DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 87     <-- 87 -->        PDF

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI


PRVA MEĐUNARODNA KONFERENCIJA O MOGUĆNOSTIMA PRIMJENE
DALJINSKIH ISTRAŽIVANJA U UPRAVLJANJU KATASTROFAMA
I NAČINIMA HITNOG DJELOVANJA U SLUČAJU KATASTROFA
NA PODRUČJU MEDITERANA
(First Infemationa Conference on Remote Sensing Techniques in “Disaster
Management and Emergency Response in the Mediteranean Region”)


Europske udruga laboratorija za daljinska istraživanja
“EARSeL”, na svojoj je godišnjoj skupštini, održanoj
u Bolzanu (ltalija) u lipnju 2007. g., našoj zemlji
povjerila organizaciu “Međunodne konferencije o mogućnotima
primjene daljinskih istraživanja u upravljanju
katastrofama inačinima hitnog djelovanja u slučaju
katastrofa na području Mediterana”. Pri tome se u
moguće katastrofe ubrajaju:


šumski požari


potresi


poplave


degradacija zemljišta
klizišta
orkanski vjetrovi
onečišćenost mora (naftne mrlje i dr.)


katastrofe uzrokavane ljudskim djelovanjem
Konferencija će se održati u Zadru 22 – 24. rujna
2008. g.
Organizatori konferencije su:


EARSeL


Znanstveno vijeće za daljinska istraživanja HAZU


Sveučilište u Zadru i


tvrtka GEOSAT d.o.o., Zagreb
Očekuje se da se na konferenciji okupe stručnjaci iz
različitih europskih, nacionalnlh i drugih institucija,
koje se bave svemirskim tehnologijama i geografskim
informacijskim sustavom (GIS), te eksperti s područja


cja


upravljanja katastrofama, koji će kroz svoja izlaganj


la i


KNJIGE I ČASOPISI


rasprave iznijeti iskustva i stručne osvrte na suzbijanje
katastrofa, a uz primjenu novih tehnologija, uključujući
i razvojna tehnološka gledišta.


Na konferenciji će se razmotriti neka od važnih gledišta
u upravljanju i smanjivanju rizika, kao što su znanje,
sprječavanje, upozorenja, upravljanje opasnostima,
postkrizne analize, sanacija okoliša i dr.


Hrvatska je posebno zainteresirana za organizaciju
ovoga međunarodnog skupa, odnosno za razmjenu novih
informacija i prihvaćanje novih metoda od razvijenijih
zemalja. Dovaljno je samo prisjetiti se katastrofalnih
šumskih požara koji su se ovoga ljeta dogodili
na području Mediterana. Oni su odnijeli na desetke
ljudskih života i prouzročili veliku materijalnu štetu,
koja se mjeri milijardama eura. Uz to, kada je riječ o
posljedicama prirodnih katastrofa, ne treba zaboraviti
da se Hrvatska nalazi u zoni povećane seizmotektonske
aktivnosti, što predstavlja potencijalnu opasnost od
razornih potresa.


Pozivamo stručnjake onih stručnih profila koji tematski
obuhvaća ova konferencija, da se u što većem
broju odazovu konferenciji i doprines .


prinesu
uu njeno
njenonjenom
mm uspjehu
uspjehuuspjehu.
Sve potrebne obavijesti o održavanju konferencije
pristupačne su na adresi
wwwr.earsel.qeosat.hr


Prof. dr. sc. Marinko Oluić,
predsjednik Organizacijskog odbora


L’ITALIA FORESTALE E MONTANA
(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima,
izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti – Firenze)


U broju 1., siječanj-veljača 2007. objavljena su 3 losti i velikih posljedica požara, donosimo kratke sadrčlanka
o problematici šumskih požara. Glede učesta-žaje tih članaka:




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 88     <-- 88 -->        PDF

Michele Puxeddu, Guseppe Delogu: Iskustva
iz Sardinije – Procjena i gospodarenje opožarenim
površinama


Posljednjih 35 godina požari na Sardiniji učestali
su i dosegli su prosječan godišnji broj od 3 400 slučaja
i 8 000 ha opožarene površine, s maksimalnih 4 900
požara 1992.g. i najvećom opožarenom površinom od
37 500 ha, 1983. g.


Posljednjih 10 godina površine opožarenih šumskih
područja smanjene su zahvaljujući pojačanim
protupožarnim aktivnostima.


No, s druge strane, uz nepovoljne meteorološke
uvjete mogu u kratkom vremenu nastati velike štete od
požara, često jednake onima koje se registriraju u cijelom
opasnom razdoblju od lipnja do listopada.


U gospodarenju šumskim površinama koje su oštećene
šumskim požarom, od posebne je važnosti učinkovitost
primijenjenih intervencija.


Na Sardiniji, zbog stalnog smanjenja aktivnosti i
napuštanja djelatnosti u agrikulturi ostaju velike površine
izložene požarima, koje se poslije zbog velike
motivacije vlasnika i nebrige komunalnih administracija
(unatoč propisanih akata), sporo i neadekvatno
obnavljaju.


U ovom članku obrađeni su rezultati nedavne postpožarne
intervencije, na temelju novih iskustava, što bi
eventualno doprinijelo uspješnijem gospodarenju opožarenim
šumskim površinama, u kojima Sardinija nažalost
ima primat. Intervencija se odnosi na panjaču crnike
(Quercus ilex), u komuni S. Nicolo Gerrei, koja je 7.


7. 2000. g. pretrpjela snažan požar, koji je u dva dana
opožario 830 ha, od čega je bilo 213 ha šume, 70 ha makije
i 547 ha pašnjaka. Požar je bio velikog intenziteta,
obuhvativši i krošnje stabala.
Cilj istraživanja bio je ustanoviti regeneracijski kapacitet
panjeva kojih je prije požara bilo 1 300 po ha,
sa 5 100 izdanaka.


U 5 homogenih zona, koje predstavljaju prosjek
staništa, određene su po tri podzone u kojima su primijenjeni
sljedeći modeli obnove:


1.
nikakve intervencije u razdoblju od 5 godina od požara,
2.
sječa mrtvih stabala unutar vegetacijskog razdoblja
e godine nakon požara i nikakve druge intervenprv
prvprve g


cij
cijcije
ee
u
uu vremenu od 5 godina i


3.
sječa mrtvih stabala neposredno poslije požara i
uklanjanje opožarenog materijala i slabih izdanaka
u vremenu od 4 godine, pogodujući najrazvijenijim
izdancima.
Na kraju 5. vegetacijske periode izvršena je kontrola
rezultata metodom uzrokovanja i analizom obnove
panjače crnike, te brojenjem novih izdanaka i mjerenjem
njihovih promjera i visina.


Tako ustanovljene veličine iznosile su:


Model br. stabala/ promjer totalna
obnove m2 stabalaca (cm) visina (cm)
1 3,5 2,54 191
2 2,5 2,92 191
3 2,1 3,50 208


Iz ovih podataka vidljivo je da je najveća gustoća
izdanka u slučaju kada se ne obavljaju nikakve intervencije,
te da nema neke velike prednosti u trećem slučaju,
gdje su uklonjena mrtva stabla i slabo razvijeni
izdanci, što zahtijeva velike troškove. No, po propisima
obvezno je izvlačenje opožarenog materijala radi
opasnosti od ponavljanja požara i mogućnosti korištenja
opožarenog materijala za ogrjev, kao i zbog utjecaja
na izgled krajolika.


U zaključku autori navode da obnova opožarenih
šuma na Sardiniji traži nove odlučne akcije za koje
treba lokalnim zajednicama osigurati tehničku i stručnu
pomoć, te je potrebno individualizirati slučajeve
respektirajući različite ekološke karakteristike i mehanizme
prirodne obnove.


Bruno Petrucci: Akcije Ministarstva okoliša,
prostora i mora u području šumskih požara


Naredbe za zaštitu prirode koje je izdalo resorno
ministarstvo Okvirnim zakonom o šumskim požarima
(zakon br. 353/2000 – službeni list br. 280) izravno
regulira problematiku šumskih požara. U čl. 8. stav 2.
osobno su naglašene planske mjere koje se odnose na
Parkove prirode i Prirodne rezervate. Ti planovi sadrže
posebne sekcije za regionalne razine.


Na temelju tog zakona izdana je u ožujku 2002 .g.
“Shema plana za programiranje aktivnosti na predviđanju,
prevenciji i aktivnoj borbi protiv šumskih požara
u zaštićenim prirodnim područjima, kratko nazvan
protupožarni šumski plan (AIB).


U donošenju protupožarnog plana AIB sudjelovali
su najeminentniji talijanski stručnjaci, a glavni cilj je
zaštita prirodnih vrijednosti. Preventivne mjere u zaštićenim
zonama delikatnije su u odnosu na one predviđene
za ostatak nacionalnog prostora, zbog specifičnosti
terena i otežane primjenjivosti uobičajenih mjera.


Svaki pojedinačni plan AIB treba pregledati nadležna
država šumarska uprava, koja ga nakon povoljnog
mišljenja dostavlja regijama radi uključenja u regionalni
plan AIB. Plan AIB za zaštićene zone ima višeznačajnu
vrijednost i realnu primjenjivost unatoč
svojoj složenosti. Radi tehničke primjene plana AIB,
organizirani su razni sastanci s Nacionalnim parkovima
u koje su uključeni: Civilna zaštita, Državna uprava
šuma, Akademija šumarskih znanosti, Udruženje
botaničara, razna sveučilišta i dr.




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 89     <-- 89 -->        PDF

Od 2001. g. Direkcija za zaštitu prirode potpisala je
mnoge konvencije sa znanstvenim asocijacijama u
svrhu bolje primjenjivosti zakona 353/2000 u državnim
zaštićenim područjima. Direkcija za zaštitu priro


de j
jje
ee zbog pojačanja mjera u borbi protiv požara povećala
sredstva za nabavku protupožarne opreme. Tako je
1998. g. odobreno za Nacionalne parkove sektora Jug
6 300 000 € za nabavku materijala i sredstava te aktiviranje
vatrogasnih dragovoljaca.


Poduzete mjere su po postojećim podacima doprinijele
smanjenju broja požara, opožarenih površina i
nastalih šteta po svakom pojedinačnom požaru. U
okviru ovih aktivnosti autori navode izdavanje specijalizirane
knjige: Požari i kompleksnost ekosustava -od
šumskog planiranja do obnove krajolika, kojoj su svoj
doprinos dali mnogi poznati eksperti iz raznih sektora.


Sanzio Baldini, Enrico Marchi, Stefano
Quartulli : Tehnike obnove opožarenih šuma i
mogućnost korištenja drvnog materijala


Aktivnosti na obnovi okoliša na šumskim opožarenim
površinama predstavljaju izuzetno aktualnu temu
koja je predmet mnogih studija i rasprava.


Znanstvena istraživanja obiluju suprotnostima, te
pozitivnim i negativnim rezultatima s ekonomskog i
ekološkog stajališta, vezano za razne tipove šuma i karakteristike
požara.


U Italiji je do sada ta problematika malo istraživana
i to donekle samo sa stajališta obnove okoliša, ali ne i
načina izvlačenja i uporabe opožarenog materijala, bez
čega se ne može ustanoviti šteta od požara.


Često puta stojeća stabla nakon požara nisu tehnički
mnogo oštećena, jer je drvo materijal koji ima vrlo nizak
koeficijent termičke provodljivosti, tako da je unutrašnjost
debla tek neznatno zagrijana. Osim toga drvo
naknadno apsorbira vlažnost iz okoline i zadrži prijašnja
tehnička svojstva. Otpornost drveta svakako ovisi


o tipu požara, vrsti drveta, starosti i debljini kore.
Istraživanja koja su vršena u Kanadi (Araki i Dyson,
1999. g.) na umjerenim intenzitetom opožarenim
šumama četinjača velikih dimenzija, pokazala su da ne
postoje bitna mehanička oštećenja drveta, već eventualno
smanjeno iskorištenje. Važno je da se drvo pravovremeno
iskoristi, prije nego smanjena vlažnost drveta
počne pogodovati napadu patogena. To je važno
učiniti kada je požar obuhvatio krošnju stabala i debla
imaju karboniziranu koru.
Pilane nemaju posebne probleme u prorezu takve
oblovine, osim što je u okolišu pilane povećana ugljena
prašina. Drvo namijenjeno za proizvodnju ploča vlaknatica
također je potpuno upotrebljivo, jer se ugljena


no u
i a u pro


prašina automatski odvaj
odvajodvaja u procesu proizvodnje. Ipak,
a e d


često se događa d
dda pilan
pilanpilane i
ii drugi korisnici odbijaju
uporabu tog materijala, ili za njega daju znatno nižu ci


jenu, tako da nastale štete nisu samo ekološke prirode,
već imaju značajno ekonomsko obilježje.


ć i
istraživanju ove problematike, u novije su vrije-


U is


meu uključene mnoge institucije i eminentni stručnjaci
iz raznih područja.


Iz broja 3, svibanj-lipanj 2007. izdvajamo:


Inauguracija 56. akademske godine talijanske
Akademije šumarskih znanosti


Dana 13. travnja u svečanom prostoru Cenacolo di
Santa Croce, u nazočnosti mnogobrojnih autoriteta
znanstvenog i društvenog života održana je inauguracija
nove akademske godine. Svečanost je otvorio predsjednik
Akademije profesor Fiorenzo Mancini , koji
je nakon upućenog pozdrava uzvanicima: Ministru poljoprivrede,
prehrane i šumarstva prof. Paolo de C a s tro,
članovima Akademije i svim ostalima, nabrojio
aktivnosti tijekom protekle akademske godine.


Ta aktivnost obilježena je vrlo opširnim i tematski
bogatima radom, koji je dao velik doprinos razvoju šumarske
doktrine, s posebnim naglaskom na problematiku
mediteranskog prostora, koja je specifična zbog
klimatskih, orografskih i drugih kontrasta.


U svom obraćanju nazočnima, Ministar poljoprivrede,
prehrane i šumarstva, prof. Paolo de C a s tr o
naglasio je važnost šumskog sektora. Trećina nacionalnog
područja Italije ili oko 10,5 milijuna ha su šumske
površine, s tendencijom povećanja na preostale napuštene
poljoprivredne površine.


Multifunkcionalna uloga šuma neizostavan je čimbenik
u stvaranju dobara, koja se posebno očituju u:



ekonomskom i socijalnom razvoju ruralnih područja
u odnosu na tradicionalne aktivnosti bez nepovoljnog
utjecaja na okoliš,

opskrbi obnovljivom sirovinom za proizvodnju
električne i toplinske energije,



poboljšanju ekosustava, vodnog režima, te prevenciji
i ublaženju ekstremnih klimatskih pojava i

apsorpciji i uskladištenju ugljičnog dioksida, što se
odražava na smanjenju učinka staklenika i usporavanju
klimatskih promjena.
Ministar je podsjetio na Ministarsku konferenciju o
zaštiti šuma u Europi održanoj u Beču 2003. g., na kojoj
je preko 40 zemalja promoviralo ideju o održivom
gospodarenju šumama, te u Rezoluciji br. 3 prihvatilo
“Čuvanje i održavanje socijalne i kulturalne dimenzije
održivog gospodarenja radi zaštite krajolika”.


Na kraju svog izlaganja Ministar je rekao: “Italiju
obilježava veliko bogatstvo kulturnih dobara, vrhunski
poljoprivredno-prehrambeni proizvodi te raznolikost
prirodnih pejzaža. Održati i valorizirati to nasljeđe imperativ
je za suprotstavljanje globalizaciji, te je etička i
moralna dužnost sačuvati prošlost i jamčiti budućnost
novim generacijama”.




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 90     <-- 90 -->        PDF

Mariella Zoppi: Šume i krajolici


Krajolici su obilježje i memorija povijesti, počinje
autorica svoj članak, koji su kao sva živa bića podložni
promjeni. Niti perfektna ljepota renesansnih parkova,
unatoč konstantnoj brizi čovjeka, nije tijekom stoljeća
ostala ista.


Već stari dokumenti dokazuju kultiviranu prirodu.
Tako je Sveti Fijakrije, zaštitnik vrtlara i povrtlara
(Saint Fiacre – po kojem su prozvane kočije, koje su
vozile do njegovog svetišta) postao svet jer je posjekao
veliku šumu u blizini manastira i osnovao vrt u kojemu
je uzgojio biljke za hranu i lijekove. On je bio obrazovani
irski monah, prikazan sa sabljom u jednoj ruci i
macom cvijeća u drugoj, kojega su praktične ideje navele
na osnivanje vrta. Postao je svet, jer je posjekao
šumu, ali to je bilo davno (umro je 670. g.) gotovo tri
stoljeća poslije pada Rimskog carstva kada je Europa
bila osiromašena nakon napada “raznih sjevernih naroda”,
šume su zauzele mnoge prostore koji su prije bili
obrađivani. Stanovnici su tražili sigurnost unutar gradskih
zidina okruženi neplodnim močvarnim terenima.


Poslije X. stoljeća, početak moderne Europe, donio
je velike promjene i ekonomski napredak. Evolucija
feudalnog sistema, demografski razvoj i povećana proizvodnja
dobara zahtijevali su brži razvoj poljoprivrede,
te potreba za novim poljoprivrednim površinama
uzrokovala osvajanje šumskih površina.


Šuma se više nije sjekla da bi postao svet, već su
mnoge opatije postale proizvodna središta u kojima su
usvajane napredne proizvodnje. Šume koje su okruživale
ova proizvodna središta nisu ostale napuštene jer
su i tamo vršeni radovi na kultiviranju i pošumljavanju.
Krajolici su mijenjali svoj izgled ovisno o socijalnim,
ekonomskim i estetskim zahtjevima različitih povijesnih
razdoblja.


Do polovice XX. stoljeća promjene izgleda krajolika
odvijale su se sporo, unutar jedne ili više generacija,
te ograničene na specifična područja. Uređene i kultivirane
šume osnova su bogatstva i ljepote, koji obilježavaju
estetski ugođene krajolike. Tijekom vremena
šume su se proširivale i smanjivale ovisno o ekonomskim
potrebama različitih područja.


Po podacima FAO-a iz 2005. g. šume u Europi (bez
Ruske federacije) zauzimaju površinu od 193 milijuna
ha, što je povećanje od 7 % u odnosu na 1995. g. Naprotiv,
na svjetskoj razini u istom razdoblju bilježi se
smanjenje površina šuma od 3 %.


Porast šumskih površina u Europi rezultat je
programa iz razdoblja 2000–2005. g. u Španjolskoj
(296 000 ha), Italiji (106 000 ha), zatim slijede Bugarska,
Francuska, Portugal i Grčka. Rusija je jedini
dio Europe koji bilježi smanjenje šumskih površina od
96 000 ha godišnje, ali je to samo 0,01 % od njene
ukupne površine šuma.


šume daju veliki doprinos očuvanju osnovnih okvira
za obranu biološke raznolikosti i osiguravaju zdravlje
i vitalnost prirodnih zajednica.


Uzroci negativnih utjecaja na šume su višestruki,
tako je učešće požara u destrukciji šuma 9 %, štetnih insekata
34 %, ostalih oboljenja 17 %, te negativnih klimatskih
čimbenika preko 40 %.


Glavni uzrok promjena je zagrijavanje planeta, koje
će kao posljedicu imati velike promjene na svim kontinentima.
Te promjene bit će neizbježne, a najviše će
pogoditi male otoke, delte rijeka i polove. Uzrokovat
će eroziju obala i to ne samo na oceanu, već i u zatvorenom
i osjetljivom Mediteranu.


Povećanje temperature od samo jednog stupnja dovesti
će zemlju u klimatske uvjete od prije 6000 godina,
što znači promjenu klime, vegetacije, nedostatka
pitke vode, povećanje koncentracije ugljičnog dioksida
i ostalih stakleničkih plinova. Sve to može povećati pojave
suše, uragana, požara i epidemija.


To sliči na fantastični film, ali prema podacima iz
2003. g. vrućine su u Europi uzrokovale smrt preko
30 000 osoba, a suša je uzrok štete od preko 12 milijardi
€ .


Autorica podsjeća na Mezopotamiju, plodnu zemlju
između rijeka Eufrata i Tigrisa, kolijevku kulture i
napretka, sa čudesnim vrtovima u kojima su rasle aklimatizirane
vrste iz dalekih krajeva. Zatim je nastupila
promjena klime, koja je malo po malo uzrokovala progresivno
osiromašenje cijele regije, čime je došao kraj
tog veličanstvenog carstva.


Danas još uvijek možemo na planeti naći zemlju
poput Mezopotamije, ali i pustinje i slane neplodne
močvare, iz čega bi se mogle izvući mnoge pouke.
Tada nije postojala tehnologija za suprotstavljanje tim
promjenama, ali nije postojala ni bezkompromisna
arogancija onih koji upotrebljavaju tehnologiju za brzo
bogaćenje i ne žele znati da je u njihovim rukama sud-


Paola Casanova, Anna Memoli: Gospodarenje
srnećom divljači i šumama u Apeninima


U rubrici fauna i šume, autori su prikazali neka gledišta
gospodarenja srnećom divljači, čija se brojnost
sve više povećava u šumama Apenina.


Sadašnje populacije smeće divljači u Apeninima
proizlaze iz višestrukog unošenja ove divljači, koje su
vršili privatni lovci i državne šume iz sjevernog dijela
Italije i bivše Jugoslavije. Tako se radi o podvrsti Capreolus
capreolus capreolus, a ne o nekada autohtonoj
podvrsti Capreolus capreolus italicus koja se smatra
izumrlom. U određenom razdoblju, koje se podudara
sa krizom poljoprivrede i egzodusom stanovništva iz
ruralnih područja, uvjeti za ovu divljač postali su