DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 6 <-- 6 --> PDF |
J. Vukelić, D. Baričević: NOMENKLATURNO-SINTAKSONOMSKO ODREĐENJE PANONSKIH BUKOVO-... Šumarski list br. 9–10, CXXXI (2007), 407-429 nom na karbonatnim supstratima, dok su šume na silikatima, posebice na rubnom dijelu Panonije, manje istraživane. Na tu su činjenicu upozorili H o r v a t i dr. 1974. pa su nakon toga slijedila istraživanja Cestara i dr. (1979, 1982), Vuk e l i ć a i Š pa n j ol a (1990), Medvedovića (1990, 1991) i rasprava Vukelića i B a r i č e v ić a (1996) o razlikovanju dinarskih i panonskih bukovo-jelovih šuma. Potom Franjić i dr. (2001) numeričkom analizom potvrđuju razlike između dinarskih i panonskih bukovo-jelovih šuma, a pregled jelovih šuma u Hrvatskoj donose Vukelić i Bar ič e vi ć (2001). D o b r o vi ć i dr. (2006) daju značajan prilog ekološko-fitocenološkim istraživanjima bukovo- jelovih šuma na Medvednici, no ne razmatraju nomenklaturno-sintaksonomsku problematiku te kao ostali autori bukovo-jelove šume na jugozapadnom rubu panonskoga dijela Hrvatske opisuju pod nevažećim imenom Abieti-Fagetum pannonicum s Raušem kao autorom i godinom 1969. Od novijih radova navest ćemo još Trinajstićevo gledište (2004) prema kojemu dio snimljenih sastojina u zapadnom Papuku (Vukelić i Španjol 1990), osim opravdanih primjedaba na imenovanje zajednice u tom radu, pripada subasocijaciji s jelom (abietetosum Trinajstić) u okviru asocijacije Festuco drymeiae-Fagetum Cimperšek 1988 non Magic 1968 emend. Cerovečki 2002, koju je u jednom snimku s Maclja prikazao Cerovečki (2002). Podsjetimo, Cerovečki je (2002) na Maceljskom gorju istraživao mogućnost određivanja nekih klimatskih i edafskih čimbenika staništa u šumskim fitocenozama numeričkom (Ellenbergovom) skalom i tom prilikom prikazao 11 asocijacija sa po jednim snimkom. Fitocenoza označena kao Festuco drymeiae-Fagetum Cimperšek 1988 non Magic 1968 em. Cerovečki na snimku nema jele i ne odgovara sastojinama koje smo mi snimali na Maclju, Medvednici i Papuku pa se ne može ni uspoređivati. Opravdanost izdvajanja istraživanih sastojina na razinu asocijacije obrazložit ćemo u raspravi, a detaljnije ćemo usporediti naše sastojine s fitocenološkim istraživanjima sličnih sastojina u subpanonskom području Slovenije te Bosne i Hercegovine. Glede definiranosti istraživanoga područja i izraza “panonski”, za vegetaciju sjeveroistočne Slovenije sloven- ZNAČAJKE ISTRAŽIVANOGA Istraživane šume rastu na nešto manje od 15 000 ha u značajnim kompleksima na Maclju, Medvednici i Papuku, nešto su slabije rasprostranjene na Psunju, dok se fragmenti i manje izražene sastojine susreću na Ravnoj gori, Strahinščici i Ivanščici (M e d ve do v ić 1990, 1992). U odnosu na dinarske uspijevaju u uvjetima toplije klime, manje količine oborina, na dubokim distričnim tlima i većinom na nekarbonatnoj podlozi. Nastavljaju se na vegetacijski pojas brdskih (montanskih) bukovih šuma, pa se zbog njihova položaja kao ski fitocenolozi upotrebljavaju izraz subpanonska (fitogeografsko subpanonsko područje), dok se za područje sjeverne Bosne koje gravitira prema Savi najčešće upotrebljava izraz pripanonska oblast (S te f a n ov rn dr. 1983). U fitogeografskom pregledu šumske vegetacije Hrvatske (Rauš i dr. 1992) za šume opisane u ovom radu korišten je naziv amfipanonske odnosno rubne panonske bukovo-jelove šume. Istraživano gorje u Hrvatskoj se nalazi na jugozapadnom rubu Panonske nizine i oznaka amfipanonske mu odgovara. Ovdje smo upotrebljavali ustaljeni izraz panonske u značenju zemljopisne, a ne fitogeografske kategorije. Zadatak i cilj ovih istraživanja bio je fitocenološki snimiti prosječne sastojine bukovo-jelovih šuma u njihovu arealu savsko-dravskoga međuriječja, nomenklaturno definirati utvrđene sintaksone odnosno ispraviti nevažeće ime asocijacije Abieti-Fagetum pannonicum, sintaksonomski ih analizirati i utvrditi ostale činjenice važne za njihovo poznavanje i gospodarenje. To je ujedno i fitocenološki prilog stručnim preporukama i zakonskim odredbama po kojima se tim šumama treba gospodariti prebornim načinom, što je u odnosu na dosadašnju praksu izazivalo drugačiji gospodarski pristup i što se bitno odražava na budućnost ovih sastojina. U Hrvatskoj se preborno gospodarilo samo u dinarskom području. Osim istraživane asocijacije bukovo-jelovih šuma Medvedović je (1990) na Maclju utvrdio jelovu šumu s rebračom (Blechno-Abietetum Horvat 1950), a na Papuku uz cestu Zvečevo – Voćin ispod glavnoga prijevoja na Djedovici Tri n a j s t ić i dr. (1997) otkrivaju nalazište vrste Equisetum sylvaticum i opisuju lokalitet koji odgovara vlažnim jelovim šumama iz Gorskoga kotara (as. Carici brizoidis-Abietetum Trinajstić 1974). Autori taj nalaz smatraju važnim dokazom o autohtonosti jele u slavonskom gorju. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj, pretežito na Medvednici, Medak je (2004) na visini od 400 do 700 m istraživala mješovite sastojine bukve, jele i pitomoga kestena, koji je najproširenija vrsta u sloju drveća. Florni je sastav sličan našim sastojinama, a Medak je ustvrdila da se u njezinim istraživanjima radi o zajednici bukve i pitomoga kestena, varijanta s jelom (Castaneo-Fagetum Marinček & Zupančič 1995 var. geogr. Abies alba Medak 2004). PODRUČJA – Research area eksklava i manjih površina najčešće gospodarilo regularnim načinom kao i bukovim šumama. Znatno su siromašnijega flornoga sastava. Njihova je raščlamba zadatak ovih istraživanja. a) Reljef, geološko-litološka građa i tlo Panonske bukovo-jelove šume u Hrvatskoj rastu na nadmorskim visinama od 250 do 1000 m (Macelj 250 do 450, Medvednica 800–1033, Papuk 600 do 900 m), na svim ekspozicijama i nagibima i vrlo izraženim re |