DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2007 str. 49     <-- 49 -->        PDF

M. Dasovič: BIOLOŠKO-EKOLOŠKO I PROSTORNO VREDNOVANJE PARK ŠUME “LAUDONOV GAJ” Šumarski list br. 11–12, CXXXI (2007), 549-563
“Takve pješčanice vidimo mi u kotlini Krbave, imenito
na tlu na kojem stoji njekad glasoviti Laudonov
gaj, te je tlo okolice toga gaja – poimenice dio doline
od Šalamunića poprieko do blizu Debela brda – tim gibućim
ili plivajućim pieskom posuto.


Sitan piesak uz rečeni gaj drži se još samo tim, što
mu gaj daje njeku čvrstoću.


Zadaća gaja imala je biti da veže tlo i da čuva susjedne
poljane od letećeg pijeska. Tu zadaću gaj potpuno
ne vrši jer je rijedak i posječen od nevaljale ruke.
Poharom tog gaja pretvorio se je veći dio šumišta u
pravo pravcato stovarište letećeg pijeska. Taj leteći
pijesak uzvitlan vjetrom zasipava poljane prema Debelom
brdu i već je pokrio 100–150 rali pitomine te je
posve uništio svaku ogoju i sav taj predjel predstavlja
sliku “Sahare u malom”.


Kad vjetar puše taj pijesak leti u gustim oblacih sve
dalje, tako čak do sela Bunić zrak pokvari. Nestane li
gaja onda bi moglo zaprietiti cijeloj okolici na daleko,
čiji smetovi sav predjel zasipaju. Tada je onda i kulturama
u sjevernom dijelu Krbavske doline odzvonilo.”


Opširan napis o nastanku i ulozi ove zaštitne šume
imamo u Oesterreichische Forst-Zeitung od 27. ožujka
1891. U noticama između ostalog piše: “Laudonova
zaštitna šuma u Krbavi u Hrvatskoj. Ta zaštitna šuma,
osnovana na granici nakon ratova s turskom vojskom,
a nazvana u čast Laudona njegovim imenom, treba da
zadržava ogromne količine pijeska u Krbavi da bi se
zaštitili plodni dijelovi. Laudonova zaštitna šuma
obrasla je hrastom, bukvom, omorikom i borom i strogo
je čuvana od šumokradica za vrijeme vojne Krajine.
Otkako je međutim ta zaštitna šuma prešla na upravu
civilnog stanovništva, zauzela je devastacija od strane
stanovništva Korenice i Udbine ogromne dimenzije.
Ispostavilo se da su i sami čuvari šume pomagali šumsku
krađu; ti su u više navrata odstranjivani i postavljani
su novi pouzdani čuvari. Po naređenju više vlasti
iz Ogulina čitava je šuma oivčena dubokim jarkom koji
je trebao predstavljati zapreku šumokradicama na iznošenju
drva iz šume i time pružiti nadu da se ta šuma
sačuva od devastacije.”


Ovaj je članak interesantan po tome što se nigdje
drugdje u starim zapisima ne spominje podatak da je u
Laudonovu gaju bilo bukve i omorike.


Iz godine 1896. postoje podaci o Laudonovu gaju od
nadšumara Šandora Perca, upravitelja Otočke imovne
općine. On u svom “Statističkom opisu šumah” Otočke
imovne općine daje prikaz Laudonova gaja po uređajnim
razredima, površini, drvnoj zalihi i po dobnim razredima.


Kenders (1906) u Šumarskom listu pišući o naučnoj
ekskurziji slušatelja Kraljevske šumarske Akademije
u Primorju i Lici spominje Laudonov gaj.


O Laudonovu gaju nalazimo još napis u “Vijestima
Geološkog povjerenatva za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju”,
svezak I, 1911 godine u članku “Ekskurzija u
Ličko i Krbavsko polje” od 16–22. srpnja 1910. godine,
autora Fr. Šandora.


U novije vrijeme o njemu su pisali i istraživali Š p anovi
ć (1983) P ejnovi ć (1985), P avli č ić (1987),
P o t o č i ć (1990), Vuke l i ć (2001).


Prema povijesnoj dokumentaciji radovi na pošumljavanju
počeli su 1745/46. godine. Plan pošumljavanja živih
pijesaka na Krbavskom polju, napravili su šumarnici


I. Ličke pukovnije i karlovačkog generalata. Kapetan
Laudon je proučio plan i tehniku pošumljavanja, te već
iste jeseni 1746. god. pristupio realizaciji zadatka koji
su mu ovjereni. Planom pošumljavanja određena je tehnika
pošumljavanja i vrsta sadnica. Odabran je hrast
lužnjak koji je proizveden na području generalata (Karlovačkog).
Šumarnici su znali da je to područje poplavno
i da podzemne vode odgovaraju hrastu lužnjaku, što
govori u prilog tome da je šumarska struka vodila stručne
poslove, a kapetan Laudon bio izvršitelj zadatka koji
su mu postavljeni. Pošumljavanje živih pijesaka obavljalo
se vrlo disciplinirano i organizirano.
Rad na pošumljavanju uveden je kao obavezan za
svakog Krajišnika, tako da je prilikom proljetnog i jesenskog
pošumljavanja morao “dati” 10 radnih dana na
pošumljavanju. Kopale su se jame dubine jedan metar i
punile humusom koji se je donosio iz obližnjih šuma.
Na svaki m2 sadila se je po jedna sadnica, tako da se po
hektaru sadilo 10 000 sadnica. Pošumljavanje je obavljeno
sadnicama hrasta lužnjaka, a sprovedeno je po
vojničkom rasporedu, tj. prikazana je vojska u bojnom
pokretu: glavnina, rezerva, pobočnica i izvidnica.


Ovakvim rasporedom sadnica došao je do izražaja
vojnički duh Laudona, a možda je (prema nekim izvorima)
htio ostaviti živi spomen na slavnu Krbavsku
bitku. Prve godine pošumljeno je oko 30 ha, a pošumljavanje
je nastavljeno i idućih godina. Koliko je Laudonu
bilo stalo da pošumljavanje živih pijesaka Krbavskog
polja uspije, upućuje i to što su za prekršaje pri
pošumljavanju bile uvedene stroge kazne. Oko pošumljenih
površina kopani su jarci za zaštitu kulture od
stoke i požara (i sada se mogu vidjeti ostaci tih jaraka).


Pošumljene površine čuvali su vojnici i posvećeno
im je mnogo pažnje. Pošumljavanje je uspjelo, a podignutu
šumu narod je nazvao Laudonov gaj.


Kapetan Laudon za vrijeme službovanja u Buniću
(1746–1756 god.) uz podizanje kultura na živim pijescima,
izgradio i mnoge puteve, zatim drenažu kanala na


Krbavskom polju i dao velik doprinos razvoju toga kraja,
zbog čega ga je narod osobito cijenio. Poslije odlaska
majora Laudona, Bunićka kapetanija je segregacijom
dodijeljena II otočkoj pukovniji koja je nastavila s pošumljavanjem.
Sam Laudon kasnije zbog zasluga u