DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 100 <-- 100 --> PDF |
su i mnoga stručna i znanstvena istraživanja poput mjerenja visine snježnog pokrivača, proučavanja rasprostiranja polena, istraživanja tla, botaničkih opažanja, prstenovanja ptica i drugog. Najveći dio tehničkih poslova obavljen je u Vrtu u godinama neposredno nakon njegova osnutka. Izgrađena je botanička stanica, uređen zdenac, postavljene klupe i nadstrešnica. Oko Balinovačke ponikve izgrađena je kamenita kružna staza, s odvojcima prema Balinovcu, Velikom Zavižanu i dnu Balinovačke ponikve. Središnji dio proslave trebao je biti obilazak novopostavljene poučne staze u Velebitskom botaničkom vrtu, no to je spriječilo iznimno jako olujno nevrijeme s obilnim oborinama, pa su brojni uzvanici vrt mogli vidjeti samo na multimedijalnoj prezentaciji. Prisutnima se kratkim osvrtom na početke i ideju osnivanja botaničkog vrta na Velebitu obratio posebni gost, dr. sc. Juraj Medvedović, umirovljeni šumar, koji je u doba osnivanja vrta bio član komisije za odabir lokacije za Vrt. Sjećanje na one dane prije više od 40 godina zapisao je J. Medvedović u svom referatu: Moje sjećanje na stvaranje ideje o Botaničkom vrtu na Velebitu Ideja o osnivanju Botaničkog vrta na Velebitu ponikla je još davne 1966. godine u jednom dijelu današnjeg Šumarskog instituta Jastrebarsko, koji se je onda zvao Institut za šumarska i lovna istraživanja Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tada je veća grupa istraživača, radila na projektu “Istraživanje tipova šuma i šumskih staništa Hrvatske”. Koordinator projekta bio je akademik Milan Anić (rođen ovdje u Krasnu) a operativni voditelj istraživanja bio je dipl. ing. Stjepan Bertović, osnivač Odjela za tipologiju šuma u Šumarskom institutu. Najintenzivnija tipološka istraživanja 60-tih godina prošlog stoljeća bila su na području ondašnjeg Šumskog gospodarstva Senj. Šumarski stručnjaci u Senju su već tada pokazali zanimanje za suvremene metode istraživanja u šumarstvu, pogotovo tadašnji direktor Gospodarstva, dipl. i ng. Jure Pavelić. On je posjećivao Institut, i jednom je prilikom dogovaranja o tipološkim istraživanjima i o flori Velebita, rođena ideja o osnivanju botaničkog vrta na Velebitu. Formiran je tim za ostvarenje te ideje. U tim su od šumara izabrani S. Bertović kao voditelj tima (kasnije profesor na Šumarskom fakultetu), zatim akademik M. Anić, profesor šumarske fitocenologije i uzgajanja šuma na Šumarskom fakultetu, i ja, Juraj Medvedović, dipl. ing. šumarstva, tada pripravnik u Odjelu za tipologiju šuma, kasnije doktor znanosti iz šumarske fitocenologije u Šumarskom institutu. U tim su bili uključeni i ne-šumari, djelatnici drugih znanstvenih ustanova, i to dr. sc. Fran Kušan, profesor botanike na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu, koji je zapravo prvi spome- Slika 3. Članovi komisije za odabir lokacije Botaničkog vrta (s lijeva na desno):Fran Kušan, Božena Klapka, Marinka Kamenarović, Milan Anić, Stjepan Bertović i Juraj Med vedović (fotografija iz arhive obitelji Kušan i Papa) nuo vrt na Velebitu. Za njega su ondašnji studenti farmacije, a među njima i moj brat, te moj bratić i njegova supruga često pričali, kako ih je on, prof. Kušan, naučio voljeti biljni svijet, tj. prirodu općenito, te da je znao reći : “Ja rano ustajem, da vidim kako se biljke bude”. U tipološkim istraživanjima je prof. Kušan, kao vrsni florista, imao važnu ulogu u determinaciji biljnih vrsta i to ne samo ljekovitih, već i svojstvenih biljaka u flornom sastavu šumskih zajednica. Još jedna zanimljivost o prof. Kušanu: On je osnovao Botanički vrt Farmaceutskog fakulteta, i tako je Zagreb postao jedan od rijetkih gradova u svijetu, koji ima dva botanička vrta, jedan Prirodoslovno-matematičkog i drugi Farmaceutskog fakulteta. Daljnji članovi tima za ostvarenje ideje o botaničkom vrtu na Velebitu su bili (tada) g-đica Božena Klapka (kasnije supruga S. Bertovića), koja je radila na istraživanju svojstava ljekovitog bilja na Farmaceutskom fakultetu i (tada) g-đica Marinka Kamenarović iz Zavoda za zaštitu prirode , Zagreb. U kolovozu 1966. godine krenuli smo na istraživanje vegetacije sjevernog Velebita. Smjestili smo se u planinarskom domu na Vučjaku, gdje je opservatorij Državnog hidrometeorološkog zavoda. Boravak u planinarskom domu sam do danas sačuvao u lijepom sjećanju, jer je dom bio sigurno utočište u prekrasnoj divljini Velebita. Ondašnji motritelj Zavoda, gospodin Drago Vukušić nam je također uljepšao boravak, jer je bio dobar domaćin i pomagao nam je u prepoznavanju detalja u krajoliku tog dijela Velebita. Taj dio Velebita, tj. šire područje Zavižana, izabran je za tipološka istraživanja najviše zbog toga, što je ondje obilje biljnih vrsta, velika raznolikost šumske i kamenjarske vegetacije, što je odraz ekoloških raznolikosti. Raznolikost proizlazi iz toga što je taj prostor pod |