DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 107 <-- 107 --> PDF |
IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA PRVA GENERACIJA ŠUMARSKIH TEHNIČARA ZAPOČELA JE ŠKOLOVANJE 1946. U GLINI, A ZAVRŠILA 1949. U KARLOVCU Prilog obilježavanju šezdesete obljetnice postojanja i rada Šumarske škole u Karlovcu (1947-2007) UVOD Ovim radom želimo upotpuniti podatke o prvoj generaciji šumarskih tehničara, učenika Šumarske škole u Glini i Karlovcu, o njihovim profesorima i uvjetima u kojima su se školovali i živjeli. Rad je obogaćen podacima prema sjećanju učenika, od kojih su danas živi njih 14 od 36 koliko ih je završilo Šumarsku školu u Karlovcu 1949. godine. Neki od njih prethodno su preživjeli Bleiburg i Križni put, kao pitomci domobranske srednje škole ili pripadnici domobranske vojske (V. B a j s i ć , V. R u š a k , D. Tr u h l i, V. Truhly). Slika 1. Učenici i profesori Šumarske škole u Glini (svibanj 1947.) Odozgo slijeva: Neposredno nakon završetka II. 1. red: Đ. Hodulak, V. Bajsić, B. Markičević, I. Rukavina, I. Prpić, D. Knežević. svjetskog rata potreba za šumar-2. red: I. Rogić, A. Vlastelić, K. Alić, Đ. Čulig, M. Filipović, I. Tomac, I. Ralić, I. Mačković, Z. Crnković, D. Truhli, J. Lebar, D. Drakulić, A. Kap, V. Rušak. skim stručnjacima u Hrvatskoj bila 3. red: D. Mamula, D. Lončarević, B. Momčilović, A. Majnarić, Z. Klepac, je velika, posebno sa srednjom Popović (?) prof. ruskog jezika, A. Duić, dipl. ing. šum. – direktor, stručnom spremom, odnosno šu-F. Petrović, dipl. ing. šum. – prof., B. Potec, Đ. Jarić, P. Cicvara, I. Kezele. marskim tehničarima. Kako bi se 4. red: G. Vukasović, D. Pejnović, V. Truhly, R. Trbojević, T. Čabrajec, I. Matić, došlo do tih kadrova tadašnje je MiB. Uzelac, Z. Barac, M. Špalj. nistarstvo poljoprivrede i šumarstva (Sliku je darovala Zora Potec) NRH osnovalo dvogodišnju Šumarsku školu u Glini, koja je započela radom 21. 11. 1946. menimo Đuru Čuliga i Dobrivoja Drakulića, koji U prvu godinu upisano je jedno odjeljenje s 43 učenika su rođeni 1923. godine. (slika 1) u dobi od 15 do 23 godine. Od najstarijih spo- O ŠUMARSKOJ ŠKOLI U GLINI I KARLOVCU Šumarska škola u Glini, internatskog tipa, bila je ćenik iz Gline (Popović?). Prema nastavnom planu smještena u zgradi Šumarije Glina (slika 2). Učenici su učenici su pohađali nastavu iz 11 predmeta. Predmeti stanovali na prvom katu zgrade u kojoj je bila organizišumarske struke bili su: geodezija, pedologija s minerarana i prehrana. Jedna od kuharica bila je Katarina Valogijom, petrografijom i geologijom, šumarska botanika ra č i ć (udana Kušan). Prvi direktor škole i profesor s dendrologijom i anatomijom drvlja te lov i ribolov. matematike bio je Ante Duić, dipl. ing. šum., a upraviŠkola u Glini nije imala perspektivu za razvoj zbog telj internata, razrednik i profesor Franjo P e t r o v ić, skučenog prostora i nestašice stručnog kadra, pa je dipl. ing. šum., koji je između ostalog predavao pedospomenuto ministarstvo svojim rješenjem od 26. 6. logiju. Vjerojatno je na školi predavao i Dragutin 1947. Šumarsku školu iz Gline premjestilo u Karlovac. H a n zl , dipl. ing. šum. Ostali profesori bili su vanjski U rješenju je naglašeno da se premiještanje u Karlovac suradnici. Tako je ruski jezik predavao pravoslavni sve-obavlja zbog lakšeg osiguranja stalnih nastavnika i |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 108 <-- 108 --> PDF |
Slika 2. Škola u Glini (s naknadno dograđenim drugim katom) (Arhiv: Šum. škola Karlovac) mogućnosti uporabe pogodnih objekata za praktičnu nastavu. Osim toga Karlovac je bio daleko jače povijesno i kulturno središte u tom dijelu Hrvatske. Međutim učionice nisu zadovoljavale prostorne standarde, pa je Šumarska škola u Karlovcu taj problem još dugo pokušavala riješiti, pogotovo što se je upisivao sve veći broj učenika, od 1960. djelovala je i Šumarska škola za odrasle, pa je nastavu trebalo prilagoditi suvremenim nastavnim načelima i potrebama prakse. Nastava za učenike koji su iz Gline premješteni u Karlovac održavana je u prizemlju zgrade u Rakovcu br. 3 u tzv. “Šumarskoj kući” (slika 3). U potkrovlju te zgrade u dvije prostorije stanovalo je desetak učenika, Slika 3. “Šumarska kuća” u Karlovcu, Rakovac 3. (Foto: Dubravko Halovanić) a neki su stanovali u prizemlju. Na prvom katu bila je uprava škole i stan direktora A. Duića. Tajnik je bio Nikola Krpan, zatim Gabrijela Urumović. Ostali učenici prve generacije stanovali su u zgradi preko puta, Rakovac 2, poznatoj kao stara Šumarska škola, koja je tu djelovala do 1968. (slika 4), kada je škola preseljena u zgradu Ekonomske škole. Tek 1980. Šumarska škola preselila se u novu i suvremeno opremljenu vlastitu zgradu na Gažanskom polju (slika 5). Slika 4. Stara Šumarska škola u Karlovcu, Rakovac 2. Lijevo kapelica (srušena nakon II. svjetskog rata). (Preuzeto iz Svjetla br. 3-4, 1998., Karlovac) Zgrada stare Šumarske škole danas je zapuštena, a 1993. stavljena je pod preventivnu zaštitu. Postoje projekti za obnovu i preuređenje zgrade pod nazivom “Mala škola”. Slika 5. Šumarska i drvodjelska škola u Karlovcu. ((Foto: Dubravko Halovanić) Zgrada u Rakovcu 3 (“Šumarska kuća”) bila je u posjedu Slunjske imovne općine od 1895. do 1941. kada je prešla u vlasništvo Ministarstva šumarstva i rudarstva. Prizemno su bili šumarski uredi, a na katu su stanovali šumarski stručnjaci – inženjeri s obiteljima (Velimir Polak, a nakon II. svjetskog rata Ante Duić, Josip Cuvaj, Matej Butković, Juraj Lipovšćak). Zgrada stare Šumarske škole, Rakovac 2, izgrađena je 1863. (istovremeno kada i pročelje obližnje rakovačke Velike realke). U njoj je do 1903. djelovala Opća obospolna pučka škola (bivša Muster-Normal-Hauptschule”), a zatim Ženska stručna škola, dvogodišnja Trgovačka škola i Glazbena škola. Od 1926. do 1941. bila je u posjedu Slunjske imovne općine. Škol. godine 1948/49. školovanje u Šumarskoj školi Karlovac produženo je na tri godine, tako da su 36 učenika prve generacije maturirali 1949. i stekli zvanje šumarski tehničar (slika 6). |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 109 <-- 109 --> PDF |
Slika 6. Diploma šumarskog tehničara (1949) Učenici upisani u prvi razred u Karlovcu 1947. i 1948. (druga i trća generacija) završili su školovanje 1950., odnosno 1951. Školovali su se za potrebe šumarstva i drvne industrije pa su nakon mature stekli zvanje drvno industrijski tehničar (slika 7). God. 1952. školovanje je produženo na 4 godine za zvanje šumarskog tehničara, što se održalo do danas. Učenici koji su započeli školovanje 1947. i kasnije, bili su smješteni u drvenim barakama (internatu) izgrađenim 1948. na prostoru tadašnjeg sajmišta između stare Šumarske škole i željezničke pruge. Prema sjećanju Ivana Šavora, dipl. ing. šum., jednog od profesora, (umro 2005. u Zagrebu kao najstariji šumarski stručnjak u Hrvatskoj u 105. godini života), barake su bile postavljene na pilote oko 1 m od tla radi zaštite od poplava. I. Šavor nadzirao je izgradnju u kojoj su sudjelovali učenici Šumarske škole a i on osobno. Barake su imale po 6 soba, a u svakoj sobi bilo je smješteno 6–8 (u početku i više) učenika. Peći su bile izrađene od limenih bačvi. Na kraju hodnika, koji je išao sredinom barake, bio je sanitarni čvor s umivaonicama. Tople vode nije bilo. Internat je napušten 1955. zbog dotrajalosti i požara. Prehrana je u početku rada škole u Karlovcu za sve učenike bila organizirana u nešto nižoj zgradi smještenoj u dvorištu stare Šumarske škole (slika 8) u kojoj je bila i kuhinja. Glavna kuharica bila je Dragica Ja č menović (danas sa suprugom Dragom Lončarevićem, šum. teh., živi u Vrbovcu). U blagavaonici su se održavale priredbei ples. Kasnije su u toj zgradi uređene dvije veće učionice i jedna manja, te dvije manje Slika 7. Diploma drvno industrijskog tehničara (1950, 1951). skladišne prostorije. Preseljenjem Šumarske škole u prostorije Ekonomske škole (1968), škola je dvorišnu zgradu zadržala i koristila kao drvoprerađivačku radionicu – praktikum za potrebe školovanja KV stolara. Ta je dvorišna zgrada u svojoj povijesti do 1947. ko- Slika 8. Dvorišna zgrada u Rakovc RakovcRakovcu uu 2, oštećena u Domovinskom ratu. (Arhiv: OŠ “D. Jarnević”, Karlovac) |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 110 <-- 110 --> PDF |
rištena u razne svrhe (stanovi za podvornike, internat za učenike i dr.). U Domovinskom ratu zgrada je teško oštećena. Pred nekoliko je godina srušena i na tom je prostoru uređeno parkiralište. Profesori šumarskih predmeta prvoj generaciji bili su šumarski inženjeri s bogatim praktičnim iskustvom: Tomo Bikčević (predavao uređenje šuma, ...), Ante D u i ć (matematika, ...), bio je ujedno i direktor škole, Ladislav H a n g (geodezija, ...), Slavko L o vr i ć (lovstvo i ribarstvo, ... slika 9) i Ivan Š a v o r (iskošišćivanje šuma, ...), koji je ujedno bio zamjenik direktora i razrednik, a nadzirao je rad kuhinje i prehrane u dvorišnoj zgradi. Profesori opće obrazovnih predmeta bili su većinom iz obližnje rakovačke Gimnazije. Po sjećanju učenika ruski jezik predavala im je Ruža Hang, prof., supruga L. Hanga. Zanimljivo je da su dvorišta Šumarske škole i Gimnazije u početku bila odvojena zidom. Životopisi navedenih šumar r skih inženjera objavljeni su u Slika 9. Slavko Lovrić Hrvatskom šumarskom životopisnom leksikonu (Tutiz leksika, knjiga 1–6, Zagreb 1996–2003) osim za Antu Duića, koji smo posebno prikazali u ovom radu. Opširan životopis Ivana Šavora (slika 10) objavljen je kao nekrolog u Šumarskom listu br. 7–8, 2005. Propisanih udžbenika nije bilo pa su se tada u nastavi predmeta šumarske struke koristili udžbenici Šumarskog fakulteta i postojeća šumarska literatura. Spomenimo vrlo kvalitetan i opsežan Šumarski priručnik I. i II. s ukupno oko 1600 stranica, koji je tiskan u Zagrebu 1946., a priredilo ga je Mini Slika 10. Ivan Šavor starstvo poljoprivrede i šumarstva NR Hrvatske. Predmeti šumarske struke dopunjavani su praktičnim vježbama i terenskom nastavom, koja se redovito održavala, a učenici su obavljali i i obveznu ljetnu praksu u šumarijama diljem Hrvatske (doznake, otprema, geodetska mjerenja, lovni objekti, uredski poslovi ...). Organizirano je i nekoliko stručnih ekskurzija (Gorski kotar, Crikvenica, Dubrovnik, posjet Šumarskim škola- ma u Splitu i Sarajevu ...). Nakon završenog školovanja 1949. većina od 36 šum. tehničara prve generacije ostala je vjerna svojoj šumarskoj struci. Oni su dali značajan doprinos organizaciji i razvoju šumarstva u Hrvatskoj u godinama nakon II. svjetskog rata, kada je to bilo najpotrebnije. O tome ćemo saznati više iz njihovih životopisa koji su sastavni dio ovog rada. Tijekom zaposlenja neki su nastavili školovanje na višim školama i fakultetima u ekonomskoj struci (10) i šumarstvu (1). ANTO (ANTE) DUIĆ (1904–1993), dipl. ing. šum., prvi direktor Šumarske škole u Glini i Karlovcu Anto (Ante) Duić, rođen je u Docu kod Travnika (BiH) 26. 3. 1904. Sin je Josipa i Mare r. Mijatović. Hrvatske je narodnosti, rimokatolik. Osnovnu je školu završio kod časnih sestara u Docu, a klasičnu gimnaziju kod franjevaca u Visokom. Nakon školovanja godinu je dana radio u Trgovačkoj školi u Gradačcu. Slika 11. Anto Duić Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1930. Pri kraju studija bio je predsjednik Udruženja studenata šumarstva u Zagrebu. Nakon diplomiranja zaposlio se kod Otočke imovne općine u Otočcu, zatim u Korenici. God. 1932. postavljen je za činovničkog pripravnika kod Kotarskog načelstva u Samoboru, gdje je unapređen za šum. pristava, a 1938. premješten je Kotarskom načelstvu u Delnice kao kotarski šumarski referent i viši šum. pristav. Početkom II. svjetskog rata premješten je u istom svojstvu u BiH kod Ravnateljstva državnih šuma u Mostar, a 1943. u Travnik. Tada je pristupio NOB-u, gdje se je nalazio do kraja rata. Tijekom 1945. radio je u Okružnom NO Pokupje. Od 22. 12. 1945. do 30. 10. 1946. bio je načelnik Općeg odjela u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva u Zagrebu. Zaslužan je što je u tom razdoblju Ministarstvo donijelo rješenje o osnivanju Šumarske škole u Glini, kako bi se zadovoljile potrebe za šumarskim tehničarima. Dana 30. 10. 1946. imenovan je direktorom netom osnovane Šumarske škole u Glini. Uz to predavao je i matematiku. Kada je škola 1947. premještena u Karlovac ostao je i dalje direktor škole do zaključno 1949/50. šk. god. Prema dostupnim podacima na Šumarskoj školi u Karlovcu nastavio je raditi do 15. 4. 1951., a zatim je 6 mjeseci radio u ŠG Papuk, Osijek i ponovno kraće vrijeme do 1. 12. 1951. u Šumarskoj školi Karlovac. Od prosinca 1951. do ožujka 1956. bio je upravitelj Šumarije Karlovac, koja je do 1954. radila u sklopu |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 111 <-- 111 --> PDF |
ŠG “Šamarica”, Zagreb. U tom je razdoblju doživio montirani sudski proces, bio je u istražnom zatvoru i neko vrijeme suspendiran. U razdoblju suspenzije radio je honorarno u Lijevim Štefankima kod Pokupskog i Šumarskoj školi u Sarajevu (Ilidža), kada je oslobođen od optužbe. Svoj je radni vijek završio u BiH. Od 1956. do 1961. radio je u Šumariji Livno, a zatim do umirovljenja 31. 12. 1962. kao tehnički direktor u Šumariji Kupres. Kao umirovljenik živio je u Zagrebu. Umro je 1993. i pokopan u obiteljskoj grobnici na Mirogoju. God. 1937. primljen je za redovitog člana tadašnjeg Jugoslavenskog šumarskog udruženja u Zagrebu, a za vrijeme rata i nakon rata bio je član Hrvatskoga šumarskog društva (HŠD). God. 1945. bio je član časnog suda HŠD, a 1946. član redakcijskog odbora Šumarskog lista. U tjedniku Naprijed (Zagreb, 24. 8. 1946.) objavio je članak “Sabirimo bukvicu” u kome piše o bukovom žiru (bukvici) kao hrani za domaće životinje ee i kao industrijskoj sirovini za proizvodnju jestivog i rasvjetnog ulja (Šum. list, br. 7–9, 1946.). Bio je izvrstan matematičar, te je već za vrijeme studija šumarstva davao instrukcije. I kao predavač matematike na Šumarskoj školi u Glini i Karlovcu davao je veliki značaj poznavanju tog predmeta za šumarsku struku, pa je prema potrebi dobrovoljno učenicima bio i instruktor. Za svoj je rad u struci primio nekoliko priznanja. Vrlo pozitivno mišljenje o njemu imali su (i imaju) učenici šumarske škole za koje je bio ne samo uzoran direktor i profesor već i odgajatelj i prijatelj, a posebno ga pamte po poštenju. Često se odazivao pozivima učenika na obilježavanju obljetnica mature. Posljednji susret s grupom učenika prve generacije bio je 1987. na proslavi 40. obljetnice postojanja i rada Šumarske škole u Karlovcu. ŽIVOTOPISI (sažetak) U spomenutom Hrvatskom šumarskom živopisnom leksikonu objavljeni su životopisi (sa slikama): A l i ć Krešimira, Kap Andrije, Kezele Ivana, Klepac Zlatka, Lebar Josipa, Tomac Ivana, Truhli Dragana i Truhly Vjekoslava. U ovom pregledu donosimo sažetke životopisa svih 36 šum. tehničara prve generacije Šumarske škole Karlovac (1949). Njihovi opširniji životopisi sa slikama bit će uskoro uvršteni u “Imenik hrvatskih šumara” (www. sumari. hr). Alić Krešimir, (Čazma, 1929), šum. teh. Radio je u Šumariji Čazma (1950–1955), Drvnoj industriji “F. Bobić” u Varaždinu (1955–1957) kao sekretar poduzeća i upravitelj pilane, u Šumariji Čazma kao upravitelj (1957–1968), te kao direktor Pilane Čazma do umirovljenja 1989. Priznanje: Orden rada. Živi u Čazmi. Bajsić Vjekoslav, (Dekanovec, Međimurje, 1926 – Ludbreg, 1992), šum. teh. Kao 19-godišnjak preživio je Bleiburg i Križni put. Radio je kod NO Oblasti Bjelovar, u Buzetu (šumarstvo, uzgoj tartufa), Gorskom kotaru (pilana), Šumarijama Pitomača i Đurđevac, NO Kotara Đurđevac i Koprivnica, te 17 godina do umirovljenja 1991. kao direktor Ugostiteljstva “Putnik” u Ludbregu. Barac Zlatko, (Kamenjak, Grižane, 1926), šum. teh. Kraće vrijeme radio je u Zagrebačkoj oblasti – Odjel za šumarstvo, zatim od 1950. do 1957. u poduzeću “Vodogradnja”, Odjel bujičarstvo, Rijeka (uređenje bujica, regulacija rijeka, melioracije), te u “Konstruktoru”, Rijeka, do umirovljenja 1990. (niskogradnja, pomorstvo, mostovi, visokogradnja). Živi u Rijeci. Crnković Josip, (G. Viduševac, Glina, 1929 – Karlovac 1989), šum. teh., dipl. ekonomist. Radio je u Šumarijama Krašić (1951–1952) i Glina (1952–1954), zatim kao upravitelj Uprave zaštitnih šuma grada Karlovca (1954–1960), načelnik Odjela za privredu NO Općine Karlovac (1960–1965), u DIP-u Karlovac (1966–1975) i Tvornici metalni proizvoda “Kordun” u Karlovcu do smrti 1989. Priznanja: Dobrovoljno vatrogasno društvo Karlovac. Na Visokoj privrednoj školi u Zagrebu diplomirao 1964. Čabrajec Tomo, (Ključ, Novi Marof, 1931 – Sv. I. Zelina, 2004), šum. teh. Radio je na području Kotara Zadar (pošumljavanje) i kao referent šumarstva pri Kotaru Zelina. Od 1952. do 1958. radio je u Šumariji Zelina kao zamjenik upravitelja, a posljednjih 5 godina, do umirovljenja 1990. u Šumariji Zagreb kao zamjenik upravitelja na poslovima iskorišćivanja šuma. Primio je nekoliko priznanja. Čulig Đuro, (Petrinja, 1923 – Zagreb, 1995), šum. teh. God. 1949. zaposlio se u Pilani i tvornici furnira u Capragu (Sisak), a od 1963., kada je tvornica premještena u Češko Selo (Petrinja), obnašao je dužnost direktora tehničkog odjela do prijevremenog umirovljenja 1971. Primio je nekoliko diploma i priznanja. Drakulić Dobrivoje, (Kočani, Makedonija, 1923 – Zagreb, 1992), šum. teh., ekonomist. Radio je na pilani u Jastrebarskom, u DIP-u Karlovac, te u “Exportdrvu” Zagreb – Predstavništvo u Milanu do umirovljenja. Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu završio je studij vanjske trgovine (viša sprema). F il i p ovi ć Mato, šum. ten., dipl. ekonomist. Kraće vrijeme radio je u šumarstvu. Završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Živi u Novom Vinodolskom. Hodulak Đuro, (Resnik, Pleternica, 1929), šum. teh., ing. organizacije rada God. 1951. radio je kao poslovođa u Tvornici furnira u Sisku i zamjenik upravitelja Šumarije Pakrac. Nakon toga bio je upravitelj Pilane u Požegi (1952–1955), zamjenik upravitelja Šumarije Nova Gradiška (1955–1960) i upravitelj Mehanizacije |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 112 <-- 112 --> PDF |
Nova Gradiška do 1964. Od 1965. do umirovljenja 1990. radio je u ŠG Nova Gradiška. Završio je Višu školu za organizaciju rada. Živi u Novoj Gradiški. J a ri ć Đuro, (Glogovica, Slav. Brod, 1930 – Slav. Brod, 1991), šum. teh. Radio je u Pilani Lučice (Delnice), zatim kao upravitelj Lugarske škole u Delnicama i instruktor na osposobljavanju za rad motornom pilom u Zalesini. Nakon toga radio je u Općoj poljoprivrednoj zadruzi u Čabru, Šumarija Mrkopalj i DI “Slavonija” u Slav. Brodu do umirovljenja 1981. Kap Andrija, (Nova Gradiška, 1927 – Nova Gradiška, 1977), šum. teh., ekonomist. Kraće vrijeme radio je u Šum. građ. poduzeću Rijeka i Šum. školi Karlovac. Od 1951. do 1959. radio je u Šumariji Nova Gradiška, a od 1960. do smrti 1977. u ŠG Nova Gradiška kao šef plana i analitičar. Završio je Višu ekonomsku školu u Banja Luci. Kezele Ivan, (Delnice, 1927), šum. teh. Do 1951. radio je u Klani, Karlobagu, Senju i Delnicama. Bio je osnivač i prvi upravitelj Šumarije Prezid (1951) i suosnivač i tehnički upravitelj Šumarije Skrad (1954). Od 1960. do umirovljenja 1980. radio je u ŠG Delnice. Zaslužan je što se tada na području delničkog gospodarstva počela primjenjivati nova djelatnost rada – kategorizacija terena i normiranje u eksploataciji šuma, pa je za taj rad proglašen inovatorom. Primio je veći broj priznanja i odličja. Živi u Delnicama. K le p a c Zlatko, (Gerovo, Čabar, 1930), šum. teh., dipl. ekonomist. Kraće vrijeme radio je u DIP-u Delnice, zatim nekoliko godina u Srednjoj tehničkoj školi drvne struke u Zagrebu. Od 1956. do 1960. radio je u Riječkoj banci, zatim godinu dana u ŠG Delnice, a od 1961. do umirovljenja 1991. u “Croatia osiguranju” – Poslovnica Delnice. Završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu 1973. Bio je svestran športaš. Osnivač je Gorske službe spašavanja u Delnicama. Primio je mnoga odličja za športske i društvene aktivnosti u Delnicama. Živi u Delnicama. K n e ž evi ć Dinko, šum. teh. Pretežito je radio u Beogradu (poduzeće “Jelen”, kustos Lovačkog muzeja, ...). Bio je aktivan lovac. Lebar Josip, (Osijek, 1930 – Karlovac, 1995), šum. teh., ekonomist. Od 1951. do 1962. radio je u Šumarskoj školi Karlovac, Šumariji Karlovac II., Šumariji Krnjak i kao sekretar ŠG Karlovac, a od 1962–1969. bio je direktor “Zelenila” u Karlovcu. Zatim je kao komercijalist radio u Zagrebu i od 1975. do umirovljenja 1990. kao rukovoditelj prodaje “ŽE-ČE” Karlovac. Primio je nekoliko priznanja. Završio je Višu ekonomsku školu u Banja Luci. Bavio se boksom i atletikom. Lončarević Drago, (Vranovci, Sl. Brod 1925), šum. teh. Od 1949. do 1952. radio je u Bos. Novom, Bjelovaru i Šumariji Čazma. U Šumariji Vrbovec bio je upravitelj do 1954., zatim zamjenik upravitelja i referent za iskorišćivanje šuma do umirovljenja 1979. Pri mio je nekoliko odličja i priznanja (Medalja rada, Orden rada sa srebrnim i zlatnim vjencem; Spomenica i Zlatna plaketa ŠG Bjelovar; priznanja Općine Vrbovec i dr.). Živi u Vrbovcu. Majnarić Antun, (Delnice, 1931 – Rijeka, 1976), šum. teh., ekonomist. Nakon završenog Ekonomskog fakulteta u Zagrebu radio je 13 godina u Općini Delnice, pretežito kao načelnik Odjela za privredu, te 5 godina kao direktor Trgovačkog ugostiteljskog poduzeća “Goranin” u Delnicama. Potom odlazi u Rijeku u Službu društvenog knjigovodstva, gdje je radio do smrti 1976. Mamula Dragomir, rođen 1927. u Gomirju (Vrbovsko), šum. teh., dipl. ing. šumarstva. Studij šumarstva završio je u Zagrebu 1954. Radio je kao upravitelj Šumarije Slatinski Drenovac, zatim u ŠG Našice i ŠG “Papuk” Podr. Slatina. God. 1974. bio je referent uređivanja šuma u ŠG Bjelovar, zatim općinski inspektor u Bjelovaru. Markičević Branko, (Zagreb, 1927 – Zagreb, 1982), šum. teh. Radio je u poduteću “Gora” u Zagrebu (eksploatacija šuma na Žumberku i kod Sirača), zatim u Šumariji Vojnić (1952–1954, 1956–1959) i Šumariji Krnjak (1954–1956). Od 1959. do umirovljenja 1982. bio je šef prodajnog odjela u DIP-u Turopolje. Primio je priznanje i plaketu DIP-a Turopolje. Matić Ivan, (Otok, Vinkovci, 1929 – Đakovo, 1983), šum. teh. Radio je u Šumariji Cerna, te kao upravitelj Šumarija Đakovo, Levanjska Varoš i ŠG Osijek – Pogon Šumarija Trnava. 60-ih godina iz Trnave prelazi u Šumariju Đakovo, gdje je bio referent za uzgajanje šuma do smrti 1983. Bio je cijenjen kao uzgajivač šuma. Momčilović Branko, šum. teh. rođen je u Plavca Dragi kod Plaškog. Radio je u šumarijama Mali Lošinj, Vojnić, Krnjak te u Impregnaciji drva u Karlovcu. Preminuo je 80-ih godina. Pejnović Damjan, Daco, (Vrhovine, 1927 – 1995), šum. teh. Od 1949. do 1954. radio je u Šumariji Krasno, te kao upravitelj Šumarija Skrad i Fužine. Od 1954. do umirovljenja 1982. radio je u Vrhovinama kao direktor Drvne industrije, zatim kao referent uzgajanja šuma u Šumariji. Odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vijencem. Potec Branko, (Đurđevac, 1928 – Zagreb, 1961), šum. teh. Radio je na poslovima drvne industrije u Virovitici, Dugom Selu kao direktor pilane i Mrkonjić Gradu (BiH). Ra l i ć Ilija, (Jezero, Plaški, 1925 – Zagreb, 1999), šum. teh., dipl. ekonomist. Radio je u Drvnoj industriji Vrginmost (danas Gvozd) i Vrhovine, a od 1962. do umirovljenja 1990. u Predstavništvu DI Vrhovine u Zagrebu. Na Visokoj školi za vanjsku trgovinu u Zagrebu diplomirao je 1971. Ro g i ć Ivan, (Sv. Juraj, Senj, 1928 – Rijeka, 1979), šum. teh. Bio je pomoćnik upravitelja Šumarije Krasno, a nakon toga radio je u Poduzeću “DRVO” Rijeka do smrti 1979. |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 113 <-- 113 --> PDF |
Rukavina Ivan, (Klanac, Gospić, 1930), šum. teh. Radio je u DI Ogulin, Pilani Lučice (Delnice) i ŠG Nova Gradiška (Šumarija Nova Kapela; Sekcija za uređivanje šuma). Nakon toga do umirovljenja 1983. radio je kao referent za iskorišćivanje šuma u Šumariji Lipik. Živi u Lipiku. Rušak Vjekoslav, (Plavšinac, Novigrad Podravski, 1924 – Koprivnica, 2003), šum. teh. Radio je u Šumarijama Bjelovar i Sokolovac, a nakon toga do umirovljenja 1984. u Šumariji Koprivnica pretežito kao referent uzgajanja šuma. Preživio je Bleiburg i Križni put. God. 1974. primio je Zlatnu plaketu ŠG Koprivnica. Špal j Marijan, (Vojnić, 1930), šum. teh. Radio je u ŠG “Požeška gora” Požega na poslovima uređivanja šuma i kao zamjenik upravitelja Šumarije Kamenska. Od 1955. do umirovljenja 1991. radio je kao poslovođa uzgajanja šuma i kao upravitelj Šumarije Lipik. Član je lovačkog društva “Jelen” u Lipiku i HŠD-a Ogranak Bjelovar. Živi u Lipiku. To m ac Ivan, (Ivić), (Delnice, 1931 – Ljubljana, 1990), šum. teh., ekonomist. Radio je u Šumarijama Lokve i Fužine. a 60-ih godina u ŠG Delnice na kategorizaciji terena i normiranju u eksploataciji šuma. Nakon toga radio je u Radnoj zajednici ŠG Delnice, zatim kao predsjednik Izvršnog vijeća Općine Delnice, direktor Zajedničkih službi ŠG Delnice, te kao direktor Poslovne zajednice drvara i šumara “Goranka” u Delnicama. Umro je u Ljubljani 1990. nakon prometne nesreće. Primio je brojna priznanja i odličja, posebno kao osnivač i organizator natjecanja šumskih radnika. Završio je Višu ekonomsku školu u Puli. Tr b oj evi ć Rade, (Jezero, Plaški, 1926), šum. teh. Radio je kao pripravnik u Šumariji Udbina, poslovođa sječine u DIP-u Ogulin – Pogon Plaški (1951–1960), glavni poslovođa u Šumariji Plaški (1960–1964) i Šumariji Jasenak (1964–1966), te od 1966. do umirovljenja 1985. kao glavni poslovođa iskorišćivanja šuma u Šumariji Plaški. Živi u Klupcima kod Loznice (Srbija). Truhli Dragan, (Čazma, 1929), šum. teh. Preživio je Bleiburg i Križni put. Radio je u DIP-u Glina, Karlovcu, Šumarijama G. Draganac, Nova Rača, Jablanac i Okučani. Odlazi u BiH gdje radi u ŠG Zavidovići, te Šumskim upravama Olovo (upravitelj) i Tešanj. Nakon u toga radi u uu Hrvatskoj u DIP-u Dugo Selo (pilana) i 24 i godine u “Geofizici” u Zagrebu do umirovljenja 1987. Amaterski slikar (Grupa 69). Suautor je knjige PREVARENE DUŠE (domobranstvo u II. svjetskom ratu). Bavio se atletikom i bio uspješan u trčanju. Tr u h ly Vjekoslav, (Čazma, 1927), šum. teh., dipl. De Vry Institute. S bratom Draganom preživio je Bleiburg i Križni put. Radio je u Drvnoj industriji Belišće. God. 1951. emigrirao je u Australiju. Radio je kao tehničar na Sveučilištu u Canberri i kao Technical Officer u Šumarskom institutu u Canberri. Diplomirao je na De Vry institutu tehnologiju elektronskih operacija i računarsku kontrolu. Od 1968. radio je u Canadi, Bavio se atletikom i bio uspješan u trčanju. Živi u Canadi i Hrvatskoj. Uzelac Bogdan, (Gor. Vrhovine, 1930–2003), šum. teh. Radio je na Visu, zatim je bio upravitelj Šumarije Kosinj (1952–1954), komercijalni direktor DI Perušić (1954–1956), direktor DI Vrhovine (1956–1969), te poslovođa mehanizacije u Šumariji Vrhovine do umirovljenja 1988. V l a s t e l i ć Anton, (Bribir, 1927 – Rijeka, 2003), šum. teh. Radio je u Šumariji Novi Vinodolski najprije kao revirnik od 1950. do 1980., te kao upravni referent do umirovljenja 1988. Dobio je Zahvalnicu Crvenog križa Hrvatske i Zahvalnicu Saveza antifašističkih boraca Hrvatske. Vukasović Gojko, (Mala Peratovica, Grubišno Polje, 1930), šum. teh. Zaposlio se u Planskoj komisiji NR Hrvatske u Zagrebu, zatim je radio u “Exportdrvu” u Zagrebu, Drvno-industrijskom kombinatu Sušine, Đurđenovac (pilana), te od 1957. do umirovljenja 1986. u Šumariji Lipik na uzgajanju i eksploataciji šuma. Živi u Lipiku. Zorica Frane, (Biograd n/m, 1924), šum. teh. Kraće vrijeme radio je u Rijeci i Zadru. Od 1951. do 1966. bio je referent za pošumljavanje za područja Šumarija Zadar i Biograd, a od 1966. do umirovljenja 1990. bio je upravitelj Šumarije Biograd. Zaslužan je za pošumljavanje preko 800 ha površina na obalnom pojasu od Nina do Drage, uz Jadransku turističku cestu, na obalnom pojasu Vranskog jezera, otočićima u Pašmanskom kanalu i na Pašmanu. Organizirao je zaštitu šuma od požara. Priznanja i nagrade: Šum. gospodarstva Zadar, Općine Biograd n/m. Hrvatskog lovačkog saveza, Dobrovoljnog vatrogasnog društva i Turističkog saveza Općine Biograd n/m. Živi u Biogradu n/m. ZAKLJUČAK Šumarska škola u Glini, osnovana 1946., nije imala perspektivu zbog neodgovarajućeg prostora i pomanjkanja stalnih nastavnika šumarske struke, pa je 1947. premještena u Karlovac. Danas škola djeluje pod nazivom Šumarska i drvodjeljska škola Karlovac i ove godine (2007) obilježava 60. obljetnicu postojanja i rada kao značajna nastavna ustanova za edukaciju šumar ao z skih hh i drvodjeljskih kadrova. Kao dugogodišnji profe i i sor škole, autor je ovaj članak posvetio Šumarskoj školi u Karlovcu i prvoj generaciji šumarskih tehničara, koji su školovanje započeli 1946. u Glini, a završili 1949. u Karlovcu, s nadom da će podaci biti korisni za povijest šumarstva u Hrvatskoj i poslužiti kao dio dopune sadržaja objavljenih u Hrvatskom šumarskom životopisnom leksikonu i “Imeniku hrvatskih šumara” (www.sumari.hr). |
ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 114 <-- 114 --> PDF |
ZAHVALE U prikupljanju podataka pomogli su nam učenici prve generacije Šumarske škole Karlovac (1949): Ivan Kezele, Zlatko Klepac, Drago Lončarević i Dragan Tr u h l i, zatim učenici treće generacije (1951): Velimir Iv k o v ić , Mladen Š pi g e l s k i, st. i Milan Tr ti ca , te supruge i rodbina preminulih šumarskih tehničara prve generacije. Nekoliko učenika pomoglo nam je s pojedinačnim podacima, Zahvaljujemo svima za nesebičnu suradnju. Napominjemo da je dio podataka napisan po sjećanju učenika i ostalih, u odmaku od 60 godina, pa molimo za razumijevanje ukoliko je došlo do manjih odstupanja od stvarnih događaja. Mladen Skoko, dipl. ing. šum. ZNAČAJNIJA LITERATURA O ŠUMARSKOJ ŠKOLI KARLOVAC (Kronološki) O Šumarskoj školi Karlovac često je pisano, ali popis literature do danas nije objavljen. Zbog toga, neovisno o sadržaju ovog rada, donosimo kronološki složen pregled značajnije literature: xxx Šumarska škola? Da, ali kakva ...? Karlovački tjednik, br. 30, 24. 7. 1958. xxx Srednje šumarske škole. U: Razvoj šumarstva i drvne industrije Jugoslavije 1945–1956. Beograd 1958., str. 345–349. xxx Dopisna Šumarska škola u Karlovcu. Početak rada. Karlovački tjednik, br. 36, 15. 9. 1960. Lipovšćak, J.: Šumarska škola u Karlovcu. U: Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860–1960. Zagreb 1963., str. 543–554. H. L.: Aktivnost Školskog centra Karlovac na osposobljavanju radnika iz šumske proizvodnje. Šum. list br. 3–4, 1976., str. 180–181. xxx 30 godina Šumarske škole Karlovac 1947–1977. 3«´ (Monografija). Karlovac 1977. P i šk o r i ć , O.: Proslava tridesetgodišnjice rada Šumarske škole Karlovac. Šum. list br. 10–12, 1978., str. 521–525 Šumar Z. P.: Šumari dali krv. Z.... tjednik br. 12, 22. 3. 1979. xxx Spomen-monografija u povodu proslave 40. godišnjice postojanja i rada OOC za šumarstvo Karlovac. Karlovac 1987. Cimeša, M.: OOC za šumarstvo Karlovac obilježio 40 godina rada. Karlovački tjednik 19. 5. 1987. Cunić, V.: Šumarska škola Karlovac i okoliš. Učenici pošumili 1800 ha. Glasilo Hrvatske šume, Zagreb, br. 47–48., 29. 5. 1995. xxx Ljetopis Šumarske škole Karlovac, šk. god. 1996/97. Karlovac 1997. P i šk o r i ć , O.: Proslava 50. godišnjice rada Srednje šumarske škole Karlovac. Šum. list br. 11–12, 1997., str. 673–677. xxx Šumarska škola Karlovac 1947–1997. (Monografija). Karlovac, 1997. Frković, A.: Rezultati ostvarivanja programa Šumarske škole Karlovac na osposobljavanju zaposlenika Hrvatskih šuma za ocjenjivače lovačkih trofeja. Šum. list br. 7–8, 1998., str. 349–352. O t t , I.: Ulica Rakovac: Kuće pričaju. Svjetlo, Karlovac br. 3–4, 1998., str. 103–149. xxx Ljetopis Šumarske i drvodjeljske škole Karlovac, škol. god. 1999/2000. Karlovac 2000. Pleše, V.: Škola u Karlovcu rasadnik je šumarskih kadrova. Časopis Hrvatske šume, br. 50, 2001., str. 19–21. Horovski, J.: Seminar za voditelje Globe programa u Šumarskoj školi Karlovac. Časopis Hrvatske šume, br. 65, 2002., str. 32. Juraković, S.: Darovana oprema za prvi izviđački klub. U suradnji s rotarijancima u Arboretumu Šumarske škole otvorit će se dva parka. Večernji list, Zagreb, 29. 10. 2002. Komes, L.: Arboretum Šumarske i drvodjeljske škole. Gospodarski list, Zagreb, br. 3, 2003, str. 27. Š k a l a me r a , I.: Suci uzalud tražili greške. Uspješna prezentacija Projekta Šumarske i drvodjeljske škole o zaštiti karlovačkih rijeka. Večernji list, Zagreb, 13. 5. 2003. Mrkobrad, M.: Šumarska i drvodjeljska škola u Karlovcu. Novi programi Karlovačke škole obuhvaćaju čak i meteorologe. Časopis Hrvatske šume, Zagreb, br. 83, 2003., str. 18–19. Skoko, M.: Šumarska i drvodjeljska škola Karlovac – dvije obljetnice mature i priznanja. Šum. list br. 11–12, 2003., str. 629–632. xxx Dani hrvatskog šumarstva, Karlovac, 11.–18. lipnja 2005. Šum. list br. 5–6, 2005., str. 299–335. –335. xxx Pregled rada Šumarske i drvodjeljske škole Karlo vac 1997–2007. Karlovac, 2007. |