DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 88 <-- 88 --> PDF |
Michele Puxeddu, Guseppe Delogu: Iskustva iz Sardinije – Procjena i gospodarenje opožarenim površinama Posljednjih 35 godina požari na Sardiniji učestali su i dosegli su prosječan godišnji broj od 3 400 slučaja i 8 000 ha opožarene površine, s maksimalnih 4 900 požara 1992.g. i najvećom opožarenom površinom od 37 500 ha, 1983. g. Posljednjih 10 godina površine opožarenih šumskih područja smanjene su zahvaljujući pojačanim protupožarnim aktivnostima. No, s druge strane, uz nepovoljne meteorološke uvjete mogu u kratkom vremenu nastati velike štete od požara, često jednake onima koje se registriraju u cijelom opasnom razdoblju od lipnja do listopada. U gospodarenju šumskim površinama koje su oštećene šumskim požarom, od posebne je važnosti učinkovitost primijenjenih intervencija. Na Sardiniji, zbog stalnog smanjenja aktivnosti i napuštanja djelatnosti u agrikulturi ostaju velike površine izložene požarima, koje se poslije zbog velike motivacije vlasnika i nebrige komunalnih administracija (unatoč propisanih akata), sporo i neadekvatno obnavljaju. U ovom članku obrađeni su rezultati nedavne postpožarne intervencije, na temelju novih iskustava, što bi eventualno doprinijelo uspješnijem gospodarenju opožarenim šumskim površinama, u kojima Sardinija nažalost ima primat. Intervencija se odnosi na panjaču crnike (Quercus ilex), u komuni S. Nicolo Gerrei, koja je 7. 7. 2000. g. pretrpjela snažan požar, koji je u dva dana opožario 830 ha, od čega je bilo 213 ha šume, 70 ha makije i 547 ha pašnjaka. Požar je bio velikog intenziteta, obuhvativši i krošnje stabala. Cilj istraživanja bio je ustanoviti regeneracijski kapacitet panjeva kojih je prije požara bilo 1 300 po ha, sa 5 100 izdanaka. U 5 homogenih zona, koje predstavljaju prosjek staništa, određene su po tri podzone u kojima su primijenjeni sljedeći modeli obnove: 1. nikakve intervencije u razdoblju od 5 godina od požara, 2. sječa mrtvih stabala unutar vegetacijskog razdoblja e godine nakon požara i nikakve druge intervenprv prvprve g cij cijcije ee u uu vremenu od 5 godina i 3. sječa mrtvih stabala neposredno poslije požara i uklanjanje opožarenog materijala i slabih izdanaka u vremenu od 4 godine, pogodujući najrazvijenijim izdancima. Na kraju 5. vegetacijske periode izvršena je kontrola rezultata metodom uzrokovanja i analizom obnove panjače crnike, te brojenjem novih izdanaka i mjerenjem njihovih promjera i visina. Tako ustanovljene veličine iznosile su: Model br. stabala/ promjer totalna obnove m2 stabalaca (cm) visina (cm) 1 3,5 2,54 191 2 2,5 2,92 191 3 2,1 3,50 208 Iz ovih podataka vidljivo je da je najveća gustoća izdanka u slučaju kada se ne obavljaju nikakve intervencije, te da nema neke velike prednosti u trećem slučaju, gdje su uklonjena mrtva stabla i slabo razvijeni izdanci, što zahtijeva velike troškove. No, po propisima obvezno je izvlačenje opožarenog materijala radi opasnosti od ponavljanja požara i mogućnosti korištenja opožarenog materijala za ogrjev, kao i zbog utjecaja na izgled krajolika. U zaključku autori navode da obnova opožarenih šuma na Sardiniji traži nove odlučne akcije za koje treba lokalnim zajednicama osigurati tehničku i stručnu pomoć, te je potrebno individualizirati slučajeve respektirajući različite ekološke karakteristike i mehanizme prirodne obnove. Bruno Petrucci: Akcije Ministarstva okoliša, prostora i mora u području šumskih požara Naredbe za zaštitu prirode koje je izdalo resorno ministarstvo Okvirnim zakonom o šumskim požarima (zakon br. 353/2000 – službeni list br. 280) izravno regulira problematiku šumskih požara. U čl. 8. stav 2. osobno su naglašene planske mjere koje se odnose na Parkove prirode i Prirodne rezervate. Ti planovi sadrže posebne sekcije za regionalne razine. Na temelju tog zakona izdana je u ožujku 2002 .g. “Shema plana za programiranje aktivnosti na predviđanju, prevenciji i aktivnoj borbi protiv šumskih požara u zaštićenim prirodnim područjima, kratko nazvan protupožarni šumski plan (AIB). U donošenju protupožarnog plana AIB sudjelovali su najeminentniji talijanski stručnjaci, a glavni cilj je zaštita prirodnih vrijednosti. Preventivne mjere u zaštićenim zonama delikatnije su u odnosu na one predviđene za ostatak nacionalnog prostora, zbog specifičnosti terena i otežane primjenjivosti uobičajenih mjera. Svaki pojedinačni plan AIB treba pregledati nadležna država šumarska uprava, koja ga nakon povoljnog mišljenja dostavlja regijama radi uključenja u regionalni plan AIB. Plan AIB za zaštićene zone ima višeznačajnu vrijednost i realnu primjenjivost unatoč svojoj složenosti. Radi tehničke primjene plana AIB, organizirani su razni sastanci s Nacionalnim parkovima u koje su uključeni: Civilna zaštita, Državna uprava šuma, Akademija šumarskih znanosti, Udruženje botaničara, razna sveučilišta i dr. |