DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 34     <-- 34 -->        PDF

M. Ivanković: MOGUĆNOST INTROGRESIJE GENA KAVKASKE JELE (Abies nordmaniana /Steven/ Spach) . Šumarski list br. 11–12, CXXXI (2007), 529-537
nova uzorka provenijencije Macelj jedan uzorak odgovara
kavkaskoj jeli, dok mtDNA druga dva uzorka
odgovara haplotipu 2 obične jele.


Za uzorak iz Trakošćana i uzorak iz Macelja koji je
fenotipski sličan običnoj jeli, a dužina umnoženog
fragmenta mtDNA odgovara kavkaskoj jeli (mtDNA
nasljeđuje se isključivo po majci), možemo zaključiti
da se radi o hibridu A. nordmanniana × A. alba.


Kako je u ovom radu analizirana samo mtDNA, ne
možemo isključiti postojanje još većeg broja hibrida
koje bismo možda otkrili analizirajući cpDNA, jer se
cpDNA četinjača nasljeđuje po očinskoj liniji. Također,
nemožemo isključiti ni eventualnu introgresiju gena
kavkaske jele u genom obične jele, do koje je moglo doći
križanjem spontanih hibrida sa čistom običnom jelom.


Slika 8. Postotni udio haplotipova alela 2 i alela 3 (kavkaske jele) u populacijama Trakošćan i Macelj
Figure 8 Percentages of haplotypes of alels 2 and 3 (kavkaske jele) in Trakošćan and Macelj populations


Iz svega navedenog nameće se vrlo važan zaključak


o primjenjivosti molekularnih metoda u šumarskim istraživanjima,
očuvanju genofonda, konzervaciji – očuvanju
(in-situ i ex-situ) kao i u operativnom šumarstvu –
sjemenarstvu (kontroli sjemena) i rasadničarstvu (kontrola
sadnog materijala).
Također, molekularne metode istraživanja bile bi neophodne
kod izrada studija utjecaja alohtone vrste koja
se spontano križa s autohtonom vrstom, dakle, kod izučavanja
introgresije gena strane vrste prilikom spontane
hibridizacije te utjecaja na okoliš, u prvom redu na šumske
ekosustave Republike Hrvatske. Pogotovo kada je
riječ o unesenoj vrsti (kavkaska jela) otpornijoj od autohtone
vrste (obična jela) na sušu koja je s obzirom na
klimatske promjene u adaptacijskoj prednosti. A. nordmanniana
obilno plodonosi i to već u dobi od 30 do 40
godina. Puni joj je urod svake 2–3 godine, dok obična


ZAKLJUČCI


1.
Molekulama analiza mtDNA obične jele (Abies
alba Mill.) gena nad5-4, utvrdila su u hrvatskim
provenijencijama postojanje haplotipa 1, karakterističnog
za srednju i zapadnu Europu, i haplotipa 2,
karakterističnog za jugoistočnu Europu. U dvije istraživane
slovenske provenijencije pronađen je samo
haplotip 1.
2.
Ovim istraživanjem u populacijama Trakošćan i
Macelj evidentirani su hibridi kavkaske i obične
jele (A. nordmanniana x A. alba). Ovi hibridi nastajela
počinje cvasti između 60. i 70. godine s punim urodom
svake treće do osme godine.


Tome u prilog idu i najnovija istraživanja (Zi eg en-
h a g en i sur. 2005) na identifikaciji 9 srodnih vrsta roda
Abies upotrebom nad5-4 introna, koji smo koristili i u
ovim istraživanjima. Navedena istraživanja provedena
su na sljedećim vrstama Abies alba, A. bornmuelleriana,
A. cephalonica, A. cilicica, A. concolor, A. nordmanniana,
A. equi-trojana, A. numidica i A. pinsapo.


I dok se danas vrlo često postavlja pitanje o utjecaju
GMO (genetski modificiranih organizama) na okoliš, o
takvim ili sličnim problemima, gdje je autohtona vegetacija
na neki način inferiorna alohtonoj vegetaciji, uopće
se ne vodi računa. Na temelju vrlo dostupnih molekularnih
analiza mogla bi se istražiti introgresija gena kavkaske
jele u Maceljskom gorju, te bi se takav način istraživanja
mogao primijeniti i na druge slične probleme.


Conclusions


li su spontanim križanjem unešene kavkaske jele s


domaćom običnom jelom.


3.
Primjenjivosti molekularnih metoda u šumarskim
istraživanjima, očuvanju genofonda, sjemenarstvu i
rasadničarstvu je neupitna. Ovim istraživanjem pokazalo
se također, da su molekularne metode vrlo
korisne kod izrada studija utjecaja alohtone vrste,
koja se spontano križa s autohtonom vrstom, odnosno
prilikom izučavanja introgresije gena strane
vrste u šumske ekosustave Republike Hrvatske.