DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 117 <-- 117 --> PDF |
“Čardaci” su služili za život združenih obitelji. Bili su primjer funkcionalnog objekta, bogate zadružne zajednice. Oni starije gradnje jednostavnijih su i skladnih linija, s dekoracijom pročelja. Izvedba s bogatom dekoracijom javlja se između dva svjetska rata i traje do prestanka gradnje drvenih kuća. Danas se neki postojeći “čardaci” preuređuju s ciljem prilagođavanja suvremenim uvjetima života. Tako je i lugarnica “Čardak” u Turopoljskom lugu preuređena u objekt suvremenih potreba svoje namjene. Unatoč uređenju, zadržala je karakteristike arhitekturne izgradnje. To je poštivanje narodnoga graditeljstva koje treba podržavati. Sve naprijed navedeno inspiriralo je Mariju (Maju) Glavaš da okom sagleda i rukom umjetnika naslika taj velebni spomenik hrvatske tradicionalne arhitekturne izgradnje drvenih kuća – ognjišta, zajedničkog života brojnih generacija hrvatskih predaka. O autorici Marija Glavaš rođena je u Zagrebu 1975. godine. Nakon završene gimnazije upisala je Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, kojega je okončala 1998. godine. Od 2000. godine radi u Hrvatskim šumama d.o.o., Upravi šuma, podružnici (UŠP) Zagreb. Pripravnički staž obavila je u Odjelu uređivanja, UŠP Zagreb i rasadniku “Lukavec”, šumarije Velika Gorica. Sada radi u Odjelu uređivanja, UŠP Zagreb. Marija Glavaš je za vrijeme školovanja pokazivala sklonosti u slobodnom crtanju različitih motiva. Za vrijeme studija, isticali su se njeni crteži kukaca, dijelova biljaka i sl. Talent za crtanje uvelike je došao do izražaja kada je kao studentica nacrtala gotovo sve crteže za očevu knjigu “Osnove šumarske fitopatologije”. Te su slike pune detalja i vrlo jasne. Crteži u toj knjizi već su tada ukazivali na njenu sposobnosti uočavanja i crtanja detalja, što je i danas karakterizira. Sljedeće razdoblje amaterskog crtanja obilježili su motivi hrvatski drvenih kuća u tehnici olovke, također s jasno uočljivim mnoštvom detalja. Cjelokupni dotadašnji rad motivirao ju je da upiše školu slikanja, te je tako 2002. upisala slikarsku školu “Agora” u Zagrebu. Školu je uspješno završila 2004. godine, predstavivši tri slike u tehnici – ulje na platnu. U grupi polaznika Marija Glavaš ocjenjena je najtalentiranijom polaznicom. To je ujedno bila prva ocjena njenih slikarskih sposobnosti. Nakon završetka “Agore” s priznanjem ranga “majstorice slikanja”, osjećala je potrebu za daljnjim slikarskim usavršavanjem, zato je iste godine nastavila slikati u mom ateljeu. Tijekom rada u ateljeu zapažam njene sposobnosti i svrstavam je među malobrojne slikarske talente u Hrvatskoj. Dapače, nagovaram je da upiše Umjetničku akademiju i da se u cijelosti posveti slikarstvu. Tijekom višegodišnjeg slikarskog rada nastao je priličan broj dijela. Kao voditelj odabrao sam 20–30 slika koje su 2004. prikazane na njezinoj prvoj samostalnoj izložbi u Krasnu, što je ujedno bila i prva izložba slika u tom mjestu. Izložba je postavljena prilikom utemeljenja Krasnarskog parka, u samome parku, nakon čega su slike prenesene u prostorije Nacionalnog parka “Sjeverni Velebit”, gdje su bile izložene od 17. 7. – 20. 8. 2004. godine. Izložbu su posjetili brojni mještani i turisti. Za slike i autoricu prilikom otvaranja izložbe, između ostalog sam zapisao: “Izložena su djela iz četiri tematske cjeline: 1. Cvjetni motivi 2. Prigorski motivi 3. Turopoljski motivi 4. Motivi s interneta Svečanost otvaranja Krasnarskog parka, izložba i promocija narodnih nošnji, poseban su i jedinstven događaj u cijeloj regiji, organizacija je na najvišoj razini, izuzetno posjećena i popraćena, oduševljenjem domaćeg stanovništva i mnogobrojnih sudionika. Studije, u ugljenu, olovci, pasteli i ulja Marije Glavaš logičan su slijed svega viđenog i proživljenog. Suptilni su to motivi cvjetova, jeseni, prigorski motivi, pročelja kapele svete Barbare ili grb Plemenite općine Turopoljske i ostali motivi slikani s lakoćom i velikom perfekcijom. Marija Glavaš duboko je zaronila u svijet slikarstva, s izvanrednom perfekcijom, senzibilitetom i sustavnošću, a ponajprije darovitošću. Svijet slikarstva široko je otvorila, pred njom je najljepši put. O njenoj izložbi u Krasnu šumarsku javnost je obavijestio dr. sc. Vice I v an če v ić (Šumarski list 11–12, 2004.). Između ostalog, naglašava da su izložbu posjetile mnogobrojne skupine i pojedinci koji su za ljetnih mjeseci posjetili Krasno i Velebit, te da su mnogi posjetitelji pokazali interes za kupnju slika, ali one nisu bile na prodaju. Njegovo je mišljenje da se radi o talentiranoj osobi, a uvjeren je i u njenu buduću afirmaciju. Prilikom obilježavanja Dana hrvatskog šumarstva u Karlovcu u lipnju 2005. godine M. Glavaš zajedno s drugim šumarima – umjetnicima, pod motom “Šuma kao atelje”, izlaže svoje dvije slike različitih tematika. Poslije toga duže vremena slika motive Sjevernog Velebita, a 2006. godine ponovno je zaokupljaju drvene kuće turopoljskog kraja. Odlučuje se na do tada najveći projekt i započinje slikanje lugarnice pod naslovom “Čardak”, akrili na platnu, veličine 100 x 70 cm. Slika je rađena više od godinu dana, s prekidima i izvan radnog vremena, kako su nalagale prilike. |