DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 107     <-- 107 -->        PDF

IZ POVIJESTI ŠUMARSTVA


PRVA GENERACIJA ŠUMARSKIH TEHNIČARA
ZAPOČELA JE ŠKOLOVANJE 1946. U GLINI,
A ZAVRŠILA 1949. U KARLOVCU


Prilog obilježavanju šezdesete obljetnice postojanja
i rada Šumarske škole u Karlovcu (1947-2007)


UVOD


Ovim radom želimo upotpuniti
podatke o prvoj generaciji šumarskih
tehničara, učenika Šumarske
škole u Glini i Karlovcu, o njihovim
profesorima i uvjetima u kojima su
se školovali i živjeli. Rad je obogaćen
podacima prema sjećanju učenika,
od kojih su danas živi njih 14
od 36 koliko ih je završilo Šumarsku
školu u Karlovcu 1949. godine.
Neki od njih prethodno su preživjeli
Bleiburg i Križni put, kao pitomci
domobranske srednje škole ili pripadnici
domobranske vojske (V.
B a j s i ć , V. R u š a k , D. Tr u h l i,


V. Truhly).
Slika 1. Učenici i profesori Šumarske škole u Glini (svibanj 1947.) Odozgo slijeva:
Neposredno nakon završetka II. 1. red: Đ. Hodulak, V. Bajsić, B. Markičević, I. Rukavina, I. Prpić, D. Knežević.
svjetskog rata potreba za šumar-2. red: I. Rogić, A. Vlastelić, K. Alić, Đ. Čulig, M. Filipović, I. Tomac, I. Ralić, I.
Mačković, Z. Crnković, D. Truhli, J. Lebar, D. Drakulić, A. Kap, V. Rušak.


skim stručnjacima u Hrvatskoj bila


3. red: D. Mamula, D. Lončarević, B. Momčilović, A. Majnarić, Z. Klepac,
je velika, posebno sa srednjom


Popović (?) prof. ruskog jezika, A. Duić, dipl. ing. šum. – direktor, stručnom spremom, odnosno šu-F. Petrović, dipl. ing. šum. – prof., B. Potec, Đ. Jarić, P. Cicvara, I. Kezele.
marskim tehničarima. Kako bi se 4. red: G. Vukasović, D. Pejnović, V. Truhly, R. Trbojević, T. Čabrajec, I. Matić,
došlo do tih kadrova tadašnje je MiB.
Uzelac, Z. Barac, M. Špalj.
nistarstvo poljoprivrede i šumarstva (Sliku je darovala Zora Potec)
NRH osnovalo dvogodišnju Šumarsku
školu u Glini, koja je započela radom 21. 11. 1946. menimo Đuru Čuliga i Dobrivoja Drakulića, koji
U prvu godinu upisano je jedno odjeljenje s 43 učenika su rođeni 1923. godine.
(slika 1) u dobi od 15 do 23 godine. Od najstarijih spo-


O ŠUMARSKOJ ŠKOLI U GLINI I KARLOVCU


Šumarska škola u Glini, internatskog tipa, bila je ćenik iz Gline (Popović?). Prema nastavnom planu
smještena u zgradi Šumarije Glina (slika 2). Učenici su učenici su pohađali nastavu iz 11 predmeta. Predmeti
stanovali na prvom katu zgrade u kojoj je bila organizišumarske
struke bili su: geodezija, pedologija s minerarana
i prehrana. Jedna od kuharica bila je Katarina Valogijom,
petrografijom i geologijom, šumarska botanika
ra č i ć (udana Kušan). Prvi direktor škole i profesor s dendrologijom i anatomijom drvlja te lov i ribolov.
matematike bio je Ante Duić, dipl. ing. šum., a upraviŠkola
u Glini nije imala perspektivu za razvoj zbog
telj internata, razrednik i profesor Franjo P e t r o v ić, skučenog prostora i nestašice stručnog kadra, pa je
dipl. ing. šum., koji je između ostalog predavao pedospomenuto
ministarstvo svojim rješenjem od 26. 6.
logiju. Vjerojatno je na školi predavao i Dragutin 1947. Šumarsku školu iz Gline premjestilo u Karlovac.
H a n zl , dipl. ing. šum. Ostali profesori bili su vanjski U rješenju je naglašeno da se premiještanje u Karlovac
suradnici. Tako je ruski jezik predavao pravoslavni sve-obavlja zbog lakšeg osiguranja stalnih nastavnika i




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 108     <-- 108 -->        PDF

Slika 2. Škola u Glini (s naknadno dograđenim drugim katom)
(Arhiv: Šum. škola Karlovac)


mogućnosti uporabe pogodnih objekata za praktičnu
nastavu. Osim toga Karlovac je bio daleko jače povijesno
i kulturno središte u tom dijelu Hrvatske. Međutim
učionice nisu zadovoljavale prostorne standarde,
pa je Šumarska škola u Karlovcu taj problem još dugo
pokušavala riješiti, pogotovo što se je upisivao sve veći
broj učenika, od 1960. djelovala je i Šumarska škola
za odrasle, pa je nastavu trebalo prilagoditi suvremenim
nastavnim načelima i potrebama prakse.


Nastava za učenike koji su iz Gline premješteni u
Karlovac održavana je u prizemlju zgrade u Rakovcu
br. 3 u tzv. “Šumarskoj kući” (slika 3). U potkrovlju te
zgrade u dvije prostorije stanovalo je desetak učenika,


Slika 3. “Šumarska kuća” u Karlovcu, Rakovac 3.
(Foto: Dubravko Halovanić)


a neki su stanovali u prizemlju. Na prvom katu bila je
uprava škole i stan direktora A. Duića. Tajnik je bio
Nikola Krpan, zatim Gabrijela Urumović. Ostali
učenici prve generacije stanovali su u zgradi preko
puta, Rakovac 2, poznatoj kao stara Šumarska škola,
koja je tu djelovala do 1968. (slika 4), kada je škola
preseljena u zgradu Ekonomske škole. Tek 1980. Šumarska
škola preselila se u novu i suvremeno opremljenu
vlastitu zgradu na Gažanskom polju (slika 5).


Slika 4. Stara Šumarska škola u Karlovcu, Rakovac 2. Lijevo
kapelica (srušena nakon II. svjetskog rata).
(Preuzeto iz Svjetla br. 3-4, 1998., Karlovac)


Zgrada stare Šumarske škole danas je zapuštena, a
1993. stavljena je pod preventivnu zaštitu. Postoje projekti
za obnovu i preuređenje zgrade pod nazivom
“Mala škola”.


Slika 5. Šumarska i drvodjelska škola u Karlovcu.
((Foto: Dubravko Halovanić)


Zgrada u Rakovcu 3 (“Šumarska kuća”) bila je u
posjedu Slunjske imovne općine od 1895. do 1941.
kada je prešla u vlasništvo Ministarstva šumarstva i rudarstva.
Prizemno su bili šumarski uredi, a na katu su
stanovali šumarski stručnjaci – inženjeri s obiteljima
(Velimir Polak, a nakon II. svjetskog rata Ante
Duić, Josip Cuvaj, Matej Butković, Juraj Lipovšćak).


Zgrada stare Šumarske škole, Rakovac 2, izgrađena
je 1863. (istovremeno kada i pročelje obližnje rakovačke
Velike realke). U njoj je do 1903. djelovala Opća
obospolna pučka škola (bivša Muster-Normal-Hauptschule”),
a zatim Ženska stručna škola, dvogodišnja
Trgovačka škola i Glazbena škola. Od 1926. do 1941.
bila je u posjedu Slunjske imovne općine.


Škol. godine 1948/49. školovanje u Šumarskoj školi
Karlovac produženo je na tri godine, tako da su 36
učenika prve generacije maturirali 1949. i stekli zvanje
šumarski tehničar (slika 6).




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 109     <-- 109 -->        PDF

Slika 6. Diploma šumarskog tehničara (1949)


Učenici upisani u prvi razred u Karlovcu 1947. i
1948. (druga i trća generacija) završili su školovanje
1950., odnosno 1951. Školovali su se za potrebe šumarstva
i drvne industrije pa su nakon mature stekli
zvanje drvno industrijski tehničar (slika 7). God. 1952.
školovanje je produženo na 4 godine za zvanje šumarskog
tehničara, što se održalo do danas.


Učenici koji su započeli školovanje 1947. i kasnije,
bili su smješteni u drvenim barakama (internatu) izgrađenim
1948. na prostoru tadašnjeg sajmišta između
stare Šumarske škole i željezničke pruge. Prema sjećanju
Ivana Šavora, dipl. ing. šum., jednog od profesora,
(umro 2005. u Zagrebu kao najstariji šumarski
stručnjak u Hrvatskoj u 105. godini života), barake su
bile postavljene na pilote oko 1 m od tla radi zaštite od
poplava. I. Šavor nadzirao je izgradnju u kojoj su sudjelovali
učenici Šumarske škole a i on osobno. Barake
su imale po 6 soba, a u svakoj sobi bilo je smješteno
6–8 (u početku i više) učenika. Peći su bile izrađene od
limenih bačvi. Na kraju hodnika, koji je išao sredinom
barake, bio je sanitarni čvor s umivaonicama. Tople
vode nije bilo. Internat je napušten 1955. zbog dotrajalosti
i požara.


Prehrana je u početku rada škole u Karlovcu za sve
učenike bila organizirana u nešto nižoj zgradi smještenoj
u dvorištu stare Šumarske škole (slika 8) u kojoj je
bila i kuhinja. Glavna kuharica bila je Dragica Ja č menović
(danas sa suprugom Dragom Lončarevićem,
šum. teh., živi u Vrbovcu). U blagavaonici su se
održavale priredbei ples. Kasnije su u toj zgradi uređene
dvije veće učionice i jedna manja, te dvije manje


Slika 7. Diploma drvno industrijskog tehničara (1950, 1951).


skladišne prostorije. Preseljenjem Šumarske škole u
prostorije Ekonomske škole (1968), škola je dvorišnu
zgradu zadržala i koristila kao drvoprerađivačku radionicu
– praktikum za potrebe školovanja KV stolara. Ta
je dvorišna zgrada u svojoj povijesti do 1947. ko-


Slika 8. Dvorišna zgrada u Rakovc
RakovcRakovcu
uu 2, oštećena u Domovinskom
ratu.
(Arhiv: OŠ “D. Jarnević”, Karlovac)




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 110     <-- 110 -->        PDF

rištena u razne svrhe (stanovi za podvornike, internat
za učenike i dr.). U Domovinskom ratu zgrada je teško
oštećena. Pred nekoliko je godina srušena i na tom je
prostoru uređeno parkiralište.


Profesori šumarskih predmeta prvoj generaciji bili
su šumarski inženjeri s bogatim praktičnim iskustvom:
Tomo Bikčević (predavao uređenje šuma, ...), Ante
D u i ć (matematika, ...), bio je ujedno i direktor škole,
Ladislav H a n g (geodezija, ...), Slavko L o vr i ć (lovstvo
i ribarstvo, ... slika 9) i Ivan Š a v o r (iskošišćivanje
šuma, ...), koji je ujedno bio zamjenik direktora i
razrednik, a nadzirao je rad kuhinje i prehrane u dvorišnoj
zgradi.


Profesori opće obrazovnih
predmeta bili su većinom iz
obližnje rakovačke Gimnazije.
Po sjećanju učenika ruski jezik
predavala im je Ruža Hang,
prof., supruga L. Hanga. Zanimljivo
je da su dvorišta Šumarske
škole i Gimnazije u početku
bila odvojena zidom.


Životopisi navedenih šumar r


skih inženjera objavljeni su u


Slika 9. Slavko Lovrić


Hrvatskom šumarskom životopisnom
leksikonu (Tutiz leksika, knjiga 1–6, Zagreb
1996–2003) osim za Antu Duića, koji smo posebno
prikazali u ovom radu. Opširan životopis Ivana Šavora
(slika 10) objavljen je kao nekrolog u Šumarskom listu
br. 7–8, 2005.


Propisanih udžbenika nije
bilo pa su se tada u nastavi
predmeta šumarske struke koristili
udžbenici Šumarskog fakulteta
i postojeća šumarska literatura.
Spomenimo vrlo kvalitetan
i opsežan Šumarski priručnik
I. i II. s ukupno oko 1600
stranica, koji je tiskan u Zagrebu
1946., a priredilo ga je Mini


Slika 10. Ivan Šavor
starstvo poljoprivrede i šumarstva
NR Hrvatske.


Predmeti šumarske struke dopunjavani su praktičnim
vježbama i terenskom nastavom, koja se redovito
održavala, a učenici su obavljali i i obveznu ljetnu praksu
u šumarijama diljem Hrvatske (doznake, otprema,
geodetska mjerenja, lovni objekti, uredski poslovi ...).
Organizirano je i nekoliko stručnih ekskurzija (Gorski
kotar, Crikvenica, Dubrovnik, posjet Šumarskim škola-
ma u Splitu i Sarajevu ...).


Nakon završenog školovanja 1949. većina od 36
šum. tehničara prve generacije ostala je vjerna svojoj
šumarskoj struci. Oni su dali značajan doprinos organizaciji
i razvoju šumarstva u Hrvatskoj u godinama
nakon II. svjetskog rata, kada je to bilo najpotrebnije.
O tome ćemo saznati više iz njihovih životopisa koji su
sastavni dio ovog rada. Tijekom zaposlenja neki su nastavili
školovanje na višim školama i fakultetima u
ekonomskoj struci (10) i šumarstvu (1).


ANTO (ANTE) DUIĆ (1904–1993), dipl. ing. šum.,
prvi direktor Šumarske škole u Glini i Karlovcu


Anto (Ante) Duić, rođen je u
Docu kod Travnika (BiH) 26. 3.
1904. Sin je Josipa i Mare r.
Mijatović. Hrvatske je narodnosti,
rimokatolik. Osnovnu je školu
završio kod časnih sestara u
Docu, a klasičnu gimnaziju kod
franjevaca u Visokom. Nakon
školovanja godinu je dana radio
u Trgovačkoj školi u Gradačcu.


Slika 11. Anto Duić


Šumarstvo je studirao na
Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao
je 1930. Pri kraju studija bio je predsjednik
Udruženja studenata šumarstva u Zagrebu.


Nakon diplomiranja zaposlio se kod Otočke imovne
općine u Otočcu, zatim u Korenici. God. 1932. postavljen
je za činovničkog pripravnika kod Kotarskog
načelstva u Samoboru, gdje je unapređen za šum. pristava,
a 1938. premješten je Kotarskom načelstvu u
Delnice kao kotarski šumarski referent i viši šum. pristav.
Početkom II. svjetskog rata premješten je u istom


svojstvu u BiH kod Ravnateljstva državnih šuma u
Mostar, a 1943. u Travnik. Tada je pristupio NOB-u,
gdje se je nalazio do kraja rata.


Tijekom 1945. radio je u Okružnom NO Pokupje.
Od 22. 12. 1945. do 30. 10. 1946. bio je načelnik Općeg
odjela u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva u
Zagrebu. Zaslužan je što je u tom razdoblju Ministarstvo
donijelo rješenje o osnivanju Šumarske škole u
Glini, kako bi se zadovoljile potrebe za šumarskim
tehničarima.


Dana 30. 10. 1946. imenovan je direktorom netom
osnovane Šumarske škole u Glini. Uz to predavao je i
matematiku. Kada je škola 1947. premještena u
Karlovac ostao je i dalje direktor škole do zaključno
1949/50. šk. god. Prema dostupnim podacima na Šumarskoj
školi u Karlovcu nastavio je raditi do 15. 4.
1951., a zatim je 6 mjeseci radio u ŠG Papuk, Osijek i
ponovno kraće vrijeme do 1. 12. 1951. u Šumarskoj
školi Karlovac.


Od prosinca 1951. do ožujka 1956. bio je upravitelj
Šumarije Karlovac, koja je do 1954. radila u sklopu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 111     <-- 111 -->        PDF

ŠG “Šamarica”, Zagreb. U tom je razdoblju doživio
montirani sudski proces, bio je u istražnom zatvoru i
neko vrijeme suspendiran. U razdoblju suspenzije
radio je honorarno u Lijevim Štefankima kod
Pokupskog i Šumarskoj školi u Sarajevu (Ilidža), kada
je oslobođen od optužbe. Svoj je radni vijek završio u
BiH. Od 1956. do 1961. radio je u Šumariji Livno, a
zatim do umirovljenja 31. 12. 1962. kao tehnički direktor
u Šumariji Kupres. Kao umirovljenik živio je u
Zagrebu. Umro je 1993. i pokopan u obiteljskoj grobnici
na Mirogoju.


God. 1937. primljen je za redovitog člana tadašnjeg
Jugoslavenskog šumarskog udruženja u Zagrebu, a za
vrijeme rata i nakon rata bio je član Hrvatskoga šumarskog
društva (HŠD). God. 1945. bio je član časnog
suda HŠD, a 1946. član redakcijskog odbora Šumarskog
lista. U tjedniku Naprijed (Zagreb, 24. 8. 1946.)
objavio je članak “Sabirimo bukvicu” u kome piše o


bukovom žiru (bukvici) kao hrani za domaće životinje
ee
i kao industrijskoj sirovini za proizvodnju jestivog i
rasvjetnog ulja (Šum. list, br. 7–9, 1946.).


Bio je izvrstan matematičar, te je već za vrijeme
studija šumarstva davao instrukcije. I kao predavač
matematike na Šumarskoj školi u Glini i Karlovcu davao
je veliki značaj poznavanju tog predmeta za šumarsku
struku, pa je prema potrebi dobrovoljno učenicima
bio i instruktor.


Za svoj je rad u struci primio nekoliko priznanja.
Vrlo pozitivno mišljenje o njemu imali su (i imaju)
učenici šumarske škole za koje je bio ne samo uzoran
direktor i profesor već i odgajatelj i prijatelj, a posebno
ga pamte po poštenju. Često se odazivao pozivima
učenika na obilježavanju obljetnica mature. Posljednji
susret s grupom učenika prve generacije bio je 1987.
na proslavi 40. obljetnice postojanja i rada Šumarske
škole u Karlovcu.


ŽIVOTOPISI (sažetak)


U spomenutom Hrvatskom šumarskom živopisnom
leksikonu objavljeni su životopisi (sa slikama): A l i ć
Krešimira, Kap Andrije, Kezele Ivana, Klepac
Zlatka, Lebar Josipa, Tomac Ivana, Truhli Dragana
i Truhly Vjekoslava. U ovom pregledu donosimo
sažetke životopisa svih 36 šum. tehničara prve generacije
Šumarske škole Karlovac (1949). Njihovi
opširniji životopisi sa slikama bit će uskoro uvršteni u
“Imenik hrvatskih šumara” (www. sumari. hr).


Alić Krešimir, (Čazma, 1929), šum. teh. Radio je u
Šumariji Čazma (1950–1955), Drvnoj industriji “F. Bobić”
u Varaždinu (1955–1957) kao sekretar poduzeća i
upravitelj pilane, u Šumariji Čazma kao upravitelj
(1957–1968), te kao direktor Pilane Čazma do umirovljenja
1989. Priznanje: Orden rada. Živi u Čazmi.


Bajsić Vjekoslav, (Dekanovec, Međimurje, 1926 –
Ludbreg, 1992), šum. teh. Kao 19-godišnjak preživio je
Bleiburg i Križni put. Radio je kod NO Oblasti Bjelovar,
u Buzetu (šumarstvo, uzgoj tartufa), Gorskom kotaru
(pilana), Šumarijama Pitomača i Đurđevac, NO Kotara
Đurđevac i Koprivnica, te 17 godina do umirovljenja
1991. kao direktor Ugostiteljstva “Putnik” u Ludbregu.


Barac Zlatko, (Kamenjak, Grižane, 1926), šum.
teh. Kraće vrijeme radio je u Zagrebačkoj oblasti –
Odjel za šumarstvo, zatim od 1950. do 1957. u poduzeću
“Vodogradnja”, Odjel bujičarstvo, Rijeka (uređenje
bujica, regulacija rijeka, melioracije), te u “Konstruktoru”,
Rijeka, do umirovljenja 1990. (niskogradnja, pomorstvo,
mostovi, visokogradnja). Živi u Rijeci.


Crnković Josip, (G. Viduševac, Glina, 1929 –
Karlovac 1989), šum. teh., dipl. ekonomist. Radio je u
Šumarijama Krašić (1951–1952) i Glina (1952–1954),
zatim kao upravitelj Uprave zaštitnih šuma grada Karlovca
(1954–1960), načelnik Odjela za privredu NO


Općine Karlovac (1960–1965), u DIP-u Karlovac
(1966–1975) i Tvornici metalni proizvoda “Kordun” u
Karlovcu do smrti 1989. Priznanja: Dobrovoljno vatrogasno
društvo Karlovac. Na Visokoj privrednoj školi u
Zagrebu diplomirao 1964.


Čabrajec Tomo, (Ključ, Novi Marof, 1931 – Sv. I.
Zelina, 2004), šum. teh. Radio je na području Kotara
Zadar (pošumljavanje) i kao referent šumarstva pri Kotaru
Zelina. Od 1952. do 1958. radio je u Šumariji Zelina
kao zamjenik upravitelja, a posljednjih 5 godina, do
umirovljenja 1990. u Šumariji Zagreb kao zamjenik
upravitelja na poslovima iskorišćivanja šuma. Primio je
nekoliko priznanja.


Čulig Đuro, (Petrinja, 1923 – Zagreb, 1995), šum.
teh. God. 1949. zaposlio se u Pilani i tvornici furnira u
Capragu (Sisak), a od 1963., kada je tvornica premještena
u Češko Selo (Petrinja), obnašao je dužnost direktora
tehničkog odjela do prijevremenog umirovljenja 1971.
Primio je nekoliko diploma i priznanja.


Drakulić Dobrivoje, (Kočani, Makedonija, 1923


– Zagreb, 1992), šum. teh., ekonomist. Radio je na
pilani u Jastrebarskom, u DIP-u Karlovac, te u “Exportdrvu”
Zagreb – Predstavništvo u Milanu do umirovljenja.
Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu završio je
studij vanjske trgovine (viša sprema).
F il i p ovi ć Mato, šum. ten., dipl. ekonomist. Kraće
vrijeme radio je u šumarstvu. Završio je Ekonomski
fakultet u Zagrebu. Živi u Novom Vinodolskom.


Hodulak Đuro, (Resnik, Pleternica, 1929), šum.
teh., ing. organizacije rada God. 1951. radio je kao poslovođa
u Tvornici furnira u Sisku i zamjenik upravitelja
Šumarije Pakrac. Nakon toga bio je upravitelj Pilane
u Požegi (1952–1955), zamjenik upravitelja Šumarije
Nova Gradiška (1955–1960) i upravitelj Mehanizacije




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 112     <-- 112 -->        PDF

Nova Gradiška do 1964. Od 1965. do umirovljenja
1990. radio je u ŠG Nova Gradiška. Završio je Višu školu
za organizaciju rada. Živi u Novoj Gradiški.


J a ri ć Đuro, (Glogovica, Slav. Brod, 1930 – Slav.
Brod, 1991), šum. teh. Radio je u Pilani Lučice (Delnice),
zatim kao upravitelj Lugarske škole u Delnicama i
instruktor na osposobljavanju za rad motornom pilom u
Zalesini. Nakon toga radio je u Općoj poljoprivrednoj
zadruzi u Čabru, Šumarija Mrkopalj i DI “Slavonija” u
Slav. Brodu do umirovljenja 1981.


Kap Andrija, (Nova Gradiška, 1927 – Nova Gradiška,
1977), šum. teh., ekonomist. Kraće vrijeme radio je
u Šum. građ. poduzeću Rijeka i Šum. školi Karlovac.
Od 1951. do 1959. radio je u Šumariji Nova Gradiška, a
od 1960. do smrti 1977. u ŠG Nova Gradiška kao šef
plana i analitičar. Završio je Višu ekonomsku školu u
Banja Luci.


Kezele Ivan, (Delnice, 1927), šum. teh. Do 1951.
radio je u Klani, Karlobagu, Senju i Delnicama. Bio je
osnivač i prvi upravitelj Šumarije Prezid (1951) i suosnivač
i tehnički upravitelj Šumarije Skrad (1954). Od
1960. do umirovljenja 1980. radio je u ŠG Delnice. Zaslužan
je što se tada na području delničkog gospodarstva
počela primjenjivati nova djelatnost rada – kategorizacija
terena i normiranje u eksploataciji šuma, pa je
za taj rad proglašen inovatorom. Primio je veći broj priznanja
i odličja. Živi u Delnicama.


K le p a c Zlatko, (Gerovo, Čabar, 1930), šum. teh.,
dipl. ekonomist. Kraće vrijeme radio je u DIP-u Delnice,
zatim nekoliko godina u Srednjoj tehničkoj školi
drvne struke u Zagrebu. Od 1956. do 1960. radio je u
Riječkoj banci, zatim godinu dana u ŠG Delnice, a od
1961. do umirovljenja 1991. u “Croatia osiguranju” –
Poslovnica Delnice. Završio je Ekonomski fakultet u
Zagrebu 1973. Bio je svestran športaš. Osnivač je Gorske
službe spašavanja u Delnicama. Primio je mnoga
odličja za športske i društvene aktivnosti u Delnicama.
Živi u Delnicama.


K n e ž evi ć Dinko, šum. teh. Pretežito je radio u
Beogradu (poduzeće “Jelen”, kustos Lovačkog muzeja,
...). Bio je aktivan lovac.


Lebar Josip, (Osijek, 1930 – Karlovac, 1995), šum.
teh., ekonomist. Od 1951. do 1962. radio je u Šumarskoj
školi Karlovac, Šumariji Karlovac II., Šumariji Krnjak i
kao sekretar ŠG Karlovac, a od 1962–1969. bio je direktor
“Zelenila” u Karlovcu. Zatim je kao komercijalist radio
u Zagrebu i od 1975. do umirovljenja 1990. kao rukovoditelj
prodaje “ŽE-ČE” Karlovac. Primio je nekoliko
priznanja. Završio je Višu ekonomsku školu u Banja
Luci. Bavio se boksom i atletikom.


Lončarević Drago, (Vranovci, Sl. Brod 1925),
šum. teh. Od 1949. do 1952. radio je u Bos. Novom,
Bjelovaru i Šumariji Čazma. U Šumariji Vrbovec bio je
upravitelj do 1954., zatim zamjenik upravitelja i referent
za iskorišćivanje šuma do umirovljenja 1979. Pri


mio je nekoliko odličja i priznanja (Medalja rada, Orden
rada sa srebrnim i zlatnim vjencem; Spomenica i Zlatna
plaketa ŠG Bjelovar; priznanja Općine Vrbovec i dr.).
Živi u Vrbovcu.


Majnarić Antun, (Delnice, 1931 – Rijeka, 1976),
šum. teh., ekonomist. Nakon završenog Ekonomskog
fakulteta u Zagrebu radio je 13 godina u Općini Delnice,
pretežito kao načelnik Odjela za privredu, te 5 godina
kao direktor Trgovačkog ugostiteljskog poduzeća “Goranin”
u Delnicama. Potom odlazi u Rijeku u Službu
društvenog knjigovodstva, gdje je radio do smrti 1976.


Mamula Dragomir, rođen 1927. u Gomirju (Vrbovsko),
šum. teh., dipl. ing. šumarstva. Studij šumarstva
završio je u Zagrebu 1954. Radio je kao upravitelj
Šumarije Slatinski Drenovac, zatim u ŠG Našice i ŠG
“Papuk” Podr. Slatina. God. 1974. bio je referent uređivanja
šuma u ŠG Bjelovar, zatim općinski inspektor u
Bjelovaru.


Markičević Branko, (Zagreb, 1927 – Zagreb,
1982), šum. teh. Radio je u poduteću “Gora” u Zagrebu
(eksploatacija šuma na Žumberku i kod Sirača), zatim u
Šumariji Vojnić (1952–1954, 1956–1959) i Šumariji Krnjak
(1954–1956). Od 1959. do umirovljenja 1982. bio
je šef prodajnog odjela u DIP-u Turopolje. Primio je priznanje
i plaketu DIP-a Turopolje.


Matić Ivan, (Otok, Vinkovci, 1929 – Đakovo,
1983), šum. teh. Radio je u Šumariji Cerna, te kao upravitelj
Šumarija Đakovo, Levanjska Varoš i ŠG Osijek –
Pogon Šumarija Trnava. 60-ih godina iz Trnave prelazi
u Šumariju Đakovo, gdje je bio referent za uzgajanje šuma
do smrti 1983. Bio je cijenjen kao uzgajivač šuma.


Momčilović Branko, šum. teh. rođen je u Plavca
Dragi kod Plaškog. Radio je u šumarijama Mali Lošinj,
Vojnić, Krnjak te u Impregnaciji drva u Karlovcu. Preminuo
je 80-ih godina.


Pejnović Damjan, Daco, (Vrhovine, 1927 – 1995),
šum. teh. Od 1949. do 1954. radio je u Šumariji Krasno,
te kao upravitelj Šumarija Skrad i Fužine. Od 1954. do
umirovljenja 1982. radio je u Vrhovinama kao direktor
Drvne industrije, zatim kao referent uzgajanja šuma u Šumariji.
Odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vijencem.


Potec Branko, (Đurđevac, 1928 – Zagreb, 1961),
šum. teh. Radio je na poslovima drvne industrije u Virovitici,
Dugom Selu kao direktor pilane i Mrkonjić Gradu
(BiH).


Ra l i ć Ilija, (Jezero, Plaški, 1925 – Zagreb, 1999),
šum. teh., dipl. ekonomist. Radio je u Drvnoj industriji
Vrginmost (danas Gvozd) i Vrhovine, a od 1962. do
umirovljenja 1990. u Predstavništvu DI Vrhovine u
Zagrebu. Na Visokoj školi za vanjsku trgovinu u
Zagrebu diplomirao je 1971.


Ro g i ć Ivan, (Sv. Juraj, Senj, 1928 – Rijeka, 1979),
šum. teh. Bio je pomoćnik upravitelja Šumarije Krasno,
a nakon toga radio je u Poduzeću “DRVO” Rijeka do
smrti 1979.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 113     <-- 113 -->        PDF

Rukavina Ivan, (Klanac, Gospić, 1930), šum. teh.
Radio je u DI Ogulin, Pilani Lučice (Delnice) i ŠG Nova
Gradiška (Šumarija Nova Kapela; Sekcija za uređivanje
šuma). Nakon toga do umirovljenja 1983. radio je kao
referent za iskorišćivanje šuma u Šumariji Lipik. Živi u
Lipiku.


Rušak Vjekoslav, (Plavšinac, Novigrad Podravski,
1924 – Koprivnica, 2003), šum. teh. Radio je u Šumarijama
Bjelovar i Sokolovac, a nakon toga do umirovljenja
1984. u Šumariji Koprivnica pretežito kao referent
uzgajanja šuma. Preživio je Bleiburg i Križni put. God.
1974. primio je Zlatnu plaketu ŠG Koprivnica.


Špal j Marijan, (Vojnić, 1930), šum. teh. Radio je u
ŠG “Požeška gora” Požega na poslovima uređivanja šuma
i kao zamjenik upravitelja Šumarije Kamenska. Od
1955. do umirovljenja 1991. radio je kao poslovođa uzgajanja
šuma i kao upravitelj Šumarije Lipik. Član je lovačkog
društva “Jelen” u Lipiku i HŠD-a Ogranak Bjelovar.
Živi u Lipiku.


To m ac Ivan, (Ivić), (Delnice, 1931 – Ljubljana,
1990), šum. teh., ekonomist. Radio je u Šumarijama
Lokve i Fužine. a 60-ih godina u ŠG Delnice na kategorizaciji
terena i normiranju u eksploataciji šuma. Nakon
toga radio je u Radnoj zajednici ŠG Delnice, zatim kao
predsjednik Izvršnog vijeća Općine Delnice, direktor
Zajedničkih službi ŠG Delnice, te kao direktor Poslovne
zajednice drvara i šumara “Goranka” u Delnicama.
Umro je u Ljubljani 1990. nakon prometne nesreće. Primio
je brojna priznanja i odličja, posebno kao osnivač i
organizator natjecanja šumskih radnika. Završio je Višu
ekonomsku školu u Puli.


Tr b oj evi ć Rade, (Jezero, Plaški, 1926), šum. teh.
Radio je kao pripravnik u Šumariji Udbina, poslovođa
sječine u DIP-u Ogulin – Pogon Plaški (1951–1960),
glavni poslovođa u Šumariji Plaški (1960–1964) i Šumariji
Jasenak (1964–1966), te od 1966. do umirovljenja
1985. kao glavni poslovođa iskorišćivanja šuma u
Šumariji Plaški. Živi u Klupcima kod Loznice (Srbija).


Truhli Dragan, (Čazma, 1929), šum. teh. Preživio
je Bleiburg i Križni put. Radio je u DIP-u Glina, Karlovcu,
Šumarijama G. Draganac, Nova Rača, Jablanac i
Okučani. Odlazi u BiH gdje radi u ŠG Zavidovići, te
Šumskim upravama Olovo (upravitelj) i Tešanj. Nakon


u
toga radi u
uu Hrvatskoj u DIP-u Dugo Selo (pilana) i 24


i


godine u “Geofizici” u Zagrebu do umirovljenja 1987.
Amaterski slikar (Grupa 69). Suautor je knjige PREVARENE
DUŠE (domobranstvo u II. svjetskom ratu). Bavio
se atletikom i bio uspješan u trčanju.


Tr u h ly Vjekoslav, (Čazma, 1927), šum. teh., dipl.
De Vry Institute. S bratom Draganom preživio je Bleiburg
i Križni put. Radio je u Drvnoj industriji Belišće.
God. 1951. emigrirao je u Australiju. Radio je kao tehničar
na Sveučilištu u Canberri i kao Technical Officer u
Šumarskom institutu u Canberri. Diplomirao je na De
Vry institutu tehnologiju elektronskih operacija i računarsku
kontrolu. Od 1968. radio je u Canadi, Bavio se atletikom
i bio uspješan u trčanju. Živi u Canadi i Hrvatskoj.


Uzelac Bogdan, (Gor. Vrhovine, 1930–2003), šum.
teh. Radio je na Visu, zatim je bio upravitelj Šumarije
Kosinj (1952–1954), komercijalni direktor DI Perušić
(1954–1956), direktor DI Vrhovine (1956–1969), te poslovođa
mehanizacije u Šumariji Vrhovine do umirovljenja
1988.


V l a s t e l i ć Anton, (Bribir, 1927 – Rijeka, 2003),
šum. teh. Radio je u Šumariji Novi Vinodolski najprije
kao revirnik od 1950. do 1980., te kao upravni referent
do umirovljenja 1988. Dobio je Zahvalnicu Crvenog
križa Hrvatske i Zahvalnicu Saveza antifašističkih boraca
Hrvatske.


Vukasović Gojko, (Mala Peratovica, Grubišno
Polje, 1930), šum. teh. Zaposlio se u Planskoj komisiji
NR Hrvatske u Zagrebu, zatim je radio u “Exportdrvu”
u Zagrebu, Drvno-industrijskom kombinatu Sušine,
Đurđenovac (pilana), te od 1957. do umirovljenja 1986.
u Šumariji Lipik na uzgajanju i eksploataciji šuma. Živi
u Lipiku.


Zorica Frane, (Biograd n/m, 1924), šum. teh. Kraće
vrijeme radio je u Rijeci i Zadru. Od 1951. do 1966.
bio je referent za pošumljavanje za područja Šumarija
Zadar i Biograd, a od 1966. do umirovljenja 1990. bio je
upravitelj Šumarije Biograd. Zaslužan je za pošumljavanje
preko 800 ha površina na obalnom pojasu od Nina
do Drage, uz Jadransku turističku cestu, na obalnom pojasu
Vranskog jezera, otočićima u Pašmanskom kanalu i
na Pašmanu. Organizirao je zaštitu šuma od požara. Priznanja
i nagrade: Šum. gospodarstva Zadar, Općine
Biograd n/m. Hrvatskog lovačkog saveza, Dobrovoljnog
vatrogasnog društva i Turističkog saveza Općine
Biograd n/m. Živi u Biogradu n/m.


ZAKLJUČAK


Šumarska škola u Glini, osnovana 1946., nije imala
perspektivu zbog neodgovarajućeg prostora i pomanjkanja
stalnih nastavnika šumarske struke, pa je 1947.
premještena u Karlovac. Danas škola djeluje pod nazivom
Šumarska i drvodjeljska škola Karlovac i ove godine
(2007) obilježava 60. obljetnicu postojanja i rada
kao značajna nastavna ustanova za edukaciju šumar


ao z
skih
hh i drvodjeljskih kadrova. Kao dugogodišnji profe


i i


sor škole, autor je ovaj članak posvetio Šumarskoj školi
u Karlovcu i prvoj generaciji šumarskih tehničara,
koji su školovanje započeli 1946. u Glini, a završili
1949. u Karlovcu, s nadom da će podaci biti korisni za
povijest šumarstva u Hrvatskoj i poslužiti kao dio dopune
sadržaja objavljenih u Hrvatskom šumarskom životopisnom
leksikonu i “Imeniku hrvatskih šumara”


(www.sumari.hr).




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 114     <-- 114 -->        PDF

ZAHVALE


U prikupljanju podataka pomogli su nam učenici
prve generacije Šumarske škole Karlovac (1949): Ivan
Kezele, Zlatko Klepac, Drago Lončarević i
Dragan Tr u h l i, zatim učenici treće generacije (1951):
Velimir Iv k o v ić , Mladen Š pi g e l s k i, st. i Milan
Tr ti ca , te supruge i rodbina preminulih šumarskih
tehničara prve generacije. Nekoliko učenika pomoglo
nam je s pojedinačnim podacima, Zahvaljujemo svima


za nesebičnu suradnju. Napominjemo da je dio podataka
napisan po sjećanju učenika i ostalih, u odmaku od 60
godina, pa molimo za razumijevanje ukoliko je došlo do
manjih odstupanja od stvarnih događaja.


Mladen Skoko, dipl. ing. šum.


ZNAČAJNIJA LITERATURA O ŠUMARSKOJ ŠKOLI KARLOVAC
(Kronološki)


O Šumarskoj školi Karlovac često je pisano, ali
popis literature do danas nije objavljen. Zbog toga,
neovisno o sadržaju ovog rada, donosimo kronološki
složen pregled značajnije literature:


xxx Šumarska škola? Da, ali kakva ...? Karlovački
tjednik, br. 30, 24. 7. 1958.


xxx Srednje šumarske škole. U: Razvoj šumarstva i
drvne industrije Jugoslavije 1945–1956. Beograd
1958., str. 345–349.


xxx Dopisna Šumarska škola u Karlovcu. Početak rada.
Karlovački tjednik, br. 36, 15. 9. 1960.


Lipovšćak, J.: Šumarska škola u Karlovcu. U: Šumarska
nastava u Hrvatskoj 1860–1960. Zagreb
1963., str. 543–554.


H. L.: Aktivnost Školskog centra Karlovac na osposobljavanju
radnika iz šumske proizvodnje. Šum.
list br. 3–4, 1976., str. 180–181.
xxx 30 godina Šumarske škole Karlovac 1947–1977.


3«´


(Monografija). Karlovac 1977.


P i šk o r i ć , O.: Proslava tridesetgodišnjice rada Šumarske
škole Karlovac. Šum. list br. 10–12,
1978., str. 521–525
Šumar


Z. P.: Šumari dali krv. Z.... tjednik br. 12, 22. 3.
1979.
xxx Spomen-monografija u povodu proslave 40. godišnjice
postojanja i rada OOC za šumarstvo
Karlovac. Karlovac 1987.


Cimeša, M.: OOC za šumarstvo Karlovac obilježio
40 godina rada. Karlovački tjednik 19. 5. 1987.


Cunić, V.: Šumarska škola Karlovac i okoliš. Učenici
pošumili 1800 ha. Glasilo Hrvatske šume, Zagreb,
br. 47–48., 29. 5. 1995.


xxx Ljetopis Šumarske škole Karlovac, šk. god.
1996/97. Karlovac 1997.


P i šk o r i ć , O.: Proslava 50. godišnjice rada Srednje
šumarske škole Karlovac. Šum. list br. 11–12,
1997., str. 673–677.


xxx Šumarska škola Karlovac 1947–1997. (Monografija).
Karlovac, 1997.


Frković, A.: Rezultati ostvarivanja programa Šumarske
škole Karlovac na osposobljavanju zaposlenika
Hrvatskih šuma za ocjenjivače lovačkih
trofeja. Šum. list br. 7–8, 1998., str.
349–352.


O t t , I.: Ulica Rakovac: Kuće pričaju. Svjetlo, Karlovac
br. 3–4, 1998., str. 103–149.


xxx Ljetopis Šumarske i drvodjeljske škole Karlovac,
škol. god. 1999/2000. Karlovac 2000.


Pleše, V.: Škola u Karlovcu rasadnik je šumarskih kadrova.
Časopis Hrvatske šume, br. 50, 2001., str.
19–21.


Horovski, J.: Seminar za voditelje Globe programa
u Šumarskoj školi Karlovac. Časopis Hrvatske
šume, br. 65, 2002., str. 32.


Juraković, S.: Darovana oprema za prvi izviđački
klub. U suradnji s rotarijancima u Arboretumu
Šumarske škole otvorit će se dva parka. Večernji
list, Zagreb, 29. 10. 2002.


Komes, L.: Arboretum Šumarske i drvodjeljske škole.
Gospodarski list, Zagreb, br. 3, 2003, str. 27.


Š k a l a me r a , I.: Suci uzalud tražili greške. Uspješna
prezentacija Projekta Šumarske i drvodjeljske
škole o zaštiti karlovačkih rijeka. Večernji list,
Zagreb, 13. 5. 2003.


Mrkobrad, M.: Šumarska i drvodjeljska škola u
Karlovcu. Novi programi Karlovačke škole obuhvaćaju
čak i meteorologe. Časopis Hrvatske šume,
Zagreb, br. 83, 2003., str. 18–19.


Skoko, M.: Šumarska i drvodjeljska škola Karlovac


– dvije obljetnice mature i priznanja. Šum. list
br. 11–12, 2003., str. 629–632.
xxx Dani hrvatskog šumarstva, Karlovac, 11.–18. lipnja
2005. Šum. list br. 5–6, 2005., str. 299–335.


–335.
xxx Pregled rada Šumarske i drvodjeljske škole


Karlo


vac 1997–2007. Karlovac, 2007.