DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 91     <-- 91 -->        PDF

povoljni. Srneća divljač imala je na raspolaganju
napuštene pašnjake i obilje druge hrane (žir, kesten,
bukvica i dr.), što je pospješilo njeno širenje u cijelim
Apeninima.


Osobito povoljan prostor za srneću divljač su panjače
listača, koje su zauzele nekadašnje poljoprivredne
površine i osigurale stanište za srneću divljač koja je
nestala prije dva stoljeća. Prva pojava srneće divljači
izvan zone ispuštanja je 1975.g., a prvi selekcijski odstrel
počeo je 1990. g. u Toskani.


Danas se procjenjuje da je brojno stanje srneće divljači
samo u provinciji Firenze od 9 000 do 10 000 grla.
Svake se godine u selekcijskom lovu odstrijeli oko
1 800 grla, ali je i pored toga broj ove divljači u porastu.


Srneća divljač nastanjuje sve tipove šuma: od mediteranske
makije do bukove šume, u svim tipovima šuma
koji se nalaze između ova dva ekstrema, pod uvjetom da
se šume izmjenjuju s otvorenim prostorima prirodnih
pašnjaka ili poljoprivrednim kulturama. Srneća divljač
ima velike zahtjeve u prehrani s kvalitativnog stanovišta,
radi relativno malog buraga, te rado konzumira pupove,
vrhove izdanaka, cvjetove, šumsko voće i gljive,
izbjegavajući teško probavljive krupne dijelove bilja.


Nadalje, osobito je važno da u šumi postoji razvijena
podstojna i prizemna etaža, koja omogućuje sklonište
od predatora i kvalitetnu prehranu. Najpovoljnije
stanište za srneću divljač je miješana listopadna panjača
sastavljena na primjer od medunca, graba, cera, kestena,
javora, lijeske i dr., pogotovo ako ima stabala
koja donose plod. Štete koje čini srneća divljač u panjači
su neznatne s obzirom na brojnost izdanaka, koje
se eventualno povećavaju za vrijeme velikog snijega.


IZ SVIJETA GLJIVA


Šume listača, pa i visokog uzgoja, također su povoljne
za uzgoj srneće divljači, pogotovo ako je razvijena
podstojna etaža, te posebice ako postoje isprekidane
grupe četinjača, koje osiguravaju dobar zaklon.


Zbog postojeće hijerarhije kod srneće divljači, dominantni
srnjak dugo drži svoje područje, koji ne može
zauzeti niti jedan drugi srnjak, kojemu ne preostaje nego
napustiti područje na kojemu je rođen. Slično, mada
malo manje, je i kod ženskog potomstva. Ovo doprinosi
brzom širenju srneće divljači na nova područja. Selekcijski
lov često nije dovoljan za reguliranje brojnog stanja,
te treba provoditi redoviti odstrel, ali ne samo na
lako dostupnim mjestima, već na cijelome području.


Autori preporučuju otvaranje staza na slabo pristupačnim
mjestima, te odstrjel s visoke čeke, a u ponekom
slučaju i uporabu kratkonogih goniča. Odstrjel treba biti
svakako dobrim hicem iz puške kuglare. Visoke čeke
nije dovoljno graditi samo u blizini cesta, gdje se dolazi
s automobilom, već trebaju biti optimalno raspoređene
po cijelom području da se selekcija može provoditi na
cijeloj populaciji.


Trofejnoj vrijednosti divljači treba također pokloniti
važnost prilikom selektivnog odstrela, vodeći računa
da “dobar trofej” proizlazi 50 % iz genoma ženke. Trofej
normalno ovisi o tipu šume, kvaliteti prehrane, klimatskim
uvjetima i mnogim drugim čimbenicima.


Za ustanovljenje optimalnog broja divljači na određenoj
površini, potrebno je dobro poznavati biološke
potencijale staništa i dnevne potrebe divljači za hranom,
da se izbjegnu neželjene štete koje mogu ugroziti
razvojnu dinamiku šume.


Frane Grospić


NEKE RJEĐE GLJIVE ŠUMSKIH STANIŠTA GORSKOG KOTARA


U prostranim šumskim područjima Gorskog kotara
nazočna su brojna i raznolika staništa gljiva. Na nekima
od njih stvaraju se uvjeti za pojavu nekolicine specifičnih
vrsta koje se, najčešće, izvan takvih staništa ne
nalaze ili se nalaze vrlo rijetko.


Jedno od dva takva staništa nalazi se uz rijeku Dobru
u Lukama, kod naselja Donja Dobra ili preciznije,
između Moravica i Donje Dobre. To je i do pola metra
dubok usjek šumskog puteljka koji su načinila motorna


a


vozila u vlažnom, glinastom i dijelom humusnom tlu


u


blizini lijeve obale rijeke Dobre. Cijelo stanište pokriva
srednjedobna sastojina crne johe i rijetka stabla


a


poljskog jasena. dnu oko 10–15 m dugog usjeka veći


. U
UU


dio jeseni leži voda, a njegove strane su više ili manje
vlažne i zasjenjene, pa su to na ovim prostorima uz
Dobru jedina i najvlažnija šumska staništa. Na stranama
tih usjeka i na njihovim gornjim površinama koje
su prekrivene rijetkim niskim raslinjem, tijekom jeseni
razvijaju se zanimljiva naselja gljiva. Većina njih odlikuje
se malim dimenzijama svojih plodišta. Na tim staništima
nazočne su uz vrste zdjeličarki i neke vrste hrčaka
(Helvella), kao što je jesenski hrčak (Helvella crispa
/Scop.) Fr. te Helvella ephippium Lev.


Malo podalje, nasuprot ovom staništu, oko 10 m
udaljeno od desne obale rijeke Dobre u Lukama, nazočno
je i drugo zanimljivo stanište. I ono se nalazi




ŠUMARSKI LIST 9-10/2007 str. 92     <-- 92 -->        PDF

Slika 1. Jesenski hrčak Slika 2. Helvella ephm Lev.


Slika 3. Sarcoscypha occidentalis (Sow.) Sacc. Slika 4. digitalis Fries