DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 116 <-- 116 --> PDF |
kožu i u živa tkiva odlaže svoje jaje. Iz njega će se izleći ličinka, koja će cijeli ciklus metamorfoze razvijati u tijelu svog domaćina od kojeg će na kraju ostati tek prazna koža. Za bušenje i polaganje jaja velikoj osi najeznici treba prosječno 10 do 15 minuta. Cijeli proces otkrivanja ličinaka u unutrašnjosti drveta i tijeka bušenja te polaganja jaja, mogao sam promatrati i u postavljenom pokusu u kojemu je drvo bilo zamijenjeno velikim i debelim korijenom šećerne repe, u kojega bi stavio nekoliko odraslih ličinaka leptira johinog staklokrilca (Synanthedon spheciformis Gerning). Moja privremena zarobljenica položila bi po jedno jaje u svaku ličinku ovog štetnika johe. Neposredno promatranje osa najeznica u prirodi osobito je teško i vrlo rijetko bude uspješno. Pretražu jući skrovita mjesta starih panjeva, trulih dijelova raz nog drveća, vlati trava, grančica raznih vrsta grmova, moguće nam je otkriti neke od ovih vrsta, tj. tragove njihovog djelovanja u obliku zapredaka njihovih jaja šaca i ovješenih koža napadnutih gusjenica, prazne to kove iz kojih su izletjele ose najeznice, kao i mala re mek-djela njihovog graditeljskog umijeća u obliku mnoštva punih ili već praznih komorica, recimo na vlatima trava, tako minuciozno izgrađenih, savršeno jednakih i vješto razmještenih, da nad ovim stvarala čkim činom ostajemo zapanjeni i zadivljeni. Velikog značaja i nemjerljive koristi koje ove, često gotovo mikroskopske životinje daruju šumi, najčešće nismo ni svjesni. Nismo svjesni niti značajnog povolj nog utjecaja koji one zajedno s ostalim kukcima ostva ruju u općem kruženju tvari i energije u šumskim eko- Slika 3. Brojne komorice u ispražnjenom legl leglleglu uu najeznica sustavima. Tekst i fotografije: Dr. sc. Radovan Kranjčev, prof. ŠUMARI UMJETNICI LUGARNICA “ČARDAK” KAO SLIKARSKO DJELO Uvod U središnjem dijelu gospodarske jedinice “Turopoljski lug”, gdje hrastovi tiho šapuću svoje tajne, ponosno stoji lugarnica “Čardak” tako već sto i dvadeset godina. Stari “Čardak” udomljavao je lugarske obitelji, a danas služi kao poslovni prostor o kojem skrbi osoblje šumarije Velika Gorica, te ga koristi prema prilikama. Kroz “Čardak” je prošlo mnogi ljudi, a oni vezani poslom svjedočili su o nekim suvremenim građevinskim promjenama. Međutim, lugarnica “Čardak” zadržala je sliku, bit stare hrvatske pučke arhitekture drvenih kuća posavsko-kupskog bazena. Vrlo jasne podatke o gradnji takvih kuća nalazimo u knjizi “Tradicijska arhitektura i narodna nošnja draganićkih sela”, autora F. Z d e l a r a i B. Ć ub r i ć (1990.). Oni ističu da su ranije gotovo svi objekti bili izgrađeni od drveta, zahvaljujući pravu korištenja šuma koje su pripadale Zemljišnim zajednicama. Određeni način građenja ovisio je o prirodnim uvjetima i vještini ljudi, pa su u pokupsko-posavskom bazenu kuće građene na sličan način. Prema ekonomskim mogućnostima, broju članova obitelji i situacijama, kuće su građene s jednom, dvije ili tri prostorije, sa ili bez podruma. Najveće kuće su “čardaci” ili katnice s jednom ili više prostorija, te “čardak” s podrumom. |