DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 34 <-- 34 --> PDF |
M. Ivanković: MOGUĆNOST INTROGRESIJE GENA KAVKASKE JELE (Abies nordmaniana /Steven/ Spach) . Šumarski list br. 11–12, CXXXI (2007), 529-537 nova uzorka provenijencije Macelj jedan uzorak odgovara kavkaskoj jeli, dok mtDNA druga dva uzorka odgovara haplotipu 2 obične jele. Za uzorak iz Trakošćana i uzorak iz Macelja koji je fenotipski sličan običnoj jeli, a dužina umnoženog fragmenta mtDNA odgovara kavkaskoj jeli (mtDNA nasljeđuje se isključivo po majci), možemo zaključiti da se radi o hibridu A. nordmanniana × A. alba. Kako je u ovom radu analizirana samo mtDNA, ne možemo isključiti postojanje još većeg broja hibrida koje bismo možda otkrili analizirajući cpDNA, jer se cpDNA četinjača nasljeđuje po očinskoj liniji. Također, nemožemo isključiti ni eventualnu introgresiju gena kavkaske jele u genom obične jele, do koje je moglo doći križanjem spontanih hibrida sa čistom običnom jelom. Slika 8. Postotni udio haplotipova alela 2 i alela 3 (kavkaske jele) u populacijama Trakošćan i Macelj Figure 8 Percentages of haplotypes of alels 2 and 3 (kavkaske jele) in Trakošćan and Macelj populations Iz svega navedenog nameće se vrlo važan zaključak o primjenjivosti molekularnih metoda u šumarskim istraživanjima, očuvanju genofonda, konzervaciji – očuvanju (in-situ i ex-situ) kao i u operativnom šumarstvu – sjemenarstvu (kontroli sjemena) i rasadničarstvu (kontrola sadnog materijala). Također, molekularne metode istraživanja bile bi neophodne kod izrada studija utjecaja alohtone vrste koja se spontano križa s autohtonom vrstom, dakle, kod izučavanja introgresije gena strane vrste prilikom spontane hibridizacije te utjecaja na okoliš, u prvom redu na šumske ekosustave Republike Hrvatske. Pogotovo kada je riječ o unesenoj vrsti (kavkaska jela) otpornijoj od autohtone vrste (obična jela) na sušu koja je s obzirom na klimatske promjene u adaptacijskoj prednosti. A. nordmanniana obilno plodonosi i to već u dobi od 30 do 40 godina. Puni joj je urod svake 2–3 godine, dok obična ZAKLJUČCI 1. Molekulama analiza mtDNA obične jele (Abies alba Mill.) gena nad5-4, utvrdila su u hrvatskim provenijencijama postojanje haplotipa 1, karakterističnog za srednju i zapadnu Europu, i haplotipa 2, karakterističnog za jugoistočnu Europu. U dvije istraživane slovenske provenijencije pronađen je samo haplotip 1. 2. Ovim istraživanjem u populacijama Trakošćan i Macelj evidentirani su hibridi kavkaske i obične jele (A. nordmanniana x A. alba). Ovi hibridi nastajela počinje cvasti između 60. i 70. godine s punim urodom svake treće do osme godine. Tome u prilog idu i najnovija istraživanja (Zi eg en- h a g en i sur. 2005) na identifikaciji 9 srodnih vrsta roda Abies upotrebom nad5-4 introna, koji smo koristili i u ovim istraživanjima. Navedena istraživanja provedena su na sljedećim vrstama Abies alba, A. bornmuelleriana, A. cephalonica, A. cilicica, A. concolor, A. nordmanniana, A. equi-trojana, A. numidica i A. pinsapo. I dok se danas vrlo često postavlja pitanje o utjecaju GMO (genetski modificiranih organizama) na okoliš, o takvim ili sličnim problemima, gdje je autohtona vegetacija na neki način inferiorna alohtonoj vegetaciji, uopće se ne vodi računa. Na temelju vrlo dostupnih molekularnih analiza mogla bi se istražiti introgresija gena kavkaske jele u Maceljskom gorju, te bi se takav način istraživanja mogao primijeniti i na druge slične probleme. Conclusions li su spontanim križanjem unešene kavkaske jele s domaćom običnom jelom. 3. Primjenjivosti molekularnih metoda u šumarskim istraživanjima, očuvanju genofonda, sjemenarstvu i rasadničarstvu je neupitna. Ovim istraživanjem pokazalo se također, da su molekularne metode vrlo korisne kod izrada studija utjecaja alohtone vrste, koja se spontano križa s autohtonom vrstom, odnosno prilikom izučavanja introgresije gena strane vrste u šumske ekosustave Republike Hrvatske. |