šuma bukve i
jele (Fagetum croaticum boreale abietetosum
Horv.) na Papuku. Šumarski list, CXIV (9–10):
357–368.


Vukelić, J., D. Baričević, 2001: Šumske zajednice
obične jele u Hrvatskoj. U: B. Prpić (ur.),
Obična jela u Hrvatskoj, Akademija šumarskih
znanosti i “Hrvatske šume”, p.o. Zagreb, Zagreb,
str. 162–196.


Vu k el i ć , J., D. B ari č ev i ć , 2002: Novije fitocenološke
spoznaje o bukovim šumama u Hrvatskoj.
Šum. list 126(9–10): 439–458.


Vukelić, J., D. Baričević, J. Medak, 2005: Sub-
Pannonian Beech Forests of Northern Croatia in
Loess Substrates. Priopćenje na simpoziju Flora
in vegetacija Slovenije ter sosednjih območij,
Ljubljana, 14 str.


We b e r, H. E., J. Mor a v ec , J-P. T h eu ril l a t , 2000:
International Code of Phytosociological Nomenclature
3th Ed. J. Veget. Sci. 11: 739–768.


Zupančič, M., V. Žagar, B. Surina, 2000: Predpanonski
bukovi asociaciji v severovzhodni Sloveniji.
Razprave 4. raz. SAZU 41–2(4):179–248,
Ljubljana.




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 25     <-- 25 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429
Cestar, D., V. Hren, Z. Kovačević, J. Marti nović,
Z. Pelcer, 1979: Tipološke značajke
šuma slavonskog gorja. Radovi 39, Šumarski institut
Jastrebarsko, 213 str.


Cestar, D., V. Hren, Z. Kovačević, J. Marti nović,
Z. Pelcer, 1982: Ekološko-gospodarski
tipovi šuma gorja Hrvatskog zagorja. Radovi
48, Šumarski institut Jastrebarsko, 48, 113 str.


Cimperšek, M., 1988: Ekologija naravne obnove v
subpanonskom bukovju. Zbornik Gozd. Les. 31:
121–184.


Dakskobler, I., M. Urbančić, A. Wraber, 2000:
Gozd bukve in jelke z dlakavim slečem (Om-
phalodo-Fagetum rhododendretosum hirsuti) v
Trnovskem gozdu (zahodna Slovenija). Zbornik
Gozd. Les. 62: 5–52.


D o b r o v i ć , I., T. S a f n e r, S. D. J el a s k a , T. N i k
o l i ć , 2006: Ekological and phytosociological
characteristic of the association Abieti-Fagetum
“pannonicum” Rauš 1969 prov. on Mt. Medvednica
(NW Croatia). Acta Bot. Croat. 65(1):
41–55.


F r a n j i ć , J., Ž. Š kv o r c , A. Č a r n i , 2001: Numerička
analiza fitocenoloških snimaka u bukovo-jelovim
šumama (Abieti-Fagetum s.l.) u Hrvatskoj.
Šum. list 1–2: 19–26.


Fukarek, P., 1977: Die Verbreitung der Buchenwälder
in dem südwestlichen Raum Pannoniens.
Studia Phytologica in honorem jubilantis A. O.
Horvat, 33–37.


H o r v a t , I., 1938: Biljnosociološka istraživanja šuma
u Hrvatskoj. Glas. šumske pokuse 6: 127–279.


Horvat, I., V. Glavač, H. Ellemberg, 1974: Vegetations
Südosteuropas, G. Fischer Verlag, Stuttgart,
768 str.


J el aska, S. D., 2004: Analysis of canopy closure in
the Omphalodo-Fagetum forests in Croatia using
hemispherical photography. Hacquetia 3: 43–49.


J el aska, S. D., M. B o ž i ć , O. Ant o n i ć , 2005: Floristic
diversity in silver fir- beech forest on Croatian
karst explained with ecological and forest
stand structural factors. Proc. 17. Int. Bot. Congr.,
Vienna, 621 str.


Košir, Ž., 1994: Ekološke i fitocenološke razmere v
gorskem in hribovitem jugozahodnem obrobju
Panonije. Zveza gozdarskih društev Slovenije,
studija, Ljubljana, 149 str.


Marinček, L., 1994: Contribution to demarcation
and phytogeographic division of the Illyrial floral
province, based on vegetation and flora. Gortania
16: 99–124.


Marinček, L., L. Mucina, M. Zupančič, L.
Poldini, I. Dakskobler, M. Accetto,


1993: Nomenklatorische Revision der illyrischen
Buchenwälder (Verband Aremonio-Fagion).
Stud. Geobot. 12 (1992): 121–135.


Marinček, L., P. Košir, 1998: Dinaric Fir-beech
Forests (Omphalodo-Fagetum /Tregubov 1957/
Marinček et al. 1993) on Blegoš. Hladnikia 10:
29–40.


Matić, S., I. Anić, M. Oršanić, 2001: Uzgojni postupci
u prebornim šumama. U: B. Prpić (ur.),
Obična jela u Hrvatskoj, Akademija šumarskih
znanosti i “Hrvatske šume”, p.o. Zagreb, str.
407–442.


Matuszkiewicz, W., A. Matuszkiewicz, 1981.
Das Prinzip der mehrdimenzionalen Gliederung
Vegetationseinheiten, erläutert am Beispiel der
Eichen-Heinbuchenwälder in Polen. In: H. Diersche
(ed.), Syntaxonomie. Ber. Int. Symp. Int.
Vereinig. Vegetationsk. Rinteln, str. 123–148.


Medak, J., 2004: Fitocenološke značajke šuma pitomoga
kestena u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Magistarski
rad, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,
Zagreb, 125 str.


Medvedović, J., 1990: Sinekologija zajednica obične
jele (Abies alba Mill.) u sjevernoj Hrvatskoj
i floristički parametri važni za gospodarenje bukovo-
jelovim šumama. Disertacija, Šumarski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 126 str.


M e d v e d o v ić , J., 1991: Sinekologija zajednica obične
jele (Abies alba Mill.) u sjevernoj Hrvatskoj i
floristički parametri važni za gospodarenje bukovo-
jelovim šumama. Šumarski list 6–9: 303–316.


Nikolić, T., (ur.), 1994: Flora Croatica. Index Florae


Croaticae 1. Nat. Croat. 3 (Suppl. 2): 1–116.
N i k o l i ć , T., (ur.), 1997: Flora Croatica. Index Florae
Croaticae 2. Nat. Croat. 6 (Suppl. 1): 1–232.


N i k o l i ć , T., (ur.), 2000: Flora Croatica. Index Florae
Croaticae 3. Nat. Croat. 9 (Suppl. 1): 1–324.


Pernar, N., 1991: Svojstva tla pod sastojinama breze
(Betula pendula Roth) i bukve (Fagus sylvatica
L.) na Papuku. Magistarski rad, Šumarski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu.


Pernar, N., 2001: Tla jelovih šuma u Hrvatskoj. U:


B. Prpić (ur.), Obična jela u Hrvatskoj, Akademija
šumarskih znanosti i “Hrvatske šume”, p.o.
Zagreb, Zagreb, str. 107–120.
Petračić, A., M. Anić, 1952: Obični jasen (Fraxinus
excelsior L.) u Zagrebačkoj gori. Glas. šumske
pokuse 10: 25–62.


P r pi ć , B., Z. S e l e tk o vi ć, 2001: Ekološka konstitucija
obične jele. U: B. Prpić (ur.), Obična jela u
Hrvatskoj, Akademija šumarskih znanosti i “Hrvatske
šume”, p.o. Zagreb, Zagreb, str. 255–268.




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 24     <-- 24 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429
vršine pod šumom jele i rebrače, koje smo također za
ovih istraživanja snimali. Okružene su bukovo-jelovim
sastojinama.


U istraživanjima nismo posebno doticali pitanje autohtonosti,
odnosno povijesne rasprostranjenosti jele u


ZAKLJUČCI


Bukovo-jelove šume u gorju rubnoga sjeverozapadnoga
dijela panonske nizine u Hrvatskoj zonalne su zajednice
gorskoga pojasa, prilično bogata flornoga sastava
u kojem izrazito prevladavaju vrste reda Fagetalia i


nižih jedinica. Rastu na petnaestak tisuća hektara u uvjetima
humidno-perhumidne, umjereno tople klime s povoljnim
rasporedom oborina. Geološko-litološku građu
čine pretežno silikatne stijene (pješčenjaci, škriljci) s dominantnim
tipom tla distrični kambisol kisele reakcije.


Na temelju fitocenoloških istraživanja utvrdili smo
novu asocijaciju Festuco drymeiae-Abietetum. Uz velik
udio vrsta unutar jedinica reda Fagetalia još su značajne
vrste ilirske odnosno jugoistočnoeuropske rasprostranjenosti,
pa smo ju svrstali unutar sveze Aremo


panonskom gorju. U odgovoru na to iznimno zanimljivo
i i intrigantno pitanje proveli smo pripreme za opširnija
palinološka i druga istraživanja na međunarodnoj razini
i prve rezultate očekujemo već u 2008. godini.


pa


- Conclusions
nio-Fagion i podsveze Lamio orvalae-Fagenion, uz
isticanje potrebe uvrštavanja nove podsveze Festuco
drymeiae-Fagenion. Asocijaciju smo raščlanili u dvije
subasocijacije: na strmim sušim terenim i platoima to
je festucetosum drymeiae, na humoznijim, manje kiselim,
svježijim i zasjenjenijim to je lunarietosum redivivae.
Vrste drugih sistematskih jedinica, s iznimkom
papratnjača reda Adenostyletalia zatim čupave kupine
(Rubus hirtus) i bekice (Luzula luzuloides), slabije su
rasprostranjene.


Usporedne analize pokazale su samostalnost asocijacije
u odnosu na ostale koje rastu u brdskom bukovu pojasu
u panonskom dijelu Hrvatske i susjednih područja.


ZAHVALA – Acknowledgement


Za čitanje članka i vrlo korisne sugestije zahvaljuje


mo dr. Igoru Dakskobleru s Biološkoga instituta


Jovana Hadžija ZRC Slovenske akademije znanosti i


LITERATURA
Accetto, M., 1998: Dinarsko jelovo bukovje z gorsko
bilnico v Kočevskem Rogu. Zbornik Gozd.
Les. 56: 5–31.
Ac c e t to , M., 2002: Pragozdno rastlinje rezervata
Krokar na Kočevskem. Gozdarski Vestnik 60:
419–443.
Bakšić, D., 2002: Adsorpcijski kompleks tla na nekarbonatnim
supstratima u jelovim i bukovo-jelovim
sastojinama Hrvatske. Magistarski rad,
Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb,
133 str.
B ari č ev i ć , D., 2002: Sinekološko-fitocenološke
značajke šumske vegetacije Požeške i Babje gore.
Disertacija, Šumarski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu, Zagreb, 175 str.
Ba r k ma n, J. J., J. M o ra v e c , S. R a u s ch er t , 1986:
Code der pflanzensoziologischen Nomenklatur.
Vegetatio 67 (3): 159–195.
Barudanović, S., 2003: Ekološko-vegetacijska
diferencijacija lišćarsko-listopadnih šuma planine
Vranice. Disertacija, Prirodno-matematički
fakultet Univerziteta u Sarajevu.
Beus, V., 1980: Zajednica bukovo-jelove šume na pe


umjetnosti, za tehničku pomoć dipl. inž. Stjepanu
Mikcu , a za pomoć pri terenskim istraživanjima djelatnicima
šumarija Krapina, Sirač i Voćin.


– References
ridotitu i serpentinitu Bosne. Radovi Šumarskog
fakulteta Sarajevo, 24/6.
B eu s , V. , 1997: Fitocenologija. Ministarstvo obrazovanja,
nauke, kulture i sporta Federacije BiH,
Sarajevo, 138 str.
Borhidi , A., 1963: Die Zönologie des Verbandes Fagion
illyricum. 1. Allg. Teil Acta bot. Acad. Scient.
Hung. 9: 259–297.
B r au n - B l a n q u et , J., 1964: Pflanzensoziologie.
Grundzüge der Vegetationskunde. Springer,
Wien,12, 19–29.
Böhm, D., I. Bralić, J. Budak-Rajčić, R. Deželić,
M. Kamenarović, Z. Mikulić, D.
Oršić, M. Rukavina, A. Šobat, 1979: Park
prirode “Medvednica” – studija zaštite prirode.
Republički zavod za zaštitu prirode, Zagreb.
Ca r, Z., D. Ce s ta r, V. Hr e n , D. K ir asi ć, Đ. Ra u š ,
1969: Regionalni prostorni plan regije grada
Zagreba. Arhiva Šum. Instituta Jastrebarsko.
Cerovečki, Z., 2002: Numeričko određivanje klimatskih
i edafskih čimbenika staništa u šumskim
fitocenozama Maceljskog gorja. Šumarski
list 126(1–2):11–22.