DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 130 <-- 130 --> PDF |
ČEDOMIR DUNATO (1948 - 2004) Početkom 2004. godine šumarska struka otoka Krka pretrpjela je veliki gubitak nenadanim “odlaskom” dvojice domaćih šumara. Najprije nas je napustio Čedo, a nakon nekoliko dana i Antun Dijanić, dipl. ing. šum; upravitelj Šumarije Krk – njegov najbliži rođak. Kompletna ekipa domaćih šumarskih stručnjaka u zreloj životnoj dobi punoj radnog potencijala, ostavila je duboku prazninu u šumarstvu našeg najvećeg otoka. U kratkoj i teškoj bolesti Čedo je bio svjestan svog teškog zdravstvenog stanja. Međutim, njegov temperament i vedra narav naprosto ga nisu napuštali do kraja života. Dapače, to razdoblje proteklo je u posvećenosti svojoj obitelji i prijateljima te još većem radu. Na taj način Čedo je prkosio svojoj bolesti. Prema tim odlikama pripadao je maloj skupini ljudi najvećih vrijednosti, koji se najmanje boje smrti. Čedomir “Čedo” Dunato rođen je 1. 12. 1948. godine u Rijeci u skromnoj višečlanoj obitelji poštanskog službenika. Djetinjstvo provodi u Šilu, rodnom mjestu svojih roditelja, gdje pohađa niže razrede osnovne škole. Više razrede osnovne škole završava u Krku, a zatim srednju građevinsku školu u Rijeci. Nakon vojnog roka zapošljava se u građevinarstvu, a zatim na kraće vrijeme u Mjesnoj zajednici Krk. Godine 1980. prelazi u Šumariju Krk. Međutim, za poslove u šumarstvu nema odgovarajuće stručne spreme, pa zbog toga, uz rad, završava i srednju šumarsku školu. Nakon toga je raspoređen na mjesto referenta šuma Šumarije Krk 1986. godine. Uz to, dvije godine je obavljao dužnost i upravitelja Šumarije 1990–92. godine, a nakon toga je raspoređen na radno mjesto revirnika i zamjenika upravitelja Šumarije, gdje će ostati do kraja života. Kao rođeni otočanin zabrinut je za loše stanje šuma na otoku, koje je nastalo zbog neracionalnog gospodarenja u prošlosti. Njegov krupni doprinos u struci vezan je za protupožarnu za štitu šuma, i to: pojačanu izgradnju protupožarnih prosjeka s elementima šumskih cesta, uspješnu organizaciju osmatračko-dojavne službe, te pronalaženje i funkcioniranju vrlo uspješnog modela sufinanciranja tih radova s lokalnim vlastima. U tom razdoblju Šumarija Krk, kao prva na našoj obali, uvodi danonoćno dežurstvo u protupožarnoj zaštiti šuma za vrijeme ljetnih mjeseci. Takva praksa pokazala se vrlo uspješnom u očuvanju šuma od požara. Svojski se zalaže za oživljavanje zapuštenog maslinarstva, pa predlaže ustupanje dijela znatnih površina neobraslog šumskog zemljišta za nove maslinike. Međutim, glavnu smetnju u postizanju boljih rezultata onemogućavaju neadekvatni zakonski propisi. Dobrom koordinacijom s lokalnim vlastima i pastirskim odborima uspješno se ostvaruje pašarenje na neobraslim šumskim površinama. Ovčarstvo je važna grana otoka Krka, čiji vlasnici posjeduju preko 30.000 ovaca. Radovi na obnovi i modernizaciji postojeće zgrade Šumarije nisu prošli bez njegovog sudjelovanja. Obavljao je i niz drugih odgovornih dužnosti, od predsjednika Radničkog savjeta te člana sindikata Uprave šuma Senj i otoka Krka, Radničkog vijeća, Općinskog vijeća Dobrinj, Turističkog društva Do brinj i Nadzornog odbora javnog poduzeća “Hrvatske šume”. Bio je istaknuti član HNS-a na županijskoj i lokalnoj razini. Svoj politički angažman stavio je, u prvom redu, u službu cjelokupnog napretka svoga otoka i šire regije. U tom izdvajamo njegov izuzetni doprinos na izgradnji modernog vodoopskrbnog sustava otoka Krka. Dakako, nije pro- šla gotova nijedna značajna akcija na Krku i širem području bez njegovog aktivnog sudjelovanja. Bio je sudionik Domovinskog rata na ličkom ratištu, gdje je zadobio i ozbiljna tjelesna oštećenja. Kao čovjek široke kulture u ophođenju i egzistenciji drukčijih mišljenja, s pravom ga možemo smatrati pripadnikom mediteranskog podneblja. U svakodnevnom životu Čedo je bio jednostavan, neposredan, otvoren i tolerantan, a u krugu obitelji nježan suprug, otac i nono. Neobično je volio klapsku pjesmu, koju je s puno duše interpretirao svojim toplim i melodioznim glasom. Pri tome je istinski uživao, pogotovo kada bi se pjesmi priključili njegovi prijatelji Živko i Antun, upravitelji Šumarije i rođeni otočani. Iako nasilno otrgnut u zreloj dobi i punoj snazi u dinamičnom životu punog odricanja, Čedo je ostavio duboki pečat svog djelovanja. Njegov relativno kratki životni vijek bio je zaista ispunjen davanjima i plodovima življenja. Uostalom, nesebični “dar” u uskoj je vezi s njegovim prezimenom, jer Dunato ili na latinskom donatus u prijevodu znači “darovan” ili “žrtvovan”. Za puni procvat šumarske struke na kršu i cjelokupnog života na otoku Krku bit će potrebno još takvih osoba poput našeg Čede. Mlade generacije zasigurno će u njemu pronaći uzore i na tim zasadama nastavit će izgrađivati ljepši i bogatiji Krk. Za sve što je ostvario i dobro kojim nas je obogatio, neka mu je vječna hvala i slava. Branimir Udovičić |