DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 49 <-- 49 --> PDF |
M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” Šumarski list br. 11–12, CXXXI (2007), 549-563 “Takve pješčanice vidimo mi u kotlini Krbave, imenito na tlu na kojem stoji njekad glasoviti Laudonov gaj, te je tlo okolice toga gaja – poimenice dio doline od Šalamunića poprieko do blizu Debela brda – tim gibućim ili plivajućim pieskom posuto. Sitan piesak uz rečeni gaj drži se još samo tim, što mu gaj daje njeku čvrstoću. Zadaća gaja imala je biti da veže tlo i da čuva susjedne poljane od letećeg pijeska. Tu zadaću gaj potpuno ne vrši jer je rijedak i posječen od nevaljale ruke. Poharom tog gaja pretvorio se je veći dio šumišta u pravo pravcato stovarište letećeg pijeska. Taj leteći pijesak uzvitlan vjetrom zasipava poljane prema Debelom brdu i već je pokrio 100–150 rali pitomine te je posve uništio svaku ogoju i sav taj predjel predstavlja sliku “Sahare u malom”. Kad vjetar puše taj pijesak leti u gustim oblacih sve dalje, tako čak do sela Bunić zrak pokvari. Nestane li gaja onda bi moglo zaprietiti cijeloj okolici na daleko, čiji smetovi sav predjel zasipaju. Tada je onda i kulturama u sjevernom dijelu Krbavske doline odzvonilo.” Opširan napis o nastanku i ulozi ove zaštitne šume imamo u Oesterreichische Forst-Zeitung od 27. ožujka 1891. U noticama između ostalog piše: “Laudonova zaštitna šuma u Krbavi u Hrvatskoj. Ta zaštitna šuma, osnovana na granici nakon ratova s turskom vojskom, a nazvana u čast Laudona njegovim imenom, treba da zadržava ogromne količine pijeska u Krbavi da bi se zaštitili plodni dijelovi. Laudonova zaštitna šuma obrasla je hrastom, bukvom, omorikom i borom i strogo je čuvana od šumokradica za vrijeme vojne Krajine. Otkako je međutim ta zaštitna šuma prešla na upravu civilnog stanovništva, zauzela je devastacija od strane stanovništva Korenice i Udbine ogromne dimenzije. Ispostavilo se da su i sami čuvari šume pomagali šumsku krađu; ti su u više navrata odstranjivani i postavljani su novi pouzdani čuvari. Po naređenju više vlasti iz Ogulina čitava je šuma oivčena dubokim jarkom koji je trebao predstavljati zapreku šumokradicama na iznošenju drva iz šume i time pružiti nadu da se ta šuma sačuva od devastacije.” Ovaj je članak interesantan po tome što se nigdje drugdje u starim zapisima ne spominje podatak da je u Laudonovu gaju bilo bukve i omorike. Iz godine 1896. postoje podaci o Laudonovu gaju od nadšumara Šandora Perca, upravitelja Otočke imovne općine. On u svom “Statističkom opisu šumah” Otočke imovne općine daje prikaz Laudonova gaja po uređajnim razredima, površini, drvnoj zalihi i po dobnim razredima. Kenders (1906) u Šumarskom listu pišući o naučnoj ekskurziji slušatelja Kraljevske šumarske Akademije u Primorju i Lici spominje Laudonov gaj. O Laudonovu gaju nalazimo još napis u “Vijestima Geološkog povjerenatva za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju”, svezak I, 1911 godine u članku “Ekskurzija u Ličko i Krbavsko polje” od 16–22. srpnja 1910. godine, autora Fr. Šandora. U novije vrijeme o njemu su pisali i istraživali Š p anovi ć (1983) P ejnovi ć (1985), P avli č ić (1987), P o t o č i ć (1990), Vuke l i ć (2001). Prema povijesnoj dokumentaciji radovi na pošumljavanju počeli su 1745/46. godine. Plan pošumljavanja živih pijesaka na Krbavskom polju, napravili su šumarnici I. Ličke pukovnije i karlovačkog generalata. Kapetan Laudon je proučio plan i tehniku pošumljavanja, te već iste jeseni 1746. god. pristupio realizaciji zadatka koji su mu ovjereni. Planom pošumljavanja određena je tehnika pošumljavanja i vrsta sadnica. Odabran je hrast lužnjak koji je proizveden na području generalata (Karlovačkog). Šumarnici su znali da je to područje poplavno i da podzemne vode odgovaraju hrastu lužnjaku, što govori u prilog tome da je šumarska struka vodila stručne poslove, a kapetan Laudon bio izvršitelj zadatka koji su mu postavljeni. Pošumljavanje živih pijesaka obavljalo se vrlo disciplinirano i organizirano. Rad na pošumljavanju uveden je kao obavezan za svakog Krajišnika, tako da je prilikom proljetnog i jesenskog pošumljavanja morao “dati” 10 radnih dana na pošumljavanju. Kopale su se jame dubine jedan metar i punile humusom koji se je donosio iz obližnjih šuma. Na svaki m2 sadila se je po jedna sadnica, tako da se po hektaru sadilo 10 000 sadnica. Pošumljavanje je obavljeno sadnicama hrasta lužnjaka, a sprovedeno je po vojničkom rasporedu, tj. prikazana je vojska u bojnom pokretu: glavnina, rezerva, pobočnica i izvidnica. Ovakvim rasporedom sadnica došao je do izražaja vojnički duh Laudona, a možda je (prema nekim izvorima) htio ostaviti živi spomen na slavnu Krbavsku bitku. Prve godine pošumljeno je oko 30 ha, a pošumljavanje je nastavljeno i idućih godina. Koliko je Laudonu bilo stalo da pošumljavanje živih pijesaka Krbavskog polja uspije, upućuje i to što su za prekršaje pri pošumljavanju bile uvedene stroge kazne. Oko pošumljenih površina kopani su jarci za zaštitu kulture od stoke i požara (i sada se mogu vidjeti ostaci tih jaraka). Pošumljene površine čuvali su vojnici i posvećeno im je mnogo pažnje. Pošumljavanje je uspjelo, a podignutu šumu narod je nazvao Laudonov gaj. Kapetan Laudon za vrijeme službovanja u Buniću (1746–1756 god.) uz podizanje kultura na živim pijescima, izgradio i mnoge puteve, zatim drenažu kanala na Krbavskom polju i dao velik doprinos razvoju toga kraja, zbog čega ga je narod osobito cijenio. Poslije odlaska majora Laudona, Bunićka kapetanija je segregacijom dodijeljena II otočkoj pukovniji koja je nastavila s pošumljavanjem. Sam Laudon kasnije zbog zasluga u |